Poslanje, duhovnost i formacija misionara monfortanaca
Sveti Ljudevit Marija Grignion Montfortski je utemeljitelj i duhovni otac naše redovničke Kongregacije. Članovi “Družbe Marijine” mogu biti braća i svećenici, koji su primili od Crkve jednu posebnu duhovnost i karizmu.
Karizma monfortanaca
Pod karizmom monfortanaca podrazumijevamo jedan poseban dar koji je Montfort primio od Boga i kojega je prije svega on sam živio a potom priopćio svojim učenicima i nasljedovateljima. Karizma se potom čuva, produbljuje i razvija kroz čitav život naše redovničkog instituta. Taj posebni dar nas razlikuje od drugih redovničkih ustanova, jer je karizmatička oznaka vlastita svakoj redovničkoj zajednici. Na taj način karizma određuje poseban tip duhovnosti, života i apostolata otaca monfortanaca.
Karizma je dakle duhovni dar koji Bog daruje onima koje poziva da uđu u našu redovničku zajednicu, i da tako budu osposobljeni da vrše svoje poslanje za dobrobit Crkve.
Montfort, koji je od Pape Klementa XI dobio naziv “apostolski misionar”, želio nas je kao misionare-propovjednike, koji će nastaviti Isusovo poslanje koje je on povjerio apostolima.
U “Gorućoj molitvi” Montfort moli ovako :
“Svemogući Bože, spomeni se ove družbe..., i pošalji radnike u svoju žetvu i dobre misionare u svoju Crkvu” (GM 3), “Slobodne sinove tražim od tebe... koji bez zapreke lete na sve strane kamo ih Duh sveti goni” (GM 9).
“Pošalji Duh svoj koji je sav oganj, na zemlju da na njoj podigne svećenike koji će biti sama vatra da pomoću njih lice zemlje bude obnovljeno i tvoja Crkva preobražena” (GM 17).
U “Pravilu svećenika misionara družbe Marijine”, potvrđuje istu misao:
“Ovi svećenici treba da budu od Boga pozvani da obavljaju misije poput siromašnih Apostola” (PM 2).
“Cilj misija je obnova kršćanskog duha među kršćanima” (PM 56).
Kao što se vidi iz Montfortovih izvornih tekstova, a isto tako i iz naših redovničkih konstitucija karizma misionara monfortanaca je prije svega evangelizacija, koja ima za svrhu dovesti svaku osobu do sjedinjenja sa Isusom Kristom. To se sjedinjenje ostvaruje putem obnove svijesti o važnosti krsnih zavjeta , te putem prave pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji.
Monfortanci dakle pripadaju institutu apostolskog života, s naglašenom marijanskom karakteristikom.
Duhovnost monfortanaca
Karizma evangelizacije naše Družbe je animirana i vođena monfortanskom duhovnošću kojom nastoje biti prožeti njezini članovi.
Monfortanska duhovnost je prije svega put traženja i suobličenja Isusu Kristu:
Naš utemeljitelj je bio svećenik mističnog iskustva koji je žarko tražio i želio prisutnost Boga živoga u svome životu:
“Obuzela me je velika želja da te posjedujem i da te tražim na sve strane...” ( LJVM 2 ).
On nazivlje Isusa Krista Vječna, Utjelovljena i Raspeta Mudrost, koja svoju ljubav prema čovjeku pokazuje u otajstvu Utjelovljenja (25 ožujak je centralna svetkovina Družbe), koje je za Montforta “najuzvišenije jer sadrži u jezgri sva druga otajstva” (PP 248); i u otajstvu trpljenja i smrti na Križu: “Evo po mom mišljenju najveće otajstvo Vječne Mudrosti: to je Križ“
(LJVM 167), “Vječna Mudrost tako se sjedinila i pritjelovila križu, da se s pravom može reći da je Mudrost Križ i da je Križ Mudrost“ (LJVM 180).
Najsavršenije sredstvo ili put kojim se postiže sjedinjenje sa Božanskom Mudrošću jest nježna i istinska pobožnost prema Presvetoj Djevici:
“Od svih sredstava da zadobijemo Isusa Krista, Marija je najsigurnije, najlakše, najkraće i najsvetije” (LJVM 212);
“Tko želi imati Isusa, mora imati Mariju“ (LJVM 205);
“Zato što budeš više gledao Mariju u svojim molitvama, djelima i patnjama... vjeruj mi naći ćeš Isusa Krista koji je uvijek s Marijom velik, silan, djelotvoran i neshvatljiv” (PP 165).
