Pjesme o misijama i staležima

Predgovor

Poštovani čitatelju, dragi brate i sestro u Isusu Kristu! U ruci imaš treći i posljednji dio Contiques - Pjesme, sv. Ljudevita Marije Grigniona Montfortskoga. Svetac, veliki misionar, navjestitelj Evanđelja, zaljubljenik u Boga, Isusa i Mariju počeo je još od dana provedenih u sjemeništu pisati pjesme duhovnog sadržaja i ustrajao u tome do konca života te je ostavio opus od nevjerojatnih 20 000 stihova.

Montfort je u pjesmama prilagođenima puku opjevao gotovo sva otajstva vjere. Pjesme je obilno koristio u misijama, a mnoge su nastale kao neposredni plod misijskih potreba, neke se još pjevaju u Francuskoj u mjestima gdje je svetac propovijedao. To blago koje je ostavio utemeljitelj i duhovni otac nas monfortanaca, želimo podijeliti, prvi put na hrvatskom jeziku, sa svima koji ljube i nastoje živjeti monfortsku duhovnost.

Slijedeći tematski a ne uobičajeni sadržaj sabranih djela sv. Ljudevita na francuskom jeziku u ovom dijelu Contiques – Pjesama preveli samo sve preostale pjesme koje nisu objavljene u prva dva dijela. Kao i u prva dva dijela Pjesama, u prijevodu slijedimo što doslovnije smisao originala te smo tako izgubili poetsku formu i zbog toga u naslov Cantiques na hrvatskom jeziku dodali i riječ molitva.

Broj u zagradi iza naslova označava broj pojedine pjesme u izdanju sabranih dijela na francuskom te može poslužiti onima koji žele usporediti ovo izdanje s izvornikom. Sve one koji žele više znati o kritičkom aparatu Cantiques sv. Ljudevita Montforskog, upućujemo na dvojezično francusko – talijansko izdanje pod naslovom Opere 2, Cantici u izdanju Edizioni Monforatne u Rimu 2002.

Ovaj dio pjesničkog opusa sv. Ljudevita govori o njegovom misionarskom iskustvu, osobama koje je susretao, vremenu u kojem je živio, kao i o zadnjim stvarima vjere. Na posebno dubok i profinjen način, Montfort opisuje svijet izranjen grijehom kao i njegove napasti koje se javljaju kad se želi dosljedno živjeti evanđelje.

Na knjižici smo radili ljubavlju duhovnoga sina zahvaljujući Bogu za poziv, sv. Ljudevitu za tolika nadahnuća i darove koje Družba Marijinih misionara montfortanaca prima preko njega, svoga utemeljitelja, i svima onima koji su se duhovno obogatili čitajući Montfortova djela i nas poticali da objavimo još neprevedene spise monfortske duhovnosti.

Knjigu posvećujemo svima onima koji su čitali ili će čitati djela sv. Ljudevita Montfortskoga, te im od srca želimo i molimo da više uzljube Isusa Krista, njegovu i našu Majku Mariju i Crkvu, te se posvete Bogu samome. Dao Bog i Majka Božja da objavljivanje ove knjižice donese obilje duhovnih plodova u našem hrvatskom narodu.

U Zagrebu na svetkovinu

Bezgriješnog začeća B. D. Marije 8. 12. 2007.

p. Miljneko Sušac s.m.m. – misionar monfortanac

1. O MISIJAMA, OBRAĆENJU

I ZADNJIM STVARIMA VJERE

Poziv Isusa Krista grešniku da izvuče korist iz misije (105)

Koje sigurne milosti Gospodin daje ovdje! Ne čini ih uzaludnima, okorjeli grešniče. Zar će muke Boga, koji te toliko ljubi, biti izgubljene? Zar će vrijeme Boga, koji te toliko ljubi, biti izgubljeno?

Bog te traži sada na ovom malom otoku. Budi dakle ponizan i poslušan. Ako te njegova velika ljubav gane na ovaj sveti dan odgovori mu hitro da i ti ljubiš njega. On je nježan otac, dobri liječnik, grešniče, moraš se obratiti, ili zauvijek propasti. Ne otvrdnjuj srce pred glasom koji te zove, ne budi buntovnik prema ovom moćnom Gospodinu. Zar će vrijeme za Boga, koji te toliko ljubi, biti izgubljeno?

Izaberi, molim te, izaberi zlo ili dobro, smrt ili život, Bog želi sve ili ništa. Izaberi rat ili mir, izaberi munju ili križ, izaberi nebo ili zemlju, Bog te stavlja pred izbor. Veliki Bože, koja će osveta slijediti nakon tolikih dobročinstva, ako se po svojoj pokori ne izmiriš. Lij suze, cvili iz dubine srca, Bog će položiti oružje, ti ćeš biti pobjednik. U ovom vremenu milosti okoristi se pučkim misijama, a Bog će oprostiti i najgrešnijima. Zar će muke Boga, koji te toliko ljubi, biti izgubljene? Zar će krv Boga koji te toliko ljubi, biti izgubljena?

Odgovor: Bože, koji me toliko ljubiš, tvoje patnje neće biti izgubljene. Krv Boga koji me toliko ljubi, neće biti izgubljena. BOG SAM.

Novi hvalospjev (115)

Misije su započele, oslobodimo se svega da bismo ih slijedili, jer izgubiti misije je nenadoknadiv gubitak. Iskoristimo ovo sveto vrijeme jer ono prolazi, prolazi, prolazi, iskoristimo ovo sveto vrijeme jer ono brzo prolazi. Muškarci i žene, jeste li mudri? Zaboravite ono vremensko, obitelj i domaćinstvo, za spas vječni. Želim to svim svojim srcem: milost, milost, milost, želim to svim svojim srcem, hvala Isusu, mome Spasitelju! Nećete time ništa izgubiti, jamčim, za jedno ćete dobiti stotinu, a za komad otpatka milost Boga živoga. Iskoristimo ovo sveto vrijeme jer ono prolazi, prolazi, prolazi, iskoristimo ovo sveto vrijeme jer ono brzo prolazi.

Bog nam govori u tijelu po čovjeku koji je poput nas, trebamo činiti onako kako nas on poučava ili ćemo svi propasti. Isus, naš Spasitelj, nam govori, govori, govori. Isus naš Spasitelj govori našim srcima. Slušajmo, vjerni prijatelji i čuvajmo u našim srcima ovu vječnu riječ, koja će biti naša sreća.

Daleko od nas kritički duhovi kojima nedostaje ljubav, daleko od nas heretici koji se bore protiv istine. Činimo, činimo pokoru, tražimo ganuta srca, ispitujmo našu savjest, ispovjedimo sve naše grijehe. Imajmo veliko užasavanje od prokletstva smrtnog grijeha, bojmo se privida i najmanjeg lakog grijeha. Iskoristimo ovo sveto vrijeme jer ono prolazi, prolazi, prolazi, iskoristimo ovo sveto vrijeme jer ono brzo prolazi. Želim to svim svojim srcem, hvala Isusu, mome Spasitelju.

Klanjajmo se Bogu, našem Ocu, ljubimo ga savršeno, molimo mu se, i ujutro i navečer sveto. Umirimo njegov gnjev postom i molitvom, i zaslužimo njegovo svjetlo prisustvujući propovijedi. Užasavajmo se i najmanjih psovki, ne recimo više ni zaboga ni "vjere mi". Prisustvujmo svetoj misi, izbjegavajmo ples i igre, idimo često na ispovijed i neprestano se molimo Bogu.

Krunica je divna, ona svima donosi pomoć, liječi neizlječivu dušu, molimo je svaki dan. Evo što je jedino potrebno: dobro služiti Bogu, spasiti se. To je naš jedini posao, na njemu treba, dakle, raditi. Prezirimo sve što je prolazno kao nedostojno našeg srca, tražimo jedino milost koja nas čini boljima. Nadilazeći narav, živimo uvijek od vjere. Ljubeći Gospodina bez mjere, ispuniti ćemo sav zakon. Iskoristimo ovo sveto vrijeme jer ono prolazi, prolazi, prolazi, iskoristimo ovo sveto vrijeme jer ono brzo prolazi. Želim to svim svojim srcem, hvala Isusu, mome Spasitelju.

Novi hvalospjev

Poticaj na gorljivosti ili jutarnje buđenje za misije (163)

Dragi stanovnici Saint Pompaina

Dragi roditelji, dragi susjedi, ustanimo rano, Bog nas zove na gozbu, tražimo milost, pa ako i sniježilo ili ledilo, tražimo milost i božansku ljubav. Usprkos vatri, usprkos okovima, usprkos hladnoći, zimi, žalopojkama tijela, tražimo milost; neka puše vjetar i neka se sve ledi, tražimo milost usprkos paklu. Svi iz obitelji se tome protive, đavao viče, a tijelo kaže: ostani uz vatru, ostani u krevetu. Tražimo milost, neka se sve smrzava i ledi, tražimo milost Isusa Krista. Ostavimo Martu u njenoj zauzetosti, ostavimo u krevetu mekušce, krenimo, Nebo broji naše korake. Tražimo milost, neka kiši i nek se ledi, tražimo milost, hrabri vojnici.

Ostavite posao, radnici. Okončaj svoje parnice, tužitelju. Odreci se svojih grijeha, grešniče. Traži moju milost, neka kiši i neka se ledi, traži moju milost, kaže Gospodin. Tražite, kaže Bog, i zadobit ćete. Tražite i naći ćete, kucajte i ući ćete. Tražite moju milost, neka sniježi i neka se ledi, tražite moju milost i naći ćete je. Ostavi malo svoje drvo, drvodjeljo, ostavi svoje željezo, bravaru, ostavi svoj posao, radnice. Tražimo milost, bilo da grmi ili se ledi, tražimo milost, a ne sklonište. Hajdemo, veliki i mali, i ne budimo tromi. Tražimo beskonačna dobra. Tražimo milost, pa neka kiši i neka se ledi, tražimo milost i Raj.

Nebo je ono koje treba utržiti, treba u luku stići, dobro treba tražiti. Tražite milost, pa da se sve smrzava i ledi, tražimo milost i ne oklijevajmo. Borimo se hrabro, radimo snažno kako bismo stigli u tu luku, plivajmo, veslajmo snažno.

Tražimo milost, pa neka puše i neka se ledi, tražimo milost do smrti. Pokrenite se lijeni ljudi, usprkos udaljenosti mjesta, tražimo milost, jedan bolje od drugoga. Tražimo milost, neka sniježi, neka se ledi, tražimo milost zadobijmo Nebo. Probudite se, uspavani ljudi, usprkos našim neprijateljima, tražimo oproštenje počinjenih grijeha. Tražimo milost, neka pada i neka se ledi, tražimo milost, dragi prijatelji.

Idemo slušati Spasitelja koji govori kroz propovjednika kako bi taknuo naše srce. Tražimo milost koja govori i prolazi, tražimo milost i istinsku sreću. Pođimo na misije kao bismo zadobili oproštenje usprkos svijetu i đavlu. Tražimo milost koja govori i prolazi, tražimo milost, idimo na propovijedi.

Ako trpimo da bismo došli onamo, Raj je vrijedan toga, oduševimo se onima koji će ga imati. Tražimo milost, koja govori i prolazi. Tražimo milost, Bog će nam platiti. Snažno tražimo dakle Nebo, tražimo samo njegovu slavu, penjući se u nebo, u nebeski svod, do krune, pa neka puše i neka grmi, do krune vječne.

Uzdasi prokletih (118)

Nesretna prokleta dušo, tko te bacio u vatru, tko te, nesretnicu, stavio u ove tamne zatvore?

Prokleti: Ah, moja me čista zloća uronila u ovu vatru u kojoj kušam pravdu i osvetu Božju. Moj gubitak je potpun. Ako izgubiš Boga, sve je izgubljeno. Ako izgubiš Boga, užasan je to gubitak. Ove riječi nitko ne sluša.

Poučak: Smrtni čovječe, budi razborit i čini to iz vlastite računice: ako ne slušaš pouku, trpjet ćeš kaznu.

Odgovor: O, koja nesreća, koja pouka, drhtim, ganut sam. Da, izbjegavajući grijeh, želim biti mudar.

Prokleti: Oh, što sam nesretan jer ne mogu ljubiti Boga! O nepodnošljiva nesrećo, koju se može jedino na ovom mjestu razumjeti. Više neman Boga za moga Oca, on je moj srditi sudac koji u svoj svojoj srdžbi kažnjava moje zloće. Kako sam ja u svemu oprečan Bogu svetom i moćnom, na rat mi ratom uzvraća i sve više satire. Za ništavnu sitnicu, za trenutno zadovoljstvo izgubio sam život vječni, neprestano pucam od jada.

Poučak: Smrtni čovječe, budi razborit i čini to iz vlastite računice: ako ne slušaš pouku, trpjet ćeš kaznu.

Prokleti: Da, moj život je prošao. O okrutna li sjećanja! Osjećam kako mi dušu izjeda vječno kajanje. Cvilim bez pokore, gorim bez izgaranja, trpim bez nade, kajem se bez ljubavi. Udišem samo plamen izvana i iznutra. Vatra prožima moju dušu, ja sam užareni ugljen. U svemu što me okružuje, nalazim novu muku, trpim i ne nalazim ni najmanje rasterećenje.

Poučak: Smrtni čovječe, budi razborit i čini to iz vlastite računice: ako ne slušaš pouku, trpjet ćeš kaznu.

Prokleti: Đavli me muče, oni su moji krvnici, okrutni tirani stalno izmišljaju nova mučenja. Beznađe, bijes i škripanje zubima moj su jedini govor usred ove muke. Trgam se i izjedam, srdim se i proklinjem, jer je moja nesreća neobična, jer su moje muke beskrajne. Muka koja me pritišće je duga vječnost. O, užasno "zauvijek"! O, strašna istino. Zauvijek biti s đavlima, prokletima i zmijama, u nepodnošljivoj vatri i u smrdljivim zatvorima.

Poučak: Smrtni čovječe, budi razborit i čini to iz vlastite računice: ako ne slušaš pouku, trpjet ćeš kaznu.

Prokleti: Imati zauvijek ovo boravište, biti zauvijek proklet, nesretan i proklet čas u kojem sam rođen. Bijes, beznađe, psovka, jer treba zauvijek trpjeti, jer treba ostati ovako i nikada više ne moći umrijeti.

Čekam te, o prokleti oče, koji si učinio da vrijeđam Boga, ili čekam te, o prokleti brate, koji si učinio da vrijeđam Boga, ili čekam te, o prokleta majko, koja si učinila da vrijeđam Boga. Dođi, zauvijek ću ratovati s tobom na ovome mjestu.

Odgovor: O, koja nesreća, koja pouka, drhtim, ganut sam. Da, izbjegavajući grijeh, želim biti mudar. BOG SAM.

 

Jadikovke duša u čistilištu (119)

Smrtnici, slušajte nas, slušajte nas, draga braćo, uzdišemo prema vama iz dubine našeg jada. Jao, koliko trpimo! Tko će to razumjeti? Plačemo, uzdišemo, a da nas nitko ne čuje. Mi smo vaši preci, vaši očevi i vaše majke, dragi prijatelji, draga djeco, uslišajte naše molbe.

Ako vas ljubav ili krv čine osjetljivima, rasteretite smjesta naše užasne patnje. Zabavljate se, živite lagodno, a nas ostavljate u ovom ognju. U ludosti trošite vaš novac, a možete nas lako odteretiti od naših patnji. A ti, blagi Gospodine, progoniš nas. Ah, kada ćeš prestati biti protiv nas. U svojoj dobroti ti nam izgledaš ljubak! Naše bezakonje učini te strašnim.

Prijatelji, ovaj Bog osvetnik oblikuje naše muke, osjećamo tvrdoću njegove pravde. Istina je, ljubimo ga kao našeg dobrog oca, ali ga osjećamo kao strogog suca. On dade da naslućujemo njegovu uzvišenu ljepotu i u tom zrcalu naša se muka još više povećava. Jer da bi se vidio trenutak njegove beskrajne ljepote, potrebno je pravedno posvetiti tisuću života.

Čuvajte se grijeha, čuvajte se mišljenja kako je ništa gorjeti u čistilištu. Ne malim grijesima, nema lakih pogrešaka jer ih Bog kažnjava s toliko gnjeva. Jao, ljuta vatra koja proždire našu dušu, prožima je i čini ugljenom u plamenu. Ali ova vatra je živa, njezin plamen je čist i najživlja vaša vatra u usporedbi s ovom je slikarija.

Nemamo više sredstava da pomognemo sami sebi, mi ne zaslužujemo ništa u našim velikim mukama. Smrtnici, ako ste voljni, vama je to lako, ono malo što napravite, nama će biti korisno. Izbavite nas iz ove vatre, Bog sam nas želi dovesti u nebo, u njegovo kraljevstvo. Slavit ćete ga novom slavom ako nam pribavite vječnu slavu. Ako nas oslobodite i pomognete nam, svi ćemo vam biti zahvalni. Budući da smo po vama dobili potpunu pobjedu, mi ćemo se posve založiti da i vi dođete u slavu. Ako i mala dobra djela: ponuđena čaša vode, imaju pred Bogom svoju nagradu, slavu i krunu, koju će veliku nagradu dobiti vaša milostinja, ako nam umjesto gorućeg ležaja date prijestolje.

Ako ne čujete našu pravednu molbu, Gospodin će učiniti da vam se vrati istom mjerom, mjerit će vam se istom mjerom, ostavit će vas se u ovom mučilištu. Izvucite nas iz zatvora po svojoj pravednosti platite našu otkupninu vašim svetim žrtvama. Čujete li naše jecaje? Svi vapimo za pomoći, neka vas naši uzvici dirnu: pomozite, pomozite, pomozite!

Molitva Isusu i Mariji: Gospodine, smiluj se ovim jadnim žrtvama, radije osveti na nama veličinu njihovih grijeha. Izbavi ih iz ognja, dovedi ih u slavu i imat ćeš posvuda potpunu pobjedu. Moli za naše roditelje, sveta Djevice Marijo, oni su tvoja predraga djeca, iskaži im smilovanje, pokaži im sada da si njihova majka, umiri Svemogućeg u njegovom pravednom gnjevu. BOG SAM.

Grešnikovo beznađe na samrti (120)

Zar moram umrijeti i napustiti svoja dobra? O okrutni i prokleti čase koji mi oduzimaš ono što imam! O užasna i čemerna smrti koja me odjeljuješ od svega, budi milosrdna prema mojim vapajima i odgodi malo tvoj udarac. Ah, uhvaćen sam u zamku koju mi je Sotona postavio, osjećam sva svoja bezboštva, zamjećujem sve svoje grijehe. Kolike prezrene milosti, koliki odbačeni savjeti, koliki sati uludo potrošeni, darovi zgaženi nogama. O Isuse, smiluj se meni nesretnom grešniku. Majko milosrđa, moli za me moga Spasitelja.

Isus: Rugao si se, jadniče, pozivima moje ljubavi: pravedno je i razumljivo da se sada ja tebi rugam. Smijem se tvome užasu i tvome lažnom kajanju, rugam se tvojim suzama, moraš umrijeti i propasti.

Marija: Trebao si me moliti tijekom života i popravljati se: sada je kasno da me moliš jer ti ja više ne želim pomoći.

Umirući: Nesrećo moja, nemam više oca. On je sada moj srditi sudac. O nesrećo moja, nemam više majke, svi su me odbacili. Neprijatelji me okružuju, moje tijelo sve više slabi i nema nikoga da mi pomogne. Jao, zar moram umrijeti i biti zauvijek proklet? Nesretan i proklet čas u koji sam rođen! Prekasno vidim, svijete bezbožni, tvoje kobno sljepilo. Spoznao sam tvoju lažljivost, ali jao, nema više vremena. Zbogom prokleta lešino, zbogom, hrano za crve, tvoje te mjesto u paklu čeka. Ah, da sam te pobijedio, smrt bi mi bila zadovoljstvo. Ali jao, ja sam ti ugađao, to je moja okrutna žalost.

Vidim te, nesretni đavole, kako me čekaš uz moje uzglavlje. Odvedi me, o ogavniče, jer ti si me i zaveo. Gule me, trgaju jer umirem protiv volje. Jao, zar baš moram izdahnuti u svojim grijesima koje vidim? Umirem u nekajanju jer sam do preminuća odgodio svoju pokoru. Grešniče, ne idi mojim stopama. Samo je onaj mudar tko se dugo pripremao na ovaj strašni trenutak prelaska. Budi sudac na račun mene. Vidi bolje od mene, molim te, kako bi imao bolju sudbinu. Kakav ti je život takva će ti biti smrt. BOG SAM.

Napuštena duša oslobođena iz čistilišta po molitvama

siromaha i djece (127)

(Sv. Ljudevit je ovu pjesmu napisao kao svetu predstavu u obliku dijaloga koja se ovija u dva čina u čistilištu, u raju i na zemlji. Duše iz čistilišta vape za pomoć, Genevieve, Agnes i Catherine u tome prepoznaju svoje drage pokojne, dok su Armelle i Francoise pažljivije na molbu za pomoć neke napuštene duše)

Duše: Smrtnici, poslušajte nas, poslušajte nas, predraga braćo, uzdišemo prema vama iz dubine našega jada. Jao, kako trpimo! Tko će to razumjeti? Plačemo i vičemo, a nitko nas ne želi čuti.

Genevieve: O uzvici samilosni, moje srce je ganuto. Tko su ovi jadnici koji ovdje trpe? Prijatelji ljubljeni, otkud dolaze ovi uzdasi, ovi glasovi isprekidani? Jesu li to mučenici?

Agnes: Ovi krici moramo vjerovati, su krici naših otaca koji su u Čistilištu u okrutnim mukama. Poslušajmo njihove žalbe s dna ove tamnice, budimo osjetljivi na njihove udarce, uslišajmo njihove jecaje.

Catherine: Nije li to varka? Ja ću to otkriti, pustite me, molim vas, da na trenutak iziđem.

Živi: Iziđi, u dobar čas. Bit će nam drago, pokaži nam njihovo prebivalište ili ih dovedi.

Catherine: Duše, recite nam tko ste, gdje boravite, što trpite? Napustite vaše tajno boravište, govorite, pokažite nam se, tražite, tražite i dobit ćete.

Duše: Mi smo vaši roditelji, vaši očevi i vaše majke, vaši prijatelji, vaša djeca, vaše sestre i braća, zar vas ljubav i krv nisu učinili osjetljivima, rasteretite nas ovih užasnih muka.

Catherine: Ah, neutješna sam, prepoznala sam jedan glas: to je moj milosrdni otac, griješila sam, priznajem. Jao, bila sam dirnuta kad sam vidjela da umire, a zatim sam se zabavljala dok je on trpio.

Živi:1.To je glas moga oca, moje srce se raznježilo. 2. To je glas moje majke, prepoznajem njezin uzvik. 3. To je moja sestra, ne - moj brat. 4. To je moj pokojni suprug. 5. Jao, to je molba moga nekadašnjeg prijatelja.

Ostavljena duša: Gorim u ovoj vatri više od godine dana. Napustili su me i ljudi i Bog. Ah, ne mogu umrijeti u mome čemernome bolu, udostojte se pomoći mi vašim svetim molitvama.

Genevieve: Pogledaj, o blagi Spasitelju, tvoju svojinu u lancima, pogledaj, o dobri Pastiru, tvoje ovce u mukama! Blagi Isuse, izbavi ih iz vatre i dovedi ih u nebo.

Svi skupa: Blagi Isuse, izbavi ih iz vatre i stavi ih u nebo.

Agnes: Koje je vaše mučeništvo, duše, recite nam. Pokažite se, recite nam i mi ćemo moliti za vas.

Duše: Iz dubokog ponora izišli smo za trenutak da bismo na ovom svijetu potražili olakšanje. Nalazimo se na kužnom mjestu bez svjetla, spavamo u vatri gnjevnoga Boga, đavoli, naši krvnici, nas pale, satiru nas i nanose nam tisuće neizrecivih zala.

Siromasi, skupina djece: Gospodine, smiluj se ovim siromašnim žrtvama. Radije na nama osveti veličinu njihovih grijeha. Izbavi ih iz vatre, dovedi ih u slavu i posvuda ćeš slaviti potpunu pobjedu.

Napuštena duša: Vi se zabavljate i živite ugodno, a mene ostavljate usred ovog ognja, rasipate novac na ludosti, umjesto da meni olakšate moje muke.

Agnes: O dobri Bože, svrni pogled na ovu nesretnu dušu, prožmi ovo mračno mjesto ljubeznom svjetlošću. Blagi Isuse, izbavi ih iz vatre i dovedi ih u nebo.

Djeca: Pogledaj, o Kralju slave, tvoje okovano dijete. Ono gori u čistilištu, napušteno je. Dobri Oče, oprosti mu grijehe, tvoje srce je nježno, a da ne bi bilo ovim ganuto.

Bog Otac: Ja sam Ljepota bez mrlje, uzvišena Svetost, ova duša nije dovoljno čista, ona vrijeđa moju uzvišenost.

Anđeo čuvar: Utješi se predraga dušo, ljudi za tebe mole, uskoro ćeš biti slobodna, uskoro ćeš biti s nama.

