Vječni zavjeti u Rimu

Dana 24. listopada 2025. u župi sv. Ljudevita Marije Grigniona de Montforta u Rimu održana je svečanost doživotnih zavjeta četvorice subraće Misionara Monfortanaca Družbe Marijine.

Vječne zavjete položili su: Mario Cerovac iz Hrvatske, Alessandro Molé iz Italije te Marek Maciejczuk i Daniel Legutko iz Poljske.

Svečanu euharistiju, slavljenu u petak navečer, predvodio je otac General Yoseph Putra Dwi Darma Watun, u prisutnosti brojne subraće, svećenika, posvećenih osoba, laika, obitelji i prijatelja zavjetovanih.

"Ostati vjeran Njemu i s Njim – baš kao Marija"

Tijekom slavlja, četiri mlada redovnika javno su izrekla zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti, posvetivši svoje živote službi Bogu i Crkvi u duhu svetog Ljudevita Marije Grigniona de Montforta.

U svojoj propovijedi, otac Yoseph Dwi Watun podsjetio je da je redovnički život ukorijenjen u sakramentu krštenja:

„Redovnički život je, prije svega, priča o spasenju krštene osobe. Papa Franjo podsjeća nas da je svaki pojedini poziv ispunjenje krštenja. […] Naš utemeljitelj, sveti Ljudevit Marija Grignion de Montfort, naglašava važnost krštenja u našem montfortanskom životu. Božji poziv na svetost proizlazi iz našeg krštenja.“

Otac general istaknuo je da istinska plodnost posvećenog života dolazi iz osobnog odnosa s Kristom:

„Biti svet znači postati poput Isusa i dopustiti da naša srca kucaju istim osjećajima kojima kuca Njegovo Srce.

Braćo i sestre, naš poziv je, prije svega, odgovor Onome koji nas je više ljubio. I to je izvor nade, jer čak i usred krize, Gospodin nikada ne prestaje ljubiti, i stoga nikada ne prestaje zvati.

Bog poziva svoj narod i svakoga od nas jer želi biti s nama i pozvati nas da sudjelujemo u njegovu životu. Kao poziv, naš posvećeni život je i ljudska i božanska stvarnost. Posvećeni život uvijek predstavlja dvije važne dimenzije, isprepletene: Božje djelovanje i ljudske odgovore.

„Tako i vi, ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi ste loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, donosi mnogo roda. Jer bez mene ne možete učiniti ništa.“ I doista, bez živog odnosa s Gospodinom, naš život i služba postaju besplodni.

To dinamično ispreplitanje dviju dimenzija nastavlja se u našem hodu kroz život kao misionari monfortanci. Bog je taj koji nas prvi ljubi, poziva nas i omogućuje nam da postanemo Njegovi službenici. Postoji poslovica koja kaže: "Bog ne zove jake, nego čini jakima one koje poziva."

Konačno, pozvao je na vjernost u svakodnevnom nasljedovanju Isusa, slijedeći primjer Marije:

"Dopustimo Bogu da nastavi djelovati u svakome od nas, pročišćavajući ono što ne donosi ploda, kako bi naši životi postali dar drugima. Poput Marije, ostanimo vjerni Njemu i s Njim, i dopustimo da nas oblikuje da bismo postajali sve više slični njezinu Sinu."

Riječi provincijalnog oca

Na kraju svečanosti, otac provincijal Angelo Sorti izrazio je zahvalnost u ime cijele talijanske provincije i Kongregacije za ovaj poseban trenutak:

„Dragi oče Generale, večeras vam govorim s velikim emocijama, jer da bismo došli do trenutka kada četvorica naše braće polažu svoje vječne zavjete, moramo se vratiti malo u prošlost i godine. Želio bih vam večeras uputiti samo dvije riječi zahvale.“

Prije svega, zahvaljujem Vam, oče Dwi, na Vašoj prisutnosti, ali još više na onome što utjelovljujete za nas. Vi predstavljate univerzalnost naše kongregacije, a s Vama su danas duhovno prisutna sva naša braća razasuta po svijetu, koja se, vjerujem, danas raduju, zajedno s Talijanskom provincijom, ovom daru četiri nova trajna zavjeta.“

Otac Sorti se potom s zahvalnošću prisjetio oca Santina Brembille, generalnog poglavara od 2005. do 2017., koji je inspirirao oca Mihovila Filipovića, misionara iz Hrvatske, da bude poslan u Częstochowu 2010. Nekoliko godina kasnije, pridružili su mu se i drugi oci, formirajući prvu monfortansku zajednicu u Poljskoj.

Otac Sorti je rekao: „Zahvaljujući Vam, oče, želim se također s zahvalnošću prisjetiti proročke intuicije jednog od generalnih otaca, oca Santina Brembille, koji je želio našu prisutnost u Poljskoj – službeno uspostavljenu 2016. godine.“

Zbog toga današnji doživotni zavjeti imaju povijesno značenje, jer je ta prisutnost započela zahvaljujući pokretaču koji je danas među nama – ocu Mihovilu Filipoviću.

Sudionici liturgije odgovorili su na ove riječi srdačnim pljeskom, izražavajući zahvalnost hrvatskom misionaru. Prvi monfortanski misionari u Poljskoj su oci iz Hrvatske, kojima cijela zajednica danas s zahvalnošću zahvaljuje na njihovoj vjernosti i predanosti.

Otac provincijal zaključio je riječima: „Vjerujem da događaj ovog doživotnog zavjetovanja najavljuje novo proljeće zvanja za našu kongregaciju, za Europu i za našu talijansku provinciju.“

Moja druga zahvala ide Mariu, Mareku, Alessandru i Danielu - vaš 'da' svjedoči da je i danas moguće zauvijek predati svoj život Gospodinu. I ne samo da je moguće - vrijedi! Za to smo zahvalni, jer vaš entuzijazam i velikodušnost i u nama, koji smo dugi niz godina redovnici i svećenici, oživljavaju novu strast za Evanđeljem i Gospodinom.