Pjesme o krepostima

Predgovor

Poštovani čitatelju, dragi brate i sestro u Isusu Kristu! U ruci imaš drugi dio Contiques- Pjesme, sv. Ljudevita Marije Grigniona Montfortskoga. Svetac, veliki misionar, navjestitelj Evanđelja, zaljubljenik u Boga, Isusa i Mariju počeo je još od dana provedenih u sjemeništu pisati pjesme duhovnog sadržaja i ustrajao u tome do konca života te je ostavio opus od nevjerojatnih 20 000 stihova.
Montfort je u pjesmama prilagođenima puku opjevao gotovo sva otajstva vjere. Pjesme je obilno koristio u misijama a mnoge su nastale kao neposredni plod misijskih potreba, neke od njih se još pjevaju u Francuskoj u mjestima gdje je svetac propovijedao. To blago koje je ostavio utemeljitelj i duhovni otac nas monfortanaca, želimo podijeliti, po prvi puta na hrvatskom jeziku, sa svima koji ljube i nastoje živjeti monfortsku duhovnost.
Slijedeći tematski a ne uobičajeni sadržaj sabranih djela sv. Ljudevita na francuskom jeziku u ovom dijelu Contiques – Pjesama preveli samo sve one koje se odnose na kršćanske kreposti. Kao i u prvom dijelu u prijevodu slijedimo što doslovnije smisao originala te smo tako izgubili poetsku formu i zbog toga u naslov Cantiques na hrvatskom jeziku dodali i riječ molitva.
Broj u zagradi iza naslova označava broj pojedine pjesme u izdanju sabranih dijela na francuskom te može poslužiti onima koji žele usporediti ovo izdanje s izvornikom. Sve one koji žele više znati o kritičkom aparatu Cantiques sv. Ljudevita Montforskog, upućujemo na dvojezično francusko – talijansko izdanje pod naslovom Opere 2, Cantici u izdanju Edizioni Monforatne u Rimu 2002.
Ljudsko ponašanje nije samo odraz našeg karaktera, nego i moralnoga stanja duše. Ako osoba živi u grijehu, to se neizbježno odražava na konkretni grešni čin koji razorno djeluje na našu osobnost i na naše cjelovito ponašanje. I obrnuto, činiti dobro oplemenjuje svaki karakter i oblikuje kršćanski stil ponašanja koji se odražava prvenstveno u krepostima.
Crkva uči: “Krepost je postojano i čvrsto raspoloženje činiti dobro. Ona daje osobi ne samo da dobro čine izvrši, nego da od sebe dade najbolje. Svim osjetnim i duhovnim silama kreposna osoba teži prema dobru, za njim teži i za nj se konkretnim činima opredjeljuje. Ljudske kreposti (vrline) jesu čvrsti stavovi, stalna raspoloženja trajne savršenosti razuma i volje koje ravnaju našim činima, zapovijedaju našim strastima i upravljaju našim vladanjem po razumu i vjeri. One daju lakoću, gospodstvo nad sobom i radost za moralno dobar život. Krepostan je onaj čovjek koji slobodno čini dobro. Ćudoredne kreposti stječu se ljudskim nastojanjem. One su plodovi i klice moralno dobrih čina; one pripravljaju sve moći ljudskoga bića da uđe u zajedništvo s božanskom ljubavi” ( KKC 1803-1804).
Vjernik bi trebao u ponašanju u svakodnevnom životu odražavati ljudske i kršćanske kreposti i osobine koje su nerazdvojne te postaju temelj vjerodostojnog svjedočanstva. Trebao bi imati pred očima Isusa Krista, njegove kreposti. Ljubav prema Isusu, i njegova ljubav čine da njegove kreposti zažive u nama. Sv. Ljudevit nam tako poticajno stavlja Isusovo ponašanje pred oči kao idealni uzor:
Na knjižici smo radili ljubavlju duhovnoga sina zahvaljujući Bogu za poziv, sv. Ljudevitu za tolika nadahnuća i darove koje Družba Marijinih misionara montfortanaca prima preko njega, svoga utemeljitelja, i svima onima koji su se duhovno obogatili čitajući Montfortova djela i nas poticali da objavimo još neprevedena djela monfortske duhovnosti.
Knjigu posvećujemo svima onima koji su čitali ili će čitati djela sv. Ljudevita Montfortskoga, te im od srca želimo i molimo da više uzljube Isusa Krista, njegovu i našu Majku Mariju i Crkvu, te se posvete Bogu samome. Dao Bog i Majka Božja da objavljivanje ove knjižice donese obilje duhovnih plodova u našem hrvatskom narodu.

U Zagrebu na svetkovinu Bezgriješnog začeća Blažene Djevice Marije 8. 12 .2006.
p. Miljneko Sušac s.m.m. – misionar monfortanac

1. O KREPOSTI OPĆENITO

Vrednovanje kreposti i težnja za njom(4)
Jednoga sam dana vidio u Gospodinu nešto što je oduševilo moje srce: jednu lijepu Kraljicu. Oduševljen njezinom velikom ljepotom pitao sam je tko je ona. Nebo je šutjelo, a ja sam navaljivao jer bih je želio ljubio. Dobio sam odgovor, ali ne u stihu: Smrtniče, to je krepost Božja, primi je za učiteljicu. Krepost dolazi od Stvoritelja, ona je božanski zanos njegove vječne slave. On je želi u svim svojim prijateljima, a proglašava neprijateljima sve koji je nemaju. Bog u nebu kruni samo one koji su vjerno u nju zaljubljeni. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, kako si lijepa!
I Bog sam je izišao iz njenog krila kako bi pokazao ovu božansku stvarnost svakom stvorenju. Kako bi je naravnu izrazio, On je postao smrtni čovjek, uzeo je ljudsku narav i u svom čovještvu učinio da vidimo njegovu čistu svetost. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, kako si čista! I usred siromaštva Isus je uistinu bogat, ima sve u izobilju jer je punina i zaodjenut velikim blagom kreposti i svoje nevinosti. O kako je čovjek bogat grleći je, o kako je siromašan ako je napusti. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, moje beskrajno blago!
Ako se Bog tako brine za nas, ako nam priskrbljuje za sve naše potrebe, to je zbog same kreposti. On kuca na naše srce dan i noć, kako bi nas doveo do svoje ljubavi, to je njegova najveća želja, veliki cilj kojemu on teži, to je sve što od nas očekuje. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, podnesi da te ljubim! Ljubavi vas vodi Duh Sveti, budite savršeni, kao Bog vaš Otac nebeski, kaže Isus Krist. Zašto si, Marto, zbunjena? Krepost ti je, kao i svima, jedina potrebna. To je uistinu najbolji dio, koji uvijek kasno prigrlimo. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, tebi se nadam! Krepost je jedino blago pred kojim su srebro i zlato samo blato i pijesak. Bez nje sve je ispraznost, grijeh, laž, bezakonje, užasna nesreća. S njom sve je vrijedno, pa bili to nesreća i prezir. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, moje si istinsko dobro!
Sveci su je gorljivo tražili kao svoju uzvišenost i blaženstvo. Nesretni oni koji je nemaju i koji na zemlji nisu ništa o noj naučili. Jer ona je naša glavna stvar, naš cilj, naša glavnica. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, tvoje breme nije teško! Ona ima tako moćne draži da joj se čovjek ne može oduprijeti nikada, i razvratnik joj se divi, pa i najbarbarskiji poganin otkriva u njoj veliko dobro. On je, ljubi, želi je, o kreposti, ništa nije poput tebe, ništa nije tako snažno, ništa tako slatko. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, za tobom moje srce uzdiše!
Svaki je čovjek stvoren za krepost, bez nje je čovjek slab, poražen, bez zadovoljstva i pobjede. Ako ga krepost ne opčini njegovo će srce biti uvijek gladno. Svjetovnjače, ne želim ti vjerovati. Ah, kad bi nam otvorio svoje srce vidjeli bismo tvoju nesreću. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, moja jedina slavo! Krepost je najsigurnija tajna kako izgraditi bližnjega, obratiti njegovu dušu. Ona je balzam ugodnoga mirisa koji slatko ispunja njegovo srce božanskim plamenom. Ona mu lako govori, snažno ga oduševljava. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, za tobom vapijem.
Bez nje i veliki propovjednik samo će dosađivati slušateljima, a neće ih obratiti. On raščlanjuje, njegovu govoru ništa ne nedostaje, osim po glavnom pitanju: po pitanju pravde. Može li dati ono što nema? Hodati, a da ne načini ni jedan korak? Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, daj da budem tvoje utočište. Istinski krepostan čovjek, bio on najsiromašniji među ubogima, dostojniji je poštovanja od kraljeva i doktora, ako nemaju istinsku krepost u srcu. Bez nje su i najveći talenti isprazni i lažni briljanti. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, o moja neizreciva slavo!
Što koristi svim trgovcima, svim slavnim osvajačima kojih je puna povijest, da zadobiju cijeli svemir, ako su sami sebe osudili na pakao? Moj Bože, koja ludost! Bez kreposti je sve izgubljeno, ali ove riječi nitko ne čuje. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, o blago moga života. Kad nam Gospodin bude sudio, što će nas pitati: za veliko plemstvo, za velike sposobnosti, za uzvišeno dostojanstvo? Ne, nego za mudrost, krepost u njezinoj čistoći, za istinsku svetost. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, o moje veliko blago.
Prijatelji svetoga Siona, tražimo savršenstvo, jer Bog nam tako zapovijeda. Ali čisto ga želimo i gorljivo tražimo, njegova nagrada je velika. Trudimo se kako bismo ga zadobili, radimo na tome do smrti. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, tebe tražim! Ali treba nastojati biti izvrstan, ne napredovati znači nazadovati. Dakle, napredujmo bez prestanak, ne štedimo ništa kako bismo napredovli, kako bismo u buduće činili bolje, ljubav nas na to potiče. Smatrajmo da prošlost nije ništa, da nismo napravili nikakvo dobro. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, prema tebi žuri moje srce!
Skupljajmo novčić po novčić kako se to čini u svakom poslu, nema malih kreposti. Idimo uvijek prema savršenijem, tako su činili i sveci kako bi imali svoju zaslugu. Tko god raste u kreposti, primit će i ostalo još u većoj mjeri. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, idem za tobom! Posramimo se zbog naše mlakosti gledajući svetost naše braće svetaca. Pored ovih moćnih gorostasa mi smo lijeni patuljci, puni svake bijede. Oni su bili od čelika i vatre za Boga a mi smo od leda. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, o kreposti mojih otaca!
Čista se krepost dobiva jedino nakon što smo izvojevali pobjedu legitimnom borbom. Postimo dakle i molimo bez prestanka, mrtvimo naše strasti, izvore svakog grijeha i prakticirajmo sa žarom velike Spasiteljeve kreposti. Bože, kreposti moga Boga, o moja uzvišena slavo! Oprosti mi dobri Bože, moja krepost u istinu je samo grimasa. Želim te slijediti korak po korak. Gospodine, ne napuštaj me. Daj mi svoju milost, ne zlata, ni srebra ni časti, nego kreposti tvoga srca. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, o da tebe prigrlim!
O dostojna Majko Isusova, o velika Kraljice kreposti i njihov savršeni uzore! Ako sam tvoj sluga daj da budem i tvoj nasljedovatelj. O Djevice vjerna, neka tvoje kreposti dođu u mene, naročito mudrost i vjera. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, moja vječna zaručnice! Odstupi lažni svijete, tvoja lažna sreća me prlja i čini pohlepnim. Ti me svojim pompoznim sjajem želiš zauvijek učinit nesretnim. Odlazi, prokleti, besramni, drugima daj tvoj otrov. Krepost je jedina moja pjesma. Bože, Bože, Bože! Kreposti moga Boga, pjevam o tvojoj vatri! BOG SAM.

2. O POUZDANJU U PROVIDNOSTI

Predanje u providnost (28)
Divimo se providnosti koja sve vodi svome cilju, ova uzvišena razboritost i suvereni red koji sve poznajem, svime upravlja, snažno i blago raspoređuje sve do najmanje stvari, bez ikakvog lutanja. Čitav svemir je objavljuje, uvijek i posvuda, čitava zemlja je ispunjena njezinim čudesnim redom: izmjena godišnjih doba, oblaci koji plove, sva bića koja su usmjerena da se uzajamno potpomažu.
Crv savjesti, kazna za grijeh za koji nitko nije znao, i za koji se mislilo da je bio skriven, konačno i svako stvorenje nam govori, čak i šuteći: Bog me vodi, Bog daje sigurnost, Bog je u meni uvijek prisutan. Ova mudrost raširena s jednog kraja na drugi, jednim treptajem oka, jednim pogledom sve zna i sve uređuje. Ona raspolaže i uređuje lijepim redom sve, još od prvih arkanđela do najmanjeg crva. Ona bdije nad svakom stvari, a luđaci na to ne misle: bez nje ni najmanji list ne pada na tlo. Raspoređuje gromove, vjetar i oblake i prašinu na zemlji i oluju na moru.
Bog poznaje našu bijedu, on zna koje su naše potrebe, i kako je on naš dobri Otac, brine se za nas na tisuće načina, svojoj dobroj volji dodaje neizmjernu moć. Položimo dakle, našu nadu u njegovu uzvišenu dobrotu. Ali cjelovitu nadu u njegovu očinsku ljubav, jer on želi da se od njega nadamo čak i vremenskim dobrima, dobrima prirode kojima se služimo svaki dan, odjeću, hranu i svaku drugu pomoć. Nastojmo pogotovo razumjeti ovu veliku Spasiteljevu tajnu koju nas je on došao naučiti po neizmjernoj milosti: položite nadu u vjernoga Boga, odmorite se na grudima njegove očinske dobrote ne misleći na sutra.
Izbjegavajte nemire i zabrinutost pogana, koji samo uče ljubiti i tražiti dobra. Nemajući vjere, oni misle samo na budućnost: što ćemo sutra piti, jesti i obući? Ne uznemirujte se za vaše tijelo, govori nam Gospodin, jer vaša duša nadilazi tijelo i vaša blaga. Nju sam napunio mojim beskrajnim blagom. Ta kako bih mogao zaboraviti na hranu i odjeću?
Promotrite, molim vas, tisuće ptica koje za svoj život nemaju ni zalihe ni žitnice. Vaš milosrdni Otac proviđa da im ništa ne nedostaje, a vi koji ste još vrjedniji, zar će vama nedostajati potrebno za život? Umišljate si rasti u dobru, u krepostima, vi koji ne možete ni trunku dodati vašem stasu? Ja činim sve, a da vi na to ni ne mislite, vaši su napori previše ljudski. Sve ovisi o mojoj moći, sve držim u svojim rukama.
Pogledajte veličanstvenost ljiljana i cvijeća u polju, ni Salomon u svojoj moći nije bio u tolikoj raskoši. Ako oni imaju ovu lijepu odjeću, a da se ne trude i ne predu, zar neću obući vas koji ste još vrjedniji? Želite li obilje i vremenska dobra? Prvo tražite vječno dobro, Gospodina i njegovu pravdu, njegovo kraljevstvo i njegovu ljubav, zadobijte po toj žrtvi vaš svagdanji kruh. Počnite najprije vjerovati, stavite svoj oslonac u Boga, tražeći njegovu čistu slavu i ne ljubeći ništa kao njega. On će zatim urediti vašu stvarnost, on sam će vam dati sve potrebne stvari i sve što vam se sviđa.
Koliko li je bijednih ljudi jer čine drugačije! Koliko nesretnih grešnika koje Bog pravedno kažnjava! Oni samo misle na zemlju, ali Bog proklinje njihov rad, njihovi grijesi vode protiv njega rat, Bog ih obasiplje nevoljama.
Slijedimo divni primjer koji nam daje Spasitelj sa svojom divnom Majkom, i slijedimo predanje srca. Nasljedujmo svete apostole, uzore kreposti i primjer tolikih drugih uzora bez dobara. Sveci su prema Providnosti usmjeravali svoje brige, a Bog je po svojoj svemoći ispunjavao njihove potrebe. Živeći iz dana u dan kao dobri vojnici, bili su okrunjeni na koncu njihove borbe. Na grudima ove majke ljubavi vjerne duše crple su mlijeko i svoj svagdanji kruh. Imali su gotovo bez truda hranu i odjeću i uzvišenu blagost savršene nenavezanosti.
Čovjek je krhka trska koja se saginje prema zemlji, čovjek je glinena posuda koja ne traje dugo. Prokleti su oni koji se u njega uzdaju, kaže nam Duh Sveti, a blaženi koji se oslanjaju na Boga samoga po Isusu Kristu. Potrebno je da povjerenju koje ste stavili u Boga dodate razboritost u skladu sa vremenom i mjestom. Iako Bog sve čini, a mi ne činimo ništa, ipak moramo djelovati i dobro raditi.
Imajmo potpuno povjerenje u Boga, našeg Oca, beskrajno darežljivog, za sveopće dobro, za milost i za svjetlo vanjsko i nutarnje, i za sva potrebna dobra i za dušu i za tijelo. Budite mirni u slučaju vaših preokrenutih planova, jer uznemirenost je štetna, Bog sam i to je dosta. Ljubite jedino Boga, koji vas ljubi i koji vas neće napustiti, posve mu se predajte bez nemira i neodlučnosti.
Neprestano se ponizujte pod rukom Svemogućega, zahvalite mu na njegovoj nježnosti i njegovom samilosnom srcu. Ispunjeni zahvalnošću, mirom i poniznošću, slavit ćete Providnost u duhu i istini. Dušo moja, budimo pametni, izbjegavajmo ovaj varljivi svijet koji u srcu ima samo svoju korist i svoj interes. Nitko se ne brine o interesima dobroga Boga. Jao, posvuda ga zaboravljaju ili malo misle na njega. Ovo zanimanje za zemlju i ova pohlepa posvuda raspaljuje rat i stvara svako bezakonje. Kako je kobna ova osveta! Ona tvrdne srca i čini dušu podmitljivom i uranja ju u svaku nesreću.
Ovaj đavolski interes je posvuda raširen, i do svećenika koji su često izgubljeni. On u sebi skriva tisuću bodlji kojima su srca probodena i prokleti korijen svih najvećih grijeha. Odakle dolazi to što se tolike službe tako loše vrše? Zašto su tolike povlastice tako loše odrađene? Jao, to je stoga što se najamnik tamo ubacio preko zlatnog ključa kako bi dobro jeo i namaknuo si bogatstvo.
Crkva je bez krova, oltari izlizani, zidovi napukli, ukrasi potrgani, sve je tako prljavo i jadno da se čovjeku srce cijepa. A pogledajte dvoranu rektora ili nekog uglednika. Koje neznanje i zloba među siromašnim seljacima. Koliko grijeha nepravde kod malih i velikih. Dobri Bože, koje li marljivosti u traženju vremenskog, a nebrige za spas vječni.
Od kuda dolazi ovaj nered? Gospodo, oprostite, ako sam to rekao bez vašeg naloga. Od vašeg vlastitog interesa. Novac vas vodi i upravlja vama, bez njega ste kao od željeza, interes vas posvuda vodi, čak do dna pakla.
Prijatelji Božji, dajmo se na predanje, bez čekanja, kako se ne bismo uhvatili u zamku đavlovu, odbacimo od nas zlo kako bismo imali Duha Svetoga, kraljevstvo i pravdu o kojima nam govori Isus Krist. Potjerajmo od nas narav i milost će sići, prezrimo stvorenje i Gospodin će doći. Ne tražimo našu slavu ni naše uzvišenje, nego samo slavu i pobjedu našega Boga. Izbjegavajmo opću modu vremenskog imetka i uzmimo za najveću sreću sveopće predanje, prezirući besmislice kojima su okupirani luđaci, odrecimo se snova kojima su tolika srca prevarena.
Nikada ne polažite ljudsku nadu u prijatelje ili roditelje. Ni svjetovnu nadu u moćne i velike. Bog sam, Bog sam i njegova milost i stvari spasenja! Što god govorili, što god činili, imajmo ovaj jedini cilj. Providnosti, bacam se na tvoje ljubezne grudi. Ako me svijet i odbaci, ja ću biti još sretniji. Što više vidim da me napuštaju, više ću se nadati dobrima, i kad ne budem imao nikoga, ti ćeš biti sva moja potpora.
Prevrtljiva stvorenja, udaljite se od mene, vaše lažne nade mi stvaraju suvišne zakone. Gospodin je moj dobri Otac, Isus je moj dragi Spasitelj, Marija je moja dobra Majka, mogu li imati veću sreću? Gospodin je moj izvor dobara, moje dobro i moja nagrada. Njegov novčanik mene uzdržava, kao i pticu na grani koja ne misli na sutra. Dodajte ili oduzmite: ja svaki dan imam svoj kruh.
Imam sva dobra u izobilju, i više nego da sam kralj, zemlja je u mojoj moći, jer je njezin gospodar uza me. Bogataši se jako trude, pa i protiv svoje volje moji su zakupnici, kako bi iz njihove hrpe novca dobio potrebito. Ljudi Crkve i laici, ako prezirete moju sudbinu, i ja prezirem vašu praksu koja vas vodi u smrt. O, kada biste mogli razumjeti moju sreću i vašu nesreću, vi biste odijelili srca od svih vaših dobara bez oklijevanja.
O tajno Providnosti, o sveto predanje u B
oga! Drže te za nerazboritost ili te premalo poznaju. O, već godinama prolazim i tražim na zemlji duše predane i gotovo ih ne nalazim. Svećenici, pođimo za siromašnim Bogom koji je umro na križu, jer nas on zove, poslušajmo njegov glas, mislimo samo na njegove stvari, hodimo pod njegovim stijegom, budimo siromašni dragovoljci: evo najboljeg načina.
Izgubimo se u Bogu, dušo moja, bez zadrške i zauvijek. Očekujmo od Boga sva naša dobra, iako nas za to osuđuju. Ne vezujmo se za svijet, letimo u njemu kao ptica, ali u dubokom miru i siromašni do groba. Kakva bismo čuda činili kad ne bismo bili navezani! Gotovo bez napora i bez bdijenja, uništili bismo grijeh, postali bismo apostoli i divni ljudi, dostojni da poučavamo druge i da ih vodimo u nebo. BOG SAM.

3. O LJUBAVI
(Tematski sadržaj sabranih djela kad govori o ljubavi upućuje na pjesme broj 54, 55, 56, 138 o ljubavi prema Isusu i Bogu koje smo objavili u prvoj knjižici).

Zaljubljena pokornica (94)
Pokornica: Hranim se svojim suzama; moji uzdasi su moja zadovoljstva; osjećam živi nemir, popuštam i polažem oružje, našavši u Bogu više draži nego što moje srce ima želja. Kod moga Boga sve oduševljava i opčinja, on je moj divni vladar, ljubezni zaručnik. O, kako sam jadna, što ga već do sada nisam ljubila.
Uzalud se svijet kiti svojim najsjajnijim čarima, uzalud priprema svoja dobra. A ja koja se od njega dijelim kažem da je škrto srce kojemu Bog nije dovoljan. U tišini, u mojoj povučenosti, sama s Isusom, posjedujem ga skrovito, kušam savršeni mir, kažem mu, ponavljam mu: Moj Bože, samo ti, i ništa više.
Ovaj dobri Pastir me je tražio među mojim zabludama, vidio me je, našao, nježno nosio, i sveto osvojio. Želim ga ljubiti, vrijeme je. Smijem se šalama koje zbijaju na račun moje promjene. Smijem se prijateljima koji me optužuju da sam luda, dala bih tisuću života da ljubim još žarče. O mala stvorenja, moje srce nije stvoreno za vas, vi ste otpad, pustite me, molim vas, ljubiti moga Boga bez mjere, kušati koliko je sladak.
Grešna pokornica, evo moga imena dan i noć, ja sam radosna i trpim, zatvorena i sretna. Nije li to čudno? To je zato što me ljubav vodi. Marija je moja dobra Majka kojoj se uvijek utječem kako bih podnijela svoju bijedu, kako bih umirila Boga moga Oca. Po njoj se nadam da ću uvijek ustrajati. Gora od Magdalene, Isuse, grlim tvoje noge, olakšaj moju muku, slomi moje okove, tvoja ljubav neka me vodi, oprosti, ako te prekomjerno ljubim.
Farizej: O Pravdo, osvetnice moga Boga svetog i moćnog! Pogledaj ovu grešnicu koja ti se približila i moli te. O veliki Bože, koje li drskosti! Odbaci je odmah!
Isus: Farizeju, ti se čudiš, videći kako postupam. Vidiš li ovu osobu? Dat ću joj sva svoja blaga, oprostit ću joj sve grijehe, jer je mnogo ljubila!
Pokornica: O Isuse, ljubim te, iako gunđaju ovdje na zemlji. Tvoja veličina je uzvišena, a tvoja ljubav prevelika. Ljubim i kažem prokleti oni koji te ne ljube. Što ne bih za tebe učinila, Isuse, moj Spasitelju! Htjela bih biti kao grmljavina, pa reći po cijeloj zemlji da je samo jedno potrebno: Ljubiti Boga svim svojim srcem. BOG SAM.

Izvrsnost ljubavi (5)
Ja sam kraljevska krepost, ili bolje, božanstvenost, prva teologalna krepost koja se zove ljubav. Ja sama činim da se Boga čisto ljubi, a Bogu za ljubav svoga bližnjega kao sebe samoga. Teško me je shvatiti, vječna sam, Gospodin me u svom srcu stvorio, nad njim imam svu vlast. Sama sam pobijedila, ali bez rata, strahopoštovanog kralja neba učinila čovjekom na zemlji kako bi spasio nesretnike.
Među krepostima ja sam kraljica, sve druge idu iza mene, ja u svojoj ovlasti imam sva dobra i Bog sam sluša moj zakon. Zakon od mene dobiva život, on u meni doseže cilj, bez mene se ništa ne posvećuje, bez mene svaka krepost vene. Činim sve kreposti ugodnima, njihov sam ljubavni žalac, po mojoj gorućoj snazi i najteži tereti lete u nebo.
Ja činim da mudar čovjek sve napusti, sve podnosi, sve hrabro poduzima i raduje se smrti. Ja po svojim moćnim dražima mijenjam gorčinu u slast, činim da i najtvrđi pobjednici polože oružje iz ruku. Činim da se vjerna duša u vatrenim kolima uspne do Boga, zaručujem je s Bogom i preobražavam posve u Boga. Ja sam vlastita narav koja razlikuje sve izbrane, ja sam slava i svjetlo i povezanost njihovih kreposti. Bez mene zlato je samo glina i sama krepost je grijeh, a s druge strane sve je veliko, sve je korisno kad je sa mnom povezano.
Ja razlikujem i mjerim stupanj časti blaženih, ljubav velika i čista nosi dušu u najviše visine neba. Ljubite Boga koji želi da ga se ljubi, to je njegova najveća zapovijed, ljubite ili budite odbačeni i prokleti vječno. Bog vas ljubi, on je istinit, ljubite i vi njega; on je dobar i ljubak, dajte i vi njemu svu vašu ljubav. Kako ljubiti, treba li biti vješt, svet ili bogat, snažan ili moćan? Ako čovjek ima srce, to je lako. Ljubav je slatka i očaravajuća. Tko ljubi čini čuda i činit će sve što želi. Bez velike muke i bez velikih bdijenja, usprkos svemu on će se spasiti.
Bez mene život je beskoristan, čovjek je bez milosti i kreposti, uzalud se u Evanđelje vjeruje, i najveće srce je poraženo. Milost i sva priroda, zemlja, voda, zrak i vatra, i svaki stvor kliče ljubavi, ljubavi Božjoj. Čista ljubav se izvrće finom suptilnošću, dopustite onda da vam kažem moje istinske osobine.
Ja nisam nikad dokona, ako se odmaram, to je u Bogu, moja narav je poduzetna, ja sam aktivna poput vatre. Nepobjediva sam ratnica, jaka sam kao smrt, ništa nije tako snažno ni tako mučno da ga ne bih s uspjehom pobijedila. Svaki teret činim laganim, poravnavam put u nebo. I najgorče križeve činim slatkim poput meda. Spretnošću nevinosti privlačim srce poput magneta, u jednom času činim od njega izvrsnu hostiju u Božjem srcu. Nema ništa što bi mi bilo slično, bez mene sve je uzaludno, sve prolazi samo ja trajem poput Boga u vječnosti.
Ja sam bez granica, bez kraja i početka, jer voljeti Boga kako on zaslužuje, znači voljeti ga beskrajno. Čista poput zlata i još čišća, ljubim Boga bez interesa, bez obzira na stvorenje, izvan njega samoga ništa mi se ne sviđa. Ja sam u svojoj vlastitoj naravi ispunjenje zakona, ali čim ga čovjek krši, on je zaveden, to više nisam ja. Ovih pet stvari ratuje protiv mene: tijelo, vlastita volja, svjetovna i zemaljska ljubav, lijenost i bezakonje.
Sebeljublje je posve suprotno od svete vatre božanske ljubavi, treba sve trpjeti i sve učiniti kako bi se protjeralo ovu profinjenu pakost. Kako bi se gorilo mojim čistim plamenom, kako bi se kušalo moje sveto pomazanje, treba mrziti svoju duše čak do mrtvljenja. Moja spasonosna vatra se gasi vodom lakih grijeha. Tko ih ne čini svojevoljno, doći će do čiste ljubavi neba. Gdje će me u punini naći ako ne u Presvetom Sakramentu? Ja sam tu skrivena u povučenosti, to je moj istinski sadržaj. Sretan onaj tko se pričešćuje, srca poniznog, vjernog i čistog, bez mlakosti, bez dvoličnosti, on će imati moj plamen, on je čist.
Želite li da vas potaknem? Prionite na molitvu, vi ćete tako postati moja žrtva, a ja vaša savršenost. Pobjegnite od svijeta u povučenost, kako biste u miru molili Boga, tako su sveci u skrovitosti kušali moju vatru poprimili moje crte. Budite milosrdni prema svima, ljubite i vaše neprijatelje, bez ove istinske ljubavi, nije dopušteno posjedovati me.
Kako biste ljubili Isusa dan i noć tajna je u ljubavi prema Mariji. Ona je majka i požar lijepe i savršene ljubavi. Govoriti o Bogu svojim ponašanjem, trpjeti za njega, čuvati njegov zakon, ljubiti križ i molitvu, to su sigurni moji znaci. Moje te srce tisuću puta želi, ljubavi božanska, dođi u mene, biti bez tebe je mučeništvo, dođi i daj mi zakon. Evo moga tijela, evo moje duše, sve je tvoje, o Kraljice Neba, zapali tvoj plamen i žrtvuj sve u tvojoj vatri.
Ne štedi stvorenja kako bi učinila mjesto za Stvoritelja, učini ga, usprkos mojoj naravi, učiteljem i zakonom moga srca. Oprosti, o božansko milosrđe, moja odbijanja i moju hladnoću. Evo, otvaram svoje grudi tvojim čarima i tvome žaru. Po utrobi Marijinoj, po zaslugama Isusovim, dođi k meni, molim te, neću se više odupirati. Božanski Isuse, ljubavi uzvišena, samo tebe ljubim ovdje na zemlji, ljubim te i kažem prokleti koji te ne ljube. Da, predraga ljubavi, ljubim te, ne zbog straha od kazne, ni zbog nagrade, nego jedino zbog tebe samoga. Moj dragi Zaručniče, grlim te, potpuno ti se predajem, tako i treba, jer si ti prvi mene zagrlio. BOG SAM.