Genevieve: O dobri Isuse, smiluj se ovoj jadnoj patnici, ti si njezin dragi Zaručnik, ona je tvoja draga.

Siromasi: Oprosti, dobri Učitelju, tvojim siromašnim prijateljima, udostoj se dovesti ih u nebo. Po našim svetim žrtvama, našoj milostinji, našim zavjetima i našoj pravednosti dovedi ih u nebo.

Sin Božji: Smilovat ću se vašim molitvama, kucajte i otvorit će vam se, prihvaćam vaše molitve, dajte i dat će vam se.

Duše: Vatra na ovom mjestu mučenja tako je jaka da u usporedbi s njom, vaša i najživlja, samo je slikarija. To je vatra koja proždire, koja prožima dušu, izjeda ju i čini užarenim ugljenom.

Agnes: Duše Sveti, Tješitelju, vidi tvoje stvorenje, budi njegov osloboditelj od muka koje trpi. Duše Sveti izbavi ovo stvorenje iz plamena i dovedi ga u nebo.

Djeca: Uslišaj nas, o Oče svjetla, neka te ganu nedaće tvoje djece, prikloni uho našim poniznim molitvama i pomozi naše prijatelje i roditelje.

Duh Sveti: Ako ostavljam ove duše da trpe, to je zbog toga što su mi se suviše opirale, one su prezirale moju vatru, moju blagost i moju ljubav.

Duše: Koje zlo je vrijeđati Boga, i koja zabluda vjerovati da to nije ništa, gorjeti u Čistilištu. Nema malih grijeha, nema lakih pogrešaka, jer ih Bog kažnjava s toliko gnjeva.

Napuštena duša: Moja duša se na ovom mjestu bez prestanka uzdiže prema Bogu, a Bog je bez prestanka odbacuje i snizuje. Nikada čovjek smrtnik ne može zamisliti toliku muku. Moje mučenje je okrutno, moja muka ogromna.

Genevieve (na koljenima): Pokaži se, o dragi prijatelju, ovoj duši koja te ljubi, u ovaj čas pokaži da je tvoja ljubav velika.

Siromasi (na koljenima pred Marijom): Moli za naše pretke sveta Djevice Marijo, oni su tvoja draga djeca, smiluj im se. Pokaži im sada da si njihova majka, umiri Svemogućeg u njegovom pravednom bijesu.

Anđeo čuvar: Utješi se ljubljena, Marija te zagovara, uskoro ćeš biti slobodna, uskoro ćeš biti s nama.

Duše: Bog svet i moćan oblikuje našu muku, osjećamo teret sve njegove pravde. Istina je, ljubimo ga kao dobrog Oca, ali ga osjećamo kao strogog suca.

Agnes: O dobri Isuse, smiluj se tolikim siromašnim žrtvama. Radije se osveti na nama, kazni na nama njihov grijeh.

Siromasi: O Bože ljubavi, o uzvišena Dobroto koja ispunjaš nebo i podzemlje. Pokaži se u ovom prebivalištu muke, kako bi je ublažio, kako bi im slomio okove.

Napuštena duša: Bog mi dade nazrijeti njegovu uzvišenu ljepotu i u tom zrcalu moje muke se još više povećavaju. Jer bih želio potrošiti tisuću života kako bih vidio trenutak ove beskrajne ljepote.

Duše: Jao, blagi Gospodine, ti nam se opireš. Ah, kada ćemo te ugledati, našeg Boga, našeg Oca. Izgledaš nam ljubezan u svojoj ljepoti, a naše bezakonje te čini strašnim. Oče, ti nas ljubiš kao istinsku djecu, a zaboravljaš nas kao jadnike. O Bože milosrđa, oprosti, smiluj se. O Bože, pun dobrote, smiluj nam se.

Bog Otac: Nema milosrđa, jer je njegovo kraljevanje prošlo, ne želim da mi dolazite prije nego sve platite. Ja sam Bog osvete, evo moga prebivališta. Na ovom mjestu patnje ja zapovijedam, trpi, jadni stvore, nemam samilosti s tobom, jer nisi dovoljno čist da bi me bio dostojan. Ja te ljubim, istina je, ljubim te kao svoju vlastitu sliku, ali tvoja je mlakost prevelika, tvoj grijeh te posve izobličio.

Duše: Ljubezni Isuse, umiri svoga Oca. Zar nas ne ljubiš više na ovom mjestu gnjeva? Skupo smo te stajali, ljubi svoju baštinu, dođi oslobodi nas, završi svoje djelo.

Isus: Ljubim vas neizmjerno, ali u nebo ne ulazi ništa nečisto. Kad budete posve čisti, izvući ću vas iz vatre.

Duše: O naša dobra Majko, možeš li nas pogledati a da te naš jad ne takne? Uzdišemo prema tebi u našem okrutnom bolu. Umiri svoga gnjevnog Sina po svojem krilu koje ga je nosilo, po svojim slatkim grudima koje su ga dojile.

Marija: Djeco moja, ganuta sam i nježno vas ljubim. Kao vaša Majka molim i umirujem Svemogućega.

Duše: Jeste li nas, vi, stanovnici zemlje, ovdje zaboravili i posvađali se s nama? Smiluj te nam se, dragi prijatelji, molimo vas vapijućim uzvicima.

Napuštena duša: Pritecite mi u pomoć, i Bog to želi, da biste njemu ugodili, da biste ostvarili njegovo kraljevstvo, slavit ćete ga novom slavom, ako mi pribavite vječnu slavu.

Francoise: O Isuse, dobrodušni Jaganjče, izbavi naše pretke iz ognja, oni su te stajali tvoje predragocjene krvi. Jao, jao, ti im najavljuješ protivljenje, a oni su te koštali tvoje predragocjene krvi. Jao, jao, uvedi ih u nebo. Isuse blagi, ove duše te ljube, Isuse blagi, uvedi ih u mir, oprosti im kako bi umnožio dobročinstvima, jao, jao, njihova je bol velika, o kako bi ih ispunio dobročinstva, daj im pokoj u nebu zauvijek.

Siromasi (na koljenima): Isuse, ti pomažeš vapijućima i daješ svima obilno. Zar ćeš zaboraviti siromahe koji te mole, njih koji su te stajali tvoje krvi, ne, tvoje srce je odveć samilosno.

Duše: Ako nas oslobodite i pomognete nam, bit ćemo vam zahvalni, budući da smo po vama zadobili potpunu pobjedu, založiti ćemo se da i vi dođete u slavu.

Napuštena duša: Odvije nemam više sredstava da pomognem sama sebi, ja ne zaslužujem ništa u mojim velikim mukama. Prijatelju, ako si voljan, tebi će biti lako, i ono malo što učiniš, bit će mi korisno.

Francoise: Pomozi, o Djevice Marijo, tvoju djecu i tvoje sluge, gledajući ih kako trpe u bolovima, jao, jao, smiluj im se jer trpe u bolovima, umiri Boga u njegovom gnjevu.

Marija: Moje dijete, ja sam milosrdna, moje srce je puno ljubavi govorim i molim moga Sina za vas danju i noću.

Siromasi: O blagi Isuse, pokreni se, jer te siromah moli. Tvome gnjevu suprotstavlja tvoju Majku Mariju. Po njezinoj utrobi koja te nosila, po njezinim grudima koje su te dojile, pokaži na nebu svoju ljepotu ovim vjernim dušama.

Anđeo čuvar: Utješi se ljubljena, siromasi požuruju Boga za tebe, uskoro ćeš biti s nama.

Duša napuštena: O moj čuvaru vjerni, kako me tješiš. Dobre li vijesti koju ovdje naviještaš. Ući ću u slavu, posjedovat ću Boga. Pjevat ću pobjedu i na ovom uniženom mjestu.

Duše: Ako i najmanje dobro djelo, poput pružene čaše vode, ima pred Bogom svoju cijenu, svoju slavu i krunu, kako ćete veliku nagradu, primiti za vaš milodar, ako nam umjesto ognjenog ležaja pribavite prijestolje. Ako ne uslišate naš opravdan zahtjev, Gospodin će vam uzvratiti istom mjerom, mjerit će vam se istom mjerom, bit ćete ostavljeni u ovom mučilištu.

Napuštena duša: Izbavite me iz zatvora po svojoj pravednosti i platite moju otkupninu vašim svetim žrtvama. Čujete li moje uzvike? Tražim pomoć, smilujte mi se: u pomoć, u pomoć.

Armelle: Malo stvorenje prostrto pod tvojim nogama Gospodine, zaklinjem te da imaš samilosti sa svima. Neka ove duše otkupljene predragocjenom krvlju budu zauvijek ukrašene nebeskom slavom. Ja sam sluškinja, imaj samilosti prema meni, u ovoj trpećoj duši ljubav mi zapovijeda. Iako sam nedostojna da te bilo što tražim, udijeli mi ovo dobro po svojoj velikoj milosti. Moj Zaručniče, moramo osloboditi ovu dušu i dati joj tvoje Biće zauvijek. Usliši moju molitvu, po svom dobrostivom srcu, po svojoj svetoj Majci, po jadnom siročetu.

Marija: Pogledaj svoju Majku, o Isuse, moje dijete. Molim te za ovu siromašnu trpeću dušu. Udijeli joj svoju milost, po ovim sirotim mališanima daj joj mjesto u nebu, ona je tvoj prijatelj.

Isus svojoj Majci: Ti to želiš, Majko, učinjeno je, to je dovoljno, ne moli, zapovijedaj, zapovijedaj!

Isus svome Ocu: Oče, molim te usliši odmah moju Majku i cijenu moje krvi.

Siromasi: Gospodine, poslušaj svoga Sina, ne možeš se oduprijeti njegovoj štovanja dostojnoj krvi. Ne možeš odbiti divnu Majku, ne možeš odbaciti jadnog siromaha.

Bog Otac: Da prisiljen sam uslišiti, ovo je moj pravi Sin. Ne, ne mogu se oduprijeti njegovoj štovanja dostojnoj krvi. Ne mogu odbiti divnu Majku, ne, ne mogu odbaciti jadnog siromaha. Anđeli, siđite brzo u Čistilište kako biste doveli ovu dušu u moju slavu. Želim da ona bude poput mene, da nosi krunu, moćna i bogata poput kralja. Ja vam to zapovijedam.

Anđeo duši: Brzo se digni, popni u nebo, Gospodin te zove, kako bi te nagradio i okrunio vječnom slavom.

Anđeo đavlu: Sotono, uzmakni! Poslušaj velikoga Kralja, odlazi u ponor i gori tamo u vatri, ova duša uzlazi u nebo u uzvišenom sjaju.

Đavao: Trgam, bjesnim, padam u vatru, jer ova duša ima baštinu koju sam ja u nebu izgubio. Nesretan ja, gorjet ću u vatri.

Oslobođena duša: Letimo poput ptice, dana su nam krila do prijestolja Jaganjčeva, u vječnu slavu. Ulazim k tebi, uzvišeni Vladaru, kako bih te ljubio, kako bih te gledao i zauvijek se odmarao u tebi.

Bog: Žarko te želim imati, ljubljena. Približi mi se brzo. Svaki strah je prošlost. Dajem se posve tebi u svoj slavi. Uđi, dakle, zauvijek k meni, pjevaj zauvijek pobjedu.

Svi anđeli: Neka se cijelo nebo raduje, jedna je duša prešla među svete! O Bože uzvišeni, neka te slave za ovo remek djelo tvojih ruku. Neka svaki čovjek i svaki anđeo pjeva radosno: Naš brat je u nebu, slava i hvala Bogu!

Siromasi: Blagoslivljajmo zauvijek Gospodina u njegovim dobročinstvima. Napuštena duša koja je trpjela u vatri, otišla je u nebo, okrunjena je. Blagoslivljajmo zauvijek Gospodina u njegovim dobročinstvima!

Pravila za čovjeka koji se obratio u misijama (139)

Veliki Bože, divni Gospodine, hoćeš li dopustiti grešniku da nosi časnu titulu tvoga poniznoga sluge? Neka mi je tvoje milosrđe dade i udjeli kako bih mogao svima reći da te ljubim i da ti služim.

Izvrsnost i odlika služenja Bogu

Služiti Bogu, velike li uzvišenosti, to je više nego biti kralj. Gospodine, nisam dostojan da budem tvoj sluga, ali ti to želiš, veliki Učitelju, nastojat ću to biti, kazujući cijelom svemiru da te ljubim i da ti služim. Primio sam tvoje svjetlo, tvoju milost i oproštenje u zadnjim pučkim misijama slušajući propovijed. Započeo sam svete vježbe te ih preveo u hvalospjeve. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Bogu služim kad ga štujem u duhu i istini, a kako bih to činio, zazivam njegovu dobrotu u pomoć, jer njegova je milost neophodna da bi se to htjelo i moglo činiti. Služim Bogu svim svojim srcem on je moja slava i moja sreća.

Služiti u duhu, bez zadrške i bez poštede. Tko dvoji i proračunava, ne služi sveto Bogu. Gorljivo, bez lijenosti, radosno, bez tuge. Služim Bogu svim svojim srcem on je moja slava i moja sreća. U istini, bez pretvaranja, bez umješnosti i bez dodvoravanja, bez straha i ograde, rado i iskreno, bez ljudskih obzira prema svijetu, bilo da nam laska ili nas grdi. Služim Bogu svim svojim srcem, on je moja slava i moja sreća.

Dnevna pravila

Čim se probudim, uzdižem prema Bogu svoje srce. Spavam li ili sam budan, ja pripadam tebi, Gospodine. Evo me spreman sam sve učiniti kako bih se tebi dopao. Služim Bogu svim svojim srcem, on je moja slava i moja sreća. Moleći Boga, oblačim se nakon znaka križa ne misleći na išta beskorisno, ne vičući glasno, bez ikakvih beščednosti koje bi uznemirivale vid ili sluh.

Oblačim se uređujem kako bih sačuvao čistoću ali bez pomodnosti, bez raskoši i ispraznosti, s čašću i pristojno, bez gubljenja vremena, bez rasipanja. Nakon toga molim na koljenima, skromno, bez riječi i bez ikakve svojevoljne rastresenosti, pobožno bez lijenosti, radosno bez tuge. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Razmatram u njegovoj prisutnosti o smrti i sudu, nebu i njegovoj nagradi, paklu i njegovoj kazni, vječnoj slasti, vječnoj muci. Nakon molitve uređujem dom, ili činim nešto drugo u skladu s vremenom i mjestom, samo za Boga, u njegovoj prisutnosti i bez samodopadnosti.

Vrijeme mojih dana uređeno je savršeno točno. Moji su sati raspoređeni sve do objeda: vrijeme za to i to djelo, vrijeme za tu i tu žrtvu. Iz trenutka u trenutak, iz sata u sat gledam prema nebu i kažem: Evo mog obitavališta i mog vječnog boravišta. O dušo moja, čuvaj se, sve prolazi, Bog te gleda. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Čitam, pišem ili molim, radim neprestano koristeći život za Boga, ne gubeći ni jednog trenutka. Kako je vrijeme dragocjeno i kako je nenadoknadivo! Prije nego sjednem za stol molim za blagoslov. Dok blagujem ja sam ljubazan, umjeren i pristojan, skroman u držanju i radostan u svojoj tišini.

Pobožno zahvalim na kraju obroka. Svijet to čini u grimasi ili uopće ne zahvaljuje. Dugi obrok, kratka molitva, a ja činim upravo obrnuto. Ako mogu svaki dan idem pobožno na Misu, a kako bi mogao na njoj prisustvovati sve spremno ostavljam, nakon čega se sve druge stvari bolje uređuju. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Razmatram bez propuštanja svaki dan, ali ne propuštam ni molitvu na glas. Obadvije su velika pomoć u služenju Bogu bez zadrške, kako bismo ga ljubili još više. Dnevno izmolim ružarij ili barem jednu krunicu, praksa je to dobrovoljna, ali to je savršena tajna koja čini naš život sretnim a našu smrt dragocjenom.

Kako bih bio pravedan i vjeran u svemu živim po vjeri u svemu me vjera vodi, ona je moja baklja, moj zakon, vjera diktira određenu vježbu i ja je bez pogovora činim. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Svaki mjesec, redovito, pristupam svetim Sakramentima, pa i češće ako je potrebno, u skladu s mjestom i vremenom, što se češće pričešćujem, češće dobivam život. Svaku večer činim ispit savjesti o mojim glavnim obavezama. Zatim, kako bih nadoknadio propuste, činim neku pokoru. Nakon molitava sveto liježem, bez indiskretnih riječi, bez kašnjenja, u duhu poslušnosti, u duhu pokore. Kad liježem stavljam se u položaj mrtvih, ovaj položaj me dira, misleći na Boga, usnem. Gospodine, za tebe spavam, a moje srce kuca i bdije. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Pravila za vremenska dobra

Kako nisam stvoren za zemlju nego za besmrtno dobro, ja se ne sudim niti svađam kako bih posjedovao vremensko dobro. Zadobivam ga bez nepravde i posjedujem ga bez škrtosti. Radije neka mi ukradu moj prsluk i moj ogrtač, nego da sačuvam svoje haljine parničeći se po sudu.

Sluga Božji popušta i Bog ne želi da se on parniči. Za Crkvu i skrbništvo moglo bi se parničiti za dobro drugoga, ali se po tome može i pasti u prokletstvo ako ljubav nije čista, bez ogorčenosti i bez uvrede. Plaćam što prije svoje dugove, rado i radosno, ne izmišljajući izgovore kako bih izbjegao plaćanje. Bez sudskih stražara i bez prisile, bez zaobilaženja i bez varanja. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Samo zbog Boga dajem milostinju, kako bih si učinio prijatelje, kako bih dobio žezlo i prijestolje, kraljevstvo u Raju. Ali milostinju dajem u tajnosti, hitro, radosno i savršeno. Razborito i mudro raspolažem svojim dobrima, ako darujem, činim to u kršćanskom duhu, bez parade, bez traženja časti i bez ikakvih ludih izdataka.

Bez grimasa u mojoj pratnji, bez raskoši u mojim haljinama, bez parada u mom domaćinstvu, bez skupog namještaja, jer tako sam rekao ovom prokletom svijetu na svome krštenju. U gradu ili na selu, u kući ili na polju, ako gubim ili dobivam, moje srce je zadovoljno. Bez osporavanja, bez ljutnje, bez izvanredne radosti. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Pravila za časti i hvale

Nikada ne težim za hvalama ni počastima, ali ako mi ih netko iskaže ja ih upućujem Gospodinu. Čovjek svim svojim govorom ne čini nas ni ludim ni mudrim. Na drugoj strani, u tišini, vidim svoje mjesto u paklu, bez samodopadnosti i tjelesnih hvala; jer govoriti protiv sebe samoga, često je znak krajnje oholosti. Zadovoljan svojim imetkom, ne težim većemu, iako je običan, ja u njemu nalazim sve što mi je potrebno. Moja slava jedinstvena i uzvišena je u meni samome. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Daleko mudraci sa svojom mudrošću, ako nisu mudri u Gospodinu. Daleko plemići u svojoj plemenitosti ako nisu plemeniti u srcu ako ne opraštaju uvredu bez osvete i mrmljanja. Moja je najveća slava u snižavanju i trpljenju, a moja pobjeda u pobjeđivanju sebe opraštajući, u časti bez dopadljivosti, u uvredi bez osvete. I kad me najviše vrijeđaju kažem: neka je blagoslovljen Bog! Ne želeći se osvećivati ni kažnjavati počinitelja. Rado opraštam i ne žalim se nikomu. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Pravila za užitke

Osuđujem i prezirem sva zabranjena zadovoljstva, znajući da je po ovoj kugi propalo mnogo i najsvetijih. Umjeren sam i u neophodnim zadovoljstvima. Da bih pripadao Isusu Kristu potrebno se raspeti. Uvijek se umrtvljujem u tijelu i u duhu, a da to nitko ne primjećuje, kad jedem ili pijem. Od najboljega stavljenog na stol, od rijetkoga, od mjesta, od ugodne vijesti, od svega činim žrtvu Bogu kako bih sačuvao u duši čistoću njegova plamena. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Tamo presijecam riječ, ovdje zaustavljam neku želju, ili olaki smijeh, ili kakvo drugo isprazno zadovoljstvo, ludost, pogled, šalu. Ne govorim o košulji od kostrijeti, ni o željeznim pojasevima, ni o dragovoljnom bolu koji tijelo može trpjeti. Volim činiti pokoru u poslušnosti. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Pravila za ono što treba izbjegavati

Mrzim najvećom mržnjom svaki grijeh, pa i laki, jer ide Boga samoga, jer nam zatvara nebo. Izbjegavam njegov privid i u najmanjim prigodama. Grijehu naviještam rat kako bih vodio spasenju grešnika. Ničega se na zemlji ne bojim osim ove užasne nesreće. Pakao, kako god bio užasan, bez grijeha se čini ljubezan. Izbjegavam veliki i lijepi svijet jer je poguban. Koliko on više viče i gunđa to sam ja sretniji. Ukoliko me smatraju divljim toliko postajem mudriji. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Bog me čuva da me ne nađu u kockarnici, u kabareima, radije bih posjećivao vučicu i vuka u šumi. Ova su mjesta zloglasna po svojim užasnim sablaznima. U nekoj hitnoj stvari, kad je čovjek na putu, ako mu je potrebno prenoćište, može tamo piti i jesti, ali ne kao bezbožnik da bi pio i živio raskalašeno.

Zbogom balovi i plesovi čiji je đavao tvorac, o kako se u ovim ludim ritmovima vrijeđa Gospodin. To je fino učenje najveće raskalašenosti. Zbogom besramne igre i sve igre na sreću koje oskvrnjuju tolike svečanosti u kojima sam đavao sudjeluje, a koji skriva toliko zla pod radošću i umješnošću. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Daleko od mene ovi skupovi i proslave zaštitnika koje su zbog zloupotrebe promijenjene u đavoske proslave. Osuđujem ova sijela gdje se kaljaju duše. Osuđujem i prezirem ove glupe priče, romane, koji zahvaćaju poput kuge i čine da propada toliko ljudi.

Daleko od mene čitati ih, ja ću ih spaliti ili potrgati. Daleko od mojih očiju ovi likovi u kojima je đavao zasjeo, ova golotinja, slikarije za koje luđaci misle da imaju veliku cijenu. Ja ih razbijam, prevrćem, šaram, kidam. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Daleko od mene heretici koje je crkva osudila s njihovom lijepom praksom i profinjenim knjigama. Daleko od mene kalvinizam, daleko od mene jansenizam. Osim Pisma čitam pobožne knjige, čija je nauka čista i puna ljubavi. Ne kako bih se divio njihovu govoru nego da bih postao mudriji. Po maču i odori koliko opasnih službi u kojima se griješi i orobljava na fin i slavan način, ali koji čine da duše padaju u vječnu vatru.

Kad mi svijet nudi da napravim neki dobitak, neku službu, ja se informiram, između ostalog o sljedećem: želi li Bog to od mene, zatim radim taj posao i ostajem u njegovoj službi. Izbjegavam i gnušam se svega što navodi na grijeh, ali jedva se mogu sačuvati i spriječiti ga, toliko se zlo uvećalo, toliko je tijelo korumpirano. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Pravila za razne pobožnosti

Moja prva pobožnost je prema Isusu u Presvetom Sakramentu. Klanjam se sat vremena mjesečno, redovito. To je sunce moje duše koje je obasjava i koje je pali. Pobožan sam prema Mariji, ona je moja pomoć i moja potpora, ona je slava mog života i iza Boga sve moje dobro. Da bih bio vjeran Bogu sve predajem njoj.

Ona je moja kraljica, a ja njezin sluga. Ona je moja Majka i Učiteljica, a ja dijete njezinoga Srca. Ja sam iz njezine pratnje jer je častim i nasljedujem. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Imam puno povjerenja u arkanđela sv. Mihaela, čija revnost i razboritost je otjerala Lucifera iz Neba, koji odvaguje sve duše za Nebo ili za vatru. Zahvalan sam svome Anđelu čuvaru. Zazivam s povjerenjem njegovo svjetlo i njegovu potporu. Poštujem njegovu nazočnost i nasljedujem njegovu nevinost. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Suosjećam s dušama iz Čistilišta svaki dan, moleći Pohvale sjećam ih se, pomažem im; moja najslađa pobožna vježba je činiti im uslugu. U crkvi sam ponizan, ne brbljam, pun podložne vjere, sabranosti, ljubavi i povjerenja, straha i poštovanja. Razborito korim psovače imena Božjega, one koji su bez smjernosti, bez poštovanja na ovom svetom mjestu. I ako neće činiti pokoru, činim je ja u njihovoj nazočnosti. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Kako bih bio siguran, molim za dobrog duhovnika, s punim povjerenjem otkrivam mu svoje srce. Slušam i slijedim naputke, to su za mene najveća čuda. Savršena praksa, iz koje izvlačim veliku pomoć, je da se povučem svake godine nekoliko dana na duhovne vježbe. Govoreći mojoj duši, Bog je čisti i zapaljuje. Prezirem ono što prolazi kao nedostojno moga srca, cijenim samo milost i ljubav moga Spasitelja. Neka svijet pjeva i pleše, u svijetu me ništa ne zadovoljava. Dobra koja očekujem od svijeta su zapravo dragocjeni križevi: da mi se netko ruga i grdi me, prezire, napada zloćom, ponižava me i osiromašuje. Služim Bogu svim svojim srcem. On je moja slava i moja sreća.