“Marijina je najveća težnja da nas sjedini s Isusom, svojim Sinom, a Sinovljeva je najveća težnja da dođemo k njemu po njegovoj Majci“ (PP 75).
Osvijetliti lik i ulogu Majke Božje u povijesti spasenja, te u kršćanskoj duhovnosti, jedan je od specifičnih zadataka misionara monfortanaca!
Naša duhovnost je dakle kristocentrično - marijanska, a njezina najbitnija karakteristika je “Osobna posveta Isusu Kristu po Marijinim rukama”:
“Bez sumnje, najsavršenija od svih pobožnosti je ona koja nas najsavršenije Isusu upriličuje i sjedinjuje. A pošto je Marija od svih stvorova najviše upriličena Isusu, dosljedno i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, više od ijedne druge pobožnosti posvećuje i upriličuje dušu Isusu, pa što je neka duša više posvećena Mariji, to će biti više posječena i Isusu Kristu. Eto zato savršeno i potpuno posvećenje Isusu nije ništa drugo nego savršeno i potpuno posvećenje sama sebe Presvetoj Djevici; ili drugim riječima, ta je posveta savršena obnova zavjeta i obećanja učinjenih na krštenju“ (PP 120).
Radi se zapravo o svetom ropstvu ljubavi Isusu u Mariju. Posveta Isusu po Mariji može se izgovoriti na sažet način koji glasi ovako : “Totus Tuus. Sav sam Tvoj, i sve moje je Tvoje, ljubezni moj Isuse, po Mariji tvojoj presvetoj Majci“ (PP 233).
osveta koju Montfort uči je put obnove i sazrijevanja krsnog posvećenja po Mariji, nasljeđujući njezine kreposti kako bi postajali sve više otvoreni djelovanju Duha Svetoga u nama:
“Zato, što god više nalazi Mariju, svoju milu i nerazdruživu Zaručnicu, u kojoj duši, to postaje djelotvorniji i moćniji da u toj duši proizvede Isusa Krista, a tu dušu u Isusu Kristu. O otajstva milosti, nepoznata i najučenijima i najduhovnijima među kršćanima” (PP 20-21 ).
Ako bismo željeli sažeti sve ovo što smo rekli u vezi karizme i duhovnosti , poslanje misionara monfortanaca ima četiri izraza, a to su:
1. Evangelizacija;
2. Marija;
3. Promjena mjesta boravka;
4. Rad u zajedništvu.
Formacija monfortanaca
Montfort je napisao jedno malo djelo "Goruća molitva” u kojoj se moli Presvetom Trojstvu za buduće misionare monfortance: “Što te molim? Liberos - slobodne sinove svećenike koji su slobodni tvojom slobodom, koji će robovati tvojoj ljubavi i volji..., koji će hodati svuda s gorućim svjetlećim bakljama Evanđelja u ustima...” (GM 7-12).
Cilj formacije je izgraditi redovnika – monfortanca, apostolskog čovjeka koji je spreman predati vlastiti život Isusu Kristu po Mariji i provoditi bratski život u redovničkoj zajednici.
Ako se neki mladić ili djevojka osjeća pozvanim od Boga i želi započeti put formacije, treba prije svega uči u dodir s ocima monfortancima koji žive u Zagrebu. Kroz duhovno vodstvo, zajedničke susrete i molitvu kandidati će moči produbiti i pojasniti svoj poziv. Da bi se započeo put formacije potrebna je određena ljudska i duhovna zrelost.
Etape formacije:
1. Potrebno je neko određeno vrijeme provesti u kući otaca monfortanaca zbog međusobnog upoznavanja.
2. Postulat = priprava za novicijat.
3. Novicijat = uvođenje u redovničko-monfortanski život. Na svršetku se polažu privremeni zavjeti.
4. Juniorat = od prvih do vječnih zavjeta. Radi se o periodu sazrijevanja redovničkog poziva. Uključuje filozofsko-teološki studij.
5. Polaganje vječnih-doživotnih zavjeta, đakonsko i svećeničko ređenje.
S obzirom na sadašnje okolnosti, veći dio perioda formacije treba se obaviti u Italiji, jer naša redovnička zajednica aktualno pripada talijanskoj provinciji otaca monfortanaca. Sve što smo rekli o formaciji budućih redovnika monfortanaca odnosi se i na formaciju budućih redovnica “ Kćeri Mudrosti”, tj. ženske grane naše Kongregacije.