Nježnost ljubavi prema bližnjemu (14)
Više ne želim pjevati uzalud! Pjevajući moje srce se izražava, a ljubav prema bližnjemu otvara moje srce i sklada ovu pjesmu. Živjela sveta ljubav zbog koje osjećam ustreptalost srca. Po njoj čovjek ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga, samo za ljubav Božju, jer On zapovijeda da se ljubi bližnjega bez obzira na manjkavosti, bez zgražanja nad njegovim grijesima. Uzvišeni apsolutno želi da čovjek ljubi svoga brata čovjeka, to je najveća zapovijed Stvoriteljeva i Očeva. One koji se ne pridržavaju te zapovijedi On strogo kažnjava.
Sam njegov autoritet je dovoljan, dosta je da on kaže i zapovijedi. Jao nesretnicima koji ne poslušaju, jer će njegova osveta biti velika. Bog se proglašava njihovim neprijateljem, inače bi im bio veliki prijatelj. Gospodin kaže: Svaki čovjek je moj odraz, moja istinska slika, u srce me vrijeđate onoliko puta koliko tu sliku povrijedite. Osvetiti ću ove uvrede na veliki dan moga gnjeva. Ljubav u sebi sadrži najsavršeniju svetost. Ona je ispunjenje zakona. Bez nje nijedan zakon nije ispunjen. Ono je poveznica kreposti bez koje one ne postoje.
Ljubav po svojoj ljepoti i sjajnoj čistoći prekriva i ruši najveće bezakonje. Srce je puno čistoće čim u njemu vlada ljubav. Imajte ljubavi jedan za drugoga, rekao nam je sveti Petar. To je najvažnija točka, nema ničeg većeg na zemlji. Ljubav je savršenostvo svake religije. Obilježje predodređenih je milosrđe za svoga brata. Isus nam je dao ovaj nepogrješivi znak kako bi razlučio svoje sluge od lažnih štovatelja. Evo moje velike zapovijedi, rekao nam je svima sam Isus, ljubite nježno jedan drugoga jednako kao što ja ljubim vas. Ta je zapovijed nova u svojoj blagosti, a drevna u svojoj veličini.
Kako nas to ljubi Isus? Bez interesa i bez mjere, do smrti, izgarajući najčišćim milosrđem. Isus je pun žara prema nama, a mi puni hladnoće prema svima. Pogledajte ljubav i žar prvih kršćana Crkve, bili su jedna duša i jedno srce, ljubav je bila njihov jedini moto. Spremni umrijeti jedan za drugoga, svoja su dobra stavljali zajedno. Sveti je Ivan u svojim govorima propovijedao samo ljubav, po sto puta bi rekao u jednom danu: ljubite se, predraga braćo, dječice, ljubite se, ljubite se svi.
Evo odgovora onima koji ne poznaju ovo otajstvo: samo ljubav je dostatna, o njoj treba propovijedati, to je Gospodinova zapovijed koja je dovoljna za našu sreću. Sveci su gorjeli od ljubavi i milosrđa za svoju braću, u nevoljama su im pomagali dan i noć, primjer im je Bog koji je umro za sve nas, te su i oni postali sve svima. Kako ne ljubiti bližnjega? On je živi odraz Boga samoga, on je remek djelo njegovih ruku, prijatelj kojeg ljubi Božansko srce, brat Isusa Krista, hram Duha Svetoga. On je sin Oca vječnoga; po božanskom savezu, on je baštinik njegova kraljevstva i velike slave, koji će uskoro vladati u nebu poput velikog i slavnog kralja.
Čovjek je posve crven od krvi Isusa Krista, moga dragog učitelja. Ako on u mome srcu nema svoje mjesto, onda sam ja Juda, još veći izdajnik. Može li kršćanin činiti krivo onomu za koga je sam Bog umro? Ljubi svoga brata, dobri kršćanine, bez kojega bi bez sumnje bio proklet. Poganin je onaj tko ne zna za Boga, za cijenu njegova koštanja. Možeš li ga prezirati znajući koja je njegova cijena. Što da kažem?
Poganin bez vjere ima više prirodne ljubavi, u tom pitanju on ti može biti zakon, on je vjerniji u tome; pogledaj Turke u njihovom milosrđu, budi posramljen zbog svoje tvrdoće. Moje se srce zapaljuje kada mi se moj bližnji čini drag. Ah, gotovo je, želim ga ljubiti, pravedno je i razumno, ništa nije tako slatko, čisto, tako veliko ni sigurno. Ali čuvajte se, ovo posvećeno zlato dvoličnici iskrivljuju, njihovo zlato sjaji i izgleda pročišćeno. No u biti, ono je bez zasluga, oni ga nazivaju ljubavlju, ali pred Bogom je to tjelesnost.
Ako pomažete svome bližnjemu samo po načelu naravi, jao!, uzalud radite i vaš milodar je nečist. Ljubav vodi izravno k Bogu, to je vatra koja se diže do njega. Ljubiti bližnjega zato što je rodbina, uglađen, dopadljiv, ugodan, jer je bogat, učen, otmjen, moćan ili ugledan, to je ljubav poganina a ne kršćanina. Ljubite bližnjega sveto, zbog kreposti a ne zbog zlih djela, jer ljubiti zbog zlih djela znači ponuditi se đavlu za žrtvu. Nek je daleko od vas svaka tjelesna ljubav jer je to tiha vatra ali ubojita.
Ljubite i srcem i djelom a ne samo usnama, dajte milostinju u njegovo krilo. Nek ono što njega muči, dira i vas. Svaka laskava ljubav je smiješni ukras. Neka se vaša ljubav proširi na sve, nemojte biti hladni ni prema komu. On je moj neprijatelj, kažete, nema veze, ljubite, Bog tako nalaže, izbjegavajte izbirljivost jer ona narušava ljubav. Ljubav je blaga i strpljiva, puna potpore za svog brata, ona je poslušna i prijazna, nema u njoj uznemirenosti ni bijesa.
Podnosi brata s njegovim manjkavostima i Bog će vam dati da nosite njegovo breme. Ljubiti svoje prijatelje, ništa nije lakše od toga; ali ljubite vaše neprijatelje, to je herojski čin, koji apsolutno morate činiti ili ćete vječno propasti. Treba ljubiti iz dubine srca neprijatelja koji vam hoće nauditi, to zahtijeva Gospodin, tomu se treba pokoriti i to prihvatiti pod kaznom smrtnog grijeha i vječnog kajanja. Bog daje svima, pa i grešnicima, svoju blagu kišu i svoje svjetlo, ljubimo dakle svoje progonitelje kako bismo nasljedovali dobrog Oca, koji po svojoj velikoj dobroti, nadilazi svaki grijeh.
Bez ove ljubavi, bez praštanja, Bog ne prihvaća nijednu žrtvu, čovjek će postati mučenik đavla usred najveće muke. Ni milostinja sveg dobra, bez oproštenja ne služi ničemu. Čovjek u neprijateljstvu traži od Boga u svojoj molitvi da pogleda neprijatelja bez milosrđa i raspali svoj gnjev. Neka nikada ne moli svoj Oče naš kako se ne bi osudio na pakao. Neprijateljstvo pretvara u otrov sve životne izvore, sakramente i molitvu. Sve je bezbožno svetogrđe i osvetoljubivi će propasti usprkos ispovijedi.
I najčudotvornije djelo, ako u njemu nema ljubavi, je čisti privid i Bog ga odbacuje. Ono se izvana čini dobrim a u biti je grijeh. Samo junaci kreposti mogu nekada ne posegnuti za osvetom, trpjeti za Boga sva zla u miru i u strpljivosti. Kad se čovjek osvećuje i ljuti, pokazuje svoj mali duh. Nisu li sveci opraštali, nisu li opraštali svako vrijeđanje, zato im je Bog dao u izobilju svoja nebrojena dobra. Bog je darežljiv prema milosrdnom srcu. Čovjek koji oprašta zlo je više od čovjeka, on sam sebe nadilazi. Ova pobjeda je bez premca u prirodi i u milosti, on je tako slavan pobjednik da ga poznaje jedino nebo.
Oprostite, jer i vama Bog, po čistoj dobroti, oprašta. On je pun blagosti prema vama, a vi je nemate ni za koga. Kažite mi: Biste li vi bili spašeni kada bi vas Bog trenutačno uzeo? Isus oprašta svojim krvnicima, moli Oca milost za njih. Ako su vam učinili tolika zla, razlozi za srdžbu: Bog na samrti oprašta svima, grešnici umirite i vi vaš gnjev. Koji užas prezirati Boga koji oprašta i koji moli, koji širi ruke kako bi zagrlio one koji mu uzimaju život. Osvetniče, osvećuj se i past ćeš u pakao.
Preziri Isusa i križ, zajedno s krvnicima udaraj i viči kako bi osvetio uvrede koji si dobio. Ogovaraj, zlo govori, vrijeđaj, traži na zemlji zub za zub, pa ćeš gorjeti u paklenoj vatri. Hrabro, treba oprostiti i ako se svi ježe i mrmljaju. Ne treba se čuditi, taj čin je protivan naravi, ali će velikodušni oprost razveseliti sve blažene. Nadiđi što će ti se govoriti o tome, zaustavi tijelo koje gunđa, i digni se po razumu do pobjede bez premca. Oprosti svojim neprijateljima, ljubi ih kao i svoje prijatelje. Dobri ćete na zemlji hvaliti, anđeli će pjevati pobjedu, a sveti će zajedno s Bogom vikati: ovaj je čovjek dostojan slave jer je nasljedovao Spasitelja opraštajući svim srcem.
Ne oklijevaj, odmah pođi do onog tko ti je protivan i ponizno ga pitaj za oprost, ali iskreno oproštenje, i ne boj se odbijanja jer je samo Bog tvoj cilj. Ako netko odbije tvoje pomirenje, nemoj se braniti jer će ono postati gorući žar koji će ga zadobiti ili spaliti. Više se dobije oprostom nego silom i razumom. Oprostite iskreno ne zadržavajući nimalo gorčine, iz dubine srca potpuno, bez hladnoće koja ledi i izjeda, vedrog izraza lica, otvarajući srce rukom.
Oprosti bezuvjetno, govori s njim, posjeti ga, pomozi mu u prilici, takvo praštanje nije dvolično, ako se čuvate onog jednog ali koji za uvijek proklinje dušu. Nastojte naći načina da učinite uslugu tom čovjeku, za zlo uzvratite mu dobrim, Bog tako kaže, moramo ga slušati. Opraštanje laskavošću je lažan oprost. Zaboravi sve prošlo zlo, čim je sklopljen mir. Pomirba je često prekršena zbog neugodnih sjećanja, zato od sada misli samo kako ćete se uzajamno voljeti i pomagati.
Ti prvi traži oprost, ne čekaj da te pretekne, jer onaj tko zadnji oprašta, gotovo da nema nagrade, a ako krivica nije vaša, onda je herojsko djelo. Ti si milosrdan Gospodine Oče, a ja sam tvrd prema mome bratu i bližnjemu. Oprosti, spoznajem svoj grijeh i on me pogađa, kajem se. Želim čuvati za moga bližnjega moja dobra, tijelo i dušu: moja dobra kako bi mu pomogla, moje srce kako bi gorjelo njegovim plamenom, moje oči kako bi dopustio da me on očara i sve ono što ja jesam, kako bih ga ljubio.
Gospodine, kako nemam ništa dostojno čime bih ti uzvratio tvoju veliku ljubav, učini da dan i noć posvuda vičem neka te ljube i da ja svojim naporima pomognem spasenju onoga za koga si umro. Magarac upadne u jarak i čovjek ga dobrostivo izvadi, a moj brat padne slomljen i ja ga gledam bez sažaljenja. Moj Bože, želim ga podići, pošalji me da mu pomognem. Daj mome srcu žar, mome duhu svjetlo, mome tijelu snagu, kako bih mu pomogao na bilo koji način, kako bih ga digao sa zemlje i podigao u najviše nebeske visine. BOG SAM.

Hvalospjev ljubavi (148)
Treba ljubiti, ljubiti Boga skrivenoga u mome bližnjemu. Boga skrivenog u sebi samome, i jedno i drugo je u mojim grudima, ljubim i kažem: prokleto srce koje nije puno ove ljubavi. Treba ljubiti, ljubiti Boga skrivenog u mome bližnjemu. Kad ljubi, čovjek može sve činiti, bez ljubavi ne čini ništa. Ona je jedina potrebna, sadrži sva dobra, ona je božanska osobina, bit kršćanina. Treba ljubiti Boga skrivenog u mome bližnjemu.
Kad je ova ljubav vidljiva, iskrena i iz dubine srca, ona je sigurno obilježje Stvoriteljeve ljubavi. Jedna bez druge nije moguće, tko to niječe lažac je. Ne trebate se čuditi što toliko ljubim svoga bližnjega, sve je u njegovoj osobi veliko, njegovo otkupljenje je božansko; Gospodin je njegova kruna, njegov početak i njegov cilj. Moj bližnji ima Boga za Oca i nosi njegove crte. On ima Isusa Krista za brata, on ima sve njegove čari, plod je njegove Kalvarije, on je predmet njegovih dobročinstava. Treba ljubiti, ljubiti Boga skrivenog u mome bližnjemu. Boga skrivenoga u sebi samome.
Kad me moj bližnji napada ili mi čini zlo, pa ako je i ravnodušan, pa ako je i nezahvalan, ljubit ću ga strpljivo, udvostručit ću svoju ljubav. Ako je i svet ili grešnik, ako je neznatan ili je kralj, ako je grub ili umiljat, ako je protiv ili za mene, nije mi ni najmanje prijazan, kada ga promatram kroz vjeru ljubim ga. Treba ljubiti, ljubiti Boga skrivenoga u mome bližnjemu. Boga skrivenog u sebi samome.
Ljubiti ga po čistoj naravi, to znači ljubiti poput psa. Ljubiti razumom i po prirodi, znači ljubiti poput poganina, ljubiti po vjeri, usprkos uvredama, znači ljubiti kao kršćanin. Ljubiti zbog Boga čovjeka koji zaslužuje da gori u vatri i koji me posvuda progoni od Pariza do Rima, koji me ubija i tuče, znači biti dijete Božje. Ova ljubav me potiče da činim sve svima. Kad čovjek ljubi, ima više muke, a one su najteže i najslađe. Koliko slave pod njenim okovima, koliko zadovoljstva pod njenim udarcima. Treba ljubiti, ljubiti Boga skrivenoga u mome bližnjemu. Boga skrivenog u sebi samome.
Kad ova ljubav- kraljica zapovijeda, odmah se pokoravam, u velikoj ili u maloj stvari poslušan sam poput djeteta. I junak se mora prepustiti njezinim trijumfirajućim čarima. Trgovac cijelu godinu, a radnik svaki dan, čine sve da zarade, a duša ostaje napuštena, to mi pričinja bol. Ova duša plemenita, besmrtna, koja je moga Boga tako skupo koštala, ova svjetlost tako lijepa, gubi se, pogriješit će. Što, zar će propasti, a mogu to spriječiti? Treba ljubiti, ljubiti Boga skrivenog u mome bližnjemu. Boga skrivenog u sebi samome.
Trpjeti ću tisuću muka, podnijet ću tisuću okrutnosti, nosit ću tisuću okova, žrtvovati tisuću srdaca i svu krv mojih žila, kako bih spasio jednog grešnika. Ljubimo, dakle, našu braću, po uzoru na Gospodina, usprkos njihovoj bijedi, usprkos njihovoj zloj volji, i nastojmo našim molitvama za Boga pridobiti njihovo srce. Pomozimo nevoljnicima, štitimo siročad, obraćajmo grešnike, suzbijajmo zle, tješimo neizlječive, pomažimo svima. Ali posebno pomažimo duše na putu pada u Pakao, nastojmo ugasiti njihovu vatru, nastojmo slomiti njihove okove, preko ukora u prkos cijelom svemiru. Treba ljubiti, ljubiti Boga skrivenog u mome bližnjemu. Boga skrivenoga u sebi samome.
Poslušajte Isusa koji viče: pustite djecu k meni. Mojim riječima života podučite neznalice. Ne zaboravite, molim vas, one koji se oporavljaju. Veliki Bože, tko se može izuzeti od zakona ljubavi, kad je ona učinila da ti siđeš u liku čovjeka? Gotovo je, prepustiti ću se njenoj slatkoj vlasti. Moram ljubiti Boga skrivenog u mome bližnjemu. BOG SAM.

4. O UTJEHI OŽALOŠĆENIH

Utjeha ožalošćenih (46)
Prvi hvalospjev
Ožalošćeni: O koje li bolesti! Koje nesreće! Čamim u ovom krevetu, što sam skrivio Gospodinu?
Đavao: Plači, mrmljaj, bijesni, tvoja bolest je opasna, nitko ti ne pomaže, pogledaj se kako si nesretan.
Prijatelj Božji: Puno trpiš, brate. Ali trpi bez nezadovoljstva, Bog će biti tvoj otac, ako trpiš za njega. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati. Trpjeti prigovarajući, znači trpjeti u đavlu, znači vrijeđati Boga, napadati njegovo ime. O lijepe li baštine što ćete vi dobiti na Nebu? Dobro trpite, hrabro i budite radosni. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Jako me boli glava, gorim poput vatre, kao neka jadna životinja. Oh, koliko trpim, o moj Bože.
Đavao: Više ne možeš ništa učiniti, gubiš vrijeme, što će biti od tvoje majke, tvoje žene, tvoje djece?
Prijatelj Božji: Bog te kažnjava kako bi te iskušao. On udara i umrtvljuje zato da bi te spasio. Izvrsni trud od godine dana ne vrijedi koliko jedan dan sretnog bolesnika. Bog će se brinuti za tvoje ako ti znaš trpjeti, on sam, ili preko nekog drugog, će ih hraniti. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Bol me satire, oplakujem svoju sudbinu. Kako sam jadan. Htio bih umrijeti.
Đavao: Gledaj, napušten si, kao neki jadan pas, nitko ti ne pomaže niti te podupire.
Prijatelj Božji: Tvoja pakao počinje, Bog se sprema protiv tebe, a tvoje nestrpljenje udvostručuje njegov gnjev. Pogledaj kako dobri Isus umire na Kalvariji. On je tvoj uzor, trpiš li ti toliko? Pakao je tvoje mjesto, udostoj se pogledati ga i imat ćeš smjelosti žaliti se i liti suze. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Još i druga zla nadolaze; uvijek sam bolestan, jao. Ne, svetac na mom mjestu ne bi izdržao.
Đavao: Trpjeti a ništa ne govoriti, moraš biti od čelika. Psuj, traži izlike, poput paklenog đavla.
Prijatelj Božji: Tvoji povici, tvoja natmurenost novi su grijesi, pakao pjeva pobjedu, udvostručuješ svoje zlo. Razborit čovjek će u svakom trenutku prigrliti svoj križ, Bog će mu dati milost srazmjernu bremenu. Budi malo strpljiv i tvoje zlo će proći, a tvoje zasluge neće nikad proći. Patnja je Božja volja, ako čovjek ljubi volju Božju i prihvaća s radošću. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Moja postelja ne vrijedi ništa, nitko se ne brine za mene, lupežu, nitkove, platit ćeš mi to, vjere mi.
Đavao: O kako žalim tvoju muku, hladna juha, tvrdi kruh, pokvareno meso, rugaju ti se.
Prijatelj Božji: Koja kletva, koji grijeh, anđeli plaču i bježe, otvaraš provaliju, a đavao se smije. Đavao ti objašnjava kako bi sve vidio naopako, razljutio te i bio srdit na cijeli svemir. Ako te patnja ljuti, kaži: Neka je blagoslovljen Bog! Imat ćeš zaslugu, sreću beskonačnu. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Kostobolja, grčevi, groznica, zubobolja, astma i išijas, o kako su velike boli!
Đavao: Da, tvoja patnja je neobična, iznemogao si pod bremenom, čovjek mora biti anđeo pa podnijeti u miru te patnje.
Prijatelj Božji: Pravedno je da grešnik poput tebe pun zla, trpi u miru nekoliko udaraca. Bog nas tuče kao otac, a ne kao gnjevni sudac. Ne čini on to zbog gnjeva nego iz čiste dobrote. Nebo se naslađuje, videći te, kako na ovom krevetu prikazuješ žrtve dostojne Isusa Krista. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Ne znam više što ću činiti, umrijet ću od bola. Idite brzo po ljekarnika, brzo nekog dobrog liječnika.
Đavao: Udaljite od njegovih vrata ispovjednika, njegovo prisustvo samo će donijeti strah i bol.
Prijatelj Božji: Kolika briga, buka i revnost za zdravlje tijela, a za besmrtnu dušu ni najmanjeg truda. Razborit bolesnik će se ispovjediti i tako se rasteretiti i pripremiti za smrt. Pobijedit ćeš trpeći kako treba. Postat ćeš slava i čast Previšnjega. O kako su mudri ovi udarci! O kako nam čine zadovoljstvo! O kako iskazuju čast čovjeku kad on ljubi patnju. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: O Bože, klanjam ti se u tvome sudu, ako ćeš me još udariti pruži mi i snažnu pomoć. U tvojoj krvi utopit ću moje grijehe i moje zloće i s radošću prihvaćam nove patnje.

Utjeha ožalošćenih (100)
Drugi hvalospjev
Ožalošćeni: Jedan me progoni,bez razloga i iako nisam kriv; drugi me odbacuje, žalostan sam.
Đavao: Osveti ovu drskost, treba biti srčan, dokazati da si nevin, popraviti čast.
Prijatelj Božji: Ne poduzimaj osvetu, Bog će se bolje osvetiti. Lijepa nagrada koja te čeka na nebu. Ova uvreda je okrutna, ali ako se osvećujete, uronit ćete sami sebe u vječnu smrt. Pas umire na kamenu, svaki luđak izjeda sebe, mudrac na zemlji uvijek sve prihvaća. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Neki drugi me je vrijeđao, u toj i toj prigodi, platit će mi to, kunem se, ili se ja ne zvao ovako.
Đavao: Progoni ga svom svojom moći kako bi mu pokazao kako živjeti i što treba činiti.
Prijatelj Božji: Bog ti naređuje da ljubiš i svog neprijatelja i kako on oprašta tebi da i ti oprostiš. Kad je čovjek razborit i ponizan, lako oprosti i najgora uvreda postaje slatka i simpatična. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: O nesretna stvari, o ljuti udesu, vjerovao sam da činim dobro. Što sam nesretan!
Đavao: Jedan takav te je zbog zavisti tako udario. Osveti se, plači, viči jer puno trpiš.
Prijatelj Božji: Pametan se smije i popušta kad mu uzimaju dobra, rijetko će se žaliti kako bi ih sačuvao. Proces, okrutni plamen, koji uništava mir, dobra, zdravlje, dušu i nebo, zauvijek. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: K vragu, vražja životinjo! Koja me lupila po glavi i zadala mi veliku bol.
Đavao: Osveti se tom stvorenju odmah. Udari, bijesni, psuj, jer je velika tvoja nevolja.
Prijatelj Božji: Čovjek se prepoznaje u neprilikama. Dobri će reći svome Učitelju: o moj Bože, želim to. Ali zli, bezbožnik, koji nema ono što želi, proklinje, mrmlja, viče i vrijeđa koliko god može. Kako bi se zlo učinilo prihvatljivim, recite: Blagoslovljen Bog! Ove riječi tjeraju đavla, a anđeo se raduje. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Evo me bijednika, moj proces je izgubljen, a bio je najrazumniji što sam ga ikad imao.
Đavao: Prevarom malo dotjeraj svoju parnicu, žali se parlamentu, neka ti mržnja i zavist potajno pomognu.
Prijatelj Božji: Otrpi ovu nedaću i dobit ćeš mir, dobit ćeš milost i slavu zauvijek. Ako svojom škrtošću sablazniš bližnjega, uzimaš pravdu u svoje ruke i uzalud trpiš. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Trpjeti da me tretiraju kao slugu, trpjeti da me preziru, ne učiniti ništa!
Đavao: Trpjeti, koja niskost, naprijed, održi svoj rang, čast, svoj položaj i poštuj svoj rod.
Prijatelj Božji: Kad nas netko ponizuje, on nas u nebu uzvisuje, ukoliko radosno trpimo. Uzmaknuti je pobjeda, trpjeti, je pošteda, poniziti se, je slava, izgubiti sve, znači sve dobiti. Nepogrešiva tajna kako bi čovjek bio prvi i najpoštovaniji jest biti zadnji. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: O nebo, žele me uništiti do ništavna čovjeka. Ah, ne mogu više šutjeti i bijesnim govoreći.
Đavao: Naoružaj se tajnom zavišću, tiho, bez buke, unizi i kleveći ovog čovjeka koji želi nauditi.
Prijatelj Božji: Ti se uzdižeš, prašino, a Bog se snizio. Ti tražiš svjetlo dana, a Bog se sakrio. Poštedi svoga brata, njegova cijena je beskonačna, zavist i ljutnja će te prije uništiti nego njega. Trpi kad ti je zadana bol, ne šteti nikomu, ljubi svoga bližnjega. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Trpjeti od ovog čovjeka lakoumnika, o krvava uvredo. Platit će to, doista.
Đavao: Udari svojim mačem, ne budi plašljivac, zamahni, udari štapom.
Prijatelj Božji: Pogledaj Boga koji trpi, a ti ne možeš trpjeti, evo te povrh ponora, propast ćeš u njemu.
Bog ti šalje ovog vuka, ovog zlog vuka, podnesi s radošću, puno ćeš dobiti. To je oznaka anđela, nebo se raduje, sve pjeva tvoju slavu, a pakao bježi. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Pogledajte nesretnika koji tuče moje dijete. Idi, povuci se, ili dođi, ja te čekam.
Đavao: Natrči na ovu zmiju, koja nema razuma. Skoči na njezin rep, hrabro, drži se dobro.
Prijatelj Božji: Po ovim uzvicima punim ljutnje odvest ćeš sam sebe u prokletstvo, jao. Trpi kao pametna osoba i ne odgovaraj. Izgubit ćeš pobjedu zajedno s ljubavlju, izgubit ćeš slavu. Trpi samilosno. Bog u ruci drži munju jer ga srdiš, kako bi te sveo na prašinu kako i zaslužuješ. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Što, trpjeti u tišini, kad me udaraju. Koja nastranost. Daj drugome te pouke.
Đavao: Baci kamen za kamen, zub za zub, rat za rat i bit ćeš razborit.
Prijatelj Božji: Da, trpi u tišini i tvoj slavni čin Bog će nagraditi na zemlji i na nebu. Kad se netko ponizi i trpi u Isusu Kristu, Anđeo čuvar to bilježi na knjizi života. Nema ničeg tako snažnog na zemlji poput čovjeka koji trpi, ni osvajači u ratu nemaju ništa tako vrijednog. Bjesni lav se umiruje kad ga miluješ, najgordija ćud se unizuje ako šutiš. Mrvica patnje koju čovjek podnese u miru, pribavlja ogromnu količinu slave zauvijek. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije kao on moći ćeš izdržati.