Odluke grešnika obraćenog u misijama da ostavi svijet

i grešne prigode (142)

Konačno je, Gospodine, tvoja milost pobijedila nad mojim srcem. Vidim sada svoje zablude i svoju nesreću. Odmaknimo se od svijeta koji viče i vara, udaljimo se od svijeta, on je varalica. Počinjem jasno vidjeti svijet i njegovo sljepilo. Gorko plačem zbog toga. Odmaknimo se od svijeta koji viče i vara, udaljimo se od svijeta radosno. Snaga istine je učinila da vidim svoje bezakonje i vratila mi je slobodu.

Zbogom svijete koji blatiš i gunđaš, zbogom svijete koji si mi ugađao. Zbogom igre, zabave i prijateljevanje s raskalašenima, zbogom ljudski obziri. Zbogom svijete, koji ugađaš i vičeš, zbogom svijete i svi vi slobodnjaci.

Zbogom zadovoljstva, zbogom veličine, zbogom sva čarobna dobra što očaravate gotovo sva srca. Zbogom svijete, koji očaravaš i vičeš, zbogom svijete i njegovi pristaše. Zbogom svijete i njegova buko, zbogom imanje i njegova brigo, kako bih se mogao pripremati za smrt. Odmaknimo se od svijeta koji buči i viče, odmaknimo se od svijeta punog neprilika.

Zbogom novosti dvorske, vojne i ljubavne, zbogom grade i boravak u tebi. Udaljimo se od svijeta koji vara i viče, odmaknimo se od svijeta zauvijek. Smatrat će me bogomoljcem, neukim, lažno pobožnim, zvat će me luđakom. Napustimo svijet, neka mi se ruga i neka viče, ostavimo svijet što prije možemo.

Zbogom svijete, zbogom vremenska dobra, moje srce je srce besmrtno stvoreno je za Vječnoga; odmaknimo se od svijeta koji prolazi i viče, udaljimo se od svijeta, tražimo Nebo. O, kolike beskorisne zabave, kolike glupe razonode, kolike nesretne promjene. Odmaknimo se od svijeta, koji se mijenja i koji viče, udaljimo se od svijeta jer je vrijeme. Naše sluge i podložnici bit će sutra naši neprijatelji, usprkos onome što su obećali. Zbogom svijete, koji se mijenjaš i koji vičeš, zbogom svijete i njegovi prijatelji. Što, da ljubim zlato i srebro, taj žalosni komad zemlje, podložan stražarima i lopovima? Odmaknimo se od svijeta koji se mijenja i viče, odmaknimo se od svijeta nevjernog i promjenjivog.

Usprkos ognju i čeliku, usprkos žalopojkama tijela, usprkos paklenom bijesu, zbogom svijete, koji očaravaš i vičeš, zbogom svijete, treba pobijediti. Ostavimo svijet neka prolazi, ostavimo svjetovnjake neka se njime zamaraju, ostavimo luđake neka nam prijete. Odmaknimo se od svijeta, koji prolazi i koji viče, udaljimo se od svijeta, moramo požuriti.

Gospodine, otkada ti služim, vidim da gotovo cijeli svemir uranja u pakao. Odmaknimo se od svijeta, koji proklinje i viče, udaljimo se od svijeta u pustinju. Više volim pjev ptica i krikove životinja, nego svijet u njegovim novim melodijama. Odmaknimo se od svijeta koji pjeva i viče, udaljimo se od svijeta punog zla.

Sve u svijetu vodi grijehu, gotovo je, ja idem potražiti neko drvo ili udubinu u stijeni. Zbogom svijete koji griješiš i koji vičeš, zbogom svijete, moram se sakriti. Evo šume i brežuljka, izvora i potoka, kolibe i seoca, ostavi me svijete, koji varaš i koji vičeš, ostavi me da živim u miru. O koja tajna zadovoljstva, o koji sveti i slatki mir moje srce kuša u ovoj šumici.

Ostavi me svijete koji griješiš i koji vičeš, ostavi me svijete zauvijek. Sami jedan s drugim, o moj dobri Isuse, želim samo tebe i ništa više. Zbogom svijete i njegove zablude. Ostavi me svijete, koji prolaziš i koji vičeš, ostavi me svijete da živim u Isusu.

Odlazi svijete, ne traži me više, povučen sam, samotnjak, s Marijom, s Isusom, jao svijetu koji vara i viče, jao svijetu. Živio Isus! BOG SAM.

Put Neba (l52)

Gorljivi: Hajdemo, prijatelji, hajdemo u Raj. To je nužno, prisilimo se to činiti. Nema ničega što čovjek ne čini po Božjoj milosti.

Lijeni: Zašto je potrebno siljenje da se dobije ova nagrada! To je potrebno, ali teško za učiniti, ja to ne mogu.

Gorljivi: Bez obzira na cijenu, hajdemo u Raj. Za tako male nevolje, dobit ćemo vječno zadovoljstvo. To je nužno, prisilimo se to činiti. Nema ničega što čovjek ne čini po Božjoj milosti.

Lijeni: Što, zar da oslijepim kako bih vjerovao? Predati se zbog pobjede? To je potrebno, ali teško za učiniti, ja to ne mogu.

Gorljivi: (nedovršeno)

Sveto putovanje - novi hvalospjev (162)

Draga družino, koja hodaš tako veselo i sveto, pouči nas, molim te, što je predmet vaših želja da vas čini tako radosnima.

Odgovor: Mi tražimo život, slavu i mir koji traju zauvijek. Ako i ti to želiš, pođi s nama i svi ćemo ih imati. Ti izaberi za sebe rat, vojnike i stražare, izaberi novac, čovječe od blata i zemlje. Mi ćemo radosni dobiti Nebo. Čovječe svjetovni pleši, opijaj se dobrim vinom, proždrljivče, idi na gozbu, uživanje, pir. Mi radosno idemo u Nebo. Trgovče idi na sajam, nastoji steći, ne štedi se da bi se obogatio i zatim pio. Mi radosni, mi ćemo dobiti Nebo.

Idite u vojsku, vi ljudi prvorazredni, prolijevajte vašu krv za slavu koja ide u dim. Mi radosni idemo prema Nebu. Traži, životinjo nečista, u skladu s tvojim željama, dobra i zadovoljstva i časti ovog svijeta. Mi radosni mi tražimo Nebo.

Tražite utvaru, san noćni, prevrtljivu sjenu, malu točku, česticu. Mi radosni, tražimo Nebo. Mi tražimo milost, sve ostalo je ništa. Nije dobro ono što je prevrtljivo i prolazno. Mi radosni, tražimo Nebo. Skupljajte, škrtice, smijte se, raskošnici, uzdižite se, veliki, ovakvi luđaci nisu uopće rijetki. Mi radosni tražimo nebo.

Zemlja je prekrivena bezbrojnim luđacima koji čine poput vas i koji jure za svojom propašću. Mi radosni tražimo nebo. Slijedi dim, skupljaj otpad, dobij cijeli svijet. Koja korist ako je duša prokleta. Mi radosni tražimo nebo. Gubitak potpun: izgubiti svoga Spasitelja, izgubiti sreću, izgubiti život vječni.

Mi radosni tražimo Nebo. Naša je besmrtna duša stvorena za Boga, zemlja je premala, ništavna. Trebamo raditi jedino na našem spasu. Eto našeg cilja, evo našeg jedinog posla. Mi radosni tražimo Nebo.

Tražimo Mariju, tražimo Isusa i ništa više. Eto slave i života, dođite, slijedite nas i imat ćemo ih svi. Nema druge izvrsnosti osim poniznosti. Naše siromaštvo čini sve naše obilje. Mi radosni, tražimo Nebo. Slavu imamo jedino snizujući se. Bivajući poslušni pjevamo pobjedu. Mi radosni tražimo Nebo. Sve naše znanje je u križu. Mi smo kraljevi jedino na Kalvariji.

2. O STALEŽIMA, DUHOVNIM I ŽIVOTNIM PRILIKAMA

Odvažnost i molitve savršenog i gorljivog misionara (22)

Odabrao sam, trčim po svijetu, uzeo sam dušu lutalice kako bih spasio moga siromašnog bližnjega. Što? Zar ću posvuda gledati kako duša moga dragog brata propada zbog grijeha, a da moje srce time nije dirnuto? Ne, ne Gospodine, njegova duša je predragocjena. Zar ću gledati kako ova tako lijepa duša, pada u vječnu smrt a da nikoga to ne boli? Što? Zar ću gledati kako je krv Boga koji ljubi ovu dušu beskorisno prolivena a njena vrijednost za uvijek izgubljena?

Radije bih bio proklet. Ah, Gospodine, svi te vrijeđaju u čovjeku koji je tvoja slika, bez riječi bi trebao to trpjeti? Tvoji neprijatelji grabe tvoju slavu, a zar da ja budem na njihovoj strani? Uistinu radije smrt! S tobom Gospodine, ja ću pobijediti. O veliki Bože, daj mi svoje oružje, kako bih pobijedio svijet i njegove čari i ono što se protivi tvojim zakonima. Kako bih obraćao duše, ulij, ulij u moju dušu svetost, u moj duh istinu, a u moje srce tvoj čisti plamen.

Daj mi dar mudrosti i onu ljubav koje nas tjera i koje čini čovjeka božanskim. Učini, veliki Bože, od mojih usta grmljavinu kako bi razorio bezakonje te kako bi se vršila tvoja volja na nebu i na zemlji. K tebi težim Gospodine, samo si ti moj poduhvat, samom tebi, bez ljudskih obzira.

Gazim nogama svijet i njegove likove, ako se moja revnost sviđa tvojim očima, bit ću sretan da postanem i njegov otpad. Za zrno pijeska čovjek prolazi more i zemlju s beskrajnim naporima. A za tebe Gospodine, ja da nemam nikakve revnosti? Kako bih zaslužio krv moga Boga neću se ni pomaknuti s mjesta? O kojeg li prezir nevjernika!

Kad konj pada pod teretom, ljudi suosjećaju s njime, rastovaraju ga, a za neku dušu imaju samo prezir. Kad padne, kad spava u grijehu, neće je podići. Odlazi, siromašna dušo, kud god hoćeš, umri u grijehu, padni u ponor.

Ah, posvuda đavao koji nas napastuje, posvuda obilna žetva i malo Božjih radnika. Molimo, molimo, oci obitelji, da pobijedimo oholost đavla i da Bog pošalje u svoju žetvu radnike Evanđelja. Vojnici posvuda zveckaju vrećicom, svi se nastoje naoružati, stvaraju se regimente. Za obranu Boga kojeg napadaju, hoće li se dići i jedna regimenta, hoće li se stvoriti sveta posada? Jao, jao, nitko na to ne misli.

Lažni pobožniče, dušo putene, počivaj s nevjernikom, spavaj u miru, ti nisi ranjena. Ništa ti ne smeta, nitko ti ne nanosi štetu, ne brineš se za drugoga, ako propadne, gore za njega. Okrutni odmor! Okrutna uvreda! Ja se ne mogu ni časka odmarati, niti biti na jednom mjestu videći kako vrijeđaju Isusa. Jao, svi mu posvuda najavljuju rat. Grijeh posvuda vlada, duše padaju u vatru.

Grmjet ću poput groma. O moj Bože, za tvoje Evanđelje trpjet ću od grada do grada tisuću uvreda, tisuću zala. Ako svojim životom i krvlju mojih žila uništim samo jedan jedini grijeh, ako taknem samo jedno srce, ti ćeš mi odveć platiti sve moje muke.

Kad ne bih nikoga spasio, ne bih izgubio krunu pripremljenu za moja djela. Jer, ne naknađuje se plod nego sjeme koje smo posijali i trud koji smo uložili. Nagrada odgovara visini patnje. Moj Bože, iako te ljubim, ja se bojim sebe samoga, pomozi mojoj nemoći.

Kad bih bio svet kao apostoli, kad bih zadobio svemir, mogao bih opet pasti u pakao želeći spasiti duše drugih. Učini da uvijek budem vjeran u prakticiranju moje revnosti, u djelima svetosti. Nek moj izvor vrije danju i noću a da ja ne osiromašim, neka propovijedam kako bih obraćao, ali neka propovijedajući i ja sam se ispunjam.

Daleko od mene strogi revni pokornici, puni strogosti i gnjeva, pod isprikom ljubavi. Malo octa s mnogo ulja, pridobiva duhove i srca, obraća i najveće grešnike kako vidimo u Evanđelju. O moj Bože, neka me tvoja milost pomogne kako bih u svemu vršio tvoju volju. Usprkos paklu, usprkos tijelu i čovjeku, želim učiniti da te ljube Gospodine, i ako bi te moja smrt proslavila, bit ću sretan ako me i ubiju. Uvijek da budem skroman, ugodne nebeske revnosti, ali bez pretvaranja i bez ispraznosti, bez oslanjanja na laskanje, da budem sve svima otvorenim i blagim srcem, bez odbijanja i najgoreg bezbožnika.

Privezujem se za poslušnost i ona je moja jedina mudrost, da propovijedam sa sigurnošću, jer po iskustvu znam, da je gorljiva revnost zlo ako nije ponizna i razborita u skladu sa zakonom i naukom. Daleko od mene najamnički pastiri, pastiri ali i ljudi od zarade, koji propovijedate zbog vlastitog interesa.

Ja sam kao Bog siromašan na zemlji, ne posjedujući novac, ne bojeći se stražara, ne započinjući svađe. Iako ne sadim niti sijem, bogatiji sam od vas, vjerujte mi, gospodo, moja razboritost je profinjena; uzeo sam bogataše za zakupce, dobivam što trebam od njihovih dinara i imam kod njih podrum i kuhinju.

Nije da vas prezirem zato što nemate za moto savršeno i veliko siromaštvo, ali znajte da ćete po vašoj škrtosti, za vaša djela dobiti malo, uzrokujete velika zla i često je to nepravda. Koliko beskorisnih svećenika čiji su veliki talenti neplodni zbog te navezanosti!

Oni dobro propovijedaju, ne može se bolje govoriti, ali ni jedan grešnik nije time dirnut. I nakon što su tako dobro pripovijedali koji plod imaju? Dive im se. Više ne vidimo među nama one istinske apostole koji su nekoć sjali. Zato što nema više dragovoljnih siromaha. Traži se kuća, traži se, mada neizravno, nešto i novca za svoj posao.

Taj novac je muljevita voda koja prlja plemenitu dušu i čini da se ona savija prema njegovim zakonima. Ovaj metal ima, ne znam ni ja što, nešto nečisto čime se čista revnost prlja. Iako se čini od njega slobodan, novac hladi čisti plamen duše. Nikako novac! Ova teška masa me zarobljava i poražava. Što ga više imam, to sam ovisniji, što ga manje imam, to je moja duša laganija. Novac me čini teškim poput deve, bez njega sam lagan poput ptice, u svjetlu letim u nebo.

O Isuse, želim biti mudar, želim samo tebe za moje dobro i za moje blago. Moj Bože, samo ti i spas duša su mi naknada, a niti jedan novčić. Ja sam bogat u svome pozivu, ako je moje srce bogato tvojim plamenom. Daj mi Gospodine, molim te, revnost punu vještine, pokaži mi punu istinu, zapali me novim plamenom, pouči me otajstvima koja čine čovjeka savršenijim, obazrivijim i vjernijim.

Sačuvaj me od velike provalije, od skrupula u pravičnosti, duha novotarija, u mojoj vjeri, mojoj revnosti ili mom ponašanju. Sačuvaj me od iluzija, lažne pobožnosti, daj da idem samo tvojim stopama.

Spreman sam, o Isuse moj Učitelju, propovijedati posvuda, podržan tvojom krepošću, učini od mene svoga misionara. I kad za nagradu budem imao uvrede i odbacivanje, ja ću biti sretan, dragi uzore. O Marijo, moja dobra Majko, pomozi mi zajedno s cijelom vojskom, požuri, porazit će me. Neka moja riječ raste i donosi plod, daj da slomim grijeh, daj da rastem u svetosti i neka se moj Bog time proslavi. BOG SAM.

Dobar misionar (91)

Trčim po svijetu kao izgubljeno dijete, ne želeći ni dobra ni prihode, iako me prekoravaju, ne imajući ništa, posjedujem sva dobra. Sve moje blago je da budem poslušan. Ja sam lovac na duše za moga Spasitelja Isusa. Prezir i osuda moja su plaća. O bogataši zemlje, vi ste moji zakupci, ali ne vodim ni parnicu ni svađu da bih imao vaše novce. Sad k jednom, sad k drugom idem bez ikakvih briga, da bih svakodnevno kao apostoli, imao sve što mi treba. Ne imajući ništa, posjedujem sva dobra. Sve moje blago je da budem poslušan.

Ne zavidim nikomu na njegovim dobrima ili sreći, težim samo za siromasima srca. Jer se Bog, moj dobri Otac, skrbi o meni beskrajno, ja puštam da on sve čini, kako bih se brinuo za njega. Boljitak Božji je moj vlastiti interes i kažem: prokleto ono što se njemu ne sviđa. Moja razboritost je fina, imam sve, po predanju, bez podruma i kuhinje, bez rente i kuće. Ne imajući ništa, posjedujem sva dobra. Sve moje blago je da budem poslušan.

Živim lagodno poput ptice i što me manje novac priteže, to ja više letim u visine. Idem bez pratnje, sa štapom u ruci, bez ičega što me opterećuje, i bez brige. Propovijedam, izražavam se, jednostavno, bez izvrgavanja. Moja praksa nije "što će reći taj i taj". Pred očima mi nisu ni dame ni gospoda, gledam samo Boga i dušu i govorim najbolje što mogu. Ne imajući ništa, posjedujem sva dobra. Sve moje blago je da budem poslušan.

Ako svijet osuđuje ono što govorim ili radim, kažem: odlazi brate, magarče, ne padajući pod teretom. Ako me grad ili mjesto ne želi slušati, ne izazivajući oluju, idem drugdje propovijedati. Budući da je cijela zemlja puna grijeha, imam posvuda posla, žao mi je svakog mjesta. Živim li ili umirem, svejedno mi je, samo da ostanem siromašan i bogat u Bogu. Ne imajući ništa posjedujem sva dobra. Sve moje blago je da budem poslušan.

Biti bogat u ovom svijetu? Gospodine, radije umrijeti! Samo se na tebe oslanjam jer ja sam tvoj. O biseru dragocjeni, Božansko siromaštvo, o kako je sretna duša koja te uistinu ljubi. Moj položaj me čini učiteljem cijelog svijeta, ali da ga se upozna dobro, treba sve ostaviti. Ne slijedim modu osim mode siromaha, uvijek s njima boravim i sve dijelim. Ne imajući ništa posjedujem sva dobra. Sve moje blago je da budem poslušan.

Lukav sam u razmjeni, za jedno ja dobijem stotinu, za jedno stvorenje ja dobijem živoga Boga. Evo mog trenutka sreće: udovica i siroče. Moje pobjedonosno oružje je da dadem nešto njima u ruke. Sadim i šijem samo u ruke malenih, a dobit ću Boga samoga i čitav raj. Dronjci koji ih pokrivaju, čine da ih moje oči vide, pokazujući mi njihov kraljevski dvorac i njihovo kraljevstvo na nebu. Ne imajući ništa, posjedujem sva dobra. Sve moje blago je da budem poslušan.

Nezainteresirano gledam na velike, a s poštovanjem na uboge siromahe. Ne razumnost, niti razboritosti, ni moja vlastita volja, nego sveta poslušnost me drži u sigurnosti. Kad mi se zapovijeda, ja sam kao dijete od godinu dana. Nikada ne pitam ni zašto ni kako. Izjavljujem pred samim Bogom: radije bih umro i to umro proklet, nego ne poslušao. Častim i štujem svakog poglavara, ni jedan mi nije previše strog jer sam ja grešnik. U Parizu i u Rimu u zakonodavcu ne gledam čovjeka nego Boga samoga, moga Gospodina. Ne imajući ništa, posjedujem sva dobra. Sve moje blago je da budem poslušan.

Ako me kleveću, ja kažem: Neka je blagoslovljen Bog! Ako me netko pogrđuje, ja kažem: puno hvala. Križ je moje bogatstvo, križ je moj gospodar. Želim ili trpjeti ili umrijeti. Posvuda uzvikujem: Neka uvijek živi Isus, neka uvijek živi Marija u mom srcu, i ništa više. Ne imajući ništa, posjedujem sva dobra. Sve moje blago je da budem poslušan. Ljubim Isusa i Mariju i ništa više. BOG SAM.

Dobra pastirica (99)

Sylvie: Zdravo, dobra pastirice, službenice Gospodnja, dolazim ti ovdje na paprati govoriti iz srca srcu. Ovdje, daleko od svijeta, načinimo naše prebivalište; u dubokom miru govorimo o svetoj ljubavi. Slavimo Boga, slavimo Gospodina.

Genevieve: O kako sam oduševljena što ću razgovarati s tobom! Govorimo, draga Sylvie, o našem jedinom dobru. Polja su čista, sve je sveto na ovom mjestu, sva nam stvorenja govore o Bogu. Ove stijene, zidine, ovce, janjci, šume i zelenilo novi su pjevači. Slavimo Boga, slavimo Gospodina.

Sylvie: Jesi li sretna? Nedostaje li ti štogod? Nadaš li se kakvom većem dobru?

Genevieve: Znaj, ljubljena, da je moje srce sretno. Ja sam sirota i skrivena, ali je moja sreća velika. Sjedeći ovdje na travi usred šume, više volim pastirski štap nego žezlo kraljevsko. Više nalazim slave čuvajući stado nego da donesem pobjedu nad novim svijetom. Puhalo ili padalo, i zimi i ljeti ja predem moju preslicu pjevajući veselo. Slavimo Boga, slavimo Gospodina.

Sylvie: Zar nisi osjetljiva na zadovoljstva, na časti, ovog vidljivog svijeta koji zanosi tolika srca?

Genevieve: Ne naviještam uopće rat oholom škrtcu, prepuštam mu zemlju, a ja uzimam nebo. Svijet i njegov lik za me nemaju čari, u nebu si osiguravam sreću zauvijek. Slavimo Boga, slavimo Gospodina.

Sylvie: Što, dakle! Ništa te ne muči dok ovo ostavljaš? Je li ti to po volji? Ne vidim kako. Bez krova i pokrova, pokrivena dronjcima, trpiš uvrede po cijelu godinu. Svijet te je napustio u tvom siromaštvu, tvoj gospodar i gospodarica su strogi. Slavimo Boga, slavimo Gospodina.

Genevieve: Usprkos svim tim mukama, moje srce je danju i noću zadovoljnije od srca kraljičina usred dvora. Isus i Marija su urezani u moje srce, mogu li, draga prijateljice, imati savršeniju sreću? U svojoj povučenosti, obavljam slatke razgovore, svaka stvar mi potajno priča i čini dobro. Jedna me okrjepljuje, druga hrani, jedna me ponizuje, a druga poučava.

Gledajući ove doline, kažem mome Ljubljenome: tvoja uzvišena ljepota sve ukrašava. Ptica u letu i njen cvrkut mi ukazuju na moju lijenost i opuštenost. Voda u svom žamoru žali se zbog moga srca i osuđuje uvredu koju sam nanijela Gospodinu. Ove postojane stijene izgledaju nevino i osuđuju gradove u kojima je zrak tako prljav. Ovdje u tišini, sve govori u istini, sve propovijeda o nevinosti i jednostavnosti. Slavimo Boga, slavimo Gospodina.

Moje ovce su primjer svake kreposti, kad ih promatram kao da vidim Isusa. Kakva je njihova nevinost, njihova ljubav, njihovo strpljenje i njihova poniznost! Moje zadovoljstvo je veliko dok gledam ovo seoce. Kakav li je radnik, sam čije je djelo tako lijepo. Kad čujem cvrkut ptica, pjevam svojim jezikom, zvukom svirale, na hvalu i slavu Isusa, mojoj ljubavi. Zajedno naizmjence pjevamo: Slavimo Boga, slavimo Gospodina.

Moja je slava nutarnja, sve je moje dobro u meni, ovdje na zemlji ja ne cijenim ništa od onog što vidim. Fuj svijetu koji prolazi sa svojim luđacima, on kalja, on zbunjuje, čini da svi oni propadnu. Više volim svoju kolibu, nego palaču velikana, više volim zelenilo, nego njihove isprazne ukrase.

Odzvanjaj dolino, skakućite mali janjci, odgovorite mi planine, zvukom eha. Pjevajte, dragi pašnjaci, pjevajte potočići, pjevajte lugovi, pjevajte ptičice. Isus je naš učitelj, daleko odavde grešnici. Sve na ovom čistom mjestu časti Boga. Kraljuj, Djevice Marijo, u nebeskim visinama i budi blagoslovljena sve do zemlje. Pjevajmo, draga Sylvie: Blagoslivljam te Isuse, blagoslivljam te Marijo, dajte nam vaše kreposti. Slavimo Boga, slavimo Gospodina.

Dobre sestre trećoredice (92)

Dijalog

Sestra Francoise: Zar nisi ti sestra štovateljica sv. Franje? Tvoj sabrani izgled to višestruko pokazuje.

Sestra Dominique: Ja sam sestra sv. Dominika, što kažeš na to?

Sestra Francoise: I jedan i drugi su serafski, ujedinimo se.

Sestra Dominique: Zašto bismo se svađale, draga sestro? Naši su se sveci na zemlji žarko ljubili. Obojica imaju istu slavu u Gospodinu, draga sestro, moramo vjerovati, imajmo jedno srce.

Sestra Francoise: Obojica su veliki patrijarsi iz istog vremena. Obojica su živi kovčezi Zavjeta. Oni su vjerne istinske sluge, i dva izvrsna uzora svetosti.

Sestra Dominique: Jedan je na Kalvariji našao svoj temelj, drugi ga je našao u ružariju. Jedan je probijen u svom tijelu kao i njegov Bog, a drugi je svoju dušu prožeo istom vatrom.

Sestra Francoise: Oni su predraga Marijina djeca. U svome predragom Sinu obojici je dala život. Jedan se obogatio u Našoj Gospi od Anđela, drugi se uzdigao objavljući njene hvalospjeve.

Sestra Dominique: Naša su dva reda slična, draga sestro. Naše su haljine različite samo u bojama. Kako bismo se još više potaknule na čistu ljubav, govorimo ovdje njezinim svetim jezikom, jedna za drugom.

Sestra Francoise: Moja haljina boje pepela, siva ili smeđa, ne znači niti obznanjuje išta redovitoga, pokazuje postojanost u svojoj dužini, siromaštvo i pokoru u svojoj boji.

Sestra Dominique: Moja crna haljina, ako je pogledamo s kraja na kraj, znači prezir svijeta, umrlost svemu. Moja bijela tunika koja se ne vidi, znači da je moja duša uskrsnula ispod crne haljine.

Sestra Francoise: Naše dvije haljine, draga prijateljice, predstavljaju sve životne kreposti dobrog kršćanina: siromaštvo, pokoru, čistoću, milosrđe, strpljenje, poniznost.

Sestra Dominique: Molitva je moja svakodnevna hrana. Iako tijelo gunđa i mrmlja, ja sam u molitvi uvijek. Kad sam u suhoći, rastresena ili napastovana, u molitvi nastojim sačuvati savršeni mir do kraja.

Sestra Francoise: U svemu sam slijepo poslušna, ne pouzdajem se u svoju mudrost. Predragi Oče, što treba činiti? Kaži mi. Jesti, postiti, govoriti, šutjeti? Zapovjedi mi.

Sestra Dominique: Propovijedam skromnošću, šuteći, moj izgled blag i jednostavan izgrađuje šutke. Moje je lice bez grimasa i bez ljutnje, puno radosti i blagosti, dobroćudno.

Sestra Francoise: Nisam ljutita ni zajedljiva u opominjanju, blaga sam i popustljiva u kažnjavanju. Svakoga darujem tko mi služi, kad dajem ili opraštam, sretna sam.

Sestra Dominique: Govorim u povjerenju. Ponedjeljkom i srijedom uzdržavam se od jela i pića, postim u došašću i korizmi, za kvatre te uoči blagdana, pa i subotom.

Sestra Francoise: Kako bih udovoljila pravednosti Boga osvetnika, potajno i gorljivo nosim kostrijet, lančiće ili pojas, usprkos osjetilima, spavam na slami ili na tvrdoj postelji gotovo uvijek.

Sestra Dominique: Ispovijedam se i pričešćujem često kako bih imala život i hranu. Svaki dan redovno izmolim krunicu, ponekad i ružarij, za veću savršenost.

Sestra Francoise: Sestro, ne mogu ti reći koliko moje srce traži, uzdiše i želi Boga, moga Spasitelja. Isus na križu je moja mudrost i moje boravište, On je moja čast i moje bogatstvo, moja ljubav.

Sestra Dominique: Po Isusu idem dostojno njegovom Ocu. Isusu idem sigurno po njegovoj Majci. Sve činim u njoj i po njoj, to je moja dražest. To je moja tajna kako biti Bogu uvijek vjerna.

Sestra Francoise: Posljednji će biti prvi, rekao je Bog, ja kao zadnja uzimam najuniženije mjesto. Bez oholosti, bez laskanja, bez taštine, u podnožju svih istinski se ponizujem.

Sestra Dominique: Prokleti svijete, prokleti, kažem u srcu jer osjećam krajnji užas prema ovom lažljivcu. Njegove prijetnje, obećanja, njegovo lažno dobro, njegov prezir i njegove nježnosti ne znače mi ništa.

Sestra Francoise: Ne raspravljajmo nikada o milostima blaženih. Nastojmo slijediti njihove stope ovdje na zemlji. Dominik i Franjo će oživjeti u svetosti ako braća i sestre budu uistinu slijedili njihove stope.

Sestra Dominique: Želim u ljubavi postati Dominik.

Sestra Francoise: Želim postati serafska u siromaštvu.

Sestra Dominique: Ja molim i propovijedam ružarij, eto moga križa.

Sestra Francoise: Ja poznajem jedino Isusa na križu na Kalvariji.

Sestra Dominique: Pjevajmo sestro, pjevajmo brate: Živio Isus, Živjela njegova Majka! Živjela Ljubav! Živjela Marija u njenim nasladama. Ništa nije slađe.

Sestra Francoise: Živio Isus u svojim mukama! On je moj Zaručnik.

Molitva sestre Dominique i sestre Francoise: O Isuse, naš ljubezni brate, sve nas spasi. O naša ljubezna Majko, moli za nas. Veliki sveti Franjo i Dominiče, molimo vas učinite da vas nasljedujemo. Jedan svećenik treba mudrost, dajte mu je, on ne želi drugog blaga ni drugog oslonca. Zbog Isusu i Marije, molimo vas, da mu date u ovom životu ovaj dar nad darovima. BOG SAM.

Dobra djeca (93)

Djeca: Ti si naš učitelj, Dijete Isuse, želimo te upoznati u tvojim krepostima. Govori nam, svi te slušamo, pouči nas putu kojim stižemo k tebi.

Isus: Želite me slušati, predraga djeco? Ne mogu vam odbiti, pristajem. Slušajte me, napregnite uši kako biste naučili o čudima moga božanskoga zakona. Ljubim vašu djetinju dob, dragi maleni. I ja sam, iako Bog, dijelio s vama vašu dob. Ja sam dijete i volim djetinjstvo jer je nevinost njegov ukras.

Poštujte oca i majku, ne ljutite ih, molitvu ne propuštajte, ljubite se, čuvajte se ogovaranja, ne činite i ne govorite ništa što ne koristi svima. Nastojte svaki dan izmoliti krunicu, ja vas na to potičem. To je jako dobro, idite svakog mjeseca na ispovijed, idite i pažljivo slušajte misu u dane koje zapovijedam.

Budite dobri u crkvi, ne brbljajte. Strpljivo trpite kad vas preziru, ne osvećuj te se. Ne govorite ništa kad vas vrijeđaju, podnosite bez mrmljanja kao kršćanska djeca.

Nemajte psovku na usnama, onaj koji laže jako me pogađa. Budite djeca čistoga tijela i duše, izbjegavajte osobe suprotnog spola. Trebate mrziti svijet, on je varalica. Treba izbjegavati ovog zavodljivca. Časteći moju Majku, častite mene, dopadate se Bogu, mome Ocu, nasljedujete mene.

Križ je nužan, treba trpjeti, popeti se na Kalvariju ili propasti. Ako želite imati nagradu, svladavajte se i umrtvljujte. Objavljujte i pjevajte moju hvalu, častite i molite vaše anđele čuvare. Neumorno molite. Đavao je bijesan, želi vas progutati, ne idite se igrati na ulicu, jer tamo đavao tuče, to je njegov kvart.

Posjećujte one čiji je život uredan, iskoristite dan, ne budite lijeni. Usprkos vašoj naravi, slijedite ove naputke. Bog koji jesam, kunem se: bit ćete kraljevi, vladat ćete zauvijek u mojoj slavi, bit ćete okrunjeni u znaku pobjede.

Djeca: O Isuse, tisuću hvala za tvoju pouku. Ići ćemo tvojim stopama, slijedit ćemo te. Ali znajući dobro koja je naša slabost, ljubav te sili da budeš naš oslonac. BOG SAM.

Dobar vojnik (95)

Ja sam hrabar vojnik, služim s kraljem Neba nepobjedivom vladaru. Pod križem i cvijetom ljiljana pobjeđujem sve neprijatelje, ja sam u isto vrijem i dobar kršćanin i francuski vojnik, što me čini strašnim. Budući da imam Gospodina za prijatelja, ne bojim se nikakvog neprijatelja. Uvijek pobjeđujem.

S njim ću trijumfirati nad svijetom i paklom, na zemlji se bojim samo jednog čudovišta: to je grijeh, ovaj strah je moja slava. Izbjegavam poglede i razgovore s onima koji ne žive uredno, pa što god oni rekli ili gunđali. Ako i ismijavaju moju pobožnost, ja kažem dobro, dobro, tko želi živjeti pobožno mora nužno trpjeti prezir ovog svijeta.

Zazirem od žena i vina, ovo dvoje su smrtonosna žuč i obadvoje me razoružavaju. Izbjegavam ljenčarenje, sveto radim, izbjegavam ples i igre, kabare i loša mjesta kojima nas đavao opčinja. Iako sam vojnik, volim mir i ne ćete me vidjeti nikada da izazivam kavgu. Plaćom sam zadovoljan iako živim skromno od nje. Nikada se isprazno ne kunem, ne činim zlo bližnjemu, uvijek sam vjeran. Nastojim ne činiti ništa što ne odaje dobrog kršćanina, čak ni u govoru. Ništa protivno istini, ništa protivno poniznosti, ništa protivno ljubavi, ništa protivno čistoći, bez ispraznih razgovora.

Kad vidim da vrijeđaju Boga, ja odmah stanem na njegovu stranu, usprkos ismijavanju, kažem: Isuse upomoć! O Marijo, uvijek mi budi na pomoći. Uz pomoć Isusa i Marije ja pobjeđujem, udaram i poražavam oholicu i bezbožnika. Jedno od mojih velikih pravila je da se ispovijedam svaki mjesec kako bih sačuvao milost. Pobožno molim krunicu svaki dan, ili više puta na dan. Molim Boga ujutro i navečer i ispitujem savjest. Moj život tako prolazi.

Vojnici, želite li biti sretni i na zemlji i na nebu? Činite kao i ja. Čuvajte se dezertiranja, Bog to zabranjuje, ljuti ga bježanje poput lijenčina i dopustiti da vas pobijedi đavao. Pjevajte svi sa mnom. Evo razvijenog stijega, evo raspetog Isusa, ljubite ga i slijedite ga. Vladaj, vladaj veliki Kralju nad kraljevima, zasadi posvuda svoj Križ. Vrijeme je Gospodine, vrijeme je, da ga posadiš na polumjesecu. Neka dođe kraljevstvo tvoje. BOG SAM.

Dobar zatvorenik (96)

Prihvaćam, Gospodine, usprkos mojoj odbojnosti, blagu kaznu tvoje ljubavi. Podlažem posve tvojoj Providnosti dušu i tijelo s mojom slobodom. Vidim da si mi milostiv, kažnjavajući me vremenskim zlom, jer bih inače, prema tvojoj pravdi, u paklu trebao imati vječni zatvor. Daleko od toga da bi mi dopustio da idem iz jednog zločina u drugi, ili da me kazniš kao srditi sudac, ti me želiš izbaviti iz ponora kažnjavajući me kao Bog dobrote. Ti želiš izbaviti moju dušu iz ropstva stavljajući moje tijelo u zatvor. I ja to želim, Gospodine, bez okolišanja, slomi okove moga bezakonja.

Ti si me kao vjerni pastir tražio kada sam usprkos tebi zabludio. Vrati ovu buntovnu ovcu usprkos njoj samoj kako bi je sačuvao od vučjih ralja. Ostavljam, Gospodine, žaljenje i mrmljanje onima koji su mučenici đavla, kao pokajnik, kakvo god zlo trpio, želim sačuvati radost predanja. Ponizno cjelivam ruku koja me kažnjava, cijelim srcem prihvaćam nevolju i zatvor, blagoslivljam i lance koji me vežu kako bi mi moj Bog dao oprost.

Nakon osude na smrt: Isus je nevin umro za grešnike kao dobri Pastir da bi spasio svoju ovcu, neka i ja umrem za ovog Boga ljubeznog i kako bih okajao zla koja sam počinio.

Obraćeni grešnik (98)

Bog Otac: Poslušajte me, žalim kao dobri otac, već dugo vremena tražim jedno dijete; sve do danas, umirio sam srdžbu svoju. Treba li upotrijebiti kazne? Sine moj, zašto me vrijeđaš? Što si našao na meni da ti se ne sviđa? Dođi k meni, pristupi k ispovijedi. Nesretan li si ako nisi ganut.

Prijatelj: Dođi grješniče, Bog tvoj te zove, dođi što prije, pokori se njegovu zakonu, nisi li već predugo bio neposlušan. Vrati se Ocu, jer će se i On tebi vratiti. Njegov glas se čuo i u tvojim pogreškama, bez prestanka te tražio. On je dobri i nježni Otac, rasipni sine, želi te zagrliti.

Raskajani grješnik: Moj Bože, evo tvog neposlušnog djeteta kojega si se udostojao tražiti toliko dugo vremena. O ljubavi, o očinska ljubavi, dolazim, bez oklijevanja ti se vraćam. Priznajem svoje bezumno ponašanje. Protiv tebe samog, Oče moj, ja sam zgriješio. Svrni dakle svoj pogled i misli a na meni, ne gledaj ništa drugo nego samo srce koje je dirnuto, raskajano.

Isus: Ah! Izgubio sam, izgubio sam dragu dušu, na nesreću, izgubih svoju ovcu. Ali ponovno je osjećam, moje sveto Srce je izvan sebe od radosti, jer je ona oslobođena od velikih mojih neprijatelja. Sve sam dao, čak i vlastiti život, da te zadobijem i sjedinim se s tobom, a ti si mi grubo bježala i zaboravljala na mene, te se i na povratku dižeš protiv mene.

Prijatelj: Vrati se grešniče, Isus te zove, vrati se što prije i podloži njegovu zakonu. Do sada si bio veliki buntovnik, vrati mu se jer se On vraća tebi. I kroz tvoje grijehe čuje se njegov glas, On te slijedi i nikada se ne umara. On je Spasitelj, nježni Spasitelj, dušo razmetna, On te želi zagrliti.

Raskajani grješnik: O moj Isuse, o ljubljeni moj Učitelju, jedina stvari koja bi me zadivila, o kako te dugo nisam poznavao, o dostojni kako te dugo nisam ljubio. Spoznao sam svoju veliku nepravdu, oprosti mi moje lutanje, dosadilo mi je, sve ću nadoknaditi, gorko ću oplakivati.

Duh Sveti: Došla si, o draga dušo koju volim. Ništa ne želiš, već da postanem tvoj zaručnik. Nogama si gazila zavjete svoga krštenja, anđeli, plačite...! O nebesa, potresite se! Je li potrebno da se ljutiš na me, ako sam dobar? Tvoje zlobno srce je svakodnevno griješilo. Više no tvoja hladnoća, nadvladana su tvoja protivljenja. Više bi me volio da sam te manje ljubio.

Prijatelj: Duh Sveti nas moli i potiče da Mu se vratimo u našoj nutrini, kuca na naša vrata, želi ući. Hoćemo li, dakle, uvijek činiti suprotno? Njegov glas se čuo u našim pogreškama, tražio nas je bez prestanka, Zaručnik je to, Zaručnik najnježniji; dopustimo mu ući u našu dušu i prestanimo ga vrijeđati.

Obraćeni i poniženi grješnik: Ah! sagriješih protiv samoga Boga, prezreo sam svoga Stvoritelja. Oprosti, oprosti, o uzvišeno Dobro, kajem se od svega srca. Napustio sam te, dobri Oče, gazeći sva tvoja dobročinstva. Umiri, umiri svoju srdžbu, plačući tražim mir. Ne uzvraćaj ratom za rat, gledaj moje ponizno i raskajano srce.

Zaštićen Krvlju Isusa Krista, ne bojim se tvoga groma. Spasitelju, odloži, ostavi oružje. Cijena sam tvoje Krvi, oprosti, oprosti pogledaj moje suze odsada više neću griješiti. Dođi Duše Sveti, Bože vatre, budi ponovno moj zaručnik. Oprosti, oprosti, Bože moje duše daj da se vratim u tvoju milost. Moli za me Božanska Mati, sigurno utočište grešnika, oprosti, oprosti; Tvoja molitva može sve pred mojim Spasiteljem. O beskrajno milosrđe, ne odbaci me o blagi Isuse, o blaga Marijo, ne možete me odbiti.

Isus u Slavi: Ja, proslavljeni Spasitelj, zbog tvog sretnog povratka, zapovijedam da Nebo danas slavi. Pjevajte anđeli, pjevajte mojoj najslađoj pobjedi, slavite, slavite snagu moje Predragocjene Krvi.

Anđeli: Pjevajmo Anđeli, pjevajmo njegovoj najslađoj pobjedi. Slavimo, slavimo snagu njegove Predragocjene krvi.

Jeka Raja: Neka se cijelo Nebo raduje, grješnik je stavljen u red svetaca. Blagoslovljen bio, Božanski Spasitelju, radi remek djela svojih ruku. Neka svaki čovjek, neka svaki anđeo ponavlja stotinama puta: Grješnik se podložio tvojem zakonu. Tebi samom slava i hvala. SAM BOG.

Obraćeni grešnik (140)

Svojim grijehom izgubio sam Boga, ah, kako je moje srce ganuto, istina, grijehom je umrljano, ali je zbog grijeha raskajano. Izdati svoga Kralja kao neki nezahvalnik, boriti se protiv svoga odvjetnika, vrijeđati Boga, koji udar! Anđeli, plačite nad mojim stanjem. Ah, zašto ne mogu žrtvovati stotine srdaca? Zašto nemam izvor suza da oplačem sva svoja zla. Jao, onesvijestit ću se, jao, umirem.

Veliki Bože, ni pakao ni đavao me ne nukaju da tražim oproštenje, ti jedini si razlog tomu, ti koji si dobar. Odbijam srcem i duhom sve što te srdi, smiluj se skrušenom srcu pokrivenom krvlju Isusa Krista. Nikad nitko nije čuo ni vidio da bi pored ove krvi prolivene, raskajano srce propalo. Pogledaj, veliki Bože, pogledaj veliki Kralju, tvoga Sina između tebe i mene. Ako ti njegova krv ne naloži, ja ću izgubiti nadu i vjeru.

Istina je da sam zaslužio pakao zauvijek, ali znam da tvoja dobrota nadilazi moje bezakonje. Oprosti moj Gospodine, jadnom takvom grešniku, po Majci Spasiteljevoj, Isusovoj krvi i po njegovom srcu. Srca prožetog žaljenjem, Gospodine, molim za mir, uvjeravam i obećavam da te više nikada neću vrijeđati. (nedovršeno)

Hvalospjev o obraćenju jedne svjetovnjakinje (143)

(i njen ulazak u red klarisa nakon dvadeseti

pet godina svjetovnog života)

Slava Gospodinu! Svijet će te izgubiti, draga Benigne, usprkos što te je prvotno očarao, slava Gospodinu! To je učinak velike milosti za koju vjerujete da ste nedostojni. Slava Gospodinu! Kolike li borbe kako bi ti se osigurala pobjeda! Kolika borba milosti s vašim lošim navikama. Ti ćeš to zadržati u sjećanju, ali će samo Bog po tome biti proslavljen. Kolika borba! Kolike prevrtljive prijatelje vidim kako se bore protiv tebe, naslućujem tolike luđake koji su htjeli biti kraljevi! Ali ti si ih sve porazila: idola s njegovom idolatrijom. Koliko ih vidim! Ne brojimo tvoje žrtve na pamet, ne brojimo ih iako bi ih bilo mnogo.

Dolje kapa s tri roga. Veo je izvojevao pobjedu. Ne brojimo ih uopće. Gdje su ti oči u briljantima punim sjaja? Gdje su ti oči u pobjedonosnim pogledima? Ah, one su promijenile oružje: njihove su se draži promijenile u suze. Gdje su tvoje oči?

Gdje je onaj izgled, gdje su igre, duh, ona dražest? Gdje je ona vanjština kojoj se svijet u tebi divio? Mjesto ove niske ispraznosti zauzela je crkva. Gdje je onaj izgled? Ne vidimo više onu otmjenost, ne vidimo više one ukrase i igračke. Zbogom plesu, zbogom kazalištu, pobjeda skromnosti.

Ne vidimo više! Gledalo te se kao tužni i radosni spektakl. Gledalo te se, jedan je istraživao, drugi bježao. Sada, usprkos svim preprekama, svi videći te viču: čudo! Gledalo te se! Koja promjena, rubine zamijenila kostrijeti.

Koja promjena u slaboj ćudi, dobra, slava i naslada za tebe su sada samo mučenje. Koja promjena! Sve pod tvojim nogama! Roditelji, najvjerniji prijatelji. Sve pod tvojim nogama, zadovoljstva i dobra za kojima tako tragaju. Luđaci te drže ludom ili okrutnom, ali kako te Nebo smatra lijepom. Sve pod tvojim nogama.

Srce besmrtno, kako je svijet za tebe nesretan! Srce besmrtno, on je za tebe besmrtno premalen. Ljubi jedino svoga nebeskog Zaručnika, a na ostalo budi neosjetljivo. Srce besmrtno! Uvijek oplakuj, o slavna pokajnice! Uvijek oplakuj svoje ispraznosti i svoje ljubavi. Budi kćerka snažna i revna, kako bi jednog dana trijumfirala. Uvijek oplakuj. Sve ili ništa!

Moraš biti svjetovna ili sv. Klara, sve ili ništa! Veliko srce uzima veliko dobro: samostan najisposničkiji, pobjede najpotpunije. Sve ili ništa. Grubi habitu, koliki briljanti ispod tvog pepela! Habitu grubi, više vrijediš od čitavog svijeta, ali tko bi te mogao dobro razumjeti osim hrabre osobe koja te je spremna uzeti? Habitu grubi! Ali čuvaj se! I divim se i bojim istovremeno. Čuvaj se! Svijet je pun varalica. On čovjeka gura do litice. Strahujem da te ne zgrabi. Čuvaj se.

Ako se predomisliš, koji fatalni udarac, koji potez izdajice. Ako se predomisliš, krenut ćeš putem zla. Bog će ti biti pod nogama, a svijet učitelj. Hoćeš li to učiniti? Jao. Možda. Ako se predomisliš. Tvoja dob je zrela, nisi više dijete, tvoja dob je zrela, ideš na sigurno. Ali tvoja najveća sigurnost dolazi od tvog poniznog nepovjerenja. Tvoja dob je zrela.

Skrivena u Bogu, izbjegavaj otrov rešetke govornice, skrivena u Bogu, svijet tu pali svoju vatru. Mrtva za roditelje mrtva za sugrađane, sva Božja, sva posvećena Evanđelju, skrivena u Bogu. U molitvi idi topiti svoj led. U molitvi se naoružaj poput ježa. Utješi se u svojim nevoljama i obogatit ćeš se u milostima, u molitvi. Što će netko reći? Preziri uvijek to čudovište: što će netko reći? Porazi ovog finog đavla, zgazi nogama

svijet i čovjeka, pred Bogom je sve samo jedna čestica. Što će tko reći?

Kako bi se sačuvala, nasljeduj Djevicu vjernu, kako bi se sačuvala, promatraj je brižno. Povjeri sve njezinom zagovoru, uvijek idi Bogu po njoj, kako bi se sačuvala. Pridržavaj se uvijek pravila i reda, pridržavaj se uvijek, do konca svojih dana. Jer svako pravilo je važno, čak i pravilo šutnje, pridržavaj se uvijek.

Slijepo slušaj poput djeteta. Slijepo, ne rekavši ni zašto ni kako. Ne želeći prvenstvo, ne iznuđujući praštanje, slijepo! Siromaštvo, najdublja poniznost, siromaštvo u svoj svojoj strogosti, najplodnija ljubav: eto, svih tvojih dobara u ovom svijetu. Siromaštvo! Nema više uznositosti, snizi se, pepeo i prašina, nema više oholosti pod haljinom siromaštva. Imajući poniznog Franju za oca, pored Boga umrlog na Kalvariji, nema više oholosti.

Kušaj, kušaj, siromaštvo u njegovom bogatstvu, kušaj, kušaj, slast isposništva. Kušaj Isusa u njegovim nježnostima, kušaj ljubav u njezinim nježnostima. Kušaj, kušaj! Za tim mirisom, jure trče kćeri svjetovne, za tim mirisom koji nije za sve. Ostavite, bježite slomite svoje okove kako bi postale Magdalene. Za tim mirisom. Kad biste poznavale slast samoće, kada bi poznavale! Odmah biste je kušale. Ali ne, moda i navike vas drže pod krutim jarmom, kad biste poznavale. Ah, do kada ćete tragati za obmanom? Ah, do kada ćete biti u sljepilu? Vaša su dobra lažna, ona su samo obmana koja ostavlja crva koji izjeda. Ah do kada?

Raspeti je sve slomio, čak i led. Raspeti trijumfira nad krhotinama. Zbogom ispraznosti koja prolazi. Stvoritelj je zauzeo njezino mjesto. Raspeti! Slava Pastiru! Ovca lutalica je zauzela mjesto u njegovu srcu. Slava Pastiru! Ah, kako je njegova milost obilna da bi je i jedna druga slijedila. Slava Pastiru! Ustraj kao snažna i pametna žena, ustraj. Bdij, moli, pjevaj, trpi. Hrabro, Benigne, hrabro, raj vrijedi i više. Ustraj.

Živio Isus! Budi uvijek njegova predraga hostija. Živio Isus. Ljubi jedino njega i ništa više. Pjevaj oduševljeno u Bogu: Živio Franjo, živjela Marija! Živio Isus! Oprosti i ako te slavim u ovom hvalospjevu. Oprosti. Poniznost nam zapovijeda. Zbog Boga samoga se izražavam kako bih te učinio serafskom. Oprosti, moli za mene.

Njezin odgovor: Inveni portum, spes et fortuna, valete, nil mihi molestum, ludite nunc alias. Stigla sam u luku. Zbogom roditelji, zbogom bogatstvo. Stigla sam u luku, ništa me ne ometa u mom putovanju. Zabavljajte se garavuše, na opće raširenu nesreću. Ja sam stigla u luku. SAM BOG.

Obraćena skrupulozna žena (45)

Vidim da sa svim svojim skrupulama ne činim nikakvo dobro, ostajem gdje jesam, moje pogreške se povećavaju. Ili: Živim bez mira i moje zlo se povećava gubim duh i moja vjera postaje nikakva.

Zbogom nesretne skrupule. Ja slušam i ljubim Boga. Želim li napredovati, odmah se povlačim nazad, ni s čim se ne okoristim. Idem i vraćam se, tamo-amo poput kakva njihala. Nesretne skrupule, zbogom, nesretne skrupule. Nisam više skrupulozna žena, svima nepodnošljiva, postala sam zaljubljena Magdalena.

Zbogom nesretne skrupule. Ja slušam i ljubim Boga. Slušam i ljubim. Moje zlovoljno ponašanje, moj namršteni izgled rastjerao bi i vukove, svaka mušica bi me uznemiravala. Nesretne skrupule, zbogom, nesretne skrupule.

Ali sad se moje lice stalno smije, bez natmurenosti i zlovolje, imam mir i uvijek sam zadovoljna. Kad sam počinila kakvu pogrešku ili zabunu, pod utjecaju zla, uznemirivala bih se i smatrala izgubljenom. Ali sada kad padnem, tražim oproštenje, ponizim se i odmah se podignem. Zbogom nesretne skrupule.

Ja slušam i ljubim Boga. Slušala sam jedino svoju glavu. Uvijek sam imala pravo. O, kakva sam bila nesnosna životinja. Ali sada ne bih učinila ni korak bez sigurnosti, ništa ne želim, zapovijedaj mi Oče. Kad bi me spopale zle misli koje mi se nisu sviđale, bila sam zlovoljna i vjerovala da sam prokleta. Zbogom, nesretni skrupule. Ja slušam i ljubim Boga.

Moje mi misli više ne pričinjavaju muku, ne tražim u njima zadovoljstvo, odbacujem ih bez skrupula i bez uznemiravanja. Zli duh me okretao kako mu se sviđalo, činio je da svakome budem neugodna. Poput djetešca na grudima majke, sada jednostavno slušam, nikada ne dvojeći i ne buneći se.

Zbogom nesretne skrupule. Ja slušam i ljubim Boga. Sitnica mi je izgledala užasna, kao štakor ili slon. Čak mi je i dobro postajalo štetno. Ali sada hodim s povjerenjem, sve činim prostodušno i zbog toga se osjećam sigurno. Zbogom, nesretne skrupule. Ja slušam i ljubim Boga.

Boga sam smatrala strogim sucem, koji je uvijek spreman kazniti s munjom u ruci i uvijek srdit. Ali sada ljubim Boga kao Oca kojega se bojim vrijeđati, on je moj dobri Otac, Marija je moja majka. Nekoć sam djelovala samo pod strahom, gotovo nikada iz ljubavi, u srcu sam imala ustručavanje i strah.

Zbogom nesretne skrupule. Ja slušam i ljubim Boga. Ali sada mnome ljubav upravlja, vodi me dan i noć, čini me čistom, slobodnom i božanskom. Ljubav čini da ljubim poslušnost, težim siromaštvu, izbjegavam zadovoljstva, grlim patnju. Zbogom, nesretne skrupule. Ja slušam i ljubim Boga.

S ljubavlju trčim poljima, sretna, siječem vjetar, svladavam brda. Od skrupulozne duše malo toga očekujte za slavu Božju, ona nema ni snage ni hrabrosti. Jedno ništa je poražava, stvara joj sjenu, jer ona premalo ljubi. Ljubimo puno i imat ćemo hrabrosti. Zbogom, nesretne skrupule. Ja slušam i ljubim Boga. Tko želi izići iz ovog dubokog ponora neka napusti svoju volju. Ona je izvor skrupula i grijeha. Poslušni će pjevati pobjedu, on je na sigurnom, dobit će krunu slave. Zbogom, nesretne skrupule. Ja slušam i ljubim Boga.

Radije bih išao za plugom i vodio bikove nego tvrdoglavu ženu. Ako joj kažem: "Želim da me slušaš". Odgovor će biti: "Oče, ne mogu. Poznajem sebe, ja sam samo zlo." I skrupula i zloća dolaze od zloga, i po jednom i po drugom on pobjeđuje. Ne bojmo se ropskim strahom, bojmo se kao djeca. Ljubimo puno i sve će nam biti lako. Zbogom, nesretne skrupule. Ja slušam i ljubim Boga.

O moj Isuse, ljubavi moja, ljubim te iz dubine svoga srca, iznad svega, tebi za ljubav. Raširi moje srce, Djevice Marijo, u ljubavi Spasiteljevoj, i čuvaj me od skrupula u životu. Zbogom, nesretne skrupule. Ja slušam i ljubim Boga. SAM BOG.

Hvalospjev kćerima Mudrosti (149)

O kćeri Mudrosti, pomozite siromašnima nepokretnima, opterećenima tugom, hromima, odbačenima. Oni koje je svijet napustio, neka vas najviše dirnu. Trebam ljubiti Boga skrivenog u mom Bližnjemu.

Oslonite se na Providnost ne misleći na sutra. Prezrite razboritost koja traži siguran oslonac, ne stavljajući nadu u ono što vam se stavlja u ruke. Kako je Gospodin moćan! On izvlači sve iz ništavila. Nemaj dakle, kćeri, onaj zlatni ili srebreni ključ koji, protivno Evanđelju, otvara vrata samostana. Trebam ljubiti Boga skrivenog u mom Bližnjemu.

Je li ova sirota djevojka pokorna i siromašna duhom? Ostavite gospođicu bogatu i uglednu, ako neće biti takva kakvu traži Isus Krist. Budite sluškinje svima, dajte sve bez skrivanja.

Eto vaših zaliha i renti koje nitko ne može iscrpiti. Evo vaših pismenih preporuka koje vam nitko ne može odbiti. Ljubite ljubavlju velikom, ljubav nema ograničenja.

A po poslušnosti uredite ljubav, inače će kakva nerazboritost pomutiti njezinu ljepotu. Kako biste imali potpunu pobjedu, kako biste sijali kao sunce, u Bogu izaberite nekog duhovnika, za vaš duh i vaše oko, savjetujte se s njim u svemu i slijedite njegov savjet. Trebam ljubiti Boga skrivenog u bližnjemu.

Novi hvalospjev o kršćanskoj svadbi (146)

Neka se pjeva, neka odjekuje da je Gospodin osobno prisustvovao svadbi u Kani Galilejskoj. Molimo ga da dođe na ovu svetu proslavu, na zvuk trube, kako bi nas blagoslovio.

Lijepa i božanska predraga gozbo! Blaženi mladenci kojima su Isus i njegova Majka bili uzvanici! Na ovu svetu proslavu pozovimo ih obadvoje, na zvuk trube, kako bismo postali sretni.

Njihovo sveto druženje nije podnosilo nikakvo zlo. Tu nije bilo nečednosti, ni plesova. Protjerajmo iz ovih proslava zadovoljstva Bakusova i igre Venerine.

U njihovoj svetoj prisutnosti koje li umjerenost! Koja djevičanska nevinost! Koja sveta radost! Na ovu svetu proslavu pozovimo ove kreposti, kako bismo tu sačuvali Isusa. Tu, Marija osjetljiva na potrebe mladenaca, živom vjerom reče: «Dragi Sine, nemaju vina!» Uzvikujmo na ovoj proslavi i vičimo svaki dan: Marijo, upomoć!

O čudo! vodu pretvoriti u vino! Nikada prije vrč nije vidio tako božanskog vina. Čudo na ovoj proslavi! Molimo te, Gospodine, promijeni naša srca. Zbogom sjetilne turske i poganske gozbe! Neka naše gozbe budu onakve kakve su bile naših starih. Njihovi zavjeti na piru, njihovi čedni obroci prizivali su Božju prisutnost.

Daleko odavde zlo svijeta i Sotona! Neka im se svatko pridruži kao Abrahamovo dijete. Na ovoj gozbi Bog vlada!

Zlo je s nje isključeno! Tu je samo Gospodin i ništa više. Veliki Bože, tvojom milošću dvoje postaje jedno. Neka jedno i drugo zajedno rade na svom spasenju. Poveži naša srca na piru tako snažnom vjerom da nas ništa ne pomuti.

Daj nam djecu u braku, čuvaj nas od brodoloma i svake nesreće. Sve uzvikuje na ovoj proslavi zajedno s dvoje supružnika: Gospodine, blagoslovi nas. SAM BOG.

3. O PREZIRU I ZAMKAMA SVIJETA

Prezir svijeta, nesreće svijeta (29)

Veliki Bože, pomozi nam, naoružaj se svojom grmljavinom, svijet nam posvuda svakodnevno navješćuje okrutni rat. Neprijatelj je to najzločestiji jer je ljudski. Prijatelji Božji, hrabri vojnici, ujedinimo se, uzmimo oružje, ne dajmo se potući, borimo se sa svijetom i njegovim čarima.

Jer Bog je s nama, pobijedit ćemo svijet, pobijedit ćemo sve. Naoružajmo se istinom protiv prijatelja laži, učinimo da vide, po ljubavi, da je sve njihovo djelo obmana. Naoružajmo se živom vjerom i zapovijedajmo im u svemu. Ali da bismo bili istinski pobjednici i da bismo imali korist, ispraznimo naše duše i naša srca od lažnih nezrelih predrasuda, izbacimo gorki otrov ili ćemo se u protivnom uzalud boriti.

Što je ovaj lažljivi svijet? On je opći skup grešnika koji Gospodinu naviještaju užasni i okrutni rat, ponekad i otvoreno, ali najčešće potajno. Sveti Duh gaje nazvao prijestoljem kuge, široki put koji vodi u propast, a da ljudi to ne vjeruju i na to ne misle, Sotonina sinagoga i njegovo kraljevstvo.

Velika crkva zla, prljavi i veliki Babilon, u kojem su đavli suvereno stavljeni na prijestolje, gdje je svako dobro zapriječeno i gdje se poučava svakom grijehu. Svijet je prerušeni Sotona kako bi izgledao ugodan. To je njegova vojska i njegova stranka kako bi on postao sjajni princ, kako bi nagovorio cijeli svemir da ga slijedi u pakao.

O Bože, kolike je ljude namamio na svoju đavolsku stranu. Tisuću malenih, deset tisuća velikih, seljaka i političara, polu-pobožnih, učenih, slobodoumnih, raskošnih. Njihov je otac-učitelj đavao koji ih potiče i privlači, oni Boga vrijeđaju samo u njegovo, đavolsko ime, iako oni misle da ga zapravo mrze, on je njihov princ i kralj, i on im potajno naređuje.

Svijet je napadao Isusa Krista tijekom cijelog njegovog života na zemlji, svijet je cijelo vrijeme bio Antikrist i navješćivao mu rat, i proturječio mu u svemu što je činio ili govorio. On uništava ili iskrivljuje njegove osjećaje njegove izreke, ono što Bog napravi, on uništava kako bi ozakonio svoj zločin. On iskrivljuje njegove sakramente i njegove božanske naredbe.

On se zloćom bori protiv svih sluga Božjih, čini im na žao, straši ih, laska im, nudi uslugu, nabraja im tisuće razloga kako bi popili njegov otrov. Od njihove pobožnosti čini predmet ismijavanja, naziva je iluzijom ili bogomoljstvom.

Osuđuje njihova djela i iskrivljuje njihove namjere. Kako bi uništio njihovu svetost, služi se tisućama zloća, kako bi ih okrenuo na svoju stranu izmišlja tisuću nepravdi. Dobri Bože, koliko ih je istisnuo svojim zamkama bezakonja. Na fin način pokriva grijeh krepošću, kako bi ih uvjerio da uđu k njemu, on laska, uvjerava da ih ljubi. Svojim osmjesima ovaj veliki lažac zabija nož u srce.

Svijet je veliki đavlov upaljač i instrument kojim on posvuda ozakonjuje i najgore grijehe. Svjetovnjaci nazivaju skrupuloznima sve one koji ne čine kao oni. Kod velikana sije oholost, a mlakost, patnju i neznanje kod neukih, te pijanstvo, ogovaranja, zavist i podjele čak i do redovničkih zajednica.

Nepravdu u palače, sablazni na javnim mjestima, u postelje i skrivena mjesta najprljavije nečistoće, u crkve i sveta mjesta drskost slobodnjaka. Mlitavost, dokolicu i luksuz među gospođe, brbljanje i ispraznost među skoro sve žene, škrtost među trgovce, a oholost među učene.

Među vojnike psovke, blasfemiju, nasilje, posvuda tisuće neurednosti, igre, plesove, bezobraštine. Njihovih grijeha sve je puno, pa i mudri su njima uprljani. O što sam rekao, jao! Premalo je to, muškarci i žene i stari i mladi gotovo svi gore vatrom njegove nečiste požude. On posvuda stavlja ispraznost i nečistoću.

Svijet, budući da je u opadanju, postaje samo zlo i nepravda, nikada nije bio tako fin i prožet zlom. Onoga tko zna bolje griješiti potajno, smatra se diskretnom osobom. Svijet je zaslijepljen a nesretnik, vjeruje da je mudar. Otvrdnuo je, tkogod ga prihvati, čini uvredu, jao, on niti vidi niti čuje, što njegovo zlo čini još većim.

Ne uzima li on zlo kao dobro, korisno kao štetno, za sreću ono što ništa ne vrijedi, a za laž istinsko dobro, koliko su ga njegove zablude zaslijepile toliko, su ga grijesi uneredili. On ne poznaje ispraznost zemaljskih dobara, ignorira okrutnost zlog duha koji ga iskušava, kako vidi jedino preko svojih osjetila, krivo prosuđuje sadašnja dobra. Svijet se boji fantomskog varalice, a kada Bog prijeti, uopće nema straha. On je bez zakona, bez vjere, bez straha.

Pred svetom Uzvišenošću on se ne boji suda niti užasne kazne. Sudovi svijeta su izvrnuti, svijet vjeruje da su luđaci mudri, a mudri bezumnici, da su bogomoljci luđaci, i kako on to čvrsto vjeruje, tako okrutno i odlučuje.

Ova zaslijepljenost je ohola i okrutna, ne želi ono što je tlači, u njegovoj zaglušenosti uzalud ga opominjati, on je, kako je pisano, nesposoban primiti Duha Svetoga. O začuđujuće li stvari, on ne može primiti nikakvu svjetlost. On ostaje sve dok ne prođe kao i njegov otac đavao, bezbožan, ohol, skandalozan, slijep, okorio, nesretan.

Svijet je nesretan, rekao je Bog, jer uzrokuje skandale, on posvuda neprestano izbacuje protiv sviju svoj pakleni bijes, i svaki je čovjek time sablažnjen i mudrac i bezumnik. U zanimanjima i na poslu kakve sve vidimo strašne mamce od kojih je svijet sebi učinio zakon, kako bi doveo do prokletstva bijednike. Ti su skandali tako fini da znaju prevariti i najsvetije.

Pod mamac se stavi udica koja uništava dušu, a da ona na to ne misli, u vino se miješa otrov, koji stvara požudu, pod jednom jedinom riječi izrečenoj u smijehu, može se skriti strašan otrov. Smijeh skriva nečistoću finom šalom, raskoš ispraznošću, čistoćom, skromnošću, škrtost i oholost srca ugodnim životom i čašću...

Odapinje strijele grešnika protiv nevinih duša, kako bi probole njihove oči i njihova srca na tisuće raznih načina. On njihovim očima, ustima i rukama stavlja zlobne zamke. On vara tolike ljude, mamac je tako lijep i nježan, da ga je teško izbjeći ili se obraniti od njega. Blažen onaj koji je pobjegao u pustinju, daleko odavde.

On svojim sljedbenicima obećava časti, zadovoljstva, propadljiva dobra, koja su u biti varljiva dobra i stvaraju bijedu. O ispraznosti nad ispraznostima! Najveća od istina.

Što su zlato, srebro i priželjkivana bogatstva? Promjenjivi komad zemlje čija površina izgleda lijepa, ali je to pozlaćeni komad zemlje, malo sjajniji metal. Novac je prolazno dobro, stalno mijenja vlasnika, kada spriječite tu promjenu, on postaje najokrutniji izdajnik, kad je dugo pohranjen, on postaje skriveni otrov.

Presvlak životinjski, komad blata i žbuke, komadi drveta, zemlja bijela ili žuta, eto najvećeg dobra luđaka, koje ih skoro sve odvede u propast. Na tisuće načina se mogu izgubiti ova dobra, lopov ih može opljačkati ili pojesti, rđa se u njima nastaniti. Kako je čudno njihovo mijenjanje. Ona traju samo trenutak a stvaraju vječnu propast. Vidite li bogatog Cresusa kojeg njegovo bogatstvo čini uglednim? Uskoro će on izgubiti svoje novce i umrijet kao bijednik. I što će ponijeti od svojih dobara? Ništa, mrtvački pokrov. Jao! Ništa.

Sva ta dobra imaju nešto, ne znam ni ja što, opako i prokleto. Ona u sebi skrivaju otrov koji nas prlja i zagađuje. To nas vjera uči, a mudar to shvaća. Ova dobra koja idu iz ruke u ruku, čine prokletim nečistog i škrtca, sadrže toliko otrova da se mudrac jedva od njih odvoji. Istina ta dobra naziva: bog bezakonja.

Čim čovjek želi steći ova dobra, odmah počne griješiti, jer kad se čovjek želi obogatiti, đavao ga uhvati u svoju zamku. Ako je takvo zlo željeti ih, kakvo je tek imati ih? Ova dobra su smola i ljepilo za vezivanje i propast duša, velika je njihova moć koja gura u vatru, gotovo da ih čovjek ne može taknuti a da se ne zalijepi i ne griješi.

Najteže je zadobiti svetost, posjedovati dobra bez navezivanja, to je čudnovati napor, najviši koji poznajem, to je čudo pravo. Ako čovjek ima puno dobara, ako živi ugodno i u izobilju, zbogom vjero, ljubavi, pokoro i nado. Ne znam zašto, ali to je ono što se obično vidi. Vidimo danas tisuće koji loše gospodare dobrima i koji drže tuđa dobra bez naknađivnja štete.

Kakvi fini i podmukli lopovi koje svijet slavi. Neću ni govoriti o lihvarima, kojih je tako puno po svijetu, pristašama svijeta, debelim zakupcima, koji kradu na moru i na zemlji. Oni imaju puno dobara stečenih na zao način da bih im još i ja posvećivao svoju misao.

Ali ta dobra su trnje koje bode i kad su pravedno posjedovana, potajno bodu i najnevinije duše. Koliko posla steći ih, kolika briga sačuvati ih! Novac je božanstvo kojem svijet žrtvuje vrijeme, odmor, zdravlje i sva dobra drugoga života, ne brinući se za bližnjega ni za svoga gospodara.

Pričaj mu kako će steći dobra, on će krasti, izlagati se, truditi, ali mu o Bogu ne govori ništa jer on ovaj jezik ne čuje. Njegovo se srce pretvorilo u njegovo zlato, ono je njegov jedini bog, njegova riznica. Što čovjek ima više prihode, više ga đavao zaluđuje, više ima suvišnih briga koje ga podbadaju i muče. Njegovo dobro je njegov okrutni tiranin, okrutniji od Sotone.

Kad izgubi ta dobra, koja bol. Bogataševa duša je time duboko potresena, a kad umre, koji užas! Njegova jadna duša je razdirana, koje beznađe i koja muka nesretnog bogataša na samrti. O, kako strašno Bog sudi njihovo zlo korištenje. A koja kazna je u paklu, koje beznađe i koji gnjev! Nakon toga kao luđaci sa svojim lažnim dobrima, past ćete u prokletstvo.

Eto, kakva je ispraznost dobara koja svijet predstavlja, koja zavidno traži, nikad zadovoljan, ali lažna su i njegova zadovoljstva i stvaraju mu tolike muke. I najveća zadovoljstva su varljiva, to su imaginarna zadovoljstva koja ne zadovoljavaju srce, nego ga još više izgladnjuju, koja čine da se na koncu osjeća samo grižnja savjesti, dosada i bol.

Ona imaju samo tjelesna zadovoljstva, to su smrdljive strvine koje stvaraju zlikovce, koje čine duše zlima, koje dragaju čula izvana, a koja prljaju dušu i tijelo. Grešnik pleše i smije se na rubu svog ponora pred Bogom koji ga proklinje, i koji se u svojoj pravdi naoružava. On gazi Isusa na križu i prezire njegove svete zakone.

On za svoju nesreću izmišlja tisuće zadovoljstava i načina, duhan i mirisni prah, tisuće ugodnih profinjenosti, i samo misli na to kako izbjeći ono što ga može inkomodirati. On samo misli na to kako zadovoljiti svoje tijelo, jesti, piti, smijati se i plesati, izgleda da je to njegov jedini posao, i tako dok tovi svoje tijelo, uranja dušu u pakao.

Svijet je uvijek ohol, čak i kad se naklanja, on želi pokazati svoju skromnost i finoću, oduševljenje da se vide njegovi talenti, dobra, njegova moć. Prekriva i skriva svoje mane kako bi pokazao svoj sjaj, snizuje posvuda sebi jednake kako bi on bio još viši. Druži se samo s velikima, prezire siromašne.

Poznata je oholost svjetovnog čovjeka, njegova isprazna i jadna slava ima svoj izgled, odjeću, ponašanje, kad hoda, kad se izražava, odiše samo veličinom, ohološću, luksuzom i visinom. On sluša i klanja se samo svome tijelu. Žustro zapovijedajući, on misli da je time mudar, žudi primat u svemu, čak i u poniznosti.

Ali što je sva ta čast? To je snatrenje, tlapnja, dim, para, vjetar, pjena, blistavi i pompozni sjaj koji vara srca i oči. To je najfinija zamka koju mu je đavao mogao pružiti, to je najfiniji otrov, koji daje gotovo svima da piju. Pavši po svojoj oholosti, Sotona baca svijet u isti ponor. Bog svijetu skriva svoje tajne, on mu se opire u svojoj mudrosti, priprema mu vječni plamen osvete. Koliko se slavio toliko će biti kažnjen. Kako je varljiv ovaj prokleti svijet! On gubi sve vrijeme života, i jako je zaokupljen ništavnim činjenjem. Ako ne ljenčari, bavi se bezakonjem.

On je uvijek okrenut vanjštini, i ne misli na Boga, samo se bavi tijelom, a njegova jadna duša je napuštena. Prezire pravu sreću i bavi se lažnim dobrima. O veliko sljepilo, o koja prijevara! Od neba više vole zemlju, stvora nego Stvoritelja, rat nego mir Božji, laž od istine, vremenito nego vječno. Čuje ga se kako dan i noć priča o novostima, vojskama i dvoru, i o tisuću drugih ništavnosti, novcu, jelima, odmoru, ukrasima, igri, odjeći, provodu. Imaju duh i žar samo za vremenske stvari, a zatupljenost i mlakost u vječnim stvarima. Kad igraju, dugo su budni, a kad mole treba, ih buditi.

Provode život i vrijeme ne u jedinom potrebnom nego u ispraznim zabavama, u činjenju zla ili u ljenčarenju, u gledanju i brbljanju, u posjetima i odijevanju. Okorjeloga srca ne prepoznaje svoj grijeh, ne osjeća svoj smrad, ni teško breme koje ga tlači i ne vjeruje da u sebi ima đavla za svoga oca i kralja. Ne bojeći se pakla, ni suda, ni Boga, ni đavla ni osvete, ovaj prokletnik teško griješi smijući se drsko, griješeći, pjeva svoje stihove, od grijeha čini koncert. Kaže da ima jak duh da bi cvilio, da bi lio suze, da bi se bojao pakla i smrt, i zbog toga osjećao uzbunu. Dobri Bog je tako dobra, kaže on, na samrti će mi oprostiti.

Neosjetljiv na istinu, od koje drhte dobre duše, iz ispraznosti u ispraznost, iz grijeha u grijeh, on umire bez zebnje i pada u prokletstvo. Tvrd je prema bližnjemu kad ga vidi u bijedi, s prezirom govori o siromahu, a ako mu dade štogod onda mu dade u ljutnji, kruha ima za svoga psa, a za svoga brata nema ništa. Tvrd je prema dušama u čistilištu.

Njima na uštrb radosno jede, pije i smije se. Platit će jedan De profundis, za svoje jadne preminule roditelje. Previše su ostavili za drugo, u ostavštini je dobio malo, on ih umanjuje, sam ili u procesu on tuži svoju majku i oca. O, jadni mrtvi roditelji! Vaša su vas djeca napustila.

Zadovoljstvo mu je griješiti, vrijeđati Boga, pogrđivati ga, njegovo srce nije time ganuto, ako ga ne pogodi kakva šteta, njegov je interes u srcu, ali ne Gospodnji. Iako je svijet proklet i osuđen od Boga, vidimo ga kako se zabavlja usred svoga prokletstva, toliko je njegov duh zaslijepljen, toliko mu je srce neuredno.

Đavao ga potajno uznemiruje i privlači, nevidljivo veže, drži zarobljena u lancima po grešnom djelovanju vlastite volje. On svima viče, mir, mir, ali nema ni njegove sjene, u srcu ima tisuću potajni grižnji, njegova najveća radost je uznemirenost, on je uzburkano more koje se ne može nikada smiriti.

Bilo što da čini da ugasi grižnju svoje savjesti, ne može u tome uspjeti, ne može smireno živjeti, iako je izvana radostan, u duši je nesretan. Bilo što da lažljivac čini kako bi uživao savršen mir, njegovi prošli grijesi ga straše, budućnost uznemiruje, nijedan trenutak ne može biti uistinu sretan, uistinu zadovoljan.

U životu može imati samo lik nekog užitka, a u njegovoj smrti kojeg li očaja, bijesa, grča, ah, kojeg li nemira, a poslije smrti, kojih kazni. Za svoje užitke, časti, bogatstva zadobiti će tisuće zala, muka i osvetničkih kazni, za jedan trenutak ispraznosti, nesreća za svu vječnost. Eto svijeta i njegovih nesreća, može li se ljubiti takvog bijednika? Mogu li se slijediti njegovi odijeljenici sa njihovim žalosnim nesretnostima? Vičimo svima, nesreća, jao, jao varavom svijetu. Evo više zlobnih zamki kojima potajno hvata duše kako bi ih privukao svojim ciljevima i bacio u vatru. Kako bismo bili sigurni od njegovih privlačnosti obznanimo, njegove zlobne tajne.

Osuda svijeta (106)

Isus: Kršćani, morate slušati mene ili svijet; izaberite jedno ili drugo. Slušate li me? Neka mi svatko odgovori. Ja poučavam dobru, a svijet zlu. Kršćani, morate vjerovati meni ili svijetu. Izaberite jedno ili drugo. Vjerujete li mi, neka mi svatko odgovori. Ja nikada ne varam, a svijet vara.

Kršćani, morate slijediti mene ili svijet; izaberite jedno ili drugo. Slijedite li me? Neka mi svatko odgovori. Ja se nikada ne mijenjam a svijet se mijenja. Kršćani, morate služiti meni ili svijetu; izaberite jedno ili drugo. Služite li mi? Neka mi svatko odgovori. Ja nikada ne prolazim, a svijet prolazi. Ako slijedite ovaj mrski svijet, prisežem vam sada da ću vas zauvijek učiniti nesretnima. Slijedite li svijet ili mene? Neka mi svatko odgovori.

Odgovor: Želim te slušati, želim te slušati. Ja ti želim vjerovati u svemu, želim ti vjerovati. Ja te želim u svemu slijediti, ja te želim slijediti.

Grupa: Svi ćemo u glas reći: Prokletstvo ovom svijetu. Mi ti vjerujemo, o Istino uzvišena! Neka te čuju, neka te čuju. Mi ti služimo, o uzvišeni Vladaru, neka te čuju, neka te čuju. Samo si ti Istina, Život i naš dobri Pastir. Govori nam, dakle, svi te molimo, svi te u miru slušamo, svi te slušamo. Govori nam, dobri Učitelju, govori nam u srcu, o dobri učitelju.

Isus: Razlikujte dobro križ koji vas poziva. Svijet je varalica. On proturječi mojoj vječnoj riječi, on potajno grize, on potajno grize.

Svijet: Prijatelji, pijmo, pjevajmo, uživajmo, neka nam ne bude dosadno naša mladost i sve drugo nas na to poziva.

Anđeo: To je glas svijeta, to je glas svijeta.

Grupa: Šuti, svijete lažljivi. Mi svi vjerujemo u Gospodina, nesretni oni koji se pouzdaju u tebe, blaženi oni koji žive od vjere. Mi osuđujemo zakone tvoga carstva, preziremo ono što ćeš nam ti reći.

Isus: Čovjek mora uvijek vršiti pokoru nad sobom, kako bi bio moj prijatelj, ili će propasti ili će činiti pokoru.

Anđeo: Bog nam ovdje govori, Bog nam ovdje govori.

Kršćanin: Vjerujem ti, Isuse, moj Učitelju, i prihvaćam tvoj zakon. Svijet je zli izdajnik, čuvaj me, povećaj moju vjeru.

Grupa: Mi ti svi vjerujemo, dobri Učitelju, i prihvaćamo tvoj zakon, svijet je zli nevjernik, pomozi nam, ojačaj našu vjeru.

Svijet: Treba plesati, smijati se, jesti, piti, Bog to ne brani. Skrupulozni ljudi, vama ne treba vjerovati.

Anđeo: To je glas svijeta, to je glas svijeta.

Grupa: Ušuti, svijete lažljivi, mi svi vjerujemo Gospodinu.

Isus: Ako netko kaže da me časti i ljubi neka ide mojim stopama, noseći svoj križ i odričući se sebe samoga.

Anđeo: To nam Bog govori, Bog nam govori.

Kršćanin: Vjerujem ti, Isuse, moj Učitelju, prihvaćamo tvoj zakon.

Grupa: Mi ti svi vjerujemo, dobri Učitelju, prihvaćamo tvoj zakon.

Svijet: Kako bismo se na koncu života spasili, dovoljan je jedan griješio sam. Ne stvarajmo melankoliju.

Anđeo: To svijet govori, svijet govori ovdje.

Isus: Ne oklijevajte činiti pokoru ili ćete umrijeti prokleti, laskajući si lažnom nadom.

Anđeo: Bog nam govori, Bog nam ovdje govori.

Kršćanin: Vjerujem ti, Isuse, moj Učitelju, i grlim tvoj zakon. Svijet je zli nevjernik, čuvaj me, povećaj moju vjeru.

Grupa: Mi ti svi vjerujemo, dobri Učitelju, i grlimo tvoj zakon, svijet je zli nevjernik, pomozi nam, ojačaj našu vjeru.

Svijet: Bez skrupula, zabavljajmo se, brate! Gospodin je tako dobar. Dobit ćemo potpuno oproštenje.

Anđeo: To svijet govori, svijet govori ovdje.

Grupa: Mi ti svi vjerujemo, dobri Učitelju, prihvaćamo tvoj zakon.

Isus: Ako sam dobar, zašto me onda vrijeđate? O, nepravednog li opravdanja! Čekam dan moje osvete.

Anđeo: Bog nam govori, Bog nam ovdje govori.

Kršćanin: Vjerujem ti, Isuse, moj Učitelju, i grlim tvoj zakon. Svijet je zli nevjernik, čuvaj me, povećaj moju vjeru.

Grupa: Mi ti svi vjerujemo, dobri Učitelju, i grlimo tvoj zakon, svijet je zli nevjernik, pomozi nam, ojačaj našu vjeru.

Svijet: Stecimo dobra, iziđimo iz prašine, to je ono glavno. To je način da se dobro jede.

Anđeo: To svijet govori, svijet govori ovdje.

Isus: Tražite nebo, čuvajte vašu nevinost, to je najvažnije, jer ćete ostalo dobiti u izobilju.

Anđeo: Bog nam govori, Bog nam ovdje govori.

Svijet: Penjati se uvijek više, biti neophodan, to znači imati duha. Velika je budala tko to ne zna.

Anđeo: To svijet govori, svijet govori ovdje.

Isus: Ponizite se kako biste uzišli u moju slavu. Ja uzdižem malene, a posramljujem one koji se uznose.

Anđeo: Bog nam govori, Bog nam ovdje govori.

Svijet: Družite se s velikima kako biste se obogatili i postali poput njih, što dobivate živeći kao svi drugi?

Anđeo: To svijet govori, svijet govori ovdje.

Isus: Ako želite prave prijatelje koji će vas odvesti u nebo, pridobijte srca siromaha.

Anđeo: Bog nam govori, Bog nam ovdje govori.

Svijet: Budite dobro obučeni, u svemu slijedite modu, ukrašavajte se, činiti drugačije, značilo bi biti dosadan.

Anđeo: To svijet govori, svijet govori ovdje.

Isus: Čuvajte uvijek kršćansku čistoću, ona je lijep ukras, čuvajte se svjetovne mode.

Anđeo: Bog nam govori, Bog nam ovdje govori.

Svijet: Biti pobožan i bogomoljac je isto, izbjegavajte ovaj nadimak, ako želite da vas svijet voli.

Anđeo: To svijet govori, svijet govori ovdje.

Isus: Istinski štovatelj mi je uvijek drag, zaslužite, dakle, to ime, postajući blag, ponizan i milosrdan.

Anđeo: Bog nam govori, Bog nam ovdje govori.

Svijet: Što, napuštate ovo lijepo društvo? Što će reći o vama? Rugat će se vašem bogomoljstvu.

Anđeo: To svijet govori, svijet govori ovdje.

Isus: Drage ovčice, čuvajte vaše sklonište kako biste izbjegle vuku, kako biste me slušale i govorile mi potajno.

Anđeo: Bog nam govori, Bog nam ovdje govori.

Svijet: Tko vas je učinio takvim prostacima i zatucanima? Sigurno vaša pobožnost, ostavite se tog

melankoličnog izgleda.

Anđeo: To svijet govori, svijet govori ovdje.

Isus: Budite pobožni ali bez dvoličnosti, prakticirajte molitvu, budite radosni, ali bez besramnosti.

Anđeo: Bog nam govori, Bog nam ovdje govori.

Svijet: Što ovaj čovjek vam stvara patnje? Odmah se osvetite, inače ćete dobiti još koju uvredu.

Anđeo: To svijet govori, svijet govori ovdje.

Isus: Sve podnosite, ne škodite nikomu, to je moja zapovijed i oprostite kako ja opraštam vama.

Anđeo: Bog nam govori, Bog nam ovdje govori.

Svijet: Čuvajte se da vas ne vode i s vama postupaju kao s djetetom, pametni će se tomu samo smijati.

Anđeo: To svijet govori, svijet govori ovdje.

Isus: Kako biste me nasljedovali i pjevali pobjedu, budite poslušni, budite djeca da biste ušli u moju slavu.

Anđeo: Bog nam govori, Bog nam ovdje govori.

Svijet: Ah, previše toga stavljate u bagatelu, čuvajući vaše zapovijedi, to nisu bitne stvari.

Anđeo: To svijet govori, svijet govori ovdje.

Isus: Vaša pravila, mala naizgled, u mojim su očima jako velika. Pridržavajte ih se dakle, potpuno.

Anđeo: Bog nam govori, Bog nam ovdje govori.

Svijet: Bog vam zabranjuje da u zemlju zakopate vaše darove i talente, pokažite vaše veliko znanje.

Anđeo: To svijet govori, svijet govori ovdje.

Isus: Prakticirajte moju duboku pobožnost, sakrijte se razborito, izbjegavajte sjaj i časti ovog svijeta.

Anđeo: Bog nam govori, Bog nam ovdje govori.

Svijet: Budite uvijek lijep i dobar govornik, čuvajte vašu razinu, vi niste običan sluga.

Anđeo: To svijet govori, svijet govori ovdje.

Grupa: Šuti, svijete varljivi, mi svi vjerujemo Gospodinu. Nesretni oni koji se pouzdaju u tebe, blaženi koji žive u vjeri! Mi osuđujemo zakone tvoga kraljevstva, preziremo ono što ćeš reći. Nesretan budi svijete, u svojoj bezbožnosti. Slava Bogu istine! Neka tako bude.

Zbogom svijete bezumni (107)

Zbogom svijete varalico, s Bogom, mojim Spasiteljem, kojem služim i kojeg ljubim kažem ti, proklet bio. Sotonin slugo, Bog te prokleo, Bog te prokleo na zemlji, i ja ću ti, kako bih ga nasljedovao, objaviti rat. Sotona te uči tvojoj himbi i zloći protiv Svemogućega, daješ poroku da vlada i protiviš mu se u svemu.

Bog želi ozdraviti i spasiti naše duše, a ti ih zavodiš i kvariš, vodiš ih u vječnu vatru. Trpite, kaže Isus Krist, ako vas progone, ako vas proklinju, maltretiraju ili odbacuju. To su luđaci, reci. O pravi ulizice, osvetite se srčanim i časnim ljudima. Osvetite ovu bezobraštinu. Bog po sto puta ponavlja: blaženi oni koji plaču. Treba nositi svoj križ i pobjeđivati sebe u svakom trenutku. Nositi križ, kažeš, plakati, trpjeti, nanositi si zlo, ludost! Smijati se i plesati, piti i jesti, ljudi, to je život!

Blaženi nevini koji trpi neimaštinu. Nesretan zli koji živi u izobilju. Ne propuštajmo ništa, kažeš, budimo razboriti, iziđimo iz prašine, sreća je obogatiti se i dobro jesti. Za bližnjega imaš samo nemilosrdno srce. Prezireš siromaha. Ako te dođe što pitati, ti kažeš: Odlazi, nitkove, radi.

Tko mi je doveo ovog nametljivca? Nemam viška ni novčića. O svijete, odgovori mi, što je istina da se Bog vara ili ti? Jao, prezira dostojni! Tvoje zlo ne može se liječiti, jer đavao koji te poučava i pokreće, čini te slijepim i gluhim i zatvara te u grijeh. Tvoj pristup je pompozan, pokazuješ lijepo lice svima koje želiš podčiniti. Obećavaš isprazno, zavodiš lukavošću i finoćom, činiš da svi oni koje miluješ umiru i propadnu.

Tvoji osmjesi su smrtni, tvoja dobra imaju oblik, tvoja zadovoljstva su putena, a tvoja radost pokvarena. Oni koji su ti dobro služili, na koncu za nagradu imaju samo žaljenje i vječni pakao. Novac je tvoj kralj, a đavao je tvoj otac, zadovoljstvo je tvoj zakon, a tijelo je tvoja majka. Ali što će kod tebe naučiti? Ispraznost, bezakonje i grijeh.

Oni koji to što finije čine, imaju veći ugled kod tebe. Grijeh je samo uglađenost, kažeš, krepost smatraš bogomoljstvom. Po tebi blagost je strašljivost, poniznost unižavanje, molitva zatucanost, bojati se pakla slabost. Tvoju palaču nazivaju razvratni Babilon gdje si na prijestolje postavio đavla. Tu je ono tvoje "što će tko reći", tvoja dobra jela, tvoja lažna zadovoljstva, tvoja slava, tvoje igre, vino i novac pjevaju ti pobjedu.

O veliki Bože, ustani, uzmi oružje, bori se s nama kako bismo pobijedili svijet s njegovim dražima. Vjeruj, sine, ja sam ga pobijedio, i ti ćeš ga pobijediti. Ako mrzi tebe, mrzio je i mene, to je znak da te ja ljubim. Opredijeli se sav za mene, protiv ovog mrskog, to je preobučena Sotona kako bi se učinio prijatnim. Kršćani, budite razboriti, ja se užasavam veličina koje on uzdiže. Ljubite i tražite sve suprotno onome na što vas on navodi.

Ah, svjetovnjaci, do kada ćete ljubiti prolazni svijet? Izbjegavajte ga, pa neka on gunđa, on je lukava zmija. Izbjegavaj, izbjegavaj ili ćeš umrijeti, brate. Njegov pristup je ugodan, ali prije ili kasnije njegov slatki otrov djeluje. O Gospodine, želimo ići tvojim stopama, protiv ovog zavodnika, pa neka on gunđa i žali se.

O kao je slavno, o kako je slatko, kao je slatko, dobri Učitelju, imati te za poglavara kako bismo porazili ovog izdajicu. Nesretni svijete, zbogom, zločestiji od bezbožnika koji niti ima vjere niti Boga, promjenjiviji od Protheeja, lukaviji od zmije. Zbogom prokleti, zbogom prokleti, nečisti, mi preziremo, mrzimo i osuđujemo tvoj život.

Hvalospjev o neurednom životu grada Rennesa (150)

Zbogom grade Rennnes, oplakujemo tvoju sudbinu, naviješteno ti je tisuće patnji, na kraju ćeš propasti ako ne slomiš okove koje skrivaš u grudima. Zbogom, Rennes. Istina je da ti dominiraš, a evo i razloga, čijih se trna ne bojiš: ne dominiraš po svojim kućama, po svojim skupocjenim krzima nego po svom okrutnom otrovu.

Prema bezumnicima, ti blistaš i provodiš se. U gradu se sve smije i igra, a vi evanđeoski mudraci gorko plačite zbog toga. Svi se zabavljaju: Gospoda su u kabareu, gospođice na plesu, a gospođe igraju karte, svi se provode po volji i ne misle da čine išta loše. Zbogom Rennnes, oplakujemo tvoju sudbinu.

Svi grade svoj lik kroz imetak ili zadovoljstva, starac na svom imanju razmišlja samo kako se obogatiti, a mladić razmišlja samo kako se zabavljati. Ovdje se redovno vidi samo dvoličnost srca, svatko ima svoju tajnu, čak i pobožni sluga, koji izgleda iskren a često je, najveći varalica. Koliko nesretnih žena se prikriva veselim izgledom! Koliko razvratnih djevojaka se skriva pod svetim izgledom! Koliko uobraženih glava pod posuđenom odjećom! Zbogom Rennes, oplakujemo tvoju sudbinu.

Kolike vapeće nepravde se prikrivaju samilošću. Kolike pikantne riječi pod sjenom milosrđa, kolike odurne strogosti koje se smatraju jakošću! Koliko ratobornih pod izrezanom zelenom ili žutom odjećom lukavca. Hodajući u svojim visokim čizmama, dan i noć propovijedaju kako bi zaveli svjetovnjake.

Dani se ovdje provode na ulici ili u igrama. Crkva je pusta, u crkvi je dosadno, biti sat u njoj izgleda kao jedna godina. O, plačite oči moje! Bujice svakojakog grijeha koje se prelijevaju, stalno nose u ponor gotovo sve stanovnike i čine ih žrtvama svakovrsnih nereda i poroka. Zbogom Rennnes, oplakujemo tvoju sudbinu.

Tvojom beskrajnom zloćom zarazit će se i najpravedniji, ili mora pobjeći u neku zajednicu koja nije okaljana tvojim kužnim zrakom. Ako te koji hrabri želi izazvati na dvoboj, tvoje pristaše, pune bijesa, ga okrutno napadaju i koriste sve kako bi ga fino prevarili.

Dok bogataš ulazi s počastima, siromah viče na tvojim vratima i ti mu zbog dosađivanja donosiš ostatke svoga sluge.. Na taj način ti zlostavljaš Spasiteljeve drage udove. Zbogom Rennnes, oplakujemo tvoju sudbinu.

Što se vidi u tvojim crkvama? Lakrdijaše, pse, brbljivice, raskalašene, pogane, koji sjede među malobrojnim kršćanima. U ovoj tvojoj čudnoj bijedi, ti spavaš sa svojim prijateljima: ničega se ne bojiš, nadajući se da su svi grijesi oprošteni. Ah, tko će donijeti svjetlo ovim uspavanim jadnicima?

Kako bi otklonio svoj grijeh, onom tko ti pristupi, ti ćeš odgovoriti: "Bog će se smilovati, on je dobar, ne bojmo se." I još: "Svaki je čovjek grešnik." Zbogom Rennnes, oplakujemo tvoju sudbinu.

Ispraznosti svijeta - novi hvalospjev (156)

Ispraznosti u dobrima svijeta, o ispraznosti nad ispraznostima! Na tvojoj istini moj Bože, se temelji moje srce. Ispraznosti u dobrima svijeta, o ispraznosti nad ispraznostima! Što je svako stvorenje? Ono je samo, kao što je pisano, žalost duha, samo isprazna utvara puna nečistoće.

Ispraznost, čovjek i njegov život! Tijelo je samo malo sijena koja uopće nije potrebno. Zašto ga uopće toliko voljeti? Njegova zadovoljstva su gomila nečistoće, njegova dobra malo metala, njegov odmor je rad, njegova slava, nečisti dim. Ispraznosti u dobrima svijeta, o ispraznosti nad ispraznostima!

Daleko od mene, vi ljudi zemlje, ljudi zlata i srebra koje ovi promjenjivi metali dovode u nevolje i ratove. Daleko od mene sladokusci i proždrljivci, koji ljubite samo vaša zadovoljstva, koji slijedite vaše želje, koji se volite samo smijati i dopadati.

Daleko od nas, vi kćeri svjetovne, ovi idoli ljepote, koje svojom ispraznošću očaravaju jače od sirena. Za moje besmrtno srce propadljiva i smrtna dobra su premalo, ono želi trajno dobro. Ispraznosti u dobrima svijeta, o ispraznosti nad ispraznostima!

Samo ti, uzvišena Dobroto, možeš ispuniti moje srce, ti si njegova sreća, bez tebe ono je uvijek u mukama. Pa bio ti Aleksandar, Samson, Cres ili Salomon, srce će tražiti još više. Neka se cijeli svijet prenese u moje srce i ispuni ga, srce će u svojoj želji, uvijek reći: donesi još, donesi još. Ispraznosti u dobrima svijeta, o ispraznosti nad ispraznostima!

Zamke svijeta (30)

prva zamka - kockarske igre

Igra sama, po sebi, nije zlo, ne sadrži ništa fatalno, naprotiv: to je rekreacija bez napora i truda, ona je opuštanje, kako bi se kasnije moglo raditi još više kada je potrebno. Bog nije zabranio igru, kad je učinjena u vremenu i mjestu bez suprotstavljanja njegovoj Mudrosti, kako bi se čovjek lagano odmorio, kako bi se sveto zabavio, kako bi rekreirao bližnjega, kako bi odagnao bol, natmurenost i tugu.

I sveci iako ozbiljni, su ponekad igrali igre, kako čitamo u pripovijestima. Njihova ih je ljubav iznalazila, a Duh Sveti ih je nadahnjivao. Bile su to bezazlene igre, pune milosrđa, milosti i slave. Evo odlika igre kako bi bile slavne u Bogu, kako bi bile spasonosne: izbjegavajte igre na sreću, jer se duša u njima prije ili kasnije izgubi, najbolje su igre duha, Bog ih voli kod svojih sluga koji se igraju da bi mu se svidjeli.

Igra ne smije biti žarka, nego umjerena, blaga i razborita, u pogodnom vremenu, bez svađe, puna blagosti, bez nepravde, puna časti, skromna bez podčinjenosti, bez nepravde, poštena i milosrdna. Umjesto karata i kocki igrajte, "dama" i šaha ili slične igre. Ne igrajte uvijek, nego na određenim mjestima i u određeno vrijeme s nekim tko je prijatelj Božji. U ovom slučaju, dopuštena vam je igra, štoviše, potiče vas se na igru.

Ali koliko je zabranjenih igara, koliki su se u njima izgubili ne vidjevši u njima zla. Kockarske igre su izmislili đavao i odbačenici kako bi se gubilo dragocjeno vrijeme dano čovjeku da čineći pravdu zadobije nebo. O vrijeme, o daru Duha Svetoga, o cijeno krvi Isusa Krista, o vrijeme koje imaš neizmjernu cijenu! Igrati karte i kocke kad umreš, tisuću ćeš puta žaliti što si tako gubio vrijeme u igrama i ispraznostima ne čineći pokoru.

Kad bi prokleti u paklu imali jedan sat tvoga izgubljenog vremena, bi li oni slijedili tvoju ludost? Vidjeli bismo ih kako plaču, viču, poste i umrtvljuju se. Ah, što bi sve činili kad bi imali taj sat? Ti ga imaš, čini dakle ono što bi oni činili ostatak svoga života.

Igrač je uvijek tjeskoban, zabrinut, promjenjiv, neuredan, isto kao i njegova sreća. On tako gubi ljubav za svog bližnjega, on ga nastoji ščepati, iznenaditi i prevariti bez imalo opraštanja. Kolike grijehe čini jedan igrač, grijehe djela, usta i srca, a da na to ni ne misli! Blasfemije, zakletve, uvrede, uzvike i naglost, tisuće skrivenih laži, tisuće finih i lukavih krađa, mržnja i osveta. Igrač prelazi u svoju igru.

On više nije ni svoj ni Božji, igra ga vuče. U igri je sav njegov zanos, sva njegova duša i tijelo, i on živi samo za igru i samo ga igra obuzima, ona je njegov okrutni okov.

Čovjek vjeruje da će u igri steći imetak, ali daleko od toga, on gubi i ono što ima, to dokazuje iskustvo. Novac dobiven u igri, Gospodin ne blagoslivlj, i on ima prije ili kasnije loš kraj, sveti ga zovu najfinijom krađom. Igrač, prijatelj karata je fini sotonin lopov, ali pravi lopov koji krade njegovu siromašnu djecu, ženu i roditelje. Vjerujući da ima svoj imetak, on umire s tuđim imetkom, o žalosna nesrećo! On je pun hladnoće za Boga, pun lijenosti i mlakosti za dobro svoje duše, misa predugo traje, on se udaljava od sakramenata, zao, okorio, lijen, on juri iz igre u igru, i na koncu u oganj vječni.

Igrači su spletkari, dangube, sablažljivci, oni pokazuju sva bezakonja naučavajući dangubljenje. Ove javne i kartaške igre učinile su da propadne puno ljudi, to je javni gubitak.

Kraljevi su zabranjivali igre pod prijetnjom strogih kazni, kao neku pošast. Koncili preko svojih kanona i sveti oci po svojoj razboritosti osuđivali su ih. Usprkos svemu, ljudi posvuda uzimaju ovaj opaki otrov. Svijete varljivi, povuci se, nećeš mi ti stvarati zakon svojim đavolskim igrama. S tobom nikada i nikud. Neka su nesretne tvoje kockarske igre! Neka su nesretni i svi tvoji grači! A ja ću, kako bih izbjegao njihovu nesreću, izbjegavati ih. BOG SAM.

Druga zamka - ples i balovi (31)

Gospodine, žele da propadnem preko plesa koji je također zamka. Slomi ovu varljivu zamku koja se postavlja mojoj nevinosti. Svjetovnjaci plešu, usprkos tebi, o Gospodine, pomozi nam. Evo Venerinog tamjana i njezine ugodne škole, evo Bakusovih igara, evo đavolskog kruga, evo njegovog lijepog poziva na našu propast. Da, sotona je izumitelj nesretnog plesa, on je prvi tvorac ove radosne kuge koja služi kako bi radosno i neosjetljivo palo u prokletstvo. U plesu on je kralj. Njemu se iskazuju počasti, on tu kroji zakone radosne raskalašenosti. On ovdje zasjeda i ima posred toga svoje prijestolje.

On ovdje sve pokreće u ovom prokletom njihanju, on ovdje ulijeva svoj otrov, svoj plamen i svoju zloću. Od njega dolazi želja i kobno zadovoljstvo. On pokreće plesače na ples, smijeh i pjesmu. On tu pridobiva njihova srca, njihova tijela i svoje kraljevstvo. On tu kroji svaki pokret, i korake i okrete. On se pretače u glas kako bi pjevao naklono, on pokreće oboe na pjev i ne umara se od toga. On tu stvara svako veselje i zvukove instrumenata. On se uvlači u tijela plesača i plesačica kako bi ih zanio ljubavnim plamenom, on vodi noge i oči ovih siromašnih nesretnika.

Njihovo je tijelo neobuzdano, njihov duh bez svjetla, njihovo srce opčinjeno: đavao djeluje tako da naziva skrupuloznima one koji ne čine poput njih. Đavao kod pogana ima redovno ovaj danak ne traži dobra, nego da plešu kako bi mu se dopali, oni smatraju da i sotona obećava neka dobročinstva za njihov ples.

Kaže se da vještice na sastanku imaju praksu da nakon objeda plešu đavolski ples. To je tamjan, fatalni kult ovog paklenog duha. Gotovo svi odbačeni smatraju daje ples dopušten, ali oni koji će biti spašeni, istinska djeca Crkve, gnušaju ga se.

Govoreći općenito, ples je indiferentan, sam po sebi nije zlo, on može biti nevin, jer i David je plesao gorljivo pred kovčegom Gospodnjim. Ali da bi se plesalo bez grijeha, potrebno je toliko okolnosti, da je teško spriječiti vrijeđanje Boga u plesu.

On je uglavnom zlo i razuzdanost. Način, vrijeme, svrha i osoba koja pleše, bacaju toliko otrova da ples gubi svoju nevinost, nesreća prati sve plesače, čak i njihove gledatelje. Kako se dolazi u nesreću ove fine raskalašenosti? S mirisnim prahom, s rumenilom za lice, s finom golotinjom, luksuzom i ispraznostima.

Jao! Kako se pleše? Na nečist način, sve potiče na otrov nečistog plamena: pogledi nježni i prodorni, pokreti žustri. Koraci su tako odmjereni, kadence lijepe, plesači tako lijepo ukrašeni, a pjesme nove! Kako se oduprijeti da to ne ljubiš, da ne goriš i zapališ se? Što reći za one poljupce na kraju, o onim okrutnim vjesnicima nečistog plamena? Nisu li oni đavolov pečat koji se utiskuje u njegovo ime? Zna se dobro koji su obično motivi plesa, motivi su skriveni ali pohotni: želi se ljubiti, svidjeti, pokrenuti ili biti pokrenut, vidjeti ili biti viđen.

Pleše se uz pjesme pune ljubavnih motiva, ljudi se hvataju na zamku ovih nečistih ludorija, a zatim se nakon plesa kaže: "Nismo vrijeđali Boga". Pleše se zabranjenim danima, čak više nego običnim danima, i tijekom tog izgubljenog vremena, sotona čini svoje, i tako se od dana Gospodnjega pravi praznik napasnika.

Jao, uopće se ne računa vrijeme koje se izgubi na plesu, iako je vrijeme najveće dobro, iako ono ima neizmjernu cijenu, vrijeme je kratko i dragocjeno, dano je da se zadobije nebo. Ako je ples poganina uvijek za osudu, kako je to tek kod jednog kršćanina? O, užasno zlo! odmetnik koji se odriče zavjeta danih svom Bogu.

Zar se nije odrekao sveg đavolskog sjaja? Ples se uvijek prikazuje kao jako ugledan. Plešući, Gospodinu se nanosi velika uvredu. Plesaču, masko kršćanina, Isus Krist nije tvoj učitelj. Ali te je Sotona uzeo za svoga, poput nekog otpadnika ili izdajice. Odlazi slugo zlog duha, bruko Isusa Krista.

Razbojnik plešući ide prema smrti na vješalima, u velikoj opasnosti vojnik se smije i pleše. O koja ludost, o okrutna nesrećo plesača razbojnika! O luđače, koji plešeš na rubu vječnog ponora, ne bojeći se smrti niti Boga u njegovoj pravdi. Ah, sotona ga je posve zaslijepio i ubit će ovog tovljenog bika.

Kod plesača u njihovom zanosu, ruke, noge i glava kao i ostatak tijela, manje su razumni nego kod životinje koje su manje raščupane i krotkije nego oni. Oba Zavjeta osuđuju ples i prijete strašnom osvetom plesačima i lakrdijašima, njihovim pomagačima i promatračima. Bog proklinje sve njihove ukrase, njihove mirise, kadence, njihov napor pun ljubavi, njihove pokrete pune nerazboritosti. On zabranjuje da ih oponašamo, gledamo i posjećujemo.

Ples je najfiniji tiranin, on je učinio da umre sveti Ivan, preteča našeg Učitelja. O, veliki Bože, kolike je ples ubio i duhom i tijelom. Sveti oci, naučitelji, kanoni, pa i Crkva osudili su plesače kao i njihove pomagače, komedijaše i lakrdijaše.

Ljudi su plesom zaslijepljeni, rekao je jedan Otac, djeca se uneređuju, preziru oca i majku, žene u njemu gube čast i milost Gospodnju. Plesovi čine da se krše svi crkveni zakoni, oni krše sve Mojsijeve zakone. Plesač gubi vjeru i ne pridržava se više zakona.

Kad se negdje pleše, nebo plače od žalosti zbog ove uvrede Bogu, a pakao se raduje. I dok svet čovjek zbog tog cvili, bezbožni grešnik se smije. Bog strogo kažnjava plesače naglom smrću, tako da napuštaju svoje već proklete duše u trenutku. I tako u isti mah balovi i igre silaze u oganj. Odlazi, svijete i njegovi prijatelji, i sve što sam rekao, daleko od mene tvoj govor da je svima dopušteno plesati i smijati se. Daleko od mene, svijete skandalozni, zbogom svijete nesretni.

Treća zamka - komedija i spektakli (32)

A što da kažemo o balovima, o zlu i kazalištu, o ovoj paklenoj riznici svih bezboštava? Tamo se i najtvrđe srce raznježuje kako bi postalo nečisto. To je riznica grijeha, gdje se uči kako potajno tako djelovati, ono ulazi u modu i fino se ogrće odijelom kreposti. Đavolski izum, nesretno kazalište, o okrutna iluzijo, o pakleni požaru, gdje se čine sva bezakonja, s radošću i veseljem. Mjesto opere, mjesto prokleto, gdje izgled, glas i pokret ulijevaj u najpakleniji otrov. "Lijepe arije, lijepi stihovi", kaže se. O sirene pakla!

O izvore najvećih zala, leglo babilonsko, gdje je prestiž novoga postavio Sotonu na prijestolje! O najfinija udico, o najslađi otrove! Staviti na sebe lažnu masku, izobličiti lice, blamirati tako svoga tvorca i okretati njegovo djelo, znači nositi đavolski pečat i ogrtati se u njegovo ime.

Ova maska odbačenoga, koja nalikuje đavlu svome ocu, pojavljuje se kako bi ju se pohvalilo: ne, to je zapravo Sotona koji se želi svidjeti. Ovaj prokletnik tako preobučen zove da mu se pridružimo. Slušati Sotonu kako govori na usta glumca koji deklamira, znači da on po njemu zna zapaliti tijelo i dušu, fina zmija skrivena u cvijeću i najživljim bojama.

Najbolji glumac koji bolje prikazuje lik je i najfiniji lažljivac koji najbolje skriva svoju strast, fino ulijevajući u srce najlažljiviji otrov. Svi se dive kako ova nesretna žena pleše, sva je obuzeta svojim ljubavnim plamenom, njezin otrov je najslađi i najokrutniji od svih.

Oči smiješeće i radosne ove lijepe plesačice, njezin nježan i sladak izgled i harmoničan glas, probadaju i bacaju strjelice koje se nikada ne odbijaju. Geste i pokreti koje čini ova komedijašica su čaranje finog zla. Njezine oči, njezin poj, njezini obrisi poučavaju njene lude ljubavi.

Vidimo je i razmišljamo, đavao dolazi i potiče, osjećamo kako srce postaje ganuto i čovjek pada u grijeh, a zatim kaže da na plesovima nikada ne čini nikakva zla. O kolike tisuće u paklu plesača i plesačica koji gore u svome žaru i plamenu. I pored svega, plešite, lakoumnici, i ne vjerujte mojim riječima.

Očevima i majkama: Usprkos ovim velikim opasnostima i grijesima plesa, idi, oče, nauči svoga sina ovom paklenom ritmu i kaži mu da, ako je skrupulozan, tako treba i da tako želiš. Majke, ne slušajte me, vodite vaše kćeri na ples. Vježbajte njihova tijelo i korake. Što će reći u gradu? Ova lijepa umjetnost, ova pristojnost odgovara njezinoj odlici. Bez toga nema udvarača, bit će napuštena, bez toga će joj se svi mladi smijati. To je potrebno kako bi se udala ili će biti prezrena.

Vodite je na ples i vi sami, kako biste pokazali da ples nije zlo iako skrupulozni gunđaju, ne vidi se ništa što bi bilo zlo u plesu i pjesmi. Izbjegavajte skrupulozne ljude, ne koristite njihove metode, nemojte se ljutiti, plešite, budite po modi, ja to želim, trebate me poslušati. Koje zlo u zabavi?

Kćerka jednog zanatlije izgleda debelo i neuko. Fuj! Ne izgledajte poput seljaka, idite k učitelju na ples kako biste izgledali kulturno, pristojno i ljubazno. Ispovjednik kojemu idem, koji zna da plešem, u tom ne nalazi ništa loše i ne zabranjuje mi. Eto, tako nesretni roditelji, vi vodite u prokletstvo svoju djecu.

Komedijašima i lakrdijašima: Lakrdijaši, komedijaši, gori ste od samih vračara i čarobnjaka koji skrivaju svoje mudrolije, skandalozni, ljudi izgubljeni, lukavi lopovi. Da, nesretnici, vi kradete na fin način društva i zaluđujete ih svojom besramnom praksom. Fini lopovi koji varate luđake, trebalo bi vas sve objesiti.

O veliki učitelji svih grijeha, gori od nevjernika, članovi pokvareni, odsječeni od Crkve i vjernika, ljudi prokleti, izopćeni, nesretni vi koji se sada smijete.

O veliki neprijatelji Boga, o zmijin okote, koji posvuda donosiš oganj, laž i bijedu, vi, svojim finim načinom okradate i udovicu i siročad. Sotonini izaslanici, neprijatelji Evanđelja, da biste zaradili, putujete se iz jednog grada u drugi, i ne bojite se skrupuloznih ljudi, posvuda vas dobro dočekuju.

Cijeli vam Babilon želi dobrodošlicu i podržava vas. Usprkos župniku koji propovijeda, vi, veliki propovjednici, imat ćete uvijek veliki broj slušatelja. Idu na propovijedi siromasi, pobožni, sirote žene, a k vama, ljudi ugledni, velika gospodo i velike dame, iako ste vi najveći luđaci, svi vas slijede.

Iako izopćeni od crkve i mudrih ljudi, pijte, plešite i smijte se, igrajući vaše likove, govoreći: Gospodin je dobar, oprostit će nam. A kad mjera bude puna, vi ćete u jednom trenutku otići iz plesa u muku, te vječno gorjeti i gorko plakati.

Svećenicima: Sveti svećenici puni revnosti, lajući psi Gospodnji, najavimo ustima i srcem rat svijetu, plesačima, komedijašima, gorima od svih pogana. Ovi nas slijepci smatraju ludim vizionarima, a mi ćemo reći: Samo vi radite svoje!

Mi držimo se dobro i lajmo uvijek, Bog će nam pomoći. Ako nemamo moć da oduzmemo grijehe svijeta, naša je zadaća da lajemo iako svijet gunđa, i ne vjeruje nam da će na samrti zbog tog žaliti. Ako ne spriječimo ove igre, spektakle i predstave, Bog će nas kazniti kao i njih, još i više od njih, u onom životu, trebat će odgovarati za sve i podnijeti njegov gnjev. BOG SAM.

Četvrta zamka - raskoš (33)

Evo najfinije zamke koju je đavao postavio, najveće zle moći skoro posvuda raširene. Evo isprazne parade i lude ispraznosti praznog i bolesnog uma koji vjeruje da je zdrav. Riječ je o luksuzu s njegovim ukrasima, njegovom odjećom, jelima, o sto drugih stvari kojima se služe na zemlji. Raskoš nadilazi modernu zabavu pored koje razboriti prolazi, a kojom se luđak kiti. Cijelo sveto Pismo osuđuje ovaj nered, a Duh Sveti uvjerava da će ona biti kažnjena.

Promijenit će ove slasti, fina platna i ukrase u krutu kostrijet, u okrutnu muku. Babilon se izgubio u purpurnom i finom lanu, svako bezakonje u njega je obučeno i imat će isti kraj. Preko ovih naslada zli bogataš propada, Duh Sveti ga osuđuje po njegovoj mlakosti. Na različite načine svi su se sveci borili protiv ovog zmijinog ploda, otrova za krepost. Raskoš je bezumlje najoholijih ljudi, ono je pravo otpadništvo od krštena i krsnih zavjeta.

U raskoši se ne može biti istinski učenik Spasiteljev, čovjek se odriče svog učitelja, siromašnog dobrima i poniznog u srcu. Kršćanin bez trnja je samo krhki ud bez božjeg štita, on je samo kukavički vojnik. U raskoši, izobilju i u sjajnoj odjeći, lažna je pokora i lažan pokajnik. Tijelo postaje idol čim ga se previše mazi, u svom frivolnom ukrasu tamjan ispraznosti. Od svog pokvarenog tijela činiti idola i tamjan. Koja užasna idolatrija, koja uvreda Svemogućemu.

Ovaj užasni idol često dolazi na sveta mjesta kako bi tamo đavlu podizao prijestolje, kako bi izvršio svoje naume. Gospođa ulazi: mjesta, mjesta, svi se miču, ona prolazi i svi je gledaju. Evo nakićenog idola, kao pored ukrašenog oltara, svi joj se dive, a Boga zanemaruju. Svi je gledaju leđima okrenutim presvetom Sakramentu, ona sama se umiljava i neprestano namješta. Ova drska svjetovnjakinja je zanijekala svaki zakon i profanira križ svojim bestidnim tijelom.

Ova užasna bogohulka osporava slavu Božju, i svojom bezobraznošću obeščašćuje ovo sveto mjesto. Raskoš je lakrdija kojom se zavaravaju djeca, smiješna hrpa izrezanih komada. Budući da je dvostruka zloba u svom bijednom vremenu, dvostruko su prijetvorni i u svojim odijelima. Reže se, kroji, miješa, falsificira, uništava, moda se svaki dan mijenja i potiho nas vara. Prirodna ljepota ima više slatkih argumenata nego ona umjetna sa svim svojini ukrasima.

Skromna čistoća sadržava božanski šarm i nema onaj nesretan izgled svjetovne prijetvornosti. Više voljeti tijelo nego dušu, ovovremeno od vječnosti, eto to čini besramni raskoš svojom zloćom. Luksuza odora je najfinije zlo jer skriva sva zla i mane. Raskoš je naravno obilježje siromašnog ispraznog uma, površne duše i oholog duha. Raskoš je obilježje slabih duša bez imalo jakosti, punih navezanosti koje podanički gmižu ovdje na zemlji.

Ona čini dušu besposlenom i hladnom, nedostojnom, i nesposobnom za Božja velika djela. Raskoš od vjernika čini zarobljenika ljudskih obzira, zarobljenika beznačajnih stvari i zlog duha. Ona uništava umjerenost koja obuzdava zadovoljstva, ona potiče na izobilje užitaka i želja. Luksuz sa svojim nasladama tjera umjerenost i ruši žrtvu svetog isposništva. U ovom vremenu punom bijede, raskoši i ispraznosti, ne vidimo više svetu skromnost naših otaca.

Njihove su duše bile pune čestitosti, jednostavnosti, svetog gospodarenja i ponizne sredine. Po divnom otajstvu združivali su korisno i lijepo, postojanost s ugodnim i slavu s njihovim grobom. Njihovo je ponašanje bilo usklađeno, jednostavno bez pretvaranja, milosrdno bez zavisti, postojano bez tvrdoglavosti. Pod grubom tkaninom skrivali su veće veličine nego mi svi pod ukrasima ovog varljivog svijeta. Moj Bože, koja razlika između naših predaka i nas! Oni su bili sama inteligencija, a mi smo gotovo svi luđaci.

Njihova je jedina potreba bila da budu kreposni a mi se samo hoćemo dopasti ovom nesretnom svijetu. Oni su isprazne stvari i prazne zabave držali pogubnošću i ludom izvještačenošću. Njihovi ukrasi i njihovo bogatstvo bila je krepost srca, njihovo zadovoljstvo i nježnost, bila je ljubav prema Gospodinu. Oni su kao mudri ljudi gledali na ove ukrase kao na čistu glupost, kao na izvor grijeha. Svi su živjeli mirno i zadovoljno u svom staležu, u skladu sa svetim Evanđeljem bez raskoši i bez rasprava.

Imamo li i mi njihov karakter? Ne, mi ih napuštamo. Mi nemamo njihovo ponašanje, ime je jedino što smo od njih zadržali. Sada tisuće tlapnji, tisuće lažnih sitnica, tisuće nepotrebnih briga postaju predmet našega srca. Raskoš je postala učiteljem mnogih luđaka. Isprazna želja za pojavljivanjem sve ih pokreće i vodi.

Raskoš je zbunila ljude, zanatlija postaje trgovac, buržuj, plemić ili veliki gospodin, markiz, intendant. Drugi opet po raskoši izjednačio se s plemićem po krvi. Malo je njih po poniznoj razboritosti sada u svom položaju.

Gospođi nekog pristaše, nekog činovnika moramo dati naslov "dama" ako želimo biti njihovi prijatelji. Najneznatnije žene si daju otmjen izgled, ukrašavaju se i krune ambicijom. One na sebe gomilaju zlato, srebro i fina platna, svilu i skupu čipku, velur i saten. Po njihovoj bizarnoj modi i njihovoj gordoj pratnji ništa im ne izgleda dovoljno rijetko, bogato i skupocjeno. Ove svjetovne nesretnice sa svojom svilom i finim lanom su gotovo sve kradljivice, ali je njihova krađa fina.

Ići će sto puta u kupovinu kako bi izazvale zavist, umjesto da plate svoje dugove i vrate ono što je tuđe. Za svoje smiješne moderne i skupe haljine, one okradaju bez skrupula svoju djecu i muža. Njihova žarka želja da imaju novu odjeću, prodala je njihov sram zajedno s njihovom ludom ljubavi. Njihova raskoš i umišljenost nikada ne kažu "dosta je", ali Bog će im se osvetiti zbog ovih loše potrošenih dobara. Kako vrijeđaju Gospodina preoblikujući njegovo djelo svojim varljivim izgledom!

One kvare narav želeći je promijeniti; ona postaje više nego obmana, zamka za stvaranje skandala. O besramna raskoši, ti prljaš čistoću, ti sažižeš tijelo i dušu vatrom nečistoće. O vidljiva oznako žene bez srama, o sjajna odjećo ohole ružnoće! O velika zamko đavolska i njihov ljubavni otrove, koji truješ grešna srca preko očiju. Evo đavolskog tajnog oružja koji će srušiti i najjačega, evo njegova stroja koji svima sije smrt.

On poduzima mjere na ovom oličenom licu, kako bi ga poželjeli oni koji ga gledaju. Đavao je tako na fin način postavio svoje prijestolje u ispraznost, a oni stavljaju svoje adrese bez uvijanja na sve njihove golotinje. Iz ovog otvorenog grla oni bacaju goruće strelice koje u srce idu putem pogleda i tako čine da propadaju tisuće ljudi. Kako bi poticali više otrov svoje ljubavi, oni čine lice sjajnim i stavljaju zvijezde na odjeću. Govore kroz njihova usta, sjaje u njihovim očima kako bi njihov sjaj dotaknuo i učinio zaljubljenima.

Raskoš je prešla u današnju odjeću, jelo, pribor, namještaj, ukrase. Gospođice obučene u haljine harlekina šetaju se ulicom u svojim cipelicama. Gospođa se pojavljuje napuhana u teškom i širokom kaputu, stenje, natovarena pod teretom mode. Pogledajte plašt koji se za njom vuče, njenu lijepu, prozirnu odjeću, njenu neobičnu tkaninu na tri ili četiri razine. Njihovi su rupci sastavljeni od šarenih komada vješto nabranih, sa sto uzoraka.

Njihova je frizura na tri kata, njihov ovratnik ukrašen, njihovo pokazivanje oholo, a crna kosa posve izbijeljena. Njihovi rukavi, njihove čipke, pozlaćene rese, vrpce i svi drugi ukrasi kojima se ni ne zna ime, o koja hrpa gluposti, ukrasa i trica.

Ovo se sanjarenje povećava iz dana u dan. Kćeri babilonske, muškarci su zaljubljeni, svaki ima svoju amazonku kako bi bio nesretan. Oni oponašaju ove slatkice u raskoši odijevanja, u njihovim napudranim perikama, u njihovim skupim tkaninama.

Njihova se odjevna moda mijena češće od mjesec dana, pa i ako je neudobna, oni se podvrgavaju njezinim zakonima. Gospodine župniče, ostavljam vas da se prerušavate i pudrate, gledajući vašu mlakost, Crkva mora plakati. Vaša pomopozna reverenda, vaš zategnuti ovratnik, načinjen kod dobrog proizvođača, vaš sjajni šeširić, vaš pojas, vaše slatke cipele, vaši galantni maniri, ali uzalud vas dotjerujemo. Raskoš je postala gospodarom gotovo svih proslava na kojima još jedino vidimo svjetovne začine.

Oholost i neumjerenost, zadovoljstvo i pohota protjerali su s njih nevinost zajedno sa skromnošću. Njihova sjajna posluga, pozlaćeno posuđe, njihova jela, njihovo umijeće zadovoljstva i oholosti, nepotrebno obilje izvrsne hrane i vina, ovaj pretjerani trošak za samo jedan obrok. Na posljetku, tisuće neumjerenosti za stolom koje traži raskoš, stvarajući ovo jadno stanje i uzrokujući

tisuće grijeha. O kolika nepotrebna pratnja, koliki konji, psi, lakeji, o koliki gubitak dobara!

Ti otmjeni ljudi luksuz hvale u zvijezde, i bilo bi veliko čudo kod njih vidjeti skromnost. Kuće velikaša pune su skupocjenog pokućstva, mramora, porculana i neobičnog namještaja, rijetkih građevina, velikih stanova, nakita, minijatura, tisuće profinjenosti. Visoke nove ograde, novi viseći ležajevi tisuće novotarija, ili bolje tisuće novih prekomjernosti. Đavolska raskoš se posvuda uvukla, a prakticiranje luksuza se uznosi pod parolom "da čovjek ne bude skrupulozan".

Gotovo da nitko ne slijedi put koji bi trebao slijediti pravi kršćanin; ljudi su kršćani po vanjštini a u dubini su pogani. Raskoš pjeva pobjedu nad poniznom jednostavnošću a svijet je svoju slavu stavio u umjetnost i ispraznost. Otkuda dolazi ovo uobičajeno zlo? Od želje da ljudi budu cijenjeni, žele se dopasti, žele biti ljubljeni. Ako se pojavite u društvu u lijepoj odjeći onda je to veliki napredak, ako ste sami, skromnost prati ovaj svjetovni stil. Ljudi žele živjeti po modi i slijediti opći stil, zbog straha da ne budu neprihvaćeni ili da se nekomu ne svide.

Često je ohola zavist, što vidite nekog drugog bolje odjevenog, zavist, nesretni izvor odjevne raskoši. Đavao čini da se čovjek trudi pod krinkom čistoće oko ovih naslada, oko ovog afektiranog izgleda. On čini da čovjek pije bez sustezanja ovaj otrov i da umre bez uzmicanja na ovoj zlatnoj zamci.

Ali ako uzimate ove ukrase kako biste se sami sebi dopali, kako svi općenito čine, kako bi vas vidjeli drugi i voljeli vas, vi ste odmah grešni, nedostojni sakramenta, sluge i đavolska djeca, dostojna sve ove muke.

Raskoš vas opčinja i vi u njoj ne vidite nikakvo zlo, ali ćete je nakon vaše okrutne smrti fatalno upoznati. Usprkos svim ludostima i vašim vanjskim zadovoljstvima, vaše su duše ispunjene samo bolom i grižnjom savjesti. Stavljajte samo vrpcu na vrpcu i ne ponizujte se, uskoro ćete, vi ohole glave, pasti dolje. Tamo ćete dobro naplatiti vaše rumenilo, vašu odjeću, vrijeme uludo iskorišteno na vaše igre i ljubavi. Dobre žene, lijepe djevojke, kako je okrutan vaš šarm! Koliko vaša nevjerna ljepota čini da propadne grešnika! Platit ćete za ove duše, koje ste navele na grijeh, koje je spotakla vaša besramna praksa. Koliko god budem na zemlji, vama idoli ispraznosti, ja ću objavljivati rat naoružan istinom.

Ti, koji mi ne želiš vjerovati, čitajući ove stihove, čekam nad tobom pobjedu kad budeš u paklu. Odbacite, dobre duše, sve ono što ne služi ničemu, nastojte se ukrasiti jedinim uzvišenim dobrom. Izbjegavajte svijet u njegovoj slavi i vratite se u svoje srce, neka to bude vaša molitva, vaša radost i vaša slava.

Izbjegavajte nesretnu raskoš, čuvajte čistoću, budite ponizni i skromni, ne pretvarajući se. Neka vaša obitelj bude vaša glavna zadaća, odgajajte je prema Evanđelju i ne dopustite da u nju uđe zlo. Dajte joj uvijek primjer svakovrsnog dobra kako bi su u njoj ogledalo kršćanstvo. BOG SAM.

 

Peta zamka - ljudski obzir (34)

Veliki Bože, otkada ti služim i želim ti biti vjeran, ljudi i gotovo cijeli svemir, najavljuju mi okrutan rat. Požuri se, pruži mi ruku da bih pobijedio ljudski obzir. Djeco svetih predodređenih, ljudi nas napadaju, ali ne budimo time sputani, ne zaboravimo što smo, prijatelji Božji, hrabri vojnici, ne dajmo se oboriti na zemlju.

Jadni grešniče, uhićen u prikrivenog "što će netko reći", nastoj biti pažljiv i poslušan mojim riječima jer ti samo istina može dati slobodu. Ne mogu definirati tvoje ime, ljudski obzire, prokleti soju, o veliki miljeniče đavla, kako bi ozloglasio pokoru, o veliki neprijatelju kreposti, kojima su i najsnažniji poraženi.

O najsuptilniji otrove koji činiš da gutamo grijeh, o najfinija udico da nas gurneš u ponor, o najizdajničkiji od svih prijatelja, o najveći od svih neprijatelja. Ne mogu iskazati sva zla koja obzir čini ljudima, najučenijima, najpobožnijima, gotovo svima, takvi kakvi smo, osjećamo zlo ovog monstruma bezakonja.

O koja uvreda Stvoritelju, bojati se više njegovog stvorenja, manje poštovati njegovu veličinu nego nekog zemaljskog crva koji gunđa, više voljeti jedno istinsko ništa od jedinog i uzvišenog dobra! Koja uvreda njegovoj uzvišenosti, više voljeti tlapnju nego Njega, koja uvreda Njegovoj istini, vjerovati u laž, voditi se čovjekovom rukom i jedne riječi izrečene u vjetar.

Koja uvreda Njegovoj ljubavi! Je li to zahvalnost koju bi trebalo iskazati Njegovoj dobroti za dobra koja daje Njegova Providnost? Ovaj dobri Otac je napušten, ovaj vjerni prijatelj otjeran. Eto što ti činiš, grešniče, kad zbog straha od čovjeka ne slušaš Gospodina, ili mu s mukom služiš, zdvojno i mlako, bez žara i bez postojanosti.

Ja bih služio Bogu, kažeš, ali se bojim gospodina ili gospođe, prigrlio bih krepost, ali se bojim neugodnosti. Gospodine, bio bih tvoj prijatelj bez svijeta, tvoga neprijatelja. Usprkos tvojoj svemoćnoj ruci, ja se bojim čovjeka koji mi prijeti, usprkos tvojoj očaravajućoj ljubavi, ja za tebe imam samo ledeno srce, ali pristat ću ti služiti kada to ljudi budu odobravali.

Služio bih ti, Isuse, išao bih posvuda za tobom, ako me neće smatrati bogomoljcem ili dvoličnikom. Ako će me svi prihvaćati, bit ću rado tvoj. Svjetovnjače, to je prezir suverene uzvišenosti, eto što kažeš kad te ljudski obzir navodi da prekršiš njegov sveti zakon, i da se čak odrekneš vjere.

Ako te ni Bog ni vjera ne diraju, niti te prosvjetljuju, čuvaj se barem svoje nesreće i bijede. Izgubit ćeš, nesretni svjetovnjače, sva dobra zbog ljudskog obzira. Zbogom tolike opomene, tolike zahtjevne istine, zbogom tolika nadahnuća, zbogom tolike primljene milosti, zbogom tolika oproštenja i svete pričesti.

Toliki dobri koraci učinjeni, tolike odnesene pobjede, tolike velike zasluge, toliki teški križevi dobro nošeni, za jednu malu riječ koju čuješ i zajedno ništa, sve je izgubljeno! Čovjek se penje divovskim korakom do najuzvišenije kreposti. Da se ne bi dogodilo da se ne svidi ništavilu, jao, on pada u grijeh ili polako, neosjetno pada u najveću mlakost.

Često nakon što je vrlo sveto živio u mladosti, ova zamka ga pobijedi u starosti, punog zasluga. I tako u trenu izgubi ono što beskrajno košta. Ah, ako si dopustio da ti se svijet ruga i podsmjehuje; ah, ako si prakticirao krepost, iako su je ozloglasili, Bog pun darežljivosti obasut će te svetošću.

Bog traži vjernost, više je voli od ičega, u postojanosti dodjeljuje ono, što obično odbija, pobožnima koji su prokušani, On daje uzvišene darove. Onome tko pobijedi, tko mi ostane vjeran, kaže Gospodin, dati ću moje slasti, moju milost i moju vječnu slavu. Daleko od mene sve svjetovne duše, koje s prezirom gledam.

Koja slava na velikom sudu pobjednicima đavla i svijeta, kad Bog učini da se jasno vidi da je njihova pobjeda bez premca, da su oni dobri vojnici koji su usprkos svemu, išli njegovim stopama! Koje će zadovoljstvo oni imati videći pobjedu u ruci usprkos svijetu i opasnostima, videći osuđene na pakao sve svjetovnjake zemlje!

Čuti ih kako uzdišu: jao! nesretni mi što nismo znali ustrajati usprkos kritikama ljudi, što smo slijedili ispraznost pod izgovorom istine. Prekasno danas vidimo našu grešnu obazrivost, jer nam je ona poslužila jedino za našu vječnu propast.

O nesretni ljudski obzire, ti si nas doveo u ovaj oganj. Svaki od njih će nad svojom nesrećom vikati: sin zato što je slijedio oca, brat zato što je vjerovao sestri, kćer zato što je vjerovala majci, a svi zato što su slijedili zabludu umjesto Isusa svoga Spasitelja. Jednoga dana svi će oni vidjeti iznenađeni ove ljude pobožne i mudre koje su gledali s prezirom. Tada će uzviknuti puni bijesa: Što! Evo onih kojima smo se smijali, onih koje smo prezirali?

Oni, čiji nam je život nekoć izgledao kao ludost, su djeca Božja, kraljevi, ukrašeni vječnom slavom. Nesretni mi, na što smo mi mislili kad smo mudre smatrali luđacima? Koliki bi nesretnici u paklu, videći potpunu istinu, htjeli, kad bi mogli, rasvijetliti žive i viknuti im: Ne vjerujte u ono što smo mi vjerovali ovdje na zemlji.

Jao! Ljudi su nas zaveli svojim riječima koje su za osudu i mi svi smo uzeli tamu za pravu svjetlost, uzeli smo za istinu ono što je bio otrov. Ako ne vidiš, čovječe bezumni, koliko je ova zamka fina i izdajnička, na smrti ćeš biti prisiljen, ali bit će kasno, da to uvidiš. Ovi ljudi koje ti toliko cijeniš će svi u trenu propasti.

Drugi hvalospjev - isprazni strah od svijeta (35 )

Postoji li razlog da čovjek gleda neku ideju, jedno ništa, jedan atom? Ima li razloga bojati se neke tlapnje, isprane fantazije? Jer takav je ljudski obzir, takvi su sudovi svjetovnjaka. Svi su ljudi nepravedni i lašci, ali na svojoj pravednoj tezulji Gospodin je naš jedini sudac usprkos čovjeku i njegovoj besramnosti. Prezirimo, dakle, ono što je ništa, ono što nam ne čini ni dobro ni zlo.

Zar smo mi bolji ako nas svi hvale? Jesmo li mi veći grešnici ako nas svi blate? Ako o nama govore i dobro i loše, jedno i drugo je svejedno. Recimo da o vama govore loše: To su prolazne riječi koje mogu štetiti samo luđacima, ali ne i razboritim dušama koji oplakuju samo one koji to čine te si tako pribavljaju istinsku čast.

Jedan nas ogovara, drugi vrijeđa ili nanosi neku nepravdu, ali Bog to dopušta, i protiv Njega se mrmlja, taj čovjek je samo sredstvo kojim se Bog služi u tom trenutku.

Gospodin dolazi da nas spasi i dopušta ovu nepravdu želeći nas kroz to iskušati i učiniti dostojnim slave, a đavao nas u tome napastuje kako bi vas učinio nestrpljivim. Trpeći stječemo više, naš bližnji se time izgrađuje, đavao ostaje zbunjen, a Bog se proslavlja, bijes se stišava, a rugalice ostaju prezreni.

Čineći uvijek što se od vas traži, ne dajući povoda, praveći se da ne vidite da vam se rugaju i da vas preziru, tajna je velikih duša da preziru svaki prezir. Mudar čovjek u svemu se priziva na sud Boga, svoga suca, puštajući da on sudi tjelesnom čovjeku, on uzima Boga za svoje jedino utočište, sva je njegova slava u nutrini usprkos svim ogovaračima. Naprotiv, tjelesna duša, sva svjetovna i niska, vrijeđa se na svaku riječ izrečenu u vjetar, na svaki pogled i grimasu, i napušta započeto dobro kako ne bi bila prezirana.

Luđak nema Božju slavu u srcu nego u svijetu i svojim ustima, ako mu netko ugrabi tu čast, taj fatalni udarac ga duboko pogađa, on samo pazi na to "što će tko misliti" i "što će tko reći". Mudar čovjek se ne boji progonstava svijeta, u tome počiva mudrost i kršćanstvo se na tome zasniva.

Dobar kršćanin uistinu je progonjeni kršćanin. Mi nemamo onih nekadašnjih krvnika da nam prolijevaju krv iz vena, nego ove nove, a to su svjetovne osobe čiji nam zubi gore od ruku, zadaju neljudske udarce. Svijet vjeruje da će nas, čineći nam zlo, potući i uništiti, ali njegovi udarci nisu za nas fatalni ako im se mi samo smijemo. Čovjek je mučenik ljubavi kad to trpi s radošću. Jedan će govoriti protiv naše časti, klevetati nas, drugi će biti naš kritičar, smijat će se razjapljenih usta, ali čast, za koju oni vjeruju da su vam je oteli, u trpljenju će se samo povećavati.

Kršćaninu ne možeš oteti čast koju on nosi u sebi. Budući da čast svijeta nije ništa, uopće nije važno ako svijet proklinje. Zapravo, vama je na čast ako vam se luđaci rugaju.

Jedan vam otima dobro preko nepravednog postupka, drugi nam uskraćuje pomoć, našu odjeću, hranu. Kakvo zlo? To je vremensko dobro koje se pretvara u vječno dobro.

Srebro i zlato su lažna dobra jer ih svijet toliko cijeni, jer oni uzrokuju tisuće zala koji vode u grijeh. Zar je siromaštvo, kojim se i Nebo kupuje, zlo?

Jedan nam zavidnik lukavštinom i izdajmo uzima posao, drugi oholi nam se nameće i posvuda želi biti učitelj. Kakvo zlo? Najveći među vama neka bude sluga svima. Bog je rekao: Ako vas svijet mrzi, radujete se zbog te mržnje, jer vi niste njegovi, jer vaša duša nije svjetovna, jer ćete u Nebu zbog toga dobiti nagradu divne slave. Svijet je tako postupao sa svim svetima koji su danas u slavi: stjerani na prosjački štap, izbrisani iz sjećanja, protjerani iz svijeta, bježali u pustinje.

Loše su govorili o njihovim krepostima, optuživali za dvoličnost, posvuda osporavali zbog potajne zavisti, na zlo izvrtali ono što bi oni govorili, mislili, činili. Gledajmo samo Isusa Krista jer je on naš veliki uzor: Što nas uči Duh Sveti o ovoj vječnoj mudrosti? Svjetovnjaci su ga nazvali grešnikom, pijancem, čarobnjakom, varalicom. Pretpostavimo da vas ćušnu, da vas udare i muče, iako nepravedno, jer niste ništa učinili.

Uvreda zaista vapije za pravdom, ali dobit ćete beskonačno ako strpljivo podnosite. Ako vas netko želi uništiti, ne bojte se toliko njegovog bijesa koliko Boga koji se jedini može osvetiti i u ovom i u drugom životu, osuditi dušu, ubiti tijelo i prokleti ga.

Kršćanin treba kao i njegov Spasitelj, učenik kao njegov učitelj, rob kao njegov gospodar, trpjeti ovu izdaju. Svijet se je uvijek i posvuda borio protiv slugu Božjih.

Treći hvalospjev - lažni sram svijeta (36)

Ljudski obzir stvara tako varljiv strah, a iz njega proizlazi i đavolski sram. Čim nas osporavaju, sramimo se kreposti. Sramiti se što služimo Bogu? Služiti Bogu, ovom divnom Učitelju, ne znači li to posvuda vladati? Ima li išta časnije?

O nesretni ljudski obzire, zapravo se tebe treba sramiti. Što, zar da bi se dopao nekom lakoumniku, sramiti se svoga Boga, biti smion za svijet sve dotle da se pokazuje svima da ga se voli, a bojati se i samog imena "pobožan" i "štovanje". Ako vas je danas sram Isusa i služenja njemu, na veliki dan suda, vi ćete reći da ste njegovi, ali će se on toga velikoga dana sramiti vas.

Zbog srama ili straha od nekoga, vi potajno činite dobro, živite poput ostalih, izbjegavajući savršeni put, izbjegavate naziv "pobožan" kao da on znači lud, glup. Vidjet ćete jednog dana, ali prekasno, da je taj sram grešan, kad ne budete imali udjela u Isusu i njegovim vjernima, kad vas se on odrekne i zauvijek vas prokune.

Može li se čovjek sramiti što ljubi krepost, koja je tako lijepa, koju se uopće ne može do kraja cijeniti, čije je rađanje od vječnosti i koja očarava cijeli svemir od neba do podzemlja? Uvijek i posvuda treba cijeniti samo krepost; zemlja i more, zrak i nebo obznanjuju njezine čari, a ti jadni svjetovnjače, ti ju gledaš s prezirom.

Ona je beskrajna riznica i dragocjeni biser čiji sjaj nikada ne tamni kad je neka duša u nju zaljubljena. Gospodin gleda samo one koji je posjeduju. Anđeo se po ovom uzvišenom dobru dopao svome Stvoritelju, Marijino je srce bilo puno kreposti i Bog ju je uzeo za svoju majku; po kreposti su sveci vršili svoje naume.

Krepost ih je čuvala od najvećih neprijatelja, krepost ih je pomagala i u najtežim i najgorčim bolima, ona ih je predodredila, ona ih je sve okrunila.

Usprkos svemu, najveći grešnici, iako su često bili kritičari, cijenili su krepost u svojim srcima i one koji su je prakticirali, iako su je zbog poteškoća u življenju odbacivali. Zli traže savjet od dobrih, u njih imaju povjerenja da pronađu način kako pobijediti svoje napasti, kako otkriti savjest, oni u razgovoru s njima nalaze snagu, radost i svako dobro. I najbarbarskiji pogani vjerovali su da je krepost izvor svakog dobra, da je krepost tako božanska te su one za koje su smatrali da su je imali, svrstali među bogove.

Krepost sama ima zalog i neodoljivu snagu. Pred njom sve uzmiče, bez protivljenja veliki i mali, pravedni i grešnici, zar ćeš se ti, nesretni kršćanine, sramiti ovog dobra? Razum, milost i vjera pokazuju koja je njena izvrsnost, ona svima treba biti zakon i sve svodi na svoju snagu tako da su svi njeni prijatelji sretni, a neprijatelji nesretni.

Sami đavli i prokleti bjesne zato što su nesposobni za nju. I oni bi htjeli biti njome ukrašeni, kako ne bi bili tako jadni, njihova mučenja i njihov očaj su što je ne mogu imati. Zli duh je tako zavidan kad vidi dušu ogrnutu krepošću da on odmah napada i udvostručuje udarce dok duša ne izgubi krepost. Stara zmija zavidi samo kreposnima.

Prijatelji velikoga Boga kojem služim, prakticirajmo uzdignute glave, usprkos svijetu i paklu, najuzvišeniju krepost bez srama i bez ikakva straha kako to i treba činiti pravi kršćanin. Što očekujete od smrtnika za toliko mlaku dopadljivost, za grešni obzir, za ovu nesretnu uviđavnost? Da vas se više cijeni? Varate se, to je zabluda.

Videći vas tako slabe, tako podložne grijehu, zbog nekoliko neljubaznih riječi, prestat će vas cijeniti, ako vas se hvali izvana, to nije iz dubine srca. Ako činite ono što mu se sviđa zbog straha od njegove poruge, čovjek će vas hvaliti iz interesa, a potajno će vam se smijati videći da ste slabiji od svih.

U duhu će si reći: Mislio sam da je ovaj čovjek apostol, sluga Isusa Kista, ali on je čovjek kao i drugi, ljudski obzir ga je promijenio, učinio da padne, skrene. To je naš prijatelj, naša krv, plemenita i božanska duša, prvorazredan čovjek, a ako svijet i njime zavlada, nema veze, mudar će ga oplakivati usprkos krvi i prijateljstvu. Ako vas nitko ne kori zbog te proklete prakse, onda im to brani interes, razbor ili politika.

Hoće li zlo postati dobro, zato što svi šute? Luđak se oslanja na čovjeka, ovu krhku trsku, uzima kao zaštitu komad blata i gline koji nas uvijek vara i okreće se kako vjetar puše.

Ludost je tražiti prijateljstvo ovog zemaljskog crva koji ne može spriječiti da vam Bog navijesti rat, otme vam svemir i baci vas u pakao. Kad ste zgriješili zbog časti prema stvorenju, kad ste uprljani, hoće li vam taj crv očistiti dušu?

Hoće li vas čovjek razriješiti krivnje? Hoće li vas izvući iz opasnosti? Kad vas smrt napadne, hoće li vam on u bilo čemu pomoći, kad vas Gospodin bude sudio, hoće li čovjek doći zagovarati vašu stvar? U tom času ćeš, svjetovnjače, kušati zlo ljudskog obzira.

Misliš li da si pronašao način da se svakom svidiš, čak i Isusu, i spasiš se, a da nitko ne gunđa? To je nepoznata tajna, oni koji su htjeli, nisu mogli. Ne može se svidjeti svijetu i istovremeno se sviđati Bogu, rekao je Isus, jedan drugom se protive, jednom od te dvojice je biti odbačen.

Ako je svijet tvoj neprijatelj, onda ti je Gospodin prijatelj. Nesretni kršćanine, odaberi stranu, poveži se u strašni savez, i ti si samo preobučeno čudovište, pod lijepim imenom pokore; ako je Isus Krist tvoj Gospodin, odreci se ovog varljivog svijeta.

Četvrti hvalospjev - osude svijeta (37)

Svi su sveci bili progonjeni, trpjeli prezir i protivljenja pa i za njihove rijetke kreposti podnosili su tisuće osuda. A ja kažem još više: ni najveći grešnici nisu izbjegli cenzorima. Mislite li da vas iz poštovanja nitko neće prezirati, da će vas svijet ostaviti na miru i da vam nitko neće dosađivati?

Jako se varate, zaslijepljeni ste. Oholice će govoriti zlo o vama, zavidnici će bjesnjeti, učeni će vas kritizirati, a mudri opominjati. Ako se nastojite svidjeti svim tim luđacima, onda ste luđi od svih. Otkada ste se obratili divim se vašoj tankoćutnosti. Kako biste prikrili pobožnost. koristite tisuće finesa i skrivate u svakom trenutku odlike pravog pokajnika.

Griješili ste usprkos svim riječima, iako ste neke ljutili zbog toga, iako ste bili smiješni, bili otvoreno izloženi najvećim neurednostima. Zatim biste se sada sramili Boga samoga i njegove službe; ta promjena je iznenađujuća, puni zabluda i nepravdi, drski zbog svih bezakonja, sramežljivi za svetost. Kad se radi o vremenskom ne bojiš se osude, a ako se radi o vječnom dobru, bojiš se i najmanjeg gunđanja. Bježiš poput lijenčine na jednu jedinu riječ "što će netko reći". A ja želim da cijeli svijet odobri tvoje ponašanje. Hoćete li se okoristiti od te vještine? Hoćete li biti zatim sretni: "Što koristi dobiti cijeli svijet, ako završite u paklu".

Bojim se za pokajnika kojeg svijet cijeni i kojemu svijet laska kao i grešnoj osobi. Bojim se da je njegovo obraćenje čista iluzija. Znajte da svijet i ljudi napadaju obraćenu dušu, da đavao i cijeli pakao staju na njegovu stranu, kako bi učinili da ona napusti svoga Boga kojega je upravo prigrlila.

Činite sve što vam se dopadne i nitko vas ne iskušava: o kako mi se to ne sviđa! Bojim se da te Bog ne odbaci, jer njegovi su pravi prijatelji zlostavljani, ogovarani, proganjani. Ako je svijet na vašoj strani i ako ga slijedite, ako vas svi vole, to je stoga jer slijedite njegovo ponašanje. A ako ste obraćeni, svijet će vas napadati.

Daleko od nas, lažni pokajnici, ljudi dopadljivi i lukavi, koji privlačite srca zbog straha od kritika, koji usprkos Duhu Svetomu spajate svijet i Isusu Krista. A vi, gorljivi pokajnici, koji služite mome Bogu bez zadrške, izbjegavajte nesretne svjetovnjake, pogazite njihov isprazni govor, protiveći se paklu, počnite odmah od danas služiti Bogu.

S vjerom slušajte Isusa ne bojeći se da ćete biti prokleti. Tko gleda iza sebe, nije dostojan njegove službe. On želi da sve njegove sluge preziru svijet i njegove užase. Pa ako vam sve okrene leđa i porazi vas, ne bojte se tog zla ako Bog s vama ne ratuje, jer ako je Bog s vama svi i sve ćete pobijediti. Gorljivo činite dobro, ali samo zbog Boga i kako biste se njemu dopali, ne bojeći se kukavički što će netko misliti, reći ili činiti, kako biste bili na slavu Isusa Krista, vašeg Spasitelja.

Između tolikih "što će netko reći", izaberite dobro, vjerne duše, a ne ono što je svjetovno ili đavolsko. Ostavite to za nevjerne, a