Utjeha ožalošćenih(101)
Treći hvalospjev
Ožalošćeni: Moja kuća je izgorjela, samo me nesreća prati, upravo su me okrali, prokleti lopov!
Đavao: Obrati se sudu, pitaj vračara, to je učinio zao čovjek.
Prijatelj Božji: Kakvo god zlo stiglo, Bog ga dopušta, s ovom živom vjerom dobit ćeš beskonačno. Uzmi za društvo uvijek i posvuda volju Božju bilo da gubiš ili dobivaš. Sredstvo užasno: tražiti pomoć od đavla. Strašna uvreda Bogu u njegovom svetom imenu. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Dobro, pokidaj sve, slomi, razbij, razbojniče ako te zgrabim. Idi brzo, prođi tiše.
Đavao: Uzalud ga opominješ, on se ruga i smije. Dobrim udarcem dozovi ga pameti.
Prijatelj Božji: Pogrješka je laka ako je počinjena bez grijeha, treba poput dobrog oca trpjeti je samilosno. Po tvom nestrpljenju povećavaš zlo, uzrokuješ tisuću grijeha, činiš sablazan. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Uništavaš mi život, idi zli čovječe, odlazi daleko od mene, želim sve napustiti.
Đavao: Gle, on želi da umreš, odgovori mu, idi do kraja. Pokaži mu čvrstu ruku ili umri od bola.
Prijatelj Božji: Podupri, mudra ženo, svog nestrpljivog muža ili će vaš brak biti živi pakao. Zlo se zlom zapaljuje. Ali će ga uzvišena krepost od toga ukloniti ili znati očarati. Tvojom ćeš ga šutnjom podučiti, svojom ćeš ga strpljivošću posvetiti. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Koje neprilike za obitelj, išao bi u neki samostan ili u osamu gdje ću živjeti zadovoljan.
Đavao: Bit ćeš bez srdžbe, živjet ćeš u miru, jer su ti tvoja sestra i brat sve natovarili na leđa.
Prijatelj Božji: To nije dobri anđeo nego đavao koji te navodi na promjenu u pobožnosti. Zlo dolazi od tebe samoga, ne ljubiš križ, tvoj veliki gnjev posvuda će se očitovati. Veliko domaćinstvo stvara tisuće križeva i tisuće briga. Ako ih znaš prihvatiti, oni imaju veliku vrijednost. Bez poslušnosti ne činite ništa jer vlastita razboritost kvari dobro. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Činio sam i govorio dobro, činio sam što sam znao najbolje, ja sam ovdje mučenik, dosađujem se ovdje.
Đavao: Vidi kako te maltretiraju! Drugdje ćeš naći savršeni mir i bolje učitelje.
Prijatelj Božji: Trpi, sveta sluškinjo, trpi dobri slugo, pobijedit ćete đavla koji vas dovodi u kušnju. Buntovni luđaci, kažu, trpe sve bez krivnje, i to sve do prolića svoje krvi na samrti. Gledajmo našeg dobrog Učitelja, iako je nevin, kako umire, a mi hoćemo biti krivi a da ne trpimo. Prođimo zemljom od Japana do Perua, posvuda valja trpjeti muke kao mudrac ili luđak. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Nameti, porezi, posve novi, o ljute novosti, udvostručuju moju muku.
Đavao: Među ovim otimačinama koje te srde, pribjegni lukavštini kako bi naknadio štetu.
Prijatelj Božji: Mudar će strpljivo podnijeti sav namet, bez otpora, platit će ga što može prije. Bez ikakvih umješnosti, neće utajiti ništa, iako to viče nepravdom, sve će se okrenuti na dobro. O užasna ogovaranja, zlo govoriti o kraljevima! Divlja zvijer ima blaže zakone. Cezar zapovijeda, Cezar brani, Cezaru se dakle moraju dati porezi koje traži. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Moj Bože, kako se mučim tijekom molitve! U agoniji sam, potpuno rastresen.
Đavao: Ne činiš ništa dobro, gubiš ovdje vrijeme, moraš raditi, idi, jer te čekaju.
Prijatelj Božji: Isus Krist je ustrajao, moli u muci, on je tvoj uzor, trpi poput njega. Moli strpljivo, usprkos duši i tijelu. Molitva patnje je molitva jakih. Bog sam djeluje u duši kad duša zna trpjeti, on ju obasjava i zapaljuje a da se to ne osjeti. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Ja sam žrtva. Tijekom moje molitve vidim se sav u grijehu i potpuno ostavljen.
Đavao: Proklinji, očajavaj, jer Bog te napustio, on je srdit, previše si ga vrijeđao.
Prijatelj Božji: Gospodin te kuša, izdrži, moli: sigurno je, on će u tome naći i svoju i tvoju čast. Traži od njega milost. Podnosi sebe i trpi i vidjet ćeš lice svoga dragog zaručnika. Ova ljubavna skrovitost ispunja ljubavlju srce, ispunja dušu svjetlom i puni je snagom. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: Jadan li sam! Počinio sam veliki grijeh, ljuta bol me spopala, o što sam ozlojeđen.
Đavao: O, što je tvoj grijeh velik, nemaš nikakvih kreposti, plači i očajavaj, jao, izgubljen si.
Prijatelj Božji: Ova zla patnja, ova teška i ljuta bol je loš znak, to je učinak Zloga. Kad, po tvojoj slabosti, padaš, Ljubav te zove da se poniziš. Gledaj Boga kao Oca, traži od njega oprost, otrpi svoju bijedu i zlo će postati dobro. Pravednik se svime okoristi, čak i grijehom, on od njega čini svoju zaslugu iako je ojađen. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.
Ožalošćeni: O Isuse, grlim i ljubim svoj križ, ali pomozi mi, milošću, da mogu dobro nositi njegov teret. Blagoslivljam tvoju osvetu, klanjam se tvojim udarcima jer u odnosu na moje uvrede ti si blag. Bog koji trpi! Veliki je luđak tko misli da je previše podnio. Pakao spreman! Udaraj, u dobar čas! Ili trpjeti ili umrijeti! Bilo da živim ili umirem, želim uvijek trpjeti. Dobri križu s Kalvarije, kao on, kao on, dobri križu s Kalvarije, kao on moći ćeš izdržati.

5. O LIJEKU PROTIV MLAKOSTI

Svojstven lijek protiv mlakosti (161)
Pokora, bičevanje je lijek, neka svatko udara po svojim leđima do kosti, neka svatko udara, udara, udara do kosti, ona je lijek za sva zla. Na ovaj lijek pakao uzmiče. Udaraš, a udarajući po tijelu cijeli pakao udaraš, kako bi na koncu trijumfirao. Tijelo te dovodi u isušenje, bezobrazniče. Udaraj ga svom snagom, pobijedit ćeš, udaraj, udaraj, udaraj i pobijedit ćeš, udaraj i ne štedi se. Ako ti zaspiš, ona će bdjeti, udaraj i nećeš zaspati. Dolje prsluk, udaraj i probudit ćeš se.
Želiš li slavu i pobjedu? Udaraj tijelo snažno, udaraj jako. Udaraj ovo smrtno tijelo. Bolest je njome izliječena. Udaraj, ona tjera ćudljivost, bol. Udaraj, sve uzmiče pred njezinom oporošću. Tijelo sjetilno nježno, umišljaš o sebi. Sotona tuče lijene u vatri, udara, udara, one koji se nisu udarali za vrijeme života.
Dušo putena i grešna udaraj kako bi ugasila vatru, barem to. Udaraj, kako bi razoružala Boga. Dušo nevina, pjevaj psalam Smiluj mi se Bože i udaraj po leđima do srži, udaraj do srži, udaraj do kraja psalma.

6. O POSTU

Snaga posta (16)
Prihvati post i molitvu, rekao je anđeo Tobiji, ništa nije tako slatko, ni tako dobro. Naučimo, molim vas, tri tajne kako bismo bili okrunjeni i postavljeni na prijestolje, to su: molitva, post i milostinja. Čuvaj se da ne budeš iznenađen općom pogrješkom. Evo kako ja definiram post: jedan obrok u danu, bez mesa, uz skromnu užinu.
Post je u očima Gospodina lijepa žrtva, kad ju čovjek čini njegovoj uzvišenosti, Bog se naslađuje. To je jedna od prvih zapovijedi dane prvom čovjeku, da se suzdrži od jedenja jedne jabuke. Čim je Adam, na nesreću, prekršio ovaj sveti post, postao je nesretni grešnik, i izgubio je svoju sreću. Ako je post bio nužan kad je zemlja bila mjesto naslada, sada je potrebniji kada je mjesto muka.
Čovjek bez posta je tjelesan, kaže uzvišeni Gospodin, ne može u njemu trijumfirati, čak ni ostati. «Ali ako se po svetom postu čovjek umrtvljuje, on mi se odmah time posvećuje i ja sam proslavljen». Dugi i veliki postovi čine ljude mudrima, prorocima, pobjednicima i velikim ličnostima. Post ih čini gorljivima, puni ih milošću, čini da razgovaraju s Bogom, čak licem u lice. Ali ono što bi nas trebalo začuditi i što je zaslužno, i Bog sam je postio četrdeset dana uzastopice, bez pića i jela, u tišini i molitvi, nije se štedio niti si i na koji način olakšavao.
Postio je da bi nam pokazao da i mi postimo, postio je da bi se pripremio na božansko krštenje, da bi pobijedio oholog i napuhanog đavla i da bi posvuda propovijedao pokoru. Bez posta se putena duša ne može spasiti, bez posta se ne može ukrotiti pobunjenu dušu. Tijelo bez posta je smrtno, stvara samo grijeh. Ono je tiranin okrutan i jak koji vodi u ponor. Uz post Adam je mogao sačuvati svoju nevinost, ali bez posta, on se pokvario neumjerenošću. Bez posta, nema plodova dostojnih pokore, dostojnih dobara neba i njegove nagrade.
Po postu i molitvi, kaže Spasitelj, pobjeđuje se i tjera đavla i sve nečiste duhove. Bez posta, čovjek je poražen, nije više nepobjediv i na kraju je poražen nekom strašnom nesrećom Bez posta, čovjek je uspavan, preplavljen tugom, po postu čovjek je ojačan i ispunjen radošću. Post i svako trapljenje je lagodno i vodi svetosti i najgrublju dušu. Meso zasjenjuje razum tamnom maglom, a post čini duh dobrim, oštri um, raspršuje tamu, tjera svaku nečistoću, čini da se vidi svaka istina, čak i ona najprikrivenija.
Koliku moć ima post i koliko je živa njegova snaga! On daje punu slobodu svakoj uhvaćenoj duši, potčinja duh vjeri, i srce svome plamenu, potčinja svakog čovjeka zakonu i svako tijelo duši. Znajte da je tijelo nekog prokletnika ugojeno, a tijelo predodređenog izmršavjelo. Post oduzima ovoj životinji, ovoj okrutnoj životinji, sredstva kojima čini zlo našoj besmrtnoj duši. Tijelo mršavo i ispijeno nema pokvarene ćudi koja svakog čovjeka vodi u grijeh bez da ga nešto drugo navodi. Post udaljava, zaista, od svih nečistih zadovoljstava, ukrašava čovjeka čistoćom u tijelu i duši.
Proždrljivost čini da propada više jadnih ljudi nego od mača neprijatelja. Naši su preci posteći često tjerali bolesti a mi sada malo posteći skraćujemo sebi život. Po mišljenju liječnika i ljekarnika nijedan lijek nije tako spasonosan kao post. Ručajte dobro ali skromno, na večer uopće ne jedite i živjet ćete sigurno dugo koliko i naši oci.
Svi koji su Kristovi, u svemu se mrtve, poste tijelom, poste duhom, uvijek se razapinju. Odbačeni se povode za požudom, jedan je presit drugi opijen, oni ljube samo svoj trbuh. Postite, ali postite kako treba, nerazuman post nikad se ne sviđa Previšnjemu, niti ima za njega nagrade. Đavao patvori isposnike, isposnike dvoličnike, koji su prevareni i koji su prevaranti, a ostaju bez zasluga.
Postiti strogo, držeći se i kvalitete i kvantitete, slijedeći upute nekog razboritog, slijedeći svete zapovijedi Crkve i Boga samoga, bdijenja, dane posta, kvatre i korizme.
Postite ponizno, da se ne vidi da postite, čuvajte se ispraznosti, ne postite kako biste se dopali. Umivajući lice, skrivajte koliko možete, post koji činite: svi takovi postovi su puni milosti. Postite bez svojevolje, jer Gospodin odbacuje kad je post njome uprljan. On takav post mrzi i prezire; pa iako izgleda dobar u očima stvorenja on pripada đavlu i u biti nije drugo doli nečist. Da biste bili sigurni kad postite, budite poslušni. To je velika točka svetosti, velika točka mudrosti. Post po savjetu druge osobe ima više zasluge nego tisuće u kojima je čovjek vodio sam sebe.
Neka čovjek posti u milosti Božjoj, da bi post bio zaslužan, inače će imati male zasluge ili uopće neće imati slave. Suzdržite se od svakog grijeha: taj post je neophodan, nitko nije od njega oslobođen, to se treba i mora činiti. Neka se postu i trapljenju doda molitva i milosrđe i milostinja za svoga brata. Po ovim trima stvarima dobit ćete novu milost, a na koncu vaših dana vječnu slavu. Ako vas bolest, nemoć, sveta poslušnost i neka druga potreba oslobađa od posta, kako biste to zamijenili činite neku drugu pokoru, molite više, darivajte obilnije.
Pod postom ovdje podrazumijevam i kostrijet i pojas i bdijenje i disciplinu, i bičevanje i spavanje na tvrdome. Eto što su sveci činili. Nasljedujte ih i bit ćete savršeni kao i oni i primit ćete njihove milosti.
Ili prekini s Duhom Božjim ili s nesređenim tijelom: dušo, izaberi, nema sredine, ako želiš biti sretna i posjedovati Boga, vječnu Mudrost, odreci se, odredi uredbe buntovnom tijelu. Gospodine, ja sam grešan i pun slabosti, a opet sjetilan i tankoćutan. Pravedno je da ti grešnik daje zadovoljštinu kažnjavajući se: nudim ti moje tijelo, moje srce, sve druga za žrtvu. Želim bdjeti, postiti, moliti, ostatak moga života kako bih ti žrtvovao božansku hostiju. Udostoj se Gospodine, udostoj se blagosloviti ovo živo prikazanje, udostoj se uzdržati me tvojom moćnom milošću. BOG SAM.

7. O BLAGOSTI

Draž blagosti (9)
Evo starije sestre svake poniznosti i ukrašene pratilje svake ljubavi. Zovu je blagost: ona je šećer, ulje, balzam za srce bez hladnoće i bez ljutnje. Ona je dražesna, bez nemirne dosade, nikada nestrpljiva, uvijek puna mira. Od svih kreposti ona sadrži draži koje kao oružjem pobjeđuje srca. Dobrostivi Bog, pun blagosti, došao je kako bi učinio da blagost trijumfira u našim srcima. Nazvao se jaganjcem ili samom blagošću. Kako je blag, kako je lijep, kako zaslužuje da ga ljubimo.
Blago je njegovo lice, blag je u svom ponašanju, blag u svome govoru, blag u svome držanju, blag u svakom djelovanju, blag u trpljenju, blag u patnji, uvijek i u svemu neizmjerna blagost. Oduševio još od svog rođenja pastire i kraljeve s toliko moći da ih je podložio svom zakonu. Njegovi osmjesi, njegov blagi izgled, bili su toliko rječiti da ih je sve pridobio, ne prekidajući tišinu.
Djeca njegove dobi htjela su gledati jedino njega. Crtama njegova lica svi su bili oduševljeni. Njegovi krvnici, bijesni, bojali su se njegove blagonaklonosti, pa su mu prekrili lice kako bi ga lakše udarali. Kako je blago njegovo držanje prema svim grešnicima! Daleko od toga da ih odbacuje, on očarava njihova srca. S kojom je blagošću pridobio Magdalenino srce i pobijedio Samaritanku. Pogledajte ga kao oca koji blago opravdava ženu preljubnicu umjesto da je osuđuje. Želio je spasiti Judu, plakao je, ponižavao se, padao ničice. O blagosti nečuvena!
Nad stijenjkom koji gori, on blago puše zatim ga pali bez žestine. Ako se slomi štap, on ga uzima, veže i čini ga lijepim i dobrim. O blagosti beskrajna! Na križu je skupio ostatak snage kako bi dobio milost za jadnog grešnika, za svoje krvnike, pune bijesa i zavisti koji su mu između tisuću zala oduzeli i život.
Nakon ovog ti bi moj brate, bio tvrd i ogorčen, suprotno blagom Gospodinu. Napuhan od gordosti, pun arogancije, ne bi imao dobrote, ni blagosti ni milosti.
Je si li na Mariji vidio koji znak ogorčenosti? Majka života rađa blagost. Njezin izraz lica, blag i radostan, tjera svaku tugu i puni oči i srce radošću. Pogledajte blagi šarm božjih apostola, blagost je bila jedino oružje koje su imali u rukama. Bili su janjci među vukovima i u nevoljama su pokazivali krajnju blagost.
Ako su i pridobili svijet, bilo je to po ovoj kreposti, po dubokoj blagosti, oni su sve pobijedili. Zar nisu svi sveci bez gorčine i gnjeva? Mojsije je bio tako blage naravi. To je bila njegova osobina.
Bez ljutnje i bez rata, blagost pridobija srca na nebu i na zemlji. Srce Isusa Krista se zadobiva po njoj, ona je njegov vlastiti duh, a on je njezin pravi uzor. Po blagosti čovjek očarava srce bližnjega ili ga razoružava bez oružja u rukama. Blagost djeteta ima tako lijepo svojstvo da se i najnasilniji pred njom umiruju. Svetac je srdačan, blag, ljubazan, drag, ugodan, bez ljutnje. Po ovom blagom sredstvu on pridobija, privlači, čini dobro, ponekad i bez riječi.
On potiče vatru svojim izrazom nježnim i blagim. Kako bi obratio duše, postaje svima sve, ali bez ljudskih obzira, bez mlake dopadljivosti, bez oholosti, bez prezira i bez ikakve nerazboritosti. On nema gorčine u ispravljanju, vatra kojom izgara, pomazuje ga. On ispravlja prijateljski, on osvaja kao otac, ne kao neprijatelj zavišću i gnjevom.
Čovjek srdžbom progoni i sebe samoga, on više nema svjetla, ni vjere ni zakona. Krepost blagosti čini da čovjek posjeduje i dušu i srce tako da mu sve podlegne. Blaga strpljivost bez gorčine i ljutnje je sila kojom se očarava nebo. To je siguran put u vječni život, svaki drugi je nesiguran, svaki drugi je nevjeran. Blagi imaju prednost da žive bez bola, bez uzdaha, bez sjene, bez hladnoće za bližnjega. Nikada srditi, nikada nestrpljivi, jednaki uvijek, čak i u patnjama. Bez hladnoće, prijetnje prepirke, bez imalo odbojnosti, oni blago govore, ne uzimajući ton učitelja, bez tvrdoglavosti i spremni su potčiniti se. Kad vas netko uvrijedi, trpite blago. Bit ćete u prednosti u odnosu na njegovu ljutnju. Blagost u sebi ima tajnu snagu koja u svima stvara stanje najsavršenijeg mira.
Ljutiš se, brate, kako bi ispravio drugoga? Jao, tvoj gnjev će te uništiti više nego njega. Grijehom se samo zapaljuje grijeh, a da bi ga se očaralo potrebna je uzvišena blagost. Budi blagog lica, bez bola, bez ćudi, blag u govoru, bez uzvisivanja, bez ljutnje. Radi blago bez zabrinutosti, trpi mirno, bez zabrinutosti. Duša mi je puna čemera, srce oporosti, srdit sam: ah, oprosti, Gospodine, umiri svoj gnjev, daj mi svoje milosti kako bih bio ponizan i blag i išao tvojim stopama. U svom sam ponašanju krut kao bik. Učini me, Gospodine blagim poput jaganjca, kako bih sačuvao mir strpljivo, u svemu što činim, u svemu što mislim.
O božanska Marijo, daj mi blagost, moj te srce moli po tvom vlastitom srcu. Izlij u moje srce ovaj slatki med, ovu svetu nježnost, koja za nebo pridobiva grešnu dušu. BOG SAM.

8. O MILOSTINJI

Zalog milostinje (17)
Vidim svjetlost kako silazi, približava se, prilazi. Ah, zaista, to je ljubav, to je milosrđe. Htjela bi se s nama zaručiti. O, kako je ona dobročiniteljica, ne treba je odbiti, jako je dražesna. Iako neizreciva u svojoj veličini, iako je Bog njezino prijestolje, zajednička u slasti, zovemo je milostinja. Ona je samilost za siromašne, blago darivanje iz milosrdne ruke. Izgleda da je ova kraljica zaboravila svoje božansko rođenje. Vidi ju se kako se žrtvuje za siromašne u patnji, radosno stavlja na grudi najveće bijede i blago stavlja ruke na najružnije rane.
O škrtče, čovječe polu proklet, ne želiš vjerovati, ali vjeruj, dragi predodređeni, riječ je o tvojoj slavi. poslušaj blago sve što ću ti objasniti, vjeruj u to i čini tako. Milostinja je potrebna, vjera nas u to uvjerava, sve dokazuje ovu istinu, čak i priroda. Bližnji ima sreću da imamo istog oca, moramo mu pomoći svim srcem kao svome bratu.
Milostinja je zapovijed Isusova, našeg učitelja. Treba biti posve slijep pa to ne prepoznavati: dajte i dat će vam se, eto moje zapovijedi, bez koje ćete biti osuđeni bez isprike. Činite li bezakonje i nagomilavate dobra propadljiva, ili blago vječno i istinske prijatelje, koje nikakav lopov neće otuđiti, silom niti finoćom, koji nikada neće nagristi rđa ili starost. Sve čini milostinju za Boga, svatko na svoj način, zrak, more, zemlja, vatra i cijela priroda. Pogledajte sve životinje, jedna nas hrani, druga nosi teret, sve nam pomaže u našim nevoljama, sve nam pruža čvrstu ruku.
A kako se dobročinstvo širi u redu milosti, Otac nam daje svoga Sina usprkos našoj nezahvalnosti, Sin se daje svima sve do euharistije, Duh Sveti silazi na nas, o, milostinjo beskonačna. Kad vidim kako Kraljica neba, naša jedina nada, stavlja u siromašne na zemlji svo svoje povjerenje, daje nam sve s ljubavlju, postaje našom Majkom, kažem: milostinja, zaista, je velika i potrebna stvar.
Pogledajmo sjajne svjedoke, nenadmašive svece, koji su imali jedino potrebe siromašnih, koji su sa zadovoljstvom otkidali od usta kako bi nahranili siromašne. Ovaj primjer me duboko dira. Kako bi dali milostinju bližnjemu, oni su sve prodavali, ništa ne zadržavši za sutra; njihovo je srce bilo tako nježno da su oni često ostali gotovo goli, a ponekad i prodani kako bi ih otkupili iz ropstva. Želite li oprost? Gospodin ga daje samo srcima punim samilosti i milosrđa. Vaš primjer će Ga učiniti blagim ili neumoljivim. Sve će se ravnati po vama, budite dakle milosrdni.
Tko je siromah? Pisano je da je on živa slika, namjesnik Isusa Krista, njegovo najljepše nasljedstvo. Ali da bismo to još bolje rekli, oni su sami Isus Krist. U njima pomažemo ili odbijamo ovog uzvišenog vladara. On u jednom trpi siromaštvo, u drugome uši, u ovom zatočeništvo, u trećemu glad. Isus trpeći u njima boli nebrojene izgleda najsiromašniji od svih bijednika.
Ne oduzimaj siromahu što mu treba dati, kaže Sveto Pismo, ove velike riječi se ne čuju, ili ih se sluša bez straha. Ne može se škrtošću sačuvati što se otme milosrđu jer je to nepravda. Višak nakon umjerene potrošnje treba dati, činiti drugačije je zabluda koja od Boga traži osvetu. To je odluka velikog sv. Tome i svetih otaca. Bogatašu, ako mi ne vjeruješ, reći ću ti, prokletniče. Znaj da dobro koje zadržavaš, a ne treba ti, pripada siromahu. To je njegovo dobro, kako kaže Evanđelje. Dužan si im ukrašeni namještaj, drago kamenje, lijepe sjajne haljine, pompozne ukrase.
Siromasi imaju pravo pitati sva dobra koja ti ne trebaju, bogataš ih ne smije zadržati iako on vjeruje drukčije. On je samo njihov djelitelj, kaže sveti Ivan Krizostom, i jedan drugi sveti učenjak, veliki sveti Jeronim. Ovaj nedostatak milosrđa je velik. Sveci kažu da je to okrutnost i istinska krađa, to je čak ubojstvo, ne dati kruha siromahu u njegovoj bijedi rekao je jedan sveti Otac.
Pogledajmo sada kako je korisna milostinja i kako je ona plodno tlo. Njezin plod nije uobičajni, nema ništa njoj sličnoga, jer ona milosrdnom čovjeku donosi sto za jedan. Milostinja je čvrsto uporište, kovčeg vjerni, koji čuva sve što se u njega stavi za život vječni. U njemu su dobra, zlato i srebro, čuvana na zemlji od lopova i vojske i ratnih zala. Ona je sjeme koje se širi i koje se umnaža, ona je korist velika kojom se Bog proslavlja; izvor koji teče i nikad se ne smanjuje, vatra koja dijeleći raste u nedogled.
Bez opasnosti možemo je nazvati kamen mudraca koji može promijeniti prljavi metal u zlato. Ona mijenja zemlju u nebo, lažno u istinsko, vremensko u vječno. O kamenu neusporedivi! Čineći milostinju, ništa ne gubimo, kako iskustvo pokazuje, što milostinjom više činimo dobro, dobro se više povećava. Čovjek pada u siromaštvo kad je tvrd i škrt, ali čineći milosrđe postaje bogat. Svatko iskazuje čast milosrdnom čovjeku, u Gospodinu ih zovu oci siromaha. Njima se pristupa s povjerenjem, oni predvode sve skupove.
Dati život i zdravlje je divna stvar, to čini i milosrđe, posve čudotvorno. Poduprijeti svijet svojom rukom nije tako velika stvar kao pomoći bližnjega dajući mu ono što traži. Milostinja čini srce ganutljivim i dušu osjetljivom, odbacuje svaki grijeh, i gasi njegov plamen. Po njoj sve je oprošteno, ona je drugo krštenje, ona obilježava predodređenika. Milostinja je pečat Boga samoga.
Bez ulja milosrđa koje je nedostajalo ludim djevicama, cvjetovi djevičanstva su lažni i ništavni. Bez milostinje nema svetosti, ili nije istinita, bez nje nema postojanosti ili nije ustrajna. Ništa ne govori tako snažno kao siromasi i milostinja; ova molitva istog trenutka leti Bogu na njegovo prijestolje, otvara ruke, oduševljava srce milosrdnog Boga i čini od pravednog osvetnika pravog prijatelja.
Ona je koplje, štit, moćno oružje koje zbunjuje i čini da se povuče đavao koji nas iskušava. Ona sprječava da se optuži duša u drugom životu i prisiljava da ju se pusti da uđu u svoju domovinu. Smrt onih koji daju milostinju je sveta, oni umiru među lovorima, mirno, bez straha. Njihovo milosrđe su njihovi vojnici koji će im donijeti pobjedu. Siromašni su njihovi odvjetnici koji će ih uvesti u slavu.
Milostinja je sveto spremište koje Bog čuva da bi ga jednom vratio. Vratit će ga sigurno, on se od toga ne može obraniti. Milostinja je ugovor o zajmu kojeg Bog osigurava, kamate su stostruke. O nebeske naknade! Evo trećeg ugovora, zapamtite ga: Milostinja je kupovina neba i njegove slave. Ona od vremenskih dobara i od jednog komada otpada na nebu stvara vječno dobro, neizmjernu sreću. Škrtac je bez ljubavi, bez vjere, bez nade, pun grijeha i okorjelosti. Jednog će dana na samrti vikat, ali Bog ga neće čuti. On će mu se na svoj način rugati, čineći isto kao što je činio i on. Onaj tko ostavlja svoga bližnjega bez pomoći, nalazi Boga bez srca i bez ruku, bez praštanja. Izgubit će ono što je odbio siromahu u njegovoj nevolji, a često ga satre i sama težina njegova gnjeva.
Tražit će oprost na samrti, ali mu ga Bog neće dati. Srce tvrdo umire napušteno i bez samilosti. Bog ga oštro sudi, bez roditeljske dobrote i osuđuje ga na nesreću vječne smrti. Udjeljujte milostinju, dobri kršćani, vjerujete mi, budite pametni, to je način da imate dobra. Grijesi su njome iskupljeni, duša vraćena u milost, sva nebeska dobra kupljena, jao onome tko je ne prakticira. Na dan velikog suda Bog će se sjećati samo milostinje, tako je velika njezina slava. On će javno pokazati učinjene milostinje i iskazat će im savršenu hvalu.
Dođite, reći će vam, Gospodin, blagoslovljeni moga Oca, imajte moju vlastitu sreću, moju potpunu slavu, zato što ste mi nekoć pomogli, zato što ste mi dali milostinju, zauvijek ću vas učiniti kraljevima i postaviti vas na prijestolje. Dajte od vaših dobara, ta milostinja je pametna, inače ne vrijedi ništa, čak je i vapijuća. Dajte Cezaru njegovo, dajte Bogu Božje, platite sve vaše dugove, dajte najsiromašnijima u mjestu i pokrajini u kojoj ste. U siromasima gledajte samo Boga, zbog njega im dajte vašu milosrdnu pomoć. Bili oni dobri ili zli, dajete zapravo Isusu. Dovoljno je da je on u njima, u njihovoj vlastitoj osobi.
Uvijek činite milosrđe i milostinju potajno, izbjegavajte ispraznost, ohole trube. Jer će milostinja biti bez ploda, dvolična milostinja kojoj sviraju fanfare i oko koje se stvara velika buka a koja nema zasluga. Dajite milostinju brižno, prema vašem imutku, prema potrebi siromaha, iako vam dosađuje. Dajte mu milostinju radosno i neka vas ništa ne srdi, nemojte mu trpko reći: idi, Bog te blagoslovio. Dajte siromahu odmah, a ne čekajući da vas siromah hvali. S čašću postupajte sa siromahom koji viče: takva milostinja ima više zasluga, takva milostinja odgaja.
Vršite milosrđe za tijelo i dušu, ne izuzimajte muškarca ni ženu, dajte jednomu jesti, drugome piti, prihvatite siromašnog stranca s čašću i slavno. Dajte napraviti za njega odjeću kako biste prekrili njegovu bijedu, posjetite onoga koji čami i očajava, pohodite zatvorenika koji je pun jada, platite za drugog otkupninu kako biste ga oslobodili ropstva.
Ne zaboravite umrle siromahe, milostinja je spasonosna, nastojte sahraniti njihovo tijelo ili platite da se to učini. Ova djela milosrđa se zovu tjelesna, a evo u njima i druge dobrote, duhovne. Podučite siromašnog, neukog i donesite mu svjetlo, bez buke i bez gnjeva ispravite čovjeka koji propada. Savjetujte prijateljski, oprostite svaku uvredu, molite Boga za vaše neprijatelje, ova milostinja je čista. Utješi siromašnog ožalošćenog kojeg žalost opterećuje, onog čije je srce nagriženo nekom strašnom sumnjom. Molite Boga za sve zle, kako bi im oprostio, za žive i mrtve, ne izuzimajući nikoga.

9. O VJERI I DUHOVNOM DJETINJSTVU
(Tematski sadržaj sabranih djela kad govori o ovim krepostima upućuje i na pjesme broj 109. i 97. koje smo objavili u prvoj knjižici)

Svjetlo vjere (6)
Ja sam čisto svjetlo koje čini da svatko čvrsto vjeruje budući da Bog i Crkva zajedno to jamče. Ja sam nadnaravno, ne može me se spoznati osjetom; ja sam tajnovito, ali lijepo, sva je moja slava u nutrini. Ja sam čvrsto uporište onoga čemu se čovjek ovdje dolje nada, divni dokaz svega što čovjek ne vidi. Ja sam ona sjajna svjetiljka koja sjaji u mraku, gorući stup koji u noći vodi u nebo. Neophodno sam, jer Boga se vidi jedino vjerom i nitko mu se bez vjere ne može dopasti, pa bio to i najveći kralj.
Čula stvaraju putenu životinju, um čovjeka čini dobrim, a ja stvaram vjernog, Božjeg čovjeka, dobrog kršćanina. Ja sam svjetlo života, koje vodi istini, treba me ili slijediti ili ostati u tami. Ja pjevam o pobijedi male siromašne dječice, priskrbljujem slavu svim vjernim vjernicima. Ja udaram i poražavam đavla, tog oholog kraljevića, pružam mu otpor, uranjam ga u njegovu vlastitu vatru. Ja sam pobjeda svijeta koji ima tolike dostojanstvenike. Treba se na mene osloniti kako bi se vidjelo zlo svijeta.
Ja krotim i umrtvljujem tijelo i njegove putene želje, pokazujući mu u drugom životu slatkoću vječnih dobara. Ja činim da čovjek bude čist bez zlobe u tijelu, duhu i srcu, činim ga žrtvom ugodnom u Gospodnjim očima. Činim dušu podatnu za milost, a tijelo potčinjeno duhu pokazujem ono što je prolazno, varljivo, prljavo, osuđeno na propast i pogubno. Ja uništavam opačine svojom božanskom čistoćom. Imamo pravo i vlast nad krepošću i pravednošću. Ja sam u Bogu Svemogućemu, dobivam od njega ono što želim, mojom je snagom neuka duša u stanju činiti divna čuda.
Ja sam oblikovalo sve one velike ličnosti koje su zapovijedale. Ja sam učinilo sva velika djela, u svako vrijeme i na svakom mjestu. Vjerom koju su imali u Boga, Samuel je načinio grmljavinu, Ilija je pretvorio zrak u vatru, Mojsije razdvojio more i kopno. Jedan izvlači vodu iz stijene, drugi zaustavlja sunce, pobjeđuju bez rata, nema ničeg usporedivog mojoj snazi. Ja sam davalo radost progonjenim apostolima koja ih je neprestano dalje nosila usprkos svim poteškoćama. I usred najvećih muka činilo sam da se mučenici osmjehuju, dao sam im više slasti nego što je željelo i samo njihovo srce.
Pokazao sam im krunu, dobra i slasti neba, i to da ih Gospodin daje jedino vjernim pobjednicima. Blažena Djevica je slavljena zbog svoje vjere u Gospodina. Vjera ju je posvetila i učinila Stvoriteljevom Majkom. Poslušaj, poslušaj, stvore: Bog sam se poslužio sa mnom u milosti i u naravi. Ja sam njegova ruka, njegov zakon. Gospodin uvijek pita: "Ozdravit ćeš, vjeruješ li? Bez vjere ne činim ništa, a po vjeri činim sve." Pokazujem vjernoj duši u jednom času cijeli svemir smrt i vječni život, nebo, zemlju i pakao.
Ja sam ključ po kojem se ulazi u otajstva Isusa Krista, u čuda prirode, u velike tajne Duha Svetoga. Ja sam onaj božanski štit kojim su naoružani pravi kršćani kojim se, kako nas Bog uvjerava, gase goruće strjelice zloga. Ja sam neizrecivo blago dobrog siromaha ovdje na zemlji, ja bježim od jadnog škrtca; uzajamno se poništavamo. Činim više dobra nego se može zamisliti. Ja oblikujem blaženike, činim na zemlji njihove zasluge i veličinu slave na nebu. Ja sam u Crkvi vidljivo, čvrsti sam oslonac istine, presveto, nepogrješivo, nepobjedivo, srditom paklu u prkos.
Moja je Crkva univerzalna, u svemu podčinjena Isusu Kristu. Izvan nje nema spasenja i tko joj se protivi, propast će. Gnušam se heretika, pogana, odmetnika i šizmatika, samo su katolici moje dobro. Evo motiva koji se zove motiv vjerodostojnosti, kako bi mi bili još vjerniji kao u čistoj istini. Moje su istine vjerodostojne: po svetim proroštvima, nebrojenim čudesima, divnim obraćenjima, po skladu svih otajstava, po čistoći zakona, po čudotvornim načinima na koje su ljudi primali vjeru, po postojanosti Crkve, po borbi protiv njenih neprijatelja. Vjerujte, dakle, podložnom vjerom i sva dobra su vam obećana.
Tražite me u Evanđelju, skriveno sam u svakoj njegovoj riječi. Potrebno je ponizno i pokorno srce da bi me se u Evanđelju otkrilo. Naučite kako me se živi da biste me imali u mojoj čistoći. Vjerujte sve, heretik je onaj tko niječe jednu istinu. Vjerujte u praktične istine i one koje to nisu. Jao, koliki su katolici heretici u tom pitanju! Jednostavna vjera je lijepa i dobra. Ona ima veliku zaslugu i veliku nagradu. Ne želim da se dvoji nad istinama koje vam dajem. Treba vjerovati s velikom hrabrošću usprkos tijelu, u prkos čulima, u prkos đavlu i njegovom bijesu, u prkos svijetu i njegovim tiranima.
Prijete li vam ili vas dragaju ili čak tuku, postojano ispovijedajte vjeru ispred najvećih slobodnjaka. Ja sam tijelo bez duše kad dokoličim. Živo sam poput plamena, ali umrem bez ljubavi. Čuvajte se besplodne vjere, koja sve vjeruje, a ne čini ništa. Živite po Evanđelju, vjerujte u njega i činite dobro. Čuvajte se obmana, tko vjeruje od trenutka do trenutka, vjeruje u Evanđelje djelomično i živi ga nesavršeno. Među tisućama nevjernih koji propadaju zbog nevjernosti, vječno zahvaljujte što ste upoznali istinu. Izbjegavajte nove nauke i nove krivovjerce. Oni profinjeno siju zablude koje posvuda uzrokuju velika zla. Ne vjerujte izmišljotinama, pričama bez temelja nego vjerujte istinitim riječima i to pobožno.
Zadovoljite se mojim svjetlom, ne tražite viđenja i prigrlite odluke Crkve, vaše majke. Vjerujte Isusu po Papi, njegovom namjesniku. U svemu što se tiče vjere prihvatite ono što on kaže kao proroštvo i sigurnu odredbu. Vlastiti duh je đavolski, čuvajte se njegovog bujanja. On stvara heretike, šizmatike i otpadnike. Meni iskazujete slavu, ako podučavate malene što sve trebaju činiti i vjerovati da bi zadobili Raj.
Često molite ovu molitvu: «Umnoži moju vjeru Gospodine, kako bi me svega obuzela od mog duha do srca. Daj mi vjeru jednostavnu i čistu koja će sve vjerovati bez da je vidjela ili osjetila, protivno čulima i naravi. Moli za me, vjerna Djevice, umnoži moju vjeru kako bih te u vječnom životu vidio jasno u Bogu». Vjerujem pokornom vjerom, cijelim srcem, bez protivljenja sve što kaže svet Crkva jer Bog po njoj govori. Vjerujem sve što kaže sveti Otac, usprkos slugama pakla, on je moj vođa i moja svjetlost, ja ne vidim, a on vidi sve jasno. Gospodine, u svemu ti želim vjerovati umnožavaj uvijek moju vjeru kako bih u slavi jasnije vidio ono što vjerujem. Učini da posvuda odzvanja grmljavina tvoga Evanđelja. Nek vjera po cijeloj zemlji učini tvoje ime slavnim. BOG SAM.

10. O BIJEDI LJUDSKOG ŽIVOTA I POVJERENJU U BOGA
Bijeda ovog života i povjerenje u Boga (114)
Moj Bože, kad mislim na svoju slabost, na veličinu svih mojih neprijatelja, na njihov broj, snagu i njihova lukavstva, zaista se uznemirim i zadrhtim. Plovim olujnim morem gdje mi tisuće grebena prijeti smrću; oluja je tako jaka i bijesna da gotovo nitko ne stiže u luku. Ovo životno more je puno provalija, lažnih prijatelja i gusara, koji mi nude svoje usluge, s namjerom da se i ja nasučem. Đavao dolazi skrivajući svoj bijes pokazati mi vremenska dobra, kako bih i ja pao u njegovo ropstvo a zatim u vječnu vatru. Svijet, svojim običajima i modom, svojom čašću i svojim "što će drugi reći", nudi mi odluku, smješka mi se, udovoljava mi kako bi me uveo u svoje prokletstvo.
Prikriven je lijepim prividom koji kaže: «Ja sam vaš ponizni sluga»; koji se pretvara da me štiti, kako bi mi zabio nož u srce. Osjećam smrt koja me slijedi i vreba, potiho, u nevidljivoj odjeći, u svakom trenutku se potajno približava kako bi me neočekivano iznenadila. Međutim, ja nemam čime da se pokrijem od njenih napada i užasnih odredbi, a ni čuvari Louvra ne bi od nje obranili najvećeg među kraljevima. U svakom se trenutku vječnost približava u vidu ljute vatre ili rijeke mira, ne znajući gdje će biti moje počivalište za uvijek, jao, za uvijek. Ali moj najsumnjiviji neprijatelj kojeg hranim i posvuda nosim, sam ja, grešnik, užasni grešnik, koji protiv mene ratuje sve do konca. U mojoj duši samo je neznanje, slabost i grijeh, u mome srcu požuda, bolest ili siromaštvo.
Osjećam u sebi ovo pobunjeno tijelo koje mi svaki dan priređuje borbu u kojoj je moja jadna duša gotovo pobijeđena tako da popušta na njegov mamac. Ah, što bi učinio ovaj jadni zemaljski crv koji je samo grijeh i ništavilo, kad ne bi imao u ovom užasnom ratu, o moj Isuse, tvoju svemoguću ruku. Ne bi li tisuću puta potonuo, da mi ti nisi bio upravljač i kormilar, izbjegavajući oluju koja svaki dan prijeti mome djelu. Nakon Isusa, sveta Djevice Marijo, u tebi nalazim snažno i čvrsto uporište. O istino, posvuda naviještam: Bez Marije, ja bih već propao. U tebe sam položio sve svoje nade, pomoć i utjehu, pod tvojim okriljem ja sam na sigurnom, protiv tijela, svijeta i đavla. S vama dvoma nadam se da ću biti vjeran u borbama u ovom teškom izgnanstvu, kako bih ponio vječnu krunu koja se daje jedino hrabrim vojnicima. BOG SAM.

11. O ČEDNOSTI

Ugodni miris čednosti (25)
Pogledajte ovo lice i ove oči, tako blage, tako pravilne i radosne, to je krepost čednosti; to su odrazi kreposti kojima je duša ispunjena i njene nutarnje slave. Čednost je ukras i otmjeno odijelo najuzvišenije kreposti. Ona je krepost savršenih koji su bez mrlje i grijeha puni blagosti i mira. Čednost je jedan od plodova Duha Svetoga kako je to napisao veliki apostol: "Kad je Duh Sveti u nekoj duši, zrake njegova blagog nutarnjeg plamena izbijaju van." Budite skromni pred svima, Gospodin će vam biti blizu, on svojim svjetlom sve poznaje, ništa mu se ne može skriti. I u ovom trenutku on te promatra, budi čedan i bez grijeha.
Divi se čednosti i blagosti našega Gospodina. One su njegovo sjajno oružje koje osvaja samo pojavljujući se; one su njegova rječita usta koja uvjeravaju šuteći. On je imao ovaj sveti sjaj na tako uzvišenom stupnju, njegova je skromnost bila tako lijepa da je sv. Pavao molio za nju, propovijedao i snažno o njoj svjedočio. Isusovi bijesni krvnici, prekrili su njegovo lice i njegove oči bojeći se da će podleći njihovoj privlačnosti, bojeći se da njegov mudar i blag izgled ne učini da polože oružje usprkos njihovom bijesu i ljutnji.
Smatra se da je Kraljica neba, dok je boravila ovdje na zemlji, bila tako mudra i čedna, da je svatko tko ju je promatrao, osjetio nebeski plamen kojim je iznutra gorilo njeno srce. Veliki sveti Dionizije je tvrdio da je imao tako ushićenu dušu dok ju je promatrao, da bi, da nije znao istinu, vjerovao da se radi o nekom velikom božanstvu. Sveci su ovom kreposti sve razoružavali, sve pobjeđivali, bez sile, nemira, vike, buke: njihova skromnost i njihova tišina nježno je oduševljavala srca. Čednost velika i bogata u Bogu posvuda, unosi u srce, kaže nam mudrost, strah i ljubav Gospodnju, slavu, život, sigurnost i sreću.
Skroman čovjek je pobjednik. Njegova čednost je miris koji govori glasnije od govora. O rječiti propovjedniče, koji bez riječi govoriš i diraš oko i srce slušatelja.
Pogledajte velikog sv. Franju koji, da bi na sav glas propovijedao, ne bi učinio ništa drugo doli se pojavio. On se pojavljuje, ljudi ga gledaju i on ih oduševljava, on postaje, bez vike, sveti učitelj svih srdaca. Bez čednosti čovjek uzalud radi na posvećenju bližnjega, a kako čovjek u pravilu manje vjeruje ušima nego očima, čednost je potrebna kako bi se srca uzdigla prema nebu. Čovjek često, iako naučava svetost, umjesto da izliječi zlo, prouzroči neku strašnu sablazan uslijed pomanjkanja čednosti.
Ako vanjština ne potiče, uzalud je trud.
Sjaj koji nas poučava, ljuska čuva plod, lijepi kolorit pokazuje da je duša dobrog zdravlja. Ona je kazaljka na satu koji nam pokazuje dobrotu. Bez nje je čovjek raspršen, a siromašno srce pogođeno tisućama nevažnosti. Čednost je bedem svetosti iza kojeg se vjerne duše čuvaju u čistoći. Ona je svojstvena predodređenima, sjaj Duha Svetoga životvorca koji obasjava njihove duše. Odbačenik često radostan ima nečedan izgled upisan na licu i očima.
Koje su njene odlike? Reći ću vam, slušajte: Ova nadnaravna krepost jedino traži da se dopadne Gospodinu, jer naravna mudrost nema pred Bogom nikakvu vrijednost. U izgledu ili ponašanju, u licu ili u držanju, ona uvijek izgrađuje bez afektiranja. Ona je blaga, dopadljiva bez ikakve razuzdanosti. Savršen čovjek je posvuda čedan, čak i u skrovitosti, jer ga Bog promatra. Izbjegava prazne zabave, on je ozbiljan i suzdržan uvijek i posvuda. Mudar čovjek izgleda ozbiljno: to odaju i njegovi koraci i geste i riječi, cijelo njegovo tijelo i njegova odjeća, ništa na njemu ne izgleda isprazno, čak ni njegov osmijeh.
Oblikujmo se predodređeni, prema razmišljanjima koja su nam dala velike i svete ličnosti. Ako nismo učeni, nastojmo barem biti mudri slijedeći ove savjete: Imajte oči blage i radosne, nikada ohole niti prezirne. Ne hodajte uzdignute glave oholo i ponosno, držite glavu ravno lagano spuštenu, ali bez okretanja u stranu. Budite čedni čak i brišući nos, kašljući i iskašljavajući, zviždanje je gluparija, smijte se malo, ali bez buke, ne nabirite nikada lice, nastojte se ne češati. Ne budite preozbiljni, imajte izraz ozbiljan i radostan, imajte izraz samilosti bez oštrine i ispraznosti, bez pretvaranja i grimasa, pun blagosti i dobrote.
Ne budite poput luđaka u pokretima, neka vam ruke budu dobro smještene, nemojte ih nikada stavljati na bokove, a ni drugdje prebačene, ako nije potrebno. Budite uvijek uspravni, nemojte se naginjati nepristojno, nemojte imati prekrižene noge kako to čine oholice, nego u miru blago položene, bez lijenog istezanja. Ne govorite puno, ni premalo, i jedno i drugo se Bogu ne sviđa. Nikada nikoga ne prekidajte, prije nego odgovorite, poslušajte. Govorite na dobar način, ali prije nego što kažete, promislite. Ne govorite pretiho ali ne vičite. Nemojte imati ton učitelja, ni zapovijedan ili preziran. Nemojte imati ni prostački ton, ni sladunjav niti mlak.
Ostavite zabave, njihove radosti i lakrdije, ispraznosti i ništavnosti koje prljaju uho i srce i tisuće novosti o kojima govori varljivi svijet. Kako biste bili savršen čovjek, budite gluhi, slijepi i nijemi na tisuće sitnih gluposti, načinjenih za djecu i luđake; poput mudrih ljudi, osjećate prema njima samo prezir i odvratnost. Govorite jednostavno, bez pretvaranja i ispraznosti, u mislima budite skromni, ne iznosite ih drsko. Uzmaknite ako vas se pobija kako biste plemenito to nadišli. Budite skromni i u odjeći, nek ne bude skupa. Uzdrži se od čipke, sjajnih i finih tkanina, od tih novih izgleda i moda, koje vidimo na haljinama svjetovnjaka.
Hodajte bez žurbe, osim ako morate izbjeći kakvu opasnost koja vas požuruje, hodajte bez usiljenosti, bez lijenosti ili tankoćutnosti i bez ispraznih kretnji. Pokazujte posvuda poniznost, mudrost i svetost. Kad hodate kroz gradove, izbjegavajte igre i djetinje šale, tisuće beskorisnih zabava i tisuće bezočnih predmeta. Mudrost i čistoća su dvije sestre svetosti koje idu zajedno. Izbjegavajte, dakle, nečistoću, njome je čednost pomućena, kao i vlastitu usiljenost. Budite skromni i u vašim obrocima, jedite bez biranja na pladnjevima, bez pritužbi, prigovaranja i žurbe, držite se uspravno i rijetko govorite. Budite puni vjere, poštovanja i pobožnosti i skromnosti u crkvi, vedrog i blagog lica, glave naklonjene i pokorne, nastojte moliti na koljenima. Pred Presvetim Sakramentom duboko se naklonite, bez riječi, ukoliko nije potrebno, ne činite ništa isprazno pred Božjim veličanstvom. BOG SAM.

12. O POSLUŠNOSTI

Zasluga poslušnosti (10)
Trebalo bi biti kerubin pa pokazati izvrsnost posve božanske žrtve; svetu Poslušnost, koja čini da se sluša Gospodina, radilo se o djelu ili o vjerovanju, poslušnost potčinja duh i srce kako bi se bolje pjevala pobjeda. To je najveća žrtva svakog čovjeka i svakog kršćanina bez koje Bog ne prihvaća ništa: Bog želi da mu budemo poslušni. Uistinu, velika žrtva, ne tjelesna, nego vlastite volje, poslušnost velika učiteljica. Položiti zavjete siromaštva i čistoće, prakticirati isposništvo do krajnjih granica, trpjeti veliku patnju, čak i mučeništvo, ali poslušnost vrijedi više od toga, to je ono što Bog želi.
Neposlušnost u samo jednoj stvari je grijeh nad grijesima. Bez poslušnosti Bog ne prihvaćani najveće žrtve. Šaul nije poslušao u maloj stvari, a prorok mu je uzviknuo: "Bog te odbacio". Sve je izgubio, čak i život. Zbog neposluha smo bili odbačeni, ali nas je Isus sve spasio svojim posluhom. Među Spasiteljevim krepostima ova je uzorno čudo, koje zauzima središte njegovog srca; toliko je neophodna. Sišao je, postao djetetom u majčinom krilu kako bi bio poslušan rekavši: «Oče, želim vršiti tvoj Zakon, tvoju volju. Taj zakon ljubim i stavljam ga u sred duše». Kao posljednji od djece, On je cijeli život bio podčinjen svojim roditeljima, Josipu i Mariji. Isus nije učinio ništa većega, to je njegovo najveće čudo. Evanđelje je jamac toga, to je njegovo najveće proroštvo. Bio je poslušan do smrti, bez ikakvog protivljenja. Po učinku poslušnosti umro je na križu. Za ovu podložnost Bog mu je dao slavno ime, ime nad svim drugim imenima, ime puno pobjede.
Budite poslušni i spasit ćete dušu, jer vaša vlastita volja stvara pakao i njegov plamen. Poslušnost čini da umire naša volja, slatka okrutnica, koja kalja i čini propadljivim sve čim se umiješa. Karakteristika predodređenog je njegova poslušnost. Čovjek koji želi biti proklet, ljubi neovisnost. Svi su sveci išli putem poslušnosti kako bi zadobili život vječni, svatko tko čini drugačije, nevjeran je i zlog duha. Ako ne postanete kao djeca, ali poslušna djeca, vjerujte Isusu, nećete imati slave. Ako slijedite Lucifera, tog oholog buntovnika, slijedit ćete ga u paklu u vječnim mukama. Ne biti poslušan, o koji grijeh, grijeh magije. Bog je njime dirnut do srži, on sam je to objavio. Tko se žestoko opire učitelju zakona, trguje s đavlom. O strašnog li zločina!
Bez poslušnosti krepost propada, ostaje samo dvoličnost. Poslušnost je izvor kreposti, duha, zasluga i života. Što je čovjek poslušniji, to je njegovo djelo zaslužnije. Ako čovjek po poslušnosti propusti učiniti djelo, neće izgubiti slavu. Poslušnost i usred oluje vodi u luku spasa, ona je barka u kojoj čovjek može zaspati dok je na putu. Ona dušu vodi k miru i usred rata, svojim otajstvima čini da se i na zemlji nađe Raj. I u svim neprilikama, kad nas sve uznemiruje, čak i ako se zemlja i nebo budu naopako okretali, bit ću poslušan, tako govori poslušna osoba. Ja ću biti podložan sada i u budućnosti i spavati ću sigurno.
Poslušan čovjek pjeva o pobjedi u Isusu Kristu, kaže Duh Sveti i kažu prispodobe, i o drugim pobjedama: o pobjedi nad starom zmijom koja se nije htjela potčiniti, nego se, želeći biti nezavisna, oduprla Bogu svome Učitelju. Pjeva o pobjedi nad svijetom i njegovom samodostatnosti, o pobjedi nad tvrdokornošću koja izbjegava podređenost, pobjedi nad tijelom i njegovom voljom i na koncu o pobjedi nad cijelim paklom. O uzvišena pobjedo!
Po ovoj kreposti se vidi koja je prava zasluga, prepoznaje se lažni štovatelj. Kako bi se upoznala istinska svetost poslušnost je kamen kušnje, on čini da se vidi istina čim ga se dotakne. Kad bi imao svetosti da čini čuda i kad bi te smatrali jednim od najvećih proroka, ako nisi ponizan i poslušan, onda te đavao prevario, lažnim oduševljenjem prekrivaš bijedno zlo. Poslušni i na samrti pjeva, ispunjen nadom, umire, ali bez muke, ja sam tomu svjedok. Njegov mir, njegova radost i blagost su nagrada koju mu je dao Spasitelj po njegovoj poslušnosti. Na dan velikoga suda to je snažno opravdanje koje snažno brani čovjeka krivca: Gospodine, u poslušnosti sam izvršio to i to. Ako to i dokaže, bit će nevin i pobijedit će.
Isus poslušnima daje krunu iz svoje ruke i tako očaravajuće draži da se i nebo njima divi, daje im ime nad svakim imenom, ime istinskoga kralja koje neće imati premca na svetoj gori Sionu. Poslušnost je otajstvo, siguran put postizanja savršenstva, za kratko vrijeme, bez muke. Svjedok je tomu svetac koji je za pet godina jednostavne poslušnosti, dobio od neba velike darove a potom i veliku slavu. O kada bismo znali koji mir, koju milost u životu, koja dobra, koju vječnu sreću i beskrajnu slavu Bog daje poslušnima, koja je njihova nagrada, bili bismo poslušni još od djetinjstva bez ikakvog protivljenja. U onome koji zapovijeda, gledajte samo Boga i činit ćete sveto ono što Bog od vas traži, činit ćete sve što on kaže, bez žaljenja i mrmljanja i ništa se neće činiti teško naravi.
Budite poslušni u potpunosti jer je to neophodno; Bog vam naređuje i vi ćete to dakle učiniti. Vršite sve njegove zapovijedi bez zadrški, uvijek i posvuda, inače ćeš ga uvrijediti. Slijedi za tvoju nutrinu, prijatelja učenog i pametnog i otvori mu cijelo svoje srce, jednostavno bez nepovjerenja. U svemu budi poslušan kralju, Bog govori u njegovoj osobi; podčini se zakonu iako ga jednak tebi daje. Ovdje se govori o dobrom zakonu koji nas čini svetima, koji vodi Bogu, koji ne vrijeđa nikoga, jer bolje je biti oderan i izgubiti cijeli svijet, nego počiniti jedan grijeh, ma što god činili ili gunđali. Poslušajte odmah, bez moljenja da se sačeka, poslušat ćete dvostruko onoga koji naređuje. Poslušajte radosno, bez zlovolje i imat ćete sigurno slavu pred Bogom.
Ako je dobro i moguće, čini sve što ti se kaže, bez mrmljanja i bez prigovora čak i ako izgleda štetno. Poslušati zadovoljno i radosno u teškim stvarima, najvelikodušniji je čin u cijelom Evanđelju. Budite slijepo poslušni ne uzimajući ton gospodara, ne recite zašto ni kako, neću znati, možda. Znajte da ovakva razmišljanja koja izaziva sebeljublje, stvaraju prikriveni nered. Ako vas žele saslušati, možete, pametno i blago izložiti vaše razloge za oslobađanje od dužnosti. Nakon toga, ostanite u miru, ne govoreći ni riječi, podnesite jaram i breme što vam ga gospodar nalaže.
Odobravajte poglavaru u njegovim zapovijedima, podlažući um i srce: poslušnost je velika. Budite poslušni trudeći se, Bog vam to naređuje, do kraja, do smrti, sve do krune. Činite sav vaš posao podrobno, to zasigurno dolazi od Boga, a njegov jaram nije tvrd. Činite poput našeg Gospodina koji je do zadnje crte zakona sve gorljivo i rado činio. Vaša Pravila su veliki zakon, ni jedno nije mala stvar, ona sva imaju svoju težinu, veliku zaslugu. Budite vjerni u velikome i u malome, vjerni bez rezerve, jednoga dana ćete čuti kako vam Bog govori: o moj dragi poslušni sine, moj vjerni slugo, dođi sa mnom u moju vječnu radost. I na zemlji i na nebu primi vlast nad blaženima za tvoju poslušnost. Budite nepovjerljivi prema vašem duhu, njegovo svjetlo je varljivo, po njemu Sotona zavodi kreposnu dušu.
Savjetujte se s prosvijetljenim čovjekom, slijedite njegovo svjetlo i bit ćete sigurni u svim vašim djelima. Čovjek je pronicav za druge, zna što treba činiti, a za sebe samoga je nerazborit i sve vidi obrnuto. Dok sveci drugima savjetuju dobra, oni također sa svoje strane savjetuju se sa sličnim osobama. Oprosti Gospodine, priznajem moju pogrješku i moje zlo, do sada sam slijedio odredbe moje vlastite prevrtljivosti. Pun vlastitog suda, vlastitih zasluga, slijedio sam svoju tvrdoglavost u svome ponašanju. Odsad ću, moj Bože, slijediti tebe, ići ću tvojim stopama i poput djeteta slušat ću, ali daj mi svoje milosti kako bih u svome poglavaru vidio tvoju zapovijed, a u mome ocu i duhovniku samo tvoju prisutnost.
Ne, ne želim više slušati zakon prirode koji je činio da ti se toliko opirem. Oprosti na ovoj uvredi. Bez razmišljanja i bez odlaganja, s najvećim zadovoljstvom ću do smrti biti poslušan tebi za ljubav. Sigurno utočište grešnika, Kraljice svemoguća i najposlušnija od svih slugu Gospodnjih, potjeraj moju vlastitu volju, učini da budem poslušan, kako bih se spasio i tebi služio. Želim biti poslušan kako bih u punini pjevao pobjedu, želim se poniziti kako bih se popeo do u najviše visine slave. I učini radije da umrem, moj Bože, molim te, nego da ne budem poslušan samo jedan dan u životu. BOG SAM.

13. O STRPLJIVOSTI

Jakost strpljenja (11)
Divim se velikoj kneginji koja se usred nedaća smije, koja bez bola i tuge od nevolja čini ugodna zadovoljstva. Riječ je o nepobjedivoj strpljivosti, pouci umirućeg Isusa, temelju nade, snazi pravog pobjednika. Nije li to velika čovjekova žrtva božanstvu kako bi nadoknadio svoj njegovoj pravdi, slavio njegovu dobrotu, čekao njegovu Providnost, vjerovao njegovom autoritetu, podložio se njegovoj moći, klanjao njegovoj veličanstvenosti?
Kojeg li iskazivanja slave Bogu, dobrom Ocu, kad On vidi svoje drago dijete kako se smije, koje ljubi ponizno i iskazuje poštovanje šibi kojom ga Bog kažnjava, koje u sred udaraca viče: "Blagoslovljen Bog. Moj Bože, oprosti mi. Oče, zahvaljujem ti. O koje li milost, velikog dara!» Strpljiv čovjek veliča Isusa i njegov križ, jer na taj način on nasljeduje njegov život, jer se podlaže njegovim zakonima, jer svojim trpljenjem nadopunja ono što nedostaje njegovoj patnji, budući da svojom strpljivošću pobjeđuje sve neprijatelje Božjeg imena. Križ čuva i čisti od sebeljublja i grijeha, čini da se pravednik ponizi a grešnik gane. Križ svojim svjetlom čini da se s jedne strane vidi Bog u svojoj veličini, a s druge krajnja bijeda i zlo grešnika.
Ništa nije tako zaslužno kao trpjeti za Isusa Krista. Istražujte i čitajte svu povijest kako biste se u to uvjerili. Jedan dan podnošenja patnji s ljubavlju je vrjedniji za kršćanina nego sto godina drugih pokora, nego davanje u milostinju svih svojih dobara. Ti, predragi križu, vladaš nad svim neprijateljima Božjim, ali mi na zemlji zaboravljamo da je tvoja pobjeda božanska. Svijet te smatra slabošću, tijelo se boji tvoje oporosti, đavao te gleda s mržnjom, a ja se klanjam tvojoj veličini. Križ ima veliku moć: on je žalac kreposti, on je potpora i nada siromašnog posrnulog grešnika. Istina da je križ težak, ali kada čovjek ljubi njegovu svetu težinu, duša je u obilnoj radosti, plače i smije se u isto vrijeme.
Vjerujmo živom vjerom, bez križa se čovjek ne može spasiti, križ je pratljača, on je lužina kojom nas Bog želi oprati. On je njegovo ljubavno čistilište, njegova peć, njegova posuda za taljenje gdje Bog za slavu priprema i najsavršenijeg čovjeka. Čovjek uzalud pjeva pobjedu, ako nije u trpljenju strpljiv, dobit će samo ispraznu slavu, jer je zapravo lažni pobjednik. Biti gospodarom nekog kraljevstva nije tako slavno kao trpjeti bez pogovora, čak i ljutu patnju. O spasonosna strpljivosti! Moji stihovi ne mogu izraziti koliko si ti potrebna, koliko te moramo ljubiti. Treba trpjeti, to je velika istina. To je odluka Boga, pravedan zakon, kojem je Bog podložio svakog čovjeka u naravi i vjeri.
Ako ste pravedni na zemlji kao jednostavni i sveti Job, izbjegavate svaki sukob poput patrijarha Jakova, ne možete uvijek i posvuda izbjeći trpljenje, čovjek ga mora prihvatiti do svog dolaska u Nebo. «Ako tko želi živjeti sa mnom - rekao je Isus glasno - ako me tko želi slijediti, neka uzme i nosi svoj križ. Ja ću s mojim križem ići na čelu, želim da trpite poput mene, bez žaljenja i bez zaustavljanja kako bi se okretalo unazad». Moj šef je okrunjen trnjem; udaljite se od mene preosjetljive duše! Križevi su moje božansko oružje, udaljite se od mene preosjetljivi vojnici. Križ je moj dragi prijatelj, udaljite se od mene vi koji ga odbacujete. Na križu sam skončao život, zbogom vama koji križ odbijate.
Ja sam, nevinosti istinita, sve učinio i trpio za tebe, a ti grešniče koji si toliko kriv, ti ne želiš ništa za mene trpjeti. Ja sam prvi ispio kalež, ispij i ti svoj, na tebi je red, pomozi mi u mojoj žrtvi i ljubavlju mi uzvrati ljubav. I najmanja patnja ljubavi zadnjeg među mojim slugama bogatija je i dragocjenija nego kraljevske riznice. Trpite rado, ova sreća nadilazi sreću da vas moje srce ljubi, to je najviši stupanj milosti, najviši dar. Želim da ti daruju dijademu, ili bolje, tijesni zatvor ili uzvišeno dostojanstvo ili vješala za moje ime. Uzmi zatvor i vješala i prezri ispraznost, to je najviša mudrost, vjeruj mi, ja sam Istina. Čovjek neće zadobiti moju pobjedu ako poput mene nije potučen, nitko neće ući u moju slavu nego preko križa i njegove kreposti. Ako ne čuješ ovaj jezik ljubavi za križ i pobjede nad tijelom, morat ćeš trpjeti bijes vječne vatre pakla.
Pogledaj nebo i razmišljaj o četi blaženih. Želiš li i ti vladati poput njih? Moraš, dakle, trpjeti poput njih. Izbjegavajući opći put, oni su se preko križeva popeli na najvišu točku sreće gdje su svi okrunjeni za kraljeve. Jedan je pogazio bogatstva, drugi izbjegavao veličanje, treći zadovoljstva i nježnosti, četvrti dobra i razne časti. Uzimajući jedino mene za uzor, prošli su kroz vatru i kroz najokrutniju smrt i popeli se u najviše visine neba. Ja imam križeve za velike zasluge, to su križevi mojih miljenika. Svi najveći sveci iz moje pratnje imali su križeve najviše cijene. Učinio sam da i moja Majka jako trpi, probo sam njezino srce bolom, jer sam je ljubio i jer je nježni predmet ljubavi moga srca. Pogledajte ovu svetu družinu svetih mučenika prvog reda čija je purpurna haljina i natopljena njihovom krvlju: oni su, zajedno s prorocima, sve trpjeli za Nebo.
A vi, ludi kakvi jeste, vjerujete da ćete bez trpljenja imati Nebo? Oni su za Evanđelje sve učinili, sve su trpjeli da bi izbjegli grijeh: jednoga su ispekli na žaru, drugoga proboli, trećega oderali, svi su umrli okrutnom smrću, nakon tisuću zala i djela, sve za život vječni. Nakon svega ovoga oplakujte vaše grijehe. Pogledajte teške lance kojima je svijet okovan: koji jad, koje zlo, koja muka! A nakon toga biti za uvijek proklet. Oni trpe, ali obrnuto, trpe za đavla, bez nagrade. Ali trpjeti sve za Boga bez prigovaranja, znači dobiti sve i ne izgubiti ništa. I manja patnja, mali trenutak boli, može imati zaslužnu težinu velike slave, vječnu sreću. I zla iz najužasnijih vremena samo su mala zla, s obzirom na nepojmljiva dobra koje nam Bog priprema u Raju. Trpjeti na ovom svijetu ili na drugom, ili na zemlji ili u paklu, čak i ako je čovjek svet kao apostol, ako je i postojan kao čelik, neka izabere trpljenje kojim se u trenutku zadobiva Bog ili u protivnom njegov užasni gnjev u vječnom paklu.
Podnosite sve strpljivo, u milosti i bez smrtnog grijeha, inače nećete imati nikakvu nagradu ni na zemlji ni na nebu. Naravna patnja je patnja poganina, patnja kršćanina je nadnaravna i ona čini kršćanina. Nestrpljiv čovjek se ne zaustavlja nego nad onim što mu dotiče čula, on u tome imitira životinju koja vidi kamen i zagrize. Primite iz ruku Božjih nevolje kao velike darove, kao znak da vas on ljubi kao jedno od svoje najdraže djece. Ni list ne pada bez njegove naredbe, nad svime bdije njegova Providnost, a nad nama osobito. Svi su naši križevi odmjereni njegovom pravdom i ljubavlju u svojoj težini i trajanju, Bog ih mijenja kad dođe red. Ako Bog kažnjava svoje stvorenje, on je dobri Otac, dobar prijatelj, on to čini razborito, s mjerom, a ne kao neprijatelj. On poznaje snagu i savršenstvo svake osobe. Njegova dobrota mu daje srazmjerno nevolju i kušnju.
Ali opće strpljenje da se podnesu sve nevolje, napuštanje od strane vjernog prijatelja, najveće siromaštvo, najokrutnija bolest, gubitak dobara, gubitak časti i sve životne nedaće, jednom riječju to je križ Spasiteljev. Kako nam Bog šalje, važe i oblikuje naše križeve, moramo ih radosno nositi, bez da išta odbijamo od njihove težine. Trpimo bez prigovora i bez tuge, iako nas obasipaju udarcima, drhtimo od radosti: sve će biti dobro ako je Bog za nas. Ova izuzetna milost, ova radost u trpljenju, dobiva se jedino molitvom koju molimo u poniznosti. Kako bismo zadobili ovu milost, molimo Mariju, po njezinom srcu probodenom bolju, ona daje život i križ Spasiteljev.
Budimo puni zahvalnosti kad nam Bog šalje patnju, tražimo ga ustrajnost kako bismo živjeli s križem i s njim umrli. Molimo ga da nas udari kao otac, a ne kao ljutiti sudac, ako je sada u vremenu strog da u vječnosti bude blag. Gospodine trpim u ovom času, ali blagoslivljem tvoju dobrotu, na križu sam ali na njemu ću i ostati, podložan tvojoj volji. Udari me, milosrdni Oče, obožavam i blagoslivljem tvoje udarce, ja sam tvoje grešno dijete, još uvijek si preblag prema meni.
Želiš, dakle, Isuse Učitelju, da budem s tobom na križu. Sretan sam, udostoj se staviti me tamo, to je prevelika čast za mene. Stavljajući me na križ, stavi i svoje milosti i snažno me podupri da hodam tvojima stopama trpeći na križu radosno. Ja sam neobrađen kamen, grub, bez ukrasa, oblikuj ga, Gospodine, molim te, kako bi ga mogao ugraditi u svoju zdanje. Želim strpljivo trpjeti, reži, oblikuj, udaraj, teši, ali pomozi moju nemoć i oprosti mi moje grijehe. O sv. Andrija neka uskliknem s tobom: "O dobri križu!" Sveti Pavle, nek se s tobom hvalim ovim svetim drvetom. Neka imam, sveta Katarino, ne krunu od cvijeća, nego trnovu krunu koju je nosila naša Glava, krunu čovjeka boli. Neka uzviknem s tobom, sv. Terezijo: "Želim trpjeti ili umrijeti"; ili poput jednog drugog, u užarenoj peći: "Ne umrijeti, nego trpjeti." Moli za mene, Djevice vjerna, daj mi udjela u tvojoj boli kako bih u vječnom životu imao udjela u tvojoj uzvišenosti. BOG SAM.

14. O POKORI

Nužnost pokore (13)
Evo slavne pokore, čije ime zvuči oporo, iako je veliko i slavno i blaže nego što se misli. Ona daje Bogu svu slavu, uništava grijeh, čini da ganuto srce plače i pjeva pobjedu. Zovu je namjesnik Pravde Gospodnje, daska koja spašava grešnika od očite propasti. Bog je dva puta zapovjedio, o grešnici, obratite se, obratite se svi, nikoga ne isključujem. Ako ne činite pokoru, propasti ćete svi skupa i isto tako umrijeti. O užasne li osude! Kako bi nas poučio što trebamo činiti, on je prvi činio pokoru, činimo i mi to bez oklijevanja, on je naš uzor. Proroci su to navijestili vičući u ime Božje: "Činite pokoru posvuda ili će duša propasti." Veliki sv. Ivan Krstitelj pun svjetla, uzviknuo je zajedno s Isusom: "Bez pokore ćete propasti, zmijin rode."
Činite spremno ozbiljnu pokoru, ili ćete svi ubrzo propasti, i nećete moći izbjeći pravedni Božji gnjev. Apostoli puni plama propovijedali su ovu istinu, kušali i svjedočili nužnost pokore za spas duša. Pogledajte svece, molim vas: iako su bili nevini, svi su bili pokornici cijelog života. Pokora je nužna kako bi se nadoknadila slava i čast Gospodinu i umirio njegov gnjev. Pokorom se popravljaju uvrede nanesene Isusu u njegovoj muci. Ona je njegova utjeha. O kojeg li dobitka! Kad čovjek izgubi nevinost, ne može je više vratiti, ne može je više popraviti nego pokorom. Ona je neizostavan lijek za ozdravljenje grešničke duše i sredstvo da se njezina ružnoća promijeni u divnu svjetlost. Ona vraća izgubljenu milost; uzalud se trudimo i cvilimo, bez pokore ne možemo je dobiti. O apsolutna moći!
Ona je ključ, ona je vrata koja uvode grešnika u nebo iako je trebao pasti u pakao. Kako je moćna njezina snaga! Bog bez pokore ne oprašta, bez pokore nije nikada oprostio, bez pokore grešnik je osuđen na vječnu vatru. Ne treba je odgađati, Bog je traži odmah, ili se svakim trenutkom stvara riznica gnjeva. Grešniče, Bog te čeka i požuruje, obrati mu se, ne produžuj njegovo nezadovoljstvo, on je pun nježnosti. Dajte Bogu svoju mladost, posvetite mu svoje prve vatre, jer je to uvredljiviji i prevtrljiviji dio života više nego starost. Mladi čovjek odrastajući ide istim putem, sve boljim ili sve gorim: tako će reći mudar čovjek. Bog vam obećava praštanje, ali ne sutra nego odmah, uzmite to za sigurno i činite pokoru. "Sutra, sutra," kaže bezbožnik. Jao, "sutra" nije njegovo. Razborit čovjek će reći: "Već danas ću početi mijenjati život".
Bog vam danas daje svoju milost kako biste se obratili. Sutra se nećete moći njome poslužiti jer ona leti i prolazi. Grešniče, opireš se Bogu samome, koji danas govori tvome srcu, ti ne poznaješ svoju nesreću, jao, ona je velika. O nepromišljeni otporu! Bog će se znati osvetiti, jednoga dana ćeš se htjeti promijeniti, a nećeš moći. Teško breme tvojih grijeha, će povećavati se iz dana u dan, a zatim će te povući na dno provalije. Tvoja grešna navika će se ukorijeniti u tvom srcu i na tvoju nesreću, vezat će te vječnim lancem. Đavao će okovati tvoju dušu lancem tako čvrstim da ćeš do smrti biti kod ovog besramnog tiranina. Odgađajući, tvoj grijeh se povećava, što više, Bog se svakog dana više udaljava, manje ti pruža pomoći, manje svoje milosti i moći. Jurit ćeš iz grijeha u grijeh, iz slabosti u bezakonje, iz navike u nužnost i iz provalije u provaliju.
Odgađana pokora, često nije visoko cijenjena, to je pokora malih duša koja nije ustrajna. Ali uočavam tvoju prijevaru: Misliš se obratiti kad će ti valjati umrijeti, no smrt je nalik životu. Tvrde da grešnik na smrti umire dobrom smrću ako se pokaje, jao! to se samo čini, to je prijevara. Na sve tvoje uzvike pokore na samrti, nesretni grešniče, Bog odgovara nevoljom, pravdom i osvetom. Od ovog časa, ne čekajući, ne ratuj više s Preuzvišenim. Čini pokoru kako treba, grešniče, moraš se vratiti. Pokora pravdi nadoknađuje čast. To je plaćanje njezinoj uzvišenosti, njena velika žrtva. Pokornik pjeva pobjedu na srcu Boga svemogućega, a u srcu pokornika Bog nalazi svoju slavu. Bog Otac, ovaj dobri otac, uvijek lijepo prima pokornika, grli ga kao dijete.
Koja radost vjernome Pastiru, da nakon dugog truda vrati svoju ovcu u tor vječnoga života. Duh Sveti usprkos naravi, vraća se u srce pravog pokornika, kako bi od njega načinio živi hram. O kako je čista njegova radost! Sveti anđeo bježi daleko od grešnika i grijeha ali čim vidi raskajano srce vraća se. Nebo odzvanja velikim slavljem kad se neki grešnik obrati. Pjeva slavu Isusu Kristu za njegovu lijepu pobjedu. Istinska pokora čini i od kamena raskajano srce i otpušta i najveće grijehe. O divna moći! Ona daje milost duši, podržava je, vodi, uljepšava, poučava, rasvjetljava i raspaljuje. Pokora daje život svim izgubljenim zaslugama i vraća sjaj krepostima. Njezina snaga je beskonačna. Ništa nije tako slatko ni tako krotko, čak je i njezin nemir miran, njezina oporost je puna draži i nema u njoj ničeg užasnog.
Njezina slast je bez premca a suze pokajnika sadržavaju zadovoljstva veća od svih onih svjetovnih. S njom je sve korisno, sve zavrjeđuje nebo, bez nje je i velikodušan čin besplodno djelo. Ona zatvara ponor, plačem gasi njegovu vatru, trpeći ona umiruje Boga i razara svaki grijeh. Nebo se ne dobiva osim po njoj, potrebno je biti istinski pokajnik, ili nevin svetac, kako bi se dobio život vječni. O kako je rijedak istinski pokornik koji vraća krivo stečena dobra, koji oprašta svojim neprijateljima i odvaja se od zla, koji reže, čupa i uništava ono što ga može učiniti grešnikom i sve što ga može spriječiti da sačuva milost. Hinjena, lažna pokora čini prokletim mnoštvo ljudi; budite pametni, na njihov račun, duše predodređene. Koliki nevaljali sakramenti! Koliki ispovjednici neznalice! Koliki nerazboriti duhovnici! Kolike perfidne propasti!
Istinska pokora mora imati dobra svojstva. Reći ću vam ih, slušajte, važno je: ona je spremna i nadnaravna, bez odgađanja, bez ljudskog obzira, učinjena po Duhu Božjem čim on pozove. Prava pokora ima svoje sjedište u srcu bez čega je vanjština uzaludna i za osudu. Obraćenje nikada polovično, podijeljeno srce će propasti, Gospodin će ga odbaciti, jer ga ono vrijeđa. Srce ponizno, bez taštine, je istinski skrušeno, a oholica i tašt čovjek imaju samo privid toga. Kad se pokora čini zbog ljubavi Božje, a ne zbog strah od kazne, ta pokora ima veliku zaslugu. Ljubav ju čini snažnom i ustrajnom, bez proturječja i mijenjanja, a ona iz straha je u opasnosti da postane nepodnošljiva. Pokora mora biti ozbiljna kako bi uništila grijeh, promijenila srditog suca u ljubeznog Oca, kako bi se vječna muka promijenila u trenutnu muku i učinila da grešna duša živi sveto.
Kolike li su varljive pokore bez ikakve strogosti i ozbiljnosti proizišle iz vlastite volje. Pokore lažne! Slijedite moj spasonosni savjet: izaberite dobrog ispovjednika, nekog odlučnog i mudrog duhovnika, neophodan vam je. Pokažite mu grijehe svoje duše, iskreno i jednostavno, nemojte ništa zatajiti, ni one najteže. S potpunom poslušnošću činite sve što vam kaže, primite ono što će vam dati za pokoru. Idite često na ispovijed, ali uvijek uz neko poboljšanje, jer činiti drugačije znači neprestano ići putem prokletstva. Tjelesne pokore imaju čudotvoran učinak: čine srce plemenitim, daju krila. Uz savjet i hrabro učinite potajno koju, u skladu s vašim snagama, vašim naklonostima, stanju i godinama. Tražite od Boga, molim vas, skrušenost srca, novo srce u Gospodinu, novi život.
Marija ima sve u svojoj moći: tražite od nje ovu bol pokajanja, bez koje će jadni grešnik umrijeti u okorjelosti. Želite li ugrabiti ovu milost? Dajte i dat će vam se. I mala milostinja će vam je pribaviti. O učinkovita tajno! Zaslijepljen sam svojim grijesima, osjećam da mi je okorjelo srce, što Gospodine, zar ću pasti na dno provalije? Nemam više ništa osim molitve, dođi mi, Gospodine, u pomoć. Samo se tebi utječem, ti si moja jedina nada. Učini da vidim tvojom svjetlošću tvoju uzvišenost i moju okrutnost i svu moju bijedu. Jednom strjelicom straha i plamena probodi moje tijelo, moje srce, i prožmi bolju moje tijelo i moju dušu. Oči moje obilno plačite, moje zlo srce viče i cvili jer mi je oprost obećan samo uz tvoju pomoć. Ah, griješio sam i protiv Boga samoga, prezirao sam svoga Stvoritelja. Moj Bože, oprosti ovom grešniku, oprosti, uzvišena Dobroto. Moj Oče, uvreda je okrutna nakon toliko primljenih dobročinstava. Žao mi je, posramljen sam. Oprosti ovom buntovniku. Što, usuđujem se zvati te ocem? Ja sam nedostojan toga imena. Oprosti, veliki Bože, oprosti, umiri svoj gnjev. Ne uzvrati svađu svađom, pogledaj moje ponizno i skrušeno srce, ili bolje: pogledaj Isusa Krista a ne ovog zemaljskog crva.
Uzet ću glas njegove muke, glas njegove prolivene krvi. Ne, ne mogu propasti u krvi njegovih vena. Odloži, Gospodine, oružje, tvoja krv je predragocjena. Tvoje ime je preslavno, oprosti, pogledaj moje suze. Duše Sveti ne mogu više ništa reći. Kako sam te mogao izdati? Poslušaj raskajanost moga srca koje uzdiše. Moli za me, Djevice Marijo, sigurno utočište grešnika, reci riječ u moju korist i moja će duša ozdraviti. Dolje oružje, vladaru uzvišeni. Mir, mir, oprosti mi. Naoružat ću se ali ne više protiv tebe. nego protiv sebe samoga. Milosrđe i pokora, prigrlit ću vas obadvoje, kako bih živio i umro radostan i pun nade. BOG SAM.

15. O SIROMASIMA I DUHOVNOM SIROMAŠTVU

Krici siromaha (18)
Bogataši, probudite se na naše samilosne krike, jao, pomozite nam, jadni smo, svi smo kršćani, vaša smo braća, pomozite nam vašim dobrima, uslišajte naše molitve. Bog vas je učinio velikima, da biste bili naši oci, Bog vas je učinio moćnima da biste pomogli našu bijedu. Vi se zabavljate uvijek u izobilju, a nas ostavljate u bijedi. Vi ste dobro obučeni, spavate na perju, a mi smo skoro goli i glad nas izjeda. Vas svatko blagoslivlje, iskazuje vam čast i moli vas, a nas svatko proklinje, maltretita i prezire. Ništa nam ne daju ili nas odbacuju, misle da čine veliko dobro kad nas progone, tjeraju nas, hvataju, stavljaju u lance, čak nam i brane da iskazujemo našu muku. Bogataš nam kaže: nemam suvišnih stvari, nemam ni novčić, a veliki nas proklinju postupaju, s nama kao s ološem. Ah, lijenčine, ah, loša raso!, govore nam ljudi i svjetina. Veliki Bože, ti nam pomozi u stanju u kojem jesmo. Što, zar ćeš nas i ti zaboraviti, kako to čine i ljudi? Pogledaj nas s neba, ti si naš Otac, udostoj se baciti pogled do naše prašine.
Bog: O predragi siromasi srca, čujem vaše pravedne žalbe, osjećam vašu bol, i mene tako vrijeđaju, budite malo strpljivi, vidjet ćete moj gnjev, ja sam velik, ja sam Bog i vaš Otac. Vi ste moji prvorođeni, moji istinski prijatelji, moji dragi predodređeni, moji ugodni hramovi. Sve zlo koje vam čine, čine i meni. Udovoljavajući vama, svjedoče da mene ljube.
Siromasi: O bogataši, kako je dobro da nam date koju milostinju, za kutak kuće dobit ćete lijepo prijestolje, za nekoliko starih haljina bogatu krunu i cijeli Raj za malo vode što nam je date. Činite nam dobra djela, ne budite škrti, to će biti sredstvo da postanete još bogatiji. Gospodin je obećao dati stostruko onima koji su prijatelji bijednih siromaha. Milostinja pridobiva Boga, ona ga čini naklonim, milostinja gasi vatru njegove pravednosti, ona grešniku daje pravu nadu da će od Gospodina dobiti veliku slavu. BOG SAM.

Blaga siromaštva (20)
Evo dragog kamena, evo skrivenog blaga i kreposti plemenite koju sam tako dugo tražio. Ali nije ju lako shvatiti: Tko je želi imati, mora, da bi ju imao, dati i prodati sve što ima, bez trgovanja. To je dragovoljno siromaštvo ili siromaštvo duha, ili veliki spasonosni savjet koji nam je dao Isus Krist, koji čini da mudar čovjek napusti svoja dobra kako bi išao za njim kao pravi kršćanin. Isus Krist je na siromaštvu utemeljio Crkvu i Vjeru, na siromaštvu vjernik mora temeljiti svoju savršenost. Od tuda treba početi kako bi se postigla svetost, inače je čovjek samo nemoć, mlitavost i prevrtljivost. Bog se nije mogao oduprijeti ljepoti siromaštva toliko ju je ljubio da se učinio siromašnim čovjekom. U svojoj osobi on ju je obogatio blagom istine, ukrasio i okrunio svim svojim božanstvom.
Oslušnimo štalicu i jasle gdje se rodio ovaj ljubezni Spasitelj, u njoj nam sve pokazuje svetost siromaštva srca. Od jaslica idite do Kalvarije: umro je siromašan i gol na križu, načinio je od križa propovjedaonicu kako bi mogao glasno propovijedati. Cijelog svog života je siromašan, njegov poočim je siromašni drvodjelja, siromašna je i njegova majka Marija, on nema dinar da plati maleni porez. Životinje se imaju gdje skloniti, a za njega, kako kaže, nema ni siromašnog ležaja kako bi legao. Trideset godina se pripremao da kaže riječi iz svoga srca, rijetke su to riječi. Evo tih velikih Spasiteljevih riječi, njegovo prvo blaženstvo, najveća zapisana riječ koju treba dugo proučavati: "Blaženi siromasi duhom, jer kraljevstvo moje slave pripada njihovom siromaštvu. Siromah je gospodar, vjerujte mi, svog moga blaženstva».
Zabilježite da je Isus rekao da je siromah već od ovog trenutka gospodar nebeskog kraljevstva, toliko je velik, bogat i moćan. Rekao je da ga je duh njegovog Oca poslao za njihovo spasenje, kako bi im navijestio svjetlo i da je to njegov glavni cilj. Kad izgovara velika proroštva, kad otvara dno svoga srca, kad čini velika djela, to je zbog njih, to je u njihovu korist. On odbacuje i prezire veliku i bogatu gospodu, Crkvu je utemeljio na dvanaest siromašnih grešnika koji, da bi osvojili cijeli svijet, napuštaju sve, a da nisu ništa ni posjedovali, koji da bi pobijedili nečiste duhove, svlače odjeću ne zadržavajući ništa. Gospodin kaže: Ako netko želi prijestolje, ako netko želi biti savršen, neka proda i dade u milostinju sve što ima: to je moja tajna. Ne može me slijediti onaj tko ne želi sve napustiti. Ja sam napustio sve, nasljedujete me, u protivnom ćete me odbaciti. U počecima crkve kršćani su bili revni, napuštali su sve bez zadrške. Bez zanovijetanja, iz dubine srca, ali sada tisuće slabosti u onome što izgleda svetim. Jao, ljudi ljube bogatstva, jao, bježi se od siromaštva.
Imajući jedno srce i jednu dušu, jednu lisnicu i zajednička dobra, oni su gorili čistim plamenom, postali su sveti kršćani. Nakon što su napustili hladne riječi: moje je, tvoje je, čije je, obilje svih milosti ih je zajednički obogatilo. Njihovo posve božansko siromaštvo bilo je izvor njihove sreće, a naša škrtost je ishodište gotovo svih naših zala. Oni su pobijedili đavla jer su sve pobjeđivali goloruki, ako mi gubimo pobjedu i slavu, to je stoga što su nam ruke pune. Pogledajmo svece, pogledajmo naše očeve, ove uzore svetosti kojima je Otac svjetla otkrio istinu. Oni su napustili sva svoja dobra i nisu sačuvali gotovo ništa kako bi nježno prigrlili sveto Božje siromaštvo. Ovo slatko siromaštvo što ga je posvuda propovijedao sveti Franjo, ta živa slika Boga siromašnog umrlog na križu. Otkada ga je Franjo, prigrlio otada ga je Bog obasuo blagom tako da je njegova duša bila zapaljena neizrecivim zanosima.
Usprkos čulima i naravi, vjerujmo da je siromah sretan. To je sigurno jer nas Bog u to uvjerava, to nije dvojbeno. Oni su istinski portret Isusa Krista siromašnog za nas, oni su svi braća dostojna da ih svi časte. Hrabro ostavljajući sve, prezirući ispraznost, oni dobivaju sva dobra i vremenska i vječna; u vremenu milost u izobilju, njezino je kraljevstvo u njihovim srcima, u vječnosti neizmjernu slavu, imat će slavu Spasiteljevu. Po uzoru na apostole nasljedovali su Spasitelja te dobivaju više slave na nebu od drugih, više blaga, više uzvišenosti. Jer su ga nasljedovali i vjerovali u njegovim najplemenitijim djelima, zasjevši na prijestolja slave, sudit će narodima.
Najveću sreću prijatelja siromaštva čini to što od Boga dobivaju sto puta onoliko koliko su napustili. Za jednog oca nalaze stotinu otaca, za jednog prijatelja stotinu prijatelja, stostruko u svemu kako je Bog i obećao. Dobivaju stostruko čak i u vremenskim dobrima, a na nebu, u domovini, će dobiti stostruko u vječnim dobrima. Istinski siromah je gospodar svijeta, on ima sve, bez iznimke: nebo, zemlju i more i ništa mu ih ne može oduzeti. Ovo siromaštvo stvara mudrace, velike svece, cijenjene ljude, ono je krepost velike hrabrosti, a ne malih duhova. Ono je izvor mudrosti, čak i razum to razumije, svjedok su grčki mudraci koji su sve ostavljali s prezirom. Dok bogataši cvile uslijed tisuće nevolja, dobri siromasi se raduju uslijed tisuće slasti. Mir, radost i obilje dobrom siromahu, uvijek je zadovoljan; jad, nemir i nevolja bogatašu, uvijek nezadovoljnom. Budući da Bog tvrdi, vjerujem da su bogataši nesretni, vjerujem da je nesretno postati bogat poput njih. Jer bogatstva su idoli bezakonja, fina ali okrutna kuga, koja razara svaku svetost.
Bogatstva su sumnjive zamke, najfinija, najskrovitija i najveća sredstva đavla da bi uzrokovao najveće grijehe. Sama zloća čini da propada toliko bogataša, ona otvara ralje pakla kako bi sve progutao. Ona su oštro trnje koje srcu nanosi tisuće boli i nesretno porijeklo iz kojeg se rađaju najveća zla. Njihov tako pompozan izgled je mučitelj koji nam se smiješi, to je lepršava ispraznost koja sve prlja i uništava. Ne traje njihov zlokobni sjaj, međutim njihova ukrašena naličja varaju srca, očaravaju oči, ona su veliki stroj koji čini sa se cijeli svijet kotrlja iz profinjenog zla u još gore, sve do grijeha, do pakla. Moj Bože, koliko treba mudrosti da bi se otkrilo ovo lažljivo dobro, jer nastoji pridobiti mudroga da i on bude nesretan. Istina je, na zemlji vidimo beskrajno puno luđaka koji sve trpe, ratuju za dobra koja ih onda vječno uništavaju.
Odlasci, dolasci, kuda ova užurbanost? Zbog novca ljudi jure ulicama, svatko ga nastoji privući k sebi: u odvjetništvo - pohlepni službenik, u trgovinu - obrtnik, u vojsku - okretni vojnik, na tržnicu - seljak. Ne kažem ništa o pijavicama koje sišu krv svaki dan, koji su svojom finoćom, prvorazredni lopovi. Ali veliki Bože, što vidim u crkvi? Ah koja čudovišta bezakonja! Zastat ću ovdje zaprepašten, ne usuđujući se reći istinu. Liječnici, visoki činovnici, bilježnici, suci, odvjetnici, sudski poslužitelj, narednici, sve trgovci, sve poslovni ljudi, svi trče, lete na riječ novac. Izlažu se svakoj nepogodi, poduzimaju tisuću radnji i to kako bi pronašli neman koja će stvoriti tisuće zala.
Dok bogataš žrtvuje svoje vrijeme, odmor, zdravlje i sreću drugog života ovom prljavom metalu, dragovoljni siromah duha se sveto odmara u Bogu, ne radeći ništa zadobiva zemlju i nebo. Ah, kako se bogataš osjeća ugodno što ima novca i dobara. Svi mu se smiju i ništa ga ne priteže. Čovječe mudri, ne vjeruj ničemu. Njegova jadna duša je posve izjedena jadom i suvišnim brigama, ona je uzburkano more koje se više neće smiriti. Što bogataš više ima, više želi, blago povećava njegovu želju i ona je njegovo mučeništvo koje mu ne ostavlja nikakvo zadovoljstvo. To je pohlepni jadnik koji nikada ne kaže: "dosta je", nezasitna vatra pakla koja kaže: "Donesite, slažite".
Bog kaže da ništa na svijetu nije zločestije od bogatog srca, to je svinja koja viče i gunđa usred svoje sreće. Duša mu je podmitljiva, prodao bi je za nekoliko novčića, njegovo ludilo je više nego surovo, on je i najveći luđak među ludima. Ispunjen je idolatrijom prema Bogu, svom vladaru, pun je okrutnosti prema siromahu i svom bližnjemu. Govorite mu o novcu, on će poletjeti, on je njegov idol, njegov bog. Recite o Bogu koju riječ, neće se ni pomaknuti. Ali kad izgube bogatstvo kakvim ljutim udesom, o kakva žalost, koja zebnja, on često ceri zube, ali na samrti kad će izbljuvati ta dobra koja ima u srcu, izvadit će mu se iz utrobe, on će cviliti, a nebo će se smijati njihovoj nesreći. Bogatstvo je ljepljivo i srce se lako na njega zalijepi, bogatstvo ima dražesne boje koje jako oduševljavaju. Može ga se imati i bez navezivanja, ali to je vrlo teško i koliko znam, to je najveća poteškoća u pogledu svetosti.
Novac je prljav od poroka koje uzrokuje iz ruke u ruku, protkan je zlobom, on je prijatelj zlog duha. Treba biti svet, pa se sačuvati od njegovog otrova, ali kako je to rijetko! Novac sjaji, ušuljava se, zahvaća i srce i um. Ovaj premazani komad zemlje u očima luđaka izgleda kao neko dobro no on zapravo ima cijenu samo u ideji, jer kod razboritog on ne vrijedi ništa. On je Protej sa tisuću lica, evo ga gore, evo ga dolje, po promjenjivim grimasama on započinje i dobiva borbu. Znajte da je teže bogatašu ući u nebo nego proći devi kroz iglene ušice, toliko je u biti nesretan zbog zla poradi kojeg mu prijeti Bog. Trebao bi vikati glasno, vapiti za milosrđem i milošću jer Bog na njega gleda s prezirom.
Siromasi, drhtite od radosti, živite zadovoljno, budite u miru, vi skupljate bogatstvo koje vam nikad neće oteti. Vi ćete ići na desnu stranu a deset tisuća bogataša u vatru, slijedite bosih nogu uski put, njime se penje u nebo. Ali ne zavaravajte se, braćo, jer je i veliki broj siromah propao, jedino su dragovoljni siromasi, predodređeni siromasi. Velik broj siromaha, pošto su prisilno siromasi, gunđaju u svojoj napuštenosti, imajući jedino vanjštinu kreposti, oni su siromasi đavla. Oni u ovom životu imaju novac, ne u rukama nego u srcima, jer ga stalno žele, jer ga žarko ljube. Često je neki jasni siromah škrtiji u svome "ništa" nego što je neki ugledni moćnik u svom velikom bogatstvu.
Isus ne želi u svojoj pratnji lijene siromahe. Lijen čovjek nema zasluga, veže ga se i baca u vatru. Bog ne želi ni da on jede jer on želi jedino ljenčariti i, jer se, na nesreću, odaje jedino prosjačenju. Često su siromasi bezbožnici jer se udaljuju od sakramenata, za ništa lažu a ponekad i psuju. Oni su dvostruko nesretni u svojim grijesima, nesretni u siromaštvu, a još nesretniji u vječnom ponoru. Vjerni siromasi srcem napustite novac za kojim idu luđaci kao i tisuće ispraznih sitnica koje su nedostojne vas. Činite potpunu žrtvu, ne vezujte srce ni za što, bila bi to nepravda, uvreda uzvišenom dobru. Kao junaci zgazite nogama zlato i srebro i njihove prijatelje, ne postajte njihovim robovima, uzmite ih za neprijatelje. Dođite, uđite u kraljevstvo po Spasiteljevu siromaštvu, gdje je pripremljeno obilje svim istinskim siromasima srca.
Nastojte prakticirati sveti duh siromaštva da ne bude varljiv i pun jedino ispraznosti. Kad vam nedostaje potrebnog, trpite to radosno, ne govoreći ništa što bi bilo protivno najsavršenijoj ravnodušnosti. Drago siromaštvo moga Boga kako sam malo upoznao tvoju milost! Ali sada te grlim žarkim srcem jer ljubim tvoju odjeću, tvoje dronjke, tvoje blijede boje više nego ukrašenu ispraznost koja obmanjuje oči i srca. Idite, mala stvorenja, nedostojni ste mene, reći ću sada tisuću uvreda onima koji su mi nametnuli odredbe. Gospodin je došao naučiti me kako ću biti sretan bez vas. Idite, ne mogu vas prihvatiti a da ne stanem u red mnogobrojnih luđaka.
Znam da me svijet drži skrupuloznim, ubogim, ludim, ja ih time maltretiram i lomim im vrat. Što oni više govore da se ja kitim, ja se više ogoljavam, što mi više nameću svoje običaje, ja se više od njih udaljavam. Da, činit ću sve suprotno od onoga što mi nameću, to će biti moje redovno pravilo koje me nikada neće prevariti. Oni će imati lažni privid, a ja istinu, oni će imati ludo izobilje, a ja siromaštvo. Oni će imati kićene haljine, a ja stari dronjak, oni će imati brojno društvo, a ja ću biti osamljen. Njima će novac pjevati pobjedu, a ja ću pjevati pobjedu postajući sve siromašniji. Njima će slavu dati novac, a ja ću naći slavu ostavljajući je. Ja u mojoj siromašnoj kolibi nalazim više ljepote nego oni u njihovim palačama, ja nemam ni podruma ni kuhinje, a jedem najbolja jela. Oni se muče oko dobara, strahuju da će im ih oteti. A ja niti sijem niti sadim, a žanjem više od njih.
Oni traže, jure, govore, viču kako bi se domogli imetka, a ja ako radim ili molim, onda to činim kako ne bih više imao ništa. Oni se voze u kočijama, a ako hodaju, onda je to pompozno, ja se smijem ovim ispraznim orijašima i kao ubogi hodam pješice. Oni su bogati u zemaljskim dobrima, a ja siromašan, ali sam zato bogat u Bogu. Oni imaju samo sudske sporove i svađe, a ja mir posvuda. Oni bez prestanka viču: "Donesi, donesi", a ja ne želim nikakvu imovinu. Njihova navezanost na imetak je velika, a moje siroto srce nije navezano ni na što.
Svojim sam uvredama zaslužio da budem bogat čovjek ovdje na zemlji, o osveto svih osveta, Gospodine, ne osuđuj me. Stišaj svoj pravedni gnjev po Isusovu siromaštvu. Uzeti ću to siromaštvo za moju predragu majku, za moju nagradu. Isuse siromašni, želim te slijediti, siromašan za siromašnim, do smrti. Oprosti, siromaštvo me opija i potiče me na ovaj sveti zanos. Neka ti nalikujem u mome životu, ne uskraćuj mi to više, po tvom srcu i po Mariji udijeli mi ovaj veliki dar. Bojeći se da me zajednički put udaljava od istine, ja ću stvarati svoje bogatstvo od tvoga siromaštva. Načini moje bogatstvo velikim, neka budem siromašan kao i ti, i neka sa mnom poleti sav moj imetak, bit ću bogatiji od svih. BOG SAM.

Blago siromaštva (108)
Siromasi: O dobri Isuse, poduči nas, samo tebi želimo vjerovati, neka svijet ušuti. Na čemu počiva sreća, na imetku ili na siromaštvu? Vrijedi li više siromah srcem od oholog bogataša koji dobro živi?
Isus: Siromasi, dođite poslušajte me, volim vam govoriti jer ćete mi vi vjerovati. Dođite moji dragi, nasljednici kuće moje, zbog vas sam došao, od vas sam uvijek dobivao više časti i slave. Ljubim i cijenim one na koje ovdje gledaju kao jadnike; oni koji ovdje izgledaju zadnji preda mnom su prvi. Siromašni jadnici i maleni moji su najprisniji prijatelji jer su meni slični.
Siromasi: Uzvikujmo svi glasno: Prokleti zli koji žive u izobilju! Blaženi nedužni s kojima okrutno postupaju koji trpe oskudicu!
Isus: Skrivam se bogatima i učenima, a objavljujem siromašnima i neukima, uistinu poniznima. Dobri siromah je uvijek zadovoljan, škrtac je uvijek nezadovoljan, što više ima to više želi, što više zna to još više želi znati, on je nezasitan. U siromaštvu nalazim toliko sjaja i uzvišenosti da sam se s njime zaručio. Dobra ovog varljivog svijeta za mene su predmet užasa. Gnušam se veličina lažnoga blaga, njegovih uzaludnih časti i njihove očaravajuće slave.
Siromasi: Uzvikujmo svi glasno: Prokleti zli koji živi u izobilju! Blaženi nedužni s kojima okrutno postupaju, koji trpe oskudicu!
Isus: Sveto siromaštvo srca je istinska sreća djece svjetla, ono je oznaka blaženih, nagrada i ključ neba, ono je zaručnica Kralja kraljeva, njegova pratilica na križu, njegova predraga kćer.
Siromasi: Gospodine, na zemlji se siromaštvo gleda kao muka i kao krajnje zlo. Svijet neprestano trči za veličinama i za novcem. Prema siromasima se ponašaju kao prema ološu i nesretnicima, nedostojnima da ih se ljubi.
Isus: Svijet mi je uvijek bio protivan, uvijek proturječio svim svojim pravilima. On blagoslivlje one koje ja proklinjem, proklinje one koje ja blagoslivljem. Nesretan svatko tko svijet slijedi jer on je varalica koji vodi ravno u provaliju.
Siromasi: Uzvikujmo svi glasno: Prokleti zli koji živi u izobilju! Blaženi nedužni s kojima okrutno postupaju koji trpe oskudicu! Otkuda to Gospodine, da se čovjek bezbožan i grešnik bogate i napreduju? Oni svaki dan idu za svojim zadovoljstvima, zadovoljavaju sve svoje želje, dok nedužni pati, trpi glad, plače i uzdiše i ostaje u bijedi?
Isus: Pustite zle neka napreduju, njihova dobra su samo za kratko vrijeme, eto njihove nagrade. Pravedniku šaljem nedaće, puštam ga da radi, ali sve to kako bih ga pročistio i učinio da zasluži neizmjernu slavu. Učinit ću vas siromašni malenima, velikom gospodom u Raju i istinskim kraljevima, za uvijek ću promijeniti vašu kolibu u palaču, vaše stare dronjke u zlatno ruho, vašu oskudicu u blago neizrecivog sjaja. Bogataši, vičite nad vašom nesrećom. Vaš će smijeh biti promijenjen u plač, vaša slava u dim, vaše lijepe palače u zatvor, vaši dobri prijatelji u đavle, vaša nova i skupocjena odjeća u vatreno odijelo. O koje li sudbine!
Siromasi: Uzvikujmo svi glasno: Prokleti zli koji živi u izobilju! Blaženi nedužni s kojima okrutno postupaju koji trpe oskudicu! Hoće li svi siromasi biti spašeni i svi bogataši odbačeni? Poduči nas, Gospodine. Vidimo puno siromaha koji trpe, ali malo onih koji su strpljivi, vidimo mnogo zlih bogataša, ali ima li ih i nedužnih; kakav bi kršćanin trebao biti?
Isus: Za svoje dijete primam samo siromahe duhom, sretne koji strpljivo trpe. Dobar bogataš će se spasiti, zao siromah propasti. Svima ću dati svoj raj i velikima i malima njihova pravedna nagrada. Prihvatite, siromašni prijatelji, stanje siromaštva u koje sam vas stavio i iskažite mi svu slavu; podnosite sve bez mrmljanja, radite sve, bez zamora, otjerajte tugu i dosadu, ne zavidite tuđeg dobra kako biste išli mojim stopama.
Siromasi: Uzvikujmo svi glasno: Prokleti zli koji živi u izobilju! Blaženi nedužni s kojima okrutno postupaju, koji trpe oskudicu! Naše nedaće, Gospodine, su veliki darovi na kojima ti zahvaljujemo i neprestano te blagoslivljamo. Kako je čovjek bogat ako tebe posjeduje! Kako je velik ako ti nalikuje! Oblikuj nas, osiromaši nas, ali mi ne možemo ništa bez tebe, pomozi našu slabost. Neka tako bude. BOG SAM.

Novi hvalospjev duhovnog siromaha (144)
Kad idem na put sa štapom u ruci, bosih nogu, bez pratnje, ali i bez bola, hodam uzvišeno kao kralj na svom dvoru. Na zvuk tvoje trube, pjevam cijeli dan: Živjela sveta Ljubav. Škrtci na zemlji, vi ste moji zakupci, protiv mene nema postupka ni svađa, kako bih imao vaš novac. Škrtci, varam vas, uzimam najbolje, na zvuk trube pjevam... a nisam lopov.
Idem svijetom kao izgubljeno dijete, imam narav lutalice, sve moje dobro je predano. Škrtci, varam vas, i grabim najbolje, a nisam lopov. Da prodao sam sve, i to po visokoj cijeni, jer imam izum za Raj. Skupljate, braćo, smeće ovdje na zemlji, vršite moje poslove i ne opterećujte mene njima. Obrađujte moje imanje kako bih jeo njegove plodove, podnesite moje razmjerice, da ja nemam s tim posla. Vi ćete sve to lijepo napraviti a s nama postupati kao s luđacima, sve naše potrebno, protivno vašoj volji je kod vas. Škrtci, varam vas, i grabim najbolje, a nisam lopov.
Ja imam od jednog i drugog, a da ne krivudam, kao i apostoli, svoj kruh svagdašnji. Moja razboritost je profinjena, ništa mi ne manjka, bez podruma i bez kuhinje i pijem i jedem dobro. Nemam zakupa ni imanja, ni žalosnih nameta, ni plaćanja u roku, ni sudskih stražara.
U Bogu se osjećam gospodar, svemir mi pripada, tko me želi upoznati, mora ostaviti sve što ima. Bog mi je svojom milošću dao dušu i srce kralja, odbacujem prolazno kao nedostojno mene. Škrtci, varam vas, i grabim najbolje, a nisam lopov. Dobra Providnosti koja mi dođu u ruke, koristim bez uživanja ne misleći na sutra. Idem s grane na granu kao ptičica, moje srce se nikada ne slama jer sam ja bez bremena. Moja je sreća visoko, ne zavidite li mi na njoj? Sa mnom skakuće i moje dobro, sve je u mom tobolcu. Škrtci, varam vas i grabim najbolje, a nisam lopov.
Mislite li da cijenim ove velike, ove masne bogataše koji bez straha zbog grijeha sjaje sa svih strana? Bez puno muke prezirem lažni sjaj luđaka vezanoga lancem, žabe u njezinoj bari. Za ono što sam napustio, imam stotinu očeva i majki, stotinu braće i sestara punih milosrđa. Bez nasilja i dodijavanja, nedužno koristim ono što mi daju. Sav moj život i moja slava to su siromasi, ako treba jesti ili piti, ja dijelim s njima. Ako me netko želi slijediti, dobrodošao je ako želi živjeti bez dobara i prihoda. Neka me slijedi bez pompe! Pjevajmo veselo na zvuk trube, tvoje trube: živjelo Siromaštvo! BOG SAM.

16. O MOLITVI I TRAŽENJU MUDROSTI
(Tematski sadržaj sabranih djela kada govori o ovim temama upućuje na pjesme broj 53,78, 103, 124, 125, 126 koje smo objavili u prvoj knjižici)

Sjaj molitve (15)
Kršćani, evo kruha snažnih, dražesna mana, dućan pun blaga, obilni izvor, let duha svome Bogu, pogleda s njegova lica, to je molitva, ali i tako sam premalo rekao, ona je riznica milosti. Molitva je opće dobro čovjeka i anđela, čast koju dugujemo Besmrtnomu, njegova najslađa hvala. Ona je božanski tamjan, ugodni miris koji iskazuje uzvišeno štovanje ovom obožavanom Biću. Čovjek moleći priznaje i pokazuje da je pun bijede i da čeka svako dobro od Oca svjetla. On njegovoj uzvišenosti smjerno žrtvuje duh, tijelo, srce i sve svoje biće.
U molitvi čovjek žrtvuje tijelo i dušu, klanja se zajedno s Isusom Kristom, drhti, ponizuje se, štuje njegovu uzvišenost, umiruje njegovu pravednost, pobuđuje njegovu dobrotu. O velika žrtvo! Moleći, siromašni se grešnik uspinje sve do njegovog prijestolja, obvezuje svog moćnog Stvoritelja da mu dade milodar. Često mu iz ruke oduzima grom i munju, kojima bi ga kao vladar bio uskoro pretvorio u prah. Bog ne želi da mu nijedan grešnik prilazi bez molitve. Kad ga vidi da moli i vapi, on mu se smiluje. On od djeteta đavla čini dijete božje. O snago molitve, o moći uzvišena!
Molitva je veliki kanal po kojem dolazi svako dobro, po kojem darežljivi Bog daje svoje milosti. Bez nje čovjek je bez kreposti, milosti i svjetla. Slab je, poražen, o kako je molitva nužna. Bez molitve, čovjek nije drugo do li leš bez duše. Trska bez potpore, nagorjeli panj bez vatre, bolesnik koji pati od vodene bolesti, izgladnjeli, vjetrokaz, razoružani vojnik, pripravan za poraz. Bez molitve se ne može se sačuvati nevinost. Čovjek slabi, pada zbog svoje vlastite nemoći, pada u iskušenje, pada u grijeh, u prokletstvo i u ponor nad ponorima.
Isus je molio dan i noć. Je li to bilo nužno? Da, njegov primjer nas poučava, on je naš uzor. Sveci, su poput njega, i dan i noć, prinosili ovu žrtvu. Ona je bila njihova snaga i njihov oslonac, njihova najslađa vježba. Što? Ništa me ne pitate? Govorio je Isus svojim apostolima. Htio bih vam činiti dobro, jer moja su dobra i vaša. Tražite i naći ćete, ja sam vaša sigurnost; pitajte i dobit ćete sva dobra u izobilju. U molitvi treba ustrajati usprkos svim preprekama, bez umora i bez odustajanja. To je jedna od velikih pouka. Stari i Novi Zavjet gotovo na svim stranama potvrđuju ovu zapovijed na primjerima mudrih. Molitva liječi sva zla, i najružnija, nakon rada odmara i tijelo i dušu.
Ona skida povez s očiju koji stvara grijeh kako bi se vidjelo opako zlo, izobličeno čudovište. Ona čini da se vidi istina, ljepota milosti, laž i ispraznost ovog prolaznog svijeta. Ona uzdiže dušu u nebo, a zatim je vodi u ponor i pokazuje na tim mjestima uzvišene istine. Molitva daje blagost nestrpljivoj duši, marljivost i gorljivost nehajnoj duši, ona je vatreni oganj koja hrabru dušu čini žrtvom Bogu, ali žrtvom ljubavi. Bez molitve ne može se iskorijeniti loša navika, navika grijeha, čiji je jaram tako težak, ona je svemoćni čekić, koji udara i razbija, ona je divno sunce koje topi led.
Molitva smrtnom čovjeku daje mir, čak i u ratu, i čini da se čovjek osjeća na nebu i kada je na zemlji. Ona obogaćuje njegovo siromaštvo, ne propadljivim nego vječnim dobrima, istinskim dobrima. Ona čini da krepost raste ili podržava sustalu krepost. Po noj čovjek dobiva obilje milosti, kako bi hodao divovskim koracima prema Bogu u ovom životu i uspeo se s dna ništavila do svoje domovine. Na zemlji nema ništa slađega od molitve, ona je nebeska mana koja ima svu slast ali ne nesretnu, a to treba znati obrazložiti, jer je potrebno snažno prakticirati ono što nas molitva poučava činiti.
Kakva su divna čuda činili naši preci! Otvarali su nebo i zemlju svojim molitvama. Molitvom i vjerom mijenjali su prirodu, moleći davali su odredbe svakom stvorenju. Koja slava za grešnika, za ovaj pepeo i prah, da govori Bogu, svome Gospodinu; dok moli, da oslovljava veličanstvo Božje, slobodno, bez da se osjeća krivima.
Kako ćete pobijediti Lucifera koji baca vatru i plamen, koji gura u pakao gotovo sve duše? Postom i molitvom, moramo vjerovati Isusu, tako ćete biti u pravu i pobijedit ćete. Molitva ga slabi, razoružava i tjera, muči i kažnjava, udara i poražava. O kako se on boji ovog teškog utega i ovog gorućeg mača, kako se boji ovog mučitelja koji ga ubija i muči. Đavao je često govorio preko bjesomučnika: bjesnim, izgaram, udvostručuju se moje muke kad čovjek moli Boga i kad se ponizuje, on me pali novom vatrom, moja muka je nečuvena.
Molimo, ali gorljivo, Bog tako želi za svoju slavu, on polazi od naše sreće i naše pobjede. Slijedeći Isusov primjer i njegove svete Majke, imat ćemo po molitvi sve kreposti. Koje su odlike molitve? Evo odgovora na vaše pitanje. Reći ću vam, slušajte: pitanje je veliko. Dobro moliti Boga nije lako, često molitva umjesto da ga umiri, udvostruči njegov gnjev.
Moliti Gospodina u srcu, to je mislena molitva, moliti ga ustima i srcem to je usmena molitva. Činite ih rado, i jedna i druga su dobre, ako morate nekada izabrati, činite onu koju Bog daje. Meditirajte, meditacija učvršćuje; kontemplirajte, kontemplacija uznosi, ali čuvajte se hinjenja uzvišenih molitava jer bi vas oholost mogla baciti u dno ponora. Dobru molitvu ćemo prepoznati po dobrom životu, ona prebiva u toj razboritosti ili se radi o prijevari. Molitva u kojoj se jasno vidi razboritost i uzoran život, su dvije sestre koje zajedno idu i djeluju.
Što bi trebalo izbjegavati kako bi dobro molio. Tri riječi: udostoj se čuti ih, one te trebaju zadovoljiti. Ne pretvarajte se uzvišenom molitvom kontemplirajući, duša je često po tom lažnom dragom kamenu odbačena. Meditirajte jednostavno ali vjerno, bez profinjenih umijeća umovanja, neka vam je vjera dosta; nemojte željeti vidjeti ili osjetiti nešto izvanredno, ova zamka vodi u propast, ona je česta. Molite u čistom strpljenju i ustrajte do kraja usprkos nemoći, usprkos tijelu i duhu i đavlu koji viče. Budite čvrsti kao Isus Krist moleći u agoniji. Ako se želite spasiti, ako vam je drago spasenje, imajte često na usnama Oče naš i Zdravo Marijo, molite krunicu, cijeli i ružarij. Krunico, o lijepa molitvo savršenoga! O božanska molitvo!
Kako bi vas Gospodin uslišao treba moliti u milosti, on ne sluša grešnike, koji moli u nemilosti, a ako ste u grijehu, molite ga da vam udjeli skrušeno, raskajano srce i milosrđe. Ne tražite ništa osim dobro, ništa osim spasenja, zbog Boga samoga jedino potrebnog, za njegovo sveto ime, jer misliti samo na vremensko kad se moli, a ne podložiti se Vječnomu, znači biti drzak. Molite Isusa gorljivo po njegovoj božanskoj Majci, i po Isusu se ponizno uzdignite do Boga, njegovog Oca. Po tim stupnjevima poniznosti i svetoj razboritosti, čovjek ne može biti odbijen, on moli sa sigurnošću. Molite s vjerom, bez nepristojnosti; savršeno klanjanje želi da svaki čovjek moli, ne okrećite se, ne oslanjajte se, ne činite grimase, ne govorite i ne gledajte okolo, držanje uspravno, molite rado.
Ako ne molite srcem, molite bez zasluga. Tako Bogu neće iskazati nikakvu čast, dvolični ste. Uđite u sobu, zatvorite vrata, molite Boga u tajnosti, takva molitva je snažna. Napustiti usmenu molitvu navodno zbog savršenstva, o krivi izgovoru!, suptilna ali fatalna iluzija. Molite poput Spasitelja, molitva je bila njegova praksa. Tko se od nje udaljava lažac je, pa ako je i u zanosu. Činite sve što možete kako biste molili u tajnosti bez prestanka i kada ste izvan vašeg mirnog mjesta. Molite posvuda kako biste se svidjeli Bogu, ne obazirući se ni na koga. Molite uvijek i posvuda i molitva će biti dobra. Molite samilosno za spas duša, za one koji će zbog zasljepljenosti pasti u vatru.
Za tolike Turke i pogane, za tolike šizmatike, za tolike nesretne kršćane i loše katolike. Molite pažljivo, ne rastreseno, molite pobožno, jer je to nužno. Znajte da rastresenost, koju tjerajte i odbacujte, ne nanosi štetu sabranosti savršene molitve. Molite s mnogo vjere i s velikim povjerenjem, govoreći često: "Moj Bože, vjerujem u tvoju nazočnost ovdje". Uvijek se ponizujući, smatrajte se nedostojnim da dobijete i najmanju pomoć, Bog će vas učiniti dostojnim da je dobijete. Molite uvijek nadajući se, usprkos svakom beznađu, Bog jedino ustrajnima daje izvanredan dar. Molite uvijek usprkos tijelu koje se protivi i dosađuje, usprkos svijetu i paklu i imat ćete život.
Od tebe dolazi svako dobro, o Oče svjetla! Jedino ga od tebe očekujem, o Oče otaca mojih! Jer te moram moliti ono što mi je potrebno, udostoj se, moj Bože, dati mi milost da to činim. Učini da u moje srce dođe tvoj Duh Sveti, moj Oče, kako bi u njemu razbuktao pravi žar svete molitve, pobudio neopisive uzdisaje, uzdahe i tepanja istinske djece. Moj duh je zaslijepljen, ja se neprestano varam, moje je srce okorjelo, puno grijeha i slabosti. Ali ovo zlo dolazi od mene, zapustio sam molitvu. Gospodine, umnoži moju vjeru, kako bih mogao dobro moliti. Ti koji obilato daješ gavranu koji grakće, uslišaj me u ovom trenutku, tvoje dijete te moli. Po tvom srcu punom dobrote, po Isusu i njegovoj Majci, nemoj me odbiti. U tebe se uzdam, Gospodine. BOG SAM.

17. O ZAHVALNOSTI
(Tematski sadržaj sabranih djela kada govori o ovim temama upućuje na pjesme broj 27, 52, 53, 135 koje smo objavili u prvoj knjižici)

Dužnost zahvalnosti (26)
Pjevam i razmišljam, uvijek i posvuda ne gledajući nikoga, o dobročinstvima moga Boga; on me čuje, pjevajte glasnije usta moja. Predodređeni, pjevajte sa mnom, pjevajmo, oživimo našu vjeru, ljubav nas je taknula. Napustimo sve nezahvalne grešnike, izbjegavajmo njihovo društvo, oni su ugojene životinje, jedu u izobilju dobra našega učitelja, tvrdoga srca, ne rekavši mu ni hvala.
Kakvu zahvalu iskazati Gospodinu? Sve je u njegovoj moći, sve je u njegovoj uzvišenosti, iako čovjek nije ništa, Bog od njega želi zahvalnost. Neka čovjek zahvali na njegovim dobročinstvima, neka ga uvijek blagoslivlja, to je sve što On traži. On poznaje naše slabosti, našu nesposobnost, našu malenkost i naše siromaštvo, on za svoje darove ne želi ništa posebno, želi da ga blagoslivljamo i da mu zahvalimo, što možemo učiniti.
Čovjek je dužan, po pravdi, svome Bogu dobročinitelju ovu savršenu žrtvu zahvalnoga srca. To znači prikazati mu najčistije hvalospjeve, dati zavjete Previšnjemu, klanjati se Bogu kako treba i kako to čine anđeli. Isus je bio vjeran u ispunjavanju ove zadaće. On je najveći uzor koji možemo imati. On je dan i noć iskazivao slavu Bogu svome Ocu, u poukama koje je propovjedao, u čudima koja je činio, bila je to njegova molitva. Što je neka duša odabranija to ona više zahvaljuje, vidimo to po Mariji, punoj ljubavi, ona je dan i noć zahvaljivala. Blagoslivljala je Gospodina, obznanjivala njegovu blagost i neizmjernu moć.
Ova je vjerna Djevica poticala svakoga da s njom slavi zajedničkog dobročinitelja: Bogu hvala, je bio njezin svakodnevni pozdrav. Mnogi su sveci idući njezinim stopama često govorili: Bogu hvala. O spasonosne riječi! Vojujuća Crkva skupa s blaženima, trijumfirajuća Crkva, pjevaju radosno: Slava Bogu, kojemu se klanjamo i blagoslivljamo ga. Slava našem Stvoritelju, slava našem Otkupitelju! O, sveta vježbo! Milost i priroda nadahnjuju ovu zahvalu. Sve bi se bunilo da se jedan dan ne kaže hvala. Rijeka se ulijeva u more kao u svoju majku, cvijeće gleda u sunce kao stvoritelja njihovog izgleda, kao svoga oca.
Sve se vraća zemlji iz koje je proizišlo, čak se i grom uz veliku buku vraća zemlji, kako bi naučili smrtnike da prime i vraćaju Bogu, svome cilju, dobročinstva, koja su dobili iz njegove ruke, a da ništa ne zadržavaju niti uzimaju. Sve nas na zemlji vodi zahvali srca i sva zemlja donosi ploda zemljoradnicima. Onome koji je obrađuje ona tiho kaže: «Za tvoj rad i trud dat ću ti nove plodove, to je moja zahvalnost». Životinje su pametne, one su zahvalne, čak i one divlje i grabežljive, i one se sjećaju dobročinstava koja su im učinjena. Ovu zahvalnost vidimo kod psa, čak i kod lava i medvjeda, kako čitamo u pričama.
Ljubiti i zahvaliti, dolikuje svakom smrtniku, ništa na svijetu nije prirodnije od toga. Naše je srce osjetljivo na dobročinstva smrtnog čovjeka, ali za dobročinstva Gospodinova nemamo ni usta ni srca, strašne li nezahvalnosti!
Vidimo zahvalnost u poniznom srcu, ali i nezahvalnost u grešnikovoj oholosti, zahvalno srce izbjegava grijeh i sva zla nezahvalnika, pobjeđuje u svojim borbama i zadobiva uzvišene darove. Nezahvalan čovjek gubi svoj trud i dobra Gospodinova, on suši izvor milosti Gospodnje, Bog od njega povlači svoju milost i pravdu, on pada u zasljepljenost, a zatim u okorjelost i ponor. Dobrostivo srce, naprotiv, uvijek zahvalno, prisiljava Boga da mu dade nove darove, kako vraća ono što dobiva, Bog mu neprestano daje, on ništa ne gubi od primljenih dobara, ide iz kreposti u krepost, i tako sve do krune.
Odbačeni, slično nesretnomu Judi, u svojim su nebrojenim dobrima uvijek nezahvalni, a predodređeni su puni zahvalnosti, oni čine ono što će činiti i na nebu, nasljeduju blažene u njihovom blaženstvu. Nema malih milosti. Božji darovi su veliki, mudar čovjek se okoristi i od najmanjih darova. Ne koristimo darove milosti i naravi kako bismo vrijeđali njegovu Uzvišenost, bila bi to bogohulnost, okrutna uvreda. Dajmo hvalu i slavu Bogu za njegova dobročinstva, imajmo ih na umu, razmišljajmo o njima u miru.
Slavimo posvuda njegovu očinsku dobrotu, ne ohološću i ispraznošću, nego jednostavnošću njegove vjerne djece. Sveti anđeli, što da uzvratim, što da dadem Gospodinu? Nemam hvale dostojne njegove veličine. Oh, za što nemam vaš najčistiji žar kako bih mu dostojno zahvalio, da ga slavim dan i noć za sva stvorenja. Hvalite Boga, moje snage, blagoslivljaj Boga moje srce, tisuće hvala našem Stvoritelju. O kršćani, blagoslivljajte sa mnom njegovu nježnost, ona nas je učinio kršćanima, on nas obasiplje dobrima, hvalimo ga bez prestanka.
Koliko nevjernih ljudi, koliko nesretnih nezahvalnika, koliko pobunjenih grešnika nalazimo posvuda. Ah, od Boga primamo sva dobra ovog svijeta, a ne hvalimo svoga dobročinitelja i poput nečiste životinje ne gledamo tko je njihov tvorac. Hvalimo Boga za sebe i za druge, po Isusu i Mariji, umirimo njegov gnjev. Recimo: Bogu hvala, ali iskrenim srcem, toliko koliko je vode u moru, koliko je čestica u zraku, koliko je zrnaca pijeska.

18. O ŠUTNJI I SAMOĆI

Mudrost šutnje (23)
Želite li biti savršeni i sačuvati nevinost? Evo tajne: prakticirajte šutnju. Želite li iskazati Gospodinu čistu slavu? Šutite i zatvorite srce svakom stvorenju. Kako ugasiti vatru okrutnog jezika koji muči i ubija posvuda i najvjernije duše? Jedino je šutnja smrt ovog ubojice, ona nad njim bez truda ima potpunu pobjedu. O maleni dio tijela, o jeziče osjetljiviji, gorjet ćeš u paklenoj vatri, izgubit ćeš dušu i laskanje, tvoj je vrh otrovan neizlječivim otrovom, tvoje slatke riječi su zapaljene strjelice i đavolska zamka. Zlo uznemirujuće i okrutno, bijesni ubojico, maču nježni ali smrtonosni, kojim je duša opustošena. Svojim dvosjeklim mačem uništavaš više duša nego neki najokrutniji tiranin, mačem i plamenom.
Ti razaraš svoju kuću i kuću svoga brata, sve propada od tvog otrova, čak i samostani. O veliko učilište najvećih grijeha, u kojemu su sažeta sva bezakonja koja pune ponore! Ti bljuješ psovke, ogovaraš, ljutiš se, govoriš bezobraštine, psuješ, proklinješ, mrziš, gunđaš, činiš bezbrojne i najveće grijehe na svijetu. Dragi prijatelji, hoćemo li i mi propasti po ovom uobičajenom zlu? Kako biste izbjegli njegov bijes naučite šutjeti. Šutnja je za ovo zlo nepogrešiv lijek, ona uništava ovaj pakleni otrov i ovo užasno čudovište. Brbljivac je često samo kovčeg bez brave, balon pun vjetra, lijepa torba puna ukrasa, a kako je raspušten te ne pazi na sebe, đavao ga brzo uhvati na njegovu nesreću.
Ne biti veliki brbljavac, usmjeren je prema zemlji, njegova usta bacaju strjelice kojima se vodi rat, one ga često ranjavaju čak u toj mjeri da izgubi život, i srce mu probadaju poput sita, zbog njegove vlastite ludosti. Razboriti ima svoja usta u srcu, on tamo govori i šuti. Suprotno tome, pričalica ima svoje srce na ustima, on razmišlja, stvara galamu, brzak je, ali njegova buka ne donosi ploda, on je samo prazna posuda. Mudar čovjek po Bogu, ispunjen njegovom mudrošću, uopće ne govori ili govori malo, luđak govori bez prestanka. Mudri je tih, njegova šutnja izgrađuje, brbljavac je često sablažnjiv i uvijek dosadan.
O kako je razborita šutnja sveta i spasonosna. Oci su je nazivali božanski seminar, koji oblikuje u razumu božanske misli i koja potajno puni srce sjajnom slašću. Možemo je zvati i božanskom školom u kojoj se uči dobro govoriti, oblikuje njegova riječ. Pravo se govori samo kad čovjek zna šutjeti, kad stalno govori, govori nepromišljeno. S pravom se smatra da je šutnja potrebna za dobru molitvu, jer je šutnja njena majka. Da ona nas poučava kako ćemo oblikovati molitve i koja nam potajno i bez buke daje najčistije svijetlo.
Ona je veliki upravitelj i podrška duši, siguran čuvar njezinoga srca, održavatelj njezinoga plama. Mudrost ide zajedno s njom, ona ne ide bez mudrosti, obadvije su slava i oslonac vjerne duše. Šutnja je divna knjiga u kojoj i neznalica zna čitati, čuveni propovjednik koji govori a da ništa ne kaže, balzam ugodnoga mirisa kojim je duša pomazana, tajna kojom je slatko očarana i potaknuta grešnikova duša. Bez šutnje vjera je neplodna i kolebljiva, bez nje je pobožnost okaljana i malaksala. Ali ovaj balzam tako božanski nikad ne donosi tugu. On i najbolnije srce ispunja radošću i veseljem.
Bog rijetko govori, ali kad govori, onda je to iznutra, o lijepi Božji primjeru! O uzvišeni uzore! Isus Krist je šutio trideset godina. A i Majka Spasiteljeva, najveće čudo, koja je u srcu čuvala najveća božanska čuda, rijetko je govorila. Znamo to od apostola, njezino je srce slatko razmišljalo o riječima drugih. O kako ovi sjajni primjeri svjedoče izvrsnost šutnje.
To je i veliki poučak grčkih filozofa kako bi se zadobio dar velike mudrosti. Šutnja je svecima bila blaženstvo, kako bi šutjeli izbjegavali su svijet i išli u osamu. Ali kako govoriti onda kad se ne može šutjeti? To treba odmjeriti, ništa od toga nije neophodnije jer jezik u sebi ima i smrt i život. Razumom i vjerom, to uredimo. Jezik govori iz srca, on je preslika srca, njegova sreća ili njegova nesreća dolaze iz preobilja srca. Ako je srce puno svetosti jezik je nevin, a ako je puno bezakonja jezik je zao. Kako bi se sveto govorilo, treba nam razboritost. Kako bi se razborito, govorilo treba bdjeti. Čovjek lako govori, naš jezik je smion, ali samo jednom riječju koju nerazborito kaže, čovjek uzrokuje požar. Kakva zla čini jezik! Kakva isprazna poskliznuća! Kakve beskorisne prijedloge! Koje lude grubosti! Želite li izbjeći tisuće ispraznih razgovora? Budite spremni slušati i spori na riječima.
Ali želite li biti izvrsni u ovoj neophodnoj vještini? Budite škrti na riječima a bogati u šutnji. Nek su vaše riječi promišljene i dotjerane, a onda govorite istinu bez laži i bez grijeha. Govorite kako biste izgradili bližnjega, brata, govorite kako biste slavili Gospodina, vašeg Oca. Tražite Boga u vašim razgovorima i ne ranjavajte riječima nikoga, a onda možete govoriti i poučavati svaki dan, vaša će riječ biti dobra. Govoreći biti nametljiv, odgovarati bez čekanja, prekidati nekoga, govoriti bez čekanja ili govoriti u svakoj prilici, to su odlike ludosti ili barem znak velikog nedostatka skromnosti. Ne govorite vičući, govorite tiho, bez praskanja u smijeh, bez mimike i grimasa, bez pretvaranja i ispraznosti, ne govorite zbog pojavnosti, govorite blago, ponizno, ne uzimajući ton učitelja. Govorite u istini, bez dvoličnosti, bez sablažnjavanja milosrđa, bez laskanja. Govorite ne tražeći ljudsko poštovanje, ne budite dosadni, posvetite se posve svome bližnjemu, ali ne budite pomodarni.
Nije zlato sve što sija, govorite razumno, čuvajte vaše blago u dubokoj šutnji, bez da se to traži i bez poslušnosti, čuvajte se da ne postanete davatelj mišljenja pun samodopadnosti. Nastojte ne govoriti onda kad treba šutjeti, kao na primjer u krevetu ili za objedom, ako nije neophodno. Pogotovo ne govorite nepotrebno u crkvi, budite tu u kršćanskoj šutnji i u dubokoj vjeri. Tko brblja na ovom svetom mjestu, drzak je i čini veliku uvredu Bogu. Koliko kaže uzaludnih stvari, onoliko puta ga udari. Ali Bog će se u gnjevu osvetiti onima koji mu prouzrokuju ove patnje.
Lažnim štovateljima: Jako pobožni ali nisu sveti koji bez prestanka brbljaju pred Bogom, žalim vas, ljubav me na to tjera. Koja zaslijepljena pobožnost! Koje ludo brbljanje! Ne znači li to sveto propadanje pobožnim jezikom? Ne birajući stranu istinskog štovatelja koji oplakuje grijehe, govoriti o svakomu, stalno brbljati, gledati na sve strane, juriti iz ulice u ulicu, raspitivati se za sve novosti, o izgubljeni štovatelju. Ostavlja ga pobožnost, jer su njegova usta otvorena. Napušta ga vjera, o užasnog li gubitka! Zbogom valjana pričesti i skroviti nutarnji plamenu. Zbogom nebo, zbogom savršenstvo i tako njegova duša pada u prokletstvo.
Gospodin će vam suditi, o brbljavi pobožnici, njegova će pravda kazniti vaše isprazne riječi. O brbljavci, ako pak nećete biti prokleti, kakve ćete patnje tek trpjeti u vremenu tijekom mnogih godina. O koja velika želja da se govori bez mjere. Nije li to otrov za kojim poseže zla žena? Svadljivica voli govoriti, ne može šutjeti, zlo govoriti, gunđati i brbljati, to joj je jedini posao. Pobožne duše, kada biste činili i najveća čuda, izgovarali i najveća proroštva, ako stalno brbljate, ne zaustavljajući se, izgubit ćete milost i propast ćete. Koliko malo promišljenih riječi! Koliko ispraznih riječi! Koliko neumjerena smijeha i koliko beznačajnih stvari! Nakon toga se nazivate svetima, pobožnima. Proći ćete za svece kod bezumnika, a za mene ste licemjeri.
Ova žena govori dobro, ona je sveta i učena, u njezinom se govoru vidi dražesna blagost. Ja neću smatrati svetom pagodu ili zamku mamca, pomodnu štovateljicu. Ona govori dan i noć bujicom riječi. Jao, njezino je srce zavedeno, ona je luda djevica, ona je šuplja i prazna posuda koja zvoni i odzvanja. Lažni štovatelju, hoćeš li otvoriti oči? Tebi govorim.
Ona je pročitala sve pisce, žena je učena, ona ima obožavatelje. O, ohola ženo! Ona citira jednog Augustina, Jeronima, jednog Hilarija. O, koje zlo! O, koja profinjena pakosti, jao jako česta. Reći ću vam istinu, nametljive pobožnice, svijet i njegove ispraznosti zajednički su vam, nešto biste i vrijedile bez jezika i glave, a ovo dvoje vas prekriva prezirom. Previše sam rekao, zaustavljam se. Ah, ostavite ispraznost, ostavite ovaj sramni svijet, tražite istinu unutar svoje duše. Na van govorite malo, ali puno u vama samima, po tomu ćete zadobiti u Bogu uzvišenu svetost.
O Gospodine, u pomoć! moj jezik mi proturječi, udostoj se zaustaviti njegov tok snažnom preprekom, očisti moje grešne usne vatrom i žarkim ugljenom vjernih proroka. Gospodine, govori mome srcu jer ono samo tebe kuša, jer su svi ljudi lažljivi, ono sluša samo tebe. Govori mi, ja ću odsada šutjeti pred stvorenjima. Neću im gotovo nikada govoriti, a da ne trpim njihove uvrede. Želim govoriti samo tebi kako bih postao razborit čovjek iako me svijet i njegovi luđaci smatraju neukim.
Moj jezik više ne govori, vrijeme je da ušutim, osim ako to nije u čast Isusa i njegove svete Majke. Moje oči, ne gledajte više ništa od tih ništavnosti. Uši, začepite se pred svim novostima. Slijep, nijem i gluh postanimo pred ovim prolaznim svijetom savršen čovjek, čovjek pun milosti. Šutnja mojim očima, šutnja mojim ušima, ušutite moja usta, posvuda, kako bi govorila o čudima. Govori moje srce, Gospodinu, iz svoje povučenosti, neka te više ne sluša grešnik, i tvoj glas bit će savršen. BOG SAM.

Novi hvalospjev o samoći (157)
Daleko od svijeta u samoći, sakrijmo se kako bismo Bogu služili. Može li se naći neko mjesto gdje ima više milosti? Daleko od svijeta, u samoći, sakrijmo se kako bismo Bogu služili.
Mjesto: Ova osama za avenije ima drveće, šumu, guste šumarke i visoke stijene na obzoru. Tri puta vode do ovog utočišta; široki kolski put, jedan kroz šumicu i jedan skriveni uz vodu. Okrenuta prema sjeveru u jednoj stijeni duboka je pećina u koju se mogu sakriti lane i srna. Daleko od svijeta, u samoći, sakrijmo se kako bismo Bogu služili.
Ljepota mjesta: Ljeti je ugodna svježina mjesta, ublažava veliku vrućinu, a zimi kod velike hladnoće nalazimo ugodnu toplinu. S uzvisine vidimo ravnicu, crkve, dvorce, livade i potoke koji očaravaju pogled i vrijede truda. Sasvim dolje je jedna rječica ili potok Cedronski obilat ribom koji oduševljava. Rijeka prostire svoju kristalnu vodu po livadama punih plodova i uz veliku buku prolazi između brda. Sa strane su tri izvora iz kojih voda nepresušno izvire odozgo i odozdo i natapa ravnice. Daleko od svijeta, u samoći, sakrijmo se kako bismo Bogu služili.
U ovom kraju sve raste i daje obilne plodove, bez ruke ratara, po ruci Gospodnjoj, ova zemlja je djevičanska i plodna. U slatkim šumarcima ne čujemo svađe susjeda ni svjetovnih razgovora, ni borbi ni brodoloma. Čujemo slatku harmoniju ptica i odjek glasanja životinja, ali ne čujemo povike bezbožnog čovjeka. Čujemo rječitu tišinu stijena i šuma koje navještaju mir, koje odišu nevinošću. Vidi li se tu tmurnost grada, potoci bezakonja, isprazna vanjština? Ne, ne, sve je čisto i mirno. Daleko od svijeta, u samoći, sakrijmo se kako bismo Bogu služili.
Na tom mjestu u prirodi ne vidimo ni jednu od tih opasnosti; drveće i stijene ovdje su sveti i znalci učitelji. Stijene propovijedaju postojanost, drveće plodnost, voda čistoću, a sve zajedno ljubav i poslušnost. Povrh njih lete ptice, u podnožju plivaju ribe, a pored njih stotine vrsta životinja. Ovdje se vidi moćna ruka koja je stvorila svemir kako sjaji u ovoj osami, u nevinoj prirodi. Ljepote posve prirodne imaju Boga za svoga tvorca, a čovjek grešnik ovdje nije rukom oskvrnuo. Daleko od svijeta, u samoći, sakrijmo se kako bismo Bogu služili.
Ali ako je priroda tako lijepa, velika je ovdje i milost koja čistoj i vjernoj duši stvara raj. Koja se sreća još u ovom životu i koje se divno ushićenje kuša na tom mjestu kad se duša ovdje sabere! Kako bi se kušale ove djevičanske slasti, treba biti razborit kršćanin, luđak ovdje neće ništa shvatiti, osama će mu biti kazna. U samoći, ako je duhovna, naći ćemo Isusa Krista i jedino blaženstvo. Samoća je učena knjiga iz koje sveci čitaju, iz koje crpe najljepše tajne kako dobro živjeti. To je velika škola u kojoj su se oblikovali sveci, gdje su njihova zapaljena srca dobila dar govora. Daleko od svijeta, u samoći, sakrijmo se kako bismo Bogu služili.
Samoća je luka izvan dohvata oluje, odmor bez smetnji, boravište puno čari u kojem je svaki dan slavlje. Tisuću puta su sretne duše koje duh vodi u pustinju! Za jednu koja se tamo izgubi, tisuće duša drugdje pada u vatru. Ja - kaže Bog - vodim u osamu grešnika kako bih govorio njegovom srcu i podložio ga mome kraljevstvu. Izbjegavajmo, poput svih Pahomija, Pavla, Hilarija, tolike napasti u kojima se gubimo među ljudima. Bavimo se na ovom samotnom mjestu djelima spasenja. Nemajmo drugi cilj jer je taj jedini potreban. Daleko od svijeta, u samoći, sakrijmo se kako bismo Bogu služili.
U zaštiti od košmara svijeta molimo neprestano, kušajmo sabranost i duboki mir. Marta, Marta s Magdalenom, povuci se u osamu, to je najbolje mjesto gdje je čovjek bez smutnje i muke. Gorljive duše, Isus vas zove da se malo odmorite, kako bi vas napunio Bogom i njegovim riječima života. O, ostavimo zemaljske brige, o nebrojeni broju luđaka, uzmimo nebo za nas, bježeći u udubine stijena. Prkosite svemu, budite hrabri, osigurajmo vječnost usprkos siromaštvu i našim ljutim neprijateljima. Mrtvi svemu, skriveni u sebi samima, a da nas ništa ne rastresa, posjedujemo istinsko dobro, motrimo uzvišenu ljepotu. Draga dušo, čista golubice, uzdišimo u ovoj osami, uzdišimo skladno prema Bogu u vječnom životu. Daleko od svijeta, u pustinjačkom život, sakrijmo se kako bismo služili Bogu. Daleko od svijeta, u samoći, sakrijmo se kako bismo Bogu služili. BOG SAM.

19. O NADI

Postojanost nade (7)
Ja sam krepost Nade, koja čini da se od Gospodina čeka milost i nagrada po Otkupiteljevim zaslugama. Ja sam čvrsto i postojano sidro koje učvršćuje nestabilnost, stup neizostavni koji podupire svaku svetost. Crpim svoja bogatstva iz Boga punog istine, vjernog svim svojim obećanjima u vremenu i vječnosti. Evo što me čini velikom. Bog želi da se čovjek u Njemu nada, on viče, ponavlja, traži: smrtniče, postavi u mene svoj oslonac.
Ljubim te kao svoje djelo, ja sam tvoj Bog, tvoj kralj. Nadaj se u meni, evo časti koju trebaš samo meni iskazati. Ne želim da propadneš, ja sam tvoj prijatelj, dobar sam, želim da se obratiš i da tražiš oproštenje. Kršćani, Bog je vaš otac, nadaj te se njegovome milosrđu, luđak je tko očajava i zdvaja o njegovoj očinskoj dobroti. Isus je vaš vjerni prijatelj, vaš Spasitelj i zaručnik. On kaže - Ja vas zovem, ne bojte se, povjerite mi se. Maria je vaša dobra Majka i utočište grešnika. Nadajte se svemu po njenoj molitvi, sve očekujte od njezine naklonosti.
Tolika neizreciva dobročinstva kojima vas Bog svakodnevno obasipa, neoborivi su razlozi da se nadate njegovoj pomoći. Može li nada biti ništavna u onome što je Bog obećao? On je vjeran svojoj riječi, on je najbolji prijatelj. Tko god stavi svoje povjerenje u Boga, nije posramljen, Bog je dao u izobilju, a čovjek uvijek dobio još i više. Činim dušu neosvojivom, kao toranj, kao stijenu, ni najstrašniji neprijatelj ne može je poraziti. Čovjek baca sidro u oluji da ne bi potonuo, ja sam sidro mudrog čovjeka i usred najvećih opasnosti. Sa mnom sve postaje lako, čovjek je zadovoljan, radostan, poput orla okretan s krilima za let u nebo. Po meni čovjek mijenja svoju snagu u snagu Svemogućega. Distancira se od sebe samoga i postaje marljiv. Svi su se mučenici u mojoj prisutnosti smiješili i u najvećim nevoljama, ja sam im pokazivala njihovu nagradu a oni pobjeđivali svoje mučitelje.
Ja ne tražim – govori nam nada – do li milost i vječna dobra, i prezirem ono što je prolazno kao čistu ispraznost. Proklet je čovjek, rekao je Bog, koji svoj oslonac stavi u tijelo, proklet je u ovome životu, a poslije smrti pasti će u pakao. To je nerazborita ludost, kao da se oslanjate na vodu. Stvorenje je nestalno poput vode i trske. Čovjek nema trajnosti, on je vjetar kojeg ne možeš uhvatiti, ukrašena pjena, lud je onaj tko se na nju oslanja. Na zemlji sve vara siromašnog čovjeka, često je i on sam varalica, obmanjivač, fantom ako se ne uzda u Gospodina. Ako Bog ne želi utješiti nekog ožalošćenog, uzalud se on oslanja na čovjeka, on ga ne može rasteretiti.
Ja se oslanjam isključivo na Boga, a ne na ljudski oslonac, ali ako mi čovjek pomaže i podupire me onda mu ja posuđujem ruke. Ne temeljite ništa na vašoj bijedi; kod ljudi ništa nije snažni ni veliko, nego se oslonite na Oca svjetla od kojega dolazi svaki savršeni dar. Nadajte se svemu vremenskomu i vječnomu od njegove milosti jer on se svojom Providnošću očinski brine za vas. Ništa mu ne čini tako veliku uvredu kao kad očajavate i zdvajate o njemu jer kako je dobar po naravi, kad oprašta, Bog je oduševljen. Radite sa strahom oko spasenja ne padajući u beznađe, dodajte svetu nadu ali bez preuzetosti. Bez oklijevanja odrecite se svijeta, varljivog, nestalnog i zlog i neka se vaša nada oslanja samo na Boga koji vas drži u svojoj ruci.
Kako biste imali ovo povjerenje i oslonac u Gospodina, čuvajte vašu nevinost, imajte čisto srce. Recite: Bog je moj dobri Otac i njemu vičem: Abba, Oče. Marija je moja slatka Majka, neću pasti u pakao. Kada po slabosti ili zlu sagriješite, padate dolje, molite Boga neka vam bude milostiv i ne očajavajte. Prigrlite njegovo milosrđe, uronite u njegovu krv svoje grijehe. On je uvijek dobar i prašta skrušenim srcima. Nasljedujte vjernu Djevicu, posvetite se njezinom služenju, stavite svoju nadu u nju i ne možete propasti. Gospodine, zasigurno je moj grijeh manji od tvoje dobrote. Uzdam se u tebe s pravom, bez straha da ću biti odbačen.
Uzdam se u tebe poput mojih otaca, a ti ćeš me uslišati kao i njih. Što je moja nevolja veća, ti ćeš se više proslaviti. Kad bi imao u ruci munju spremnu da me satare svojim udarcima, ja bih se i tada uzdao u tebe. Uzdam se u tebe i protiv svake nade, i kad ću morati izgubiti život, ako me ti ne budeš branio, ali ne, poznajem tvoju ljubav. Moje pouzdanje je potpuno: oprosti ako je to presmiono, učini mi po mojoj nadi u tvoje blago milosrđe. Nadam se na zemlji tvojoj milosti, dobrima duše i tijela. Nadam se da ću te vidjeti licem u lice i uživati sva tvoja blaga. I po Isusu i po Mariji, u tebe se Gospodine uzdam u miru. Nadat ću se cijeli svoj život i sigurno neću propasti. BOG SAM.

20. O PONIZNOSTI

Sjaj poniznosti (8)
Pjevajući otkrivam rijetku ljepotu koja se skriva i prikriva: svetu poniznost. Ona je mala i niska, jedva ju se vidi, ali promotrimo njezinu milost i savršenstvo. Čovjek po svjetlu poniznosti zapaža svoju bijedu i svoje bezakonje. On se nakon toga prezire i gleda se s užasom i smatra da zaslužuje jedino pakao i nesreću. Na njoj se temelje kreposti kršćanina. Ništa na ovom svijetu nije veliko ako nema poniznost za oslonac. Iako je mala, ništa nije veličanstvenije od nje, ona je istinska zasluga zemlje i neba. Ona je draga krepost uzvišenog Gospodina, on u njezinoj prašini nalazi svoju najsavršeniju čast. On je nenadmašiv, ali ponizni ga pobjeđuje. Neizrecivom snagom on pridobiva cijelo njegovo srce.
Ponizni snizuje svoju dušu, Bog koji je ljubi, u nju silazi. Ako ga duša moli on čuje i uslišava. Njena ponizna smjernost mu se beskrajno sviđa, čak ga i njezina tišina snažno oduševljava. Bog poniznom otkriva svoje najveće tajne, neizmjerno ga obasipa svojim najvećim dobročinstvima, pokazuje mu nježnosti djevičanskog zaručnika i daje mu darove darežljivog učitelja. Kao tvrdi sudac s munjom u ruci udara i u prašinu satire oholog grešnika, kao dobri otac ide po zemlji tražiti poniznog u njegovoj prašini kako bi ga uzdigao na nebo.
Ova uzvišena krepost je toliko uzvišena da je morao sam Bog doći pokazati njezinu ljepotu. Jer prije dolaska poniznog Spasitelja, ova je krepost bila nepoznata, od nje su se užasavali. Bog se nije mogao obraniti od njezinih sjajnih čari, pa se, kako bi nas njima poučio, utjelovio na zemlji, rodio se u štalici, živio kao tesar, o divnog li primjera, kako biti zadnji. «Dobrodušan sam, ponizan srcem», govorio je uvijek naš ljubljeni Spasitelj. O spasonosna pouko, koja daješ mir, potpunu pobjedu i sreću za uvijek. Rekao je svojim apostolima: «Milošću, ponizite se, neka najveći među vama bude sluga svih. Ja, vječna Mudrost, došao sam služiti, uzmite mene za uzor ili ćete propasti». Bog u Mariji vidi jedino njezinu poniznost, kako to uistinu i ona sama naviješta, uzeo ju je za svoju Majku, proslavio njezino ime i učinio je prvom na zemlji i nebu.
Bezvrijedni stvore, kaže milost i vjera, pun si ljage, ništavilo, ponizi se. Previsoki naviješta rat svakom oholom čovjeku, a ponizni zadobiva na zemlji njegovo srce i njegove oči. Tijelo začeto u prljavštini, vreća puna crva, užasna hrana za crve i pakao: s tim, ohola prašino, želiš bijesno popeti se do neba? Traži i čitaj u pripovijestima što su činili sveci kako bi ušli u slavu, i ti onda vjeruješ da si savršen! Ili bolje promatraj stotinu pravednika oko tebe, čiji ti i najmanji primjer treba pokazati odredbu. Izvor nesposoban da proizvede ikakvo dobro, bijedni grešnik, koji ne zaslužuje ništa, izdajica, nevjernik, blizu da budeš proklet, tvoja ludost je okrutna ako se smatraš spašenim.
Zablude i neznanje u tvom grešnom duhu, hladnoća, nestalnost i zloća srca. S memorijom punom ispraznosti, možeš se uobraziti u ovim slabostima? Tvoja jadna duša je ispunjena milijunima grijeha koje je tvoja tamna ludost uvijek dobro skrivala. A one kojih se sjećaš, jesu li oni dobri ispovjeđeni? Imaš li njihov oprost? Jesu li oni izbrisani? Ne bojiš li se možda Božjega suda na kojem ćeš se pojaviti, njegove beskrajne pravednosti, bez pogrješke, bez žalbe, njegove presude nakon koje dolazi vječni pakao. Grešniče pun grijeha, čovječe koji si neprijatelj Boga, na rubu ponora, držeći se za slamku, u paklu je tvoje mjesto, toliko si ga zaslužio! Duša u kojoj nema milosti puna je uznositosti.
Ova velika krepost je zauzdala tijelo, nadvladala svijet, razoružala pakao. Čovjek koji sebe prezire bez pretvaranja, izvan je dohvata svijeta i đavla. Đavli puni bijesa, su se često bunili što ponizni uživaju korist onoga mjesta u Nebu što je bilo njima namijenjeno, što njihova nesreća dolazi od njihove velike oholosti koja baca i čovjeka u sličnu nesreću. Ne možeš posvuda željeti slavu: ili se treba poniziti kako bi se u nebu uzdigao, ili se uobraziti, postati ohol, zatim izgubiti slavu i pasti u vatru.
Samo po ljestvama istinske poniznosti, ponizno i vjerno srce dostiže svetost, pobjeđuje bezakonje i ulazi u slavu u vječnosti. Zadobit ćete svjetlost, nepoznati proslavljeni, i potpunu pobjedu, divni pobijeđeni, odbačeni od svijeta, Bog vas sve uzdiže, nebo, zemlja i more i sam Bog pripadaju vama. Bog odbacuje i prezire lažnu poniznost. Izbjegavajte kao kugu ovo zlo. Izbjegavajte obmanu profinjene oholosti koja fino prikriva svoj pravi sjaj. Poznavati svoju bijedu, gledati se s prezirom, željeti biti u prašini i među malenima, smatrati se grešnim i ni za što sposobnim, smatrati se bijednim, nedostojnim svakog dobra.
Skrivati dobivene milosti i pokazati svoje mane, voljeti da nas nadvisuju talentima, dobrovoljno se podložiti za ljubav Gospodnju: ova obilježja pokazuju poniznost srca. Svaka sjajna krepost je podložna propasti ako je ponizna i razborita duša ne zna dobro prikriti. Sakrijte daleko od hvala vaše kreposti u miru, Gospodin i anđeli će ih uvijek vidjeti. Mišljenju nekog drugog koji govori s visine, potčinite vaše i postat ćete pobjednikom. Trpite kad vas optužuju ne žaleći se i ne vičući, bez prosvjedovanja trpite kad vas odbijaju. O divne li prakse: izabrati ono najgore za postelju, za objed, za stolom, u poslu, u odjeći, kako bi se bolje sakrile milosti, sveto raditi u neznatnim poslovima, pa čak i javno.
Promatrajte sebe kao ružnu žabu čija je rugoba velika i koja se ne sviđa Preuzvišenom. Ne recite ništa ni za ni protiv, ni za vas ni protiv vas, to je prazan sat, zajednički svim luđacima. Ako nesreća dođe i vi padnete potišteni, imajte bojažljivu dušu ali ne uznemiruj te se. Recite: "Oprosti, Oče, evo sveg mog znanja". A onda u prašini stanite zadnji u red. I tvoje najveća pravda, jadni grešniče, samo je zlo u očima Gospodnjim, mrlja samodopadnosti i vlastite volje, mana nemara, grijeh ispraznosti. Otkuda dolaze očekivanja i tvoje drske želje? Je si li dobio diplomu za ulazak u Raj? Sveci, puni nevinosti, bojali su se sve do smrti, a ti, bez pokore, ti se smatraš čvrstim i snažnim.
U tvojoj nazočnosti, divni Gospodine, osjećam nemoć nesretnog grešnika. Pred tvojom pravdom i svetošću ja sam cijeli zao i grešan. U meni su korijeni svih tvojih neprijatelja, bez tvoje božanske milosti počinio bih sve te grijehe. Nisam li ja kriv za sve smrtne grijehe? Kriv sam za njih, barem kao grešnik. Po onom kuda prolazim, ja sam ružni puž, koji vreba tvoju milost suptilnim otrovom, uobražavam se poput oholog pauna, kao da u pobjedu ulazimo obojica.
Gospodine, klanjam se tvom pravednom sudu nada mnom, ali ponizno zazivam uvijek tvoju milost iako sam jedino dostojan da budem odbačen, po velikoj milosti nadam se da ću biti spašen. Ja sam bijednik, nevjeran tvojim zakonima, nesposoban za svako dobro, osjećam i vidim to, ali u mojoj duši osjećam veliku oholost poput nečiste kanalizacije kojoj nema premca. Gospodine, molim te za poniznost srca kako bih ti mogao iskazati savršeniju čast, kako bih uzimajući mjesto među zadnjima, po milosti jednog dana bio među prvima. BOG SAM.

21. O DJEVIČANSTVU

Ljepota djevičanstva (12)
Smatraju me malom djevojčicom, nezanimljivom, bez radosti i uzvišenosti, ali ja sam velika u Evanđelju, ništa nije ravno mojoj sreći. Još od mladosti hranim u grudima kraljicu, u mom djevičanstvu imam uzvišenu ljepotu. Ja sam djevica, djevica čista, imam Isusa za Zaručnika, to je ono što narav i milost imaju najslađega. Imam vječnu Mudrost privijenu na prsima, u mom djevičanstvu imam uzvišenu ljepotu. Imam ime ni sa čim usporedivo, zaručnica Isusa Krista, istinska sam djevica, djevica tijelom i duhom, bez grješne volje i ljage tijela.
Divite se mome braku: Moj zaručnik je posve krvav, njegov križ je moje nasljedstvo i moj izvrsni dio, njegova kalvarija moje prebivalište gdje se mora umrijeti da bi se živjelo. Savez vječni, spona božanska, a najokrutnija smrt neće je nikada dokrajčiti. On me ljubi i ja ljubim njega, sav je predan meni, a ja njegovoj milosti. U mom djevičanstvu imam uzvišenu ljepotu!
Stavite prst na usta, vi ne znate tko sam ja, jer Bog sam ima svoje počivalište na mojim grudima među ljiljanima, ja sam njegova ponizna službenica i njegova ljupka zaručnica. Koji bi duh mogao razumjeti otajstvo tako skriveno? Samo Bog može učiniti da to čuje srce koje je on dotaknuo. To je herojska milost, evanđeoski savjet. Budući da sam djevica, imam slavu da trijumfiram nad tijelom i odnesem pobjedu nad svijetom i paklom, ja sam kraljica i osvajačica ja sam još i više od one koja pobjeđuje. U mom djevičanstvu imam uzvišenu ljepotu!
Ljudima naviještam rat, oni su me nedostojni, nikada smrtnik na zemlji neće imati moje srce ni moju vjeru. Kralj neba me je izabrao za svoju savršenu zaručnicu. Zbogom svijete, prezirem tvoja lažna i putena zadovoljstva, moja radost je nebeska, moja zadovoljstva vječna. Moja duša je njima pomazana, moja duša je njima zapaljena. Sto godina svjetovnog zadovoljstva ne vrijedi jednog jedinog dana djevičanskog i dubokog mira Isusova, moje predrage ljubavi. Samo čista djevica može znati ovo što ja tvrdim. U mom djevičanstvu imam uzvišenu ljepotu!
U mojim mukama kličem: Ja sam djevica, koje li sreća! I moja muka prođe, ne osjećam više bola. Nema bola, nema muke, ja sam djevica i kraljica. O čudo milosti! Uzvišeno djevičanstvo, ti činiš da se smrtnik uzdigne do božanstva. Bog nevini te je stvorio, Bog sam te može shvatiti. Marija je prva dala zavjet djevičanstva. Ona sama je i njegova majka i uzor i ljepota. Samo u njoj i po njoj postaje se vjerna djevica. Anđeo je ne bi bio pridobio da postane majka Božja da ju nije uvjerio da će moći sačuvati svoj zavjet. Ime joj je Presveta Djevica, ona nije nikada muža upoznala. Djevičanski Isus sa svojom Majkom, djevičanski Ivan, njegov miljenik, djevičanski sveti Josip, njegov otac i sve istinske djevice njegovi su prijatelji. U svom djevičanstvu imam uzvišenu ljepotu!
O, što sam sretna, imam dragocjeni dragi kamen. Za koga su ove moćne milosti koje slatko očaravaju? Za koga su ove dražesne slasti koje Bog rijetko daje? Ova vječna blaga su za vjerne djevice. One su ugodno društvo, anđeli ih prate, kako bi ih u životu sačuvali od ružnih nedaća. Budući da ljube sebi slična, njihova povezanost je divna. I pogani su posvuda častili djevice, nazivali su ih svetima i pratilicama bogova, toliko milost i priroda časte čistu djevicu. U svom djevičanstvu imam uzvišenu ljepotu!
Djevica umire u plamenu svetog i dražesnog zaručnika, a muškarac ili žena padaju u ruke živoga Boga. Žena drhti tamo gdje se djevica smije i pjeva. Nakon njihove smrti, na njihov lijes se ne stavlja crno platno, nego bijeli pokrov označava njihovu milost, njihovu slavu i moć. Udatima crna boja, djevicama kruna i slava. Samo djevica pjeva hvalospjev Jaganjcu. Kako je očaravajući njezin glas! Kako je njen izgled nježan i lijep! O anđeoska pjesmo! O neizrecivi hvalospjeve! Kud god Isus krenuo u nebu djevice su u njegovoj pratnji i one su njegov najljepši ukras. Oni idu uz njegovu osobu i čine mu krunu. U mom djevičanstvu imam uzvišenu ljepotu!
Djevicama je data aureola na nebu, sjajna kruna, koja je napravljena samo za njih. Njihova sreća je neizreciva, slava neusporediva. Jao, kolike lude djevice, koliki nerazboriti mladići, prodaju ovo rajsko blago za ništavnost gubeći sve čine slavlje od svojih životinjskih zadovoljstava. Što se gubi vjenčanjem? Hoću li reći istinu? Čovjek postaje porobljen, gubi mir, kalja se, grli se, i u svemu tome često gubi i milost. Moja prijateljica se udaje, što mi ju je žao. Radije bih izgubio život iako mi priseže prijateljstvo. Žena se tomu smije i ohrabruje me, ja sam slobodan a ona je zarobljena. Ja sam mudra djevojka. Moj Bože, koliko vidim luđaka. Bez djece, bez domaćinstva i bez ljubomornog muža, ja sam djevica po milosti, ništa me ne zaokuplja. Ne tvrdim da je brak loš. Ako Bog to od vas traži, povežite se s vama jednakima, ali bez ikakve raskalašenosti, kako reče neki mudrac. U mom djevičanstvu imam uzvišenu ljepotu!
O užasne li nesreće, izgubiti djevičanstvo! Gubitak je nepopravljiv dovijeka. Djevičanstvo je krhka posuda, teško je sačuvati je. Ovaj cvijet želi ostati zatvoren i više nego što se misli, gotovo je ista stvar izgubiti ga i izlagati ga. Djevica na ulici je već napola izgubljena djevica. Djevičanstvo je profinjena ljepotica: jedna misao, jedna želja, tjelesno zadovoljstvo koje godi, čini da ovaj cvijet usahne i propadne, ali zadovoljstvo koje čovjek odbija, čini ga snažnijim i savršenijim. Izbjegavam sjaj i svijet kako bih sačuvao čistoću, plodna sam djevica po djelima ljubavi. Siromašna izvana ali sretna iznutra, radim, molim i pjevam. U mom djevičanstvu imam uzvišenu ljepotu!
Fuj, ove isprazne pojave, sa svojim krunama oholosti, sa svojim gordim šeširima! O bestidna odjeća! Moji su šeširi od trnja, moje krune božanske. Fuj bizarna moda, koju svaki čas mijenjaju! Ljepota kojom se ja kitim, krasi me vječno. Moji ljiljani nikad neće ocvasti ni moja ljepota proći. Djevojke, budimo mudre djevice, izbjegavajmo ples i igru, stotine sitnih gluposti koje jedino pale vatru. Piti, jesti, spavati, i smijati se bi nam trebalo biti veliko mučenje. Izbjegavajmo društvo i nazočnost mladića, njihova pisma, njihova laskanja, njihove sastanke, pjesme. Koliko je djevica izgubljeno samo zbog sastanaka. U mom djevičanstvu imam uzvišenu ljepotu!
Oni obećavaju divote budućeg braka, kako bi šaptali u uho najnečistiji otrov. Đavao koji ih potiče, želi od vas jedino grijeh. Tijelo će nam jedino navijestiti rat budući da je usprkos našim nastojanjima krhkije od čaše, slabije od trske, čuvajmo naš ljiljan u strahu, povučenosti i zatvorenosti. Moje tijelo ima potrebno ali bez suvišnog, morate mu se često ne sviđati kako biste se mogli dopasti Isusu. Među trnjem počiva ruža, među križevima Isus. Za ovo dragocjeno blago žrtvujem moja usta i uši, moje ruke, noge i oči. Moj će se zaručnik nasladiti u ovim malim žrtvama. U mom djevičanstvu imam uzvišenu ljepotu!
Uvijek molim kako bih sačuvala ovaj veliki dar, pobijedila tijelo i đavla. Volim moliti u skrovitosti, u tišini u mojoj sobici. Meditirajući sva Isusova otajstva, moga dragog zaručnika, dnevno izmolim jedan ružarij, to je siguran način da se ostane čistom djevicom, ali to ne znaju svi. U euharistiji nalazim ljiljane moje čistoće, slatka zadovoljstva moga života, vatre moga milosrđa; što se djevica više pričešćuje, to se više čisti. U mom djevičanstvu imam uzvišenu ljepotu!
Djevica mudra podlaže se savjetima svoga duhovnika, a djevica luda ih prezire i u njima nalazi svoju nesreću. Izbjegavajmo veliku ludost da sami sebe vodimo. Uzvišenost i svjetlost nije za nas najsigurnija, sakrijmo se u prašinu i imati ćemo čisto srce. Djevica koja se ponizi bit će ispunjena milošću. Djevice mudre ne dajte se prevariti, držite svjetiljke upaljene kad Zaručnik dođe kucati. Budite uvijek pažljive, čekajući njegov dolazak, goreći od ljubavi, duboko u poniznosti. U mom djevičanstvu imam uzvišenu ljepotu!
Dakle, zbogom braku i prijateljima Venere, ja imam dar pa i sreću da budem zaručnica Isusova, daleko od muškaraca i njihovih milovanja, daleko od njihovih obećanja. O svete redovnice, čuvajte vaš trostruki zavjet, o žrtve ljubavi, gorite ljubavlju prema Bogu. Miris vaših ljiljana širi se do njega, on u vama ima svoje kraljevstvo. Moj Bože, zahvaljujem ti na mome izvrsnome staležu, što si me izabrao da čuvam celibat. Čuvaj moje tijelo bez mrlje i moje srce od navezanosti. U mom djevičanstvu imam uzvišenu ljepotu!
Izaberi i druge zaručnice, pune vjernosti, ja neću biti ljubomorna, hvalit ću tvoju dobrotu i od ovih ljubljenih djevica načini svoju vojsku. Zdravo Marijo, ogledalo čistoće, puna milosti i ljubavi. Čuvaj, Djevice slavna, moj dragocjeni biser, čuvaj moju čistoću kao uzvišenu ljepotu. O djevice, pokazujem vam ovaj mali predragocjeni buket, načinjen od jedne bijele ruže, jednog posve blistavog lijepog ljiljana i jedne ljubičice, koja nije ništa manje savršena od ovih, mirišimo ga pjevajući, njime se ukrašavajmo prakticirajući. BOG SAM.

22. O BOŽJOJ PRISUTNOSTI

Sveta praksa Božje prisutnosti (24)
Želimo li biti sretni, sačuvati nevinost, proći neopečeni i posred vatre? Po biti i moći Bog je prisutan posvuda. Pazimo dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti. Po ovom velikom otajstvu Bog nas potiče da postanemo sveti i vidimo ga posvuda; što je zaslužnije od njegove nazočnosti na nebu. Bog me ovdje vidi - sama ova misao me sprečava da griješim, drži u opsluživanju obaveza. Moja duša je uzdignuta, oh koliku moć ona ima! Pazimo, dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti. Vojnik koji se junački bori pred svojim zapovjednikom, udvostručuje svoj napor. Njegova pobjeda je sigurna, neće biti poražen. Dijete koje je ljubav dovela pred njegovog oca, zadovoljit će ga u svemu svojim radosnim srcem. Ono mu se ne može ne sviđati, njegove oči stalno gledaju njega. Pazimo, dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti.
Jeste li puni bola i slabosti? Mislite na Božju prisutnost, u Njemu ćete naći radost i veselje, potporu i oslonac. Ova sveta nazočnost je sunce duše koje ju obasjava i raspaljuje najslađim milostima, uništava njezin grijeh i čini da njeni lopovi pobjegnu. Pazimo, dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti. Zaboravljajući svoga Boga čovjek pada u grijeh, iz grijeha u grijeh do bezbožnosti, do dna vječnog ponora. Ovo zaboravljanje Gospodina opustošilo je zemlju, ona je puna luđaka. Kako je zlo nasrtljivo! Gotovo svi navještaju rat svome prisutnome sucu. Pazimo, dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti.
Abraham je jednoga dana začuo ove riječi Gospodinove: «Hodi u mojoj prisutnosti kako bi bio savršen». Otkrio mu je ovu tajnu kako bi nas podučio. Prisutnost Božja je vječni život, slava i razgovor blaženih duša. One u njegovoj prisutnosti nalaze sve što ih čini sretnima. Svi su sveci o Božjoj Prisutnosti učili svoju prvotnu lekciju, gledali su Boga uvijek i posvuda, kako bi mu se u svemu dopali u čemu je bilo svo njihovo zadovoljstvo. Pazimo dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti. Prorok i svetac uzvikivali su u svakom trenutku: «Živio Bog koji me vidi i koji je moj oslonac». Živjeti ili umrijeti u njemu se ne bojim ničega. Božja prisutnost jačala je njihove duše i obasipala ih radošću u sred posla, čak u vatri i u najvećim nevoljama. Pazimo, dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti.
Božja prisutnost se čuva na sto načina. U nama, u nebu, izvan nas, u srcu, u skladu sa svjetlom koje daje Gospodin. Pazimo, dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti. Čovjek može gledati Isusa Krista u osobi i osjetno si ga zamisliti prisutnog. Ova prisutnost je dobra kad je jednostavno učinjena. Može ga se vidjeti u nebu na prijestolju slave čije su vječne oči uperene na nas, kako bi vidjele našu pobjedu, kako bi brojile naše grijehe. Možemo ga gledati kao moćno utočište u kojem grešnika neće zadesiti nikakva opasnost, ili kao pravednog suca, spremnog da nam sudi. Pazimo dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti.
Izvan ove prisutnosti čovjek je izvan svoga središta, riba izvan vode, svog jedinog elementa, bez kojeg će, ne vrati li se, potajno umrijeti. Pazimo, dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti. Čovjek se može vidjeti u Bogu na uzvišen način, uroniti u ocean svake svetosti, u duboki ponor njegove neizmjernosti. Možete posvuda vidjeti ovog uzvišenog vladara, višeg od neba, dubljeg od pakla, jer on nadilazi i široki svemir. Pazimo, dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti.
Možemo gledati Boga u svim stvorenjima, jednima nas hrani, drugima poučava, jednima nas štiti, drugima vodi. Budući da Bog stoluje u nama više nego u drugim stvarima, u našim srcima trebamo tražiti njegovu veličanstvenost. Tu se čovjek izlaže svoj njegovoj jasnoći. Bog je izabrao naša srca za svoje prijestolje i on nas tamo privlači kako bismo kušali dan i noć njegovu uzvišenu ljepotu i njegovu božansku ljubav. Pazimo, dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti.
Grešnicima: O grešniče, Bog te čeka, grešniče, Bog te gleda, on vidi tvoja djela, on broji tvoje korake, a ti ne paziš na to, ne razmišljaš o tome. Ti ne možeš izbjeći njegove pogled i njegov gnjev, on je sudac i svjedok tvojih grijeha, riječi koje izgovaraš, a ti si miran. Pazimo dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti.
Kad te čujem kako govoriš besmislice, čudiš me: nitko me ne vidi, ovdje nema nikog, kažeš. Smatraš Boga nikim, on te vidi, on te vidio. Na ovom skrivenom mjestu, u ovoj mračnoj sobi, u ovoj tamnoj pustinji gdje si se skrio, ovaj Sudac i Kralj slave vidio je svaki tvoj grijeh. Grešniče, prije nego ćeš pasti, prizovi u sjećanje Božju prisutnost: postat ćeš snažan, pjevat ćeš pobjedu nad paklom i smrću. Kršćanine, ako želiš biti istinski svetac nastoj uvijek imati Boga prisutnog u duhu. O neizreciva tajno koju nam je dao Duh Sveti! Pazimo, dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti.
Molitva: Gospodine, tražiš nekog među ljudima tko bi bio mudar u tvojim očima, išao pred tobom? Luđaci kakvi jesmo, mi te svi zaboravljamo. Veliki Bože, vjerujem da Ti sve vidiš, jer ispunjaš zemlju i nebo, jer je nemoguće da se čovjek sakrije tvojim očima. Pazimo dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti.
Klanjam ti se, o Oče otaca mojih, Gospodine svemogući, pred kojim je sve ništavnost, Oče svjetlosti od kojeg dolazi svako dobro. Svojom Providnošću daješ mi kruh, važeš moj duh i ispituješ moje srce, tvojoj spoznaji ništa ne izmiče, Gospodine. Daješ bitak svemu, kretanje, život, posvuda je sve obuhvaćeno tvojom neizmjernošću, a zemlja je ispunjena tvojom uzvišenošću. Pazimo, dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti.
Može li te se vrijeđati u tvojoj prisutnosti, griješiti pred tvojim očima i biti ti neposlušan? O okrutna nerazboritosti, radije bih umro. Gospodine, ureži i u mene tvoje divno lice kako bih te posvuda i bez napora vidio prisutnog, neka te ništa ne izbriše, čak ni smrt. Pazimo, dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti.
Moja dušo, uđi u srce, ostavi bezvrijednosti, sva izvanjska dobra za tebe neka budu dobra dugoga. U srcu Bog te zove, sve je tvoje dobro kod njega. Uđimo svi u svoju nutrinu, u tajnosti, u tišini, kako bismo vidjeli Boga prisutnog više nego i na jednom drugom mjestu, kako bismo sačuvali nevinost ili je malo po malo stekli. Pazimo, dakle, i živimo u Božjoj prisutnosti.

23. O GORLJIVOSTI

Plameni gorljivosti (21)
Pjevajmo svi i gorimo plamenom revnosti za spas duša. To je učinak ljubavi Božje koji ne može trpjeti da se vrijeđa naš Bog, naš vladar, niti da se napada naš bližnji. Istražujmo njenu izvrsnost. Sv. Mihael naoružan svojom revnošću, udario je buntovnog Lucifera i izbacio ga iz neba u vatru. Kako bismo imali udjela u njegovoj lijepoj pobjedi, imajmo njegovu velikodušnu revnost, uzvikujmo poput njega na nebu: Pobjeda Bogu, pobjeda i slava. Koja radost Boga našeg Oca, kad po njegovoj revnosti sudjelujemo u spasenju siromašnog grešnika! To znači pridobiti za njega predmet njegove nježnosti, savršeno ga častiti, a kako on beskrajno ljubi sve grešnike, ljubav ga na to tjera.
Anđeli slave onoliko slavlja koliko gorljivost osvoji osoba, a koja je to radost blagom Spasitelju! On kroz to vidi kako njegova krv donosi plod, on pronalazi izgubljeno dijete, cijenu svoje prolivene krvi. O kako ga ovaj povratak slavi! Jedna jedina riječ gorljive osobe ponekad otvara vrata i dotiče tvrda srca. Srce taknuto njenim tajnim dodirom odjedanput postaje srce pokajničko. Duh Sveti ulazi u trenutku i mir je stečen zauvijek. Gorljivost je toliko razborita koliko se bližnji vrednuje. Ali tko može znati njegovu cijenu? Samo Bog može znati njegovu neizmjernu cijenu. Jer on je hram Duha Svetoga, cijena krvi Isusa Krista, istinsko dijete Božje.
Što, dakle? Ova besmrtna duša tako plemenita, tako velika i lijepa propast će zbog grijeha? Time se gazi sama slika Božja, a mi se ne brinemo, nitko ne mari. Sljepilo, velika nesreća. Ah kolika naša jadna braća propadaju zbog nedostatka svjetla ili zbog njihove vlastite slabosti. Potrebna je samo vjerodostojna gorljivost kako bi im se pokazala istina, kako bi ih se ljubavlju izbavilo iz njihovog žalosnog stanja. O koliki će grešnici zbog svog grijeha pasti u provaliju ako im se ne pruži snažna pomoć. Ako se ne slomi okrutni lanac kojim su okovani, oni će biti zauvijek prokleti. Pomozimo im, vjerne duše. Izvucimo ih iz ovog ropstva gorljivošću, revnošću mudrom i razboritom, pomozimo ih milosrdno, dajmo im božansku milostinju, izbavimo ih od pakla, učinimo da na posljetku trijumfiraju, dajući im prijestolje na nebu.
Ako je gorljivost tako potrebna, ona je i spasonosna za one koji je uistinu imaju. Revnim srcima se milost daje u izobilju, daju im se najveća Spasiteljeva blaga, najveća vatra gorljivosti i najveći darovi nevinosti. Najobilnija milostinja, najgorljivija molitva, najveća pokora, nad svime time istinska gorljivost prevladava. Ništa nije tako veliko ni tako božansko kao obratiti svoga bližnjega, to je čista ljubav koja nas nosi. Gorljivost štiti i pokriva najmnogobrojnije grijehe svojom nevinošću. Milosrđe se iskazuje milosrdnima. Bog je sama ljubav i blagost, a srcu punom gorljivosti i žara i Bog uzvraća istim načinom.
Od svih je smrti najljepša smrt gorljivog čovjeka. O kako on umire sretan i radostan! Ljubav čini dobrim njegova djela, grešnik kojega je obratio na sudu, svjedoči za njega, plaća za njega, čini njegovu krunu. Njegova sreća nema premca, njegova kruna je neusporediva. Koja slava propovjednicima! Oni su na nebu sjajne zvijezde i sunce puno sjaja u vječnosti, u očaravajućoj raskoši. Poslušajte Mojsija koji viče da ga se izbriše iz knjige života zbog siromašnoga grešnika. Veliki sveti Pavao je htio biti proklet za svoju braću po krvi, kako bi ih sačuvao od pakla. O gorljiva revnosti, ljubavi velika!
Lažna gorljivost je uvijek za osudu. Kako bi bila čista i istinita, ona mora biti nadnaravna, biti oblikovana po uzoru na veliku revnost Isusa Krista, začetog po Božjem Duhu, jer u protivnom se radi o lažnoj gorljivosti, lažnoj revnosti. Ona mora biti bez gorčine, radosnog srca koje izgara ljubavlju, bez oporosti i očinska kao i gorljivost Boga, našeg Oca ili ona našeg Gospodina, koji je obraćao grešnike bez bijesa i ljutnje. Nasljedujmo ovaj rijetki primjer: ovaj dobri Učitelj se uspoređuje s kvočkom i njezinim pilićima koja ih dan i noć skriva pod svojim krilima. Nježno ih zove, hrani ih brižno, ne isključujući ni one najbuntovnije.
Kada jedno dijete rasiplje njegovu milost, ako se vrati, njegova ga ljubav grli božanskim zanosom. Kad ovca napusti tor, on je nađe nakon njezine nevolje, vraća je bez srdžbe u tor, u život. Istinska gorljivost je puna umješnosti, nadahnjuje bez laskanja spasenje i ljubav Božju. Ona je uvijek sve svima, bez granica. I grešnici i maleni imaju pred njom veliku cijenu što joj daje velike zasluge. Istinska gorljivost je puna mudrosti, skromnosti i radosti kako bi pridobila srce bližnjega. Ona ne čini ništa za vlastitu korist. Bog sam je savršen motiv za ono što ona kaže i čini. Bog sam, Bog sam, ništa drugo.
Istinska gorljivost je puna nade u božansku Providnost, u skrb ljubeznog Oca. Ne oslanja se nimalo na vlastitu snagu i umješnost, čovjek za nju nije ništa, sav oslonac stavlja na Boga i u tome je njezina mudrost. Ona je nesavladiva, uvijek sretna, uvijek postojana, a da ništa ne gasi njezinu vatru. Ona je bujica koja prevrće i lomi sve što se protivi njezinom tijeku. Ona govori, uvijek sve nadilazi, a da je nikad ništa ne poražava. Ni pakao ni zemlja ne mogu je pobijediti u ratu: gorljivost je jača od smrti. Ona se ne boji čovjekove moći, boji se samo Boga i grijeha, ali ju ostalo ne dotiče, pred svojim Bogom ona je atom. Ona sudjeluje u svim djelima, poslušnost je njezina odora, što je čini okretnom i snažnom. Što god joj učinili ona pobjeđuje i slavi. Pa i ako se nitko ne obrati, pa i ako je sama na svojoj strani, ako je poslušna, ona pobjeđuje.

Sadržaj

1. O kreposti općenito
2. O pouzdanju u Providnost
3. O ljubavi
4. O utjehi ožalošćenih
5. O lijeku protiv mlakosti
6. O postu
7. O blagosti
8. O milostinji
9. O vjeri i duhovnom djetinjstvu
10. O bijedi ljudskog života i povjerenju u Boga
11. O čednosti
12. O poslušnosti
13. O strpljivosti
14. O pokori
15. O siromasima i duhovnom siromaštvu
16. O molitvi i traženju Mudrosti
17. O zahvalnosti
18. O šutnji i samoći
19. O nadi
20. O poniznosti
21. O djevičanstvu
22. O Božjoj prisutnosti
23. O gorljivosti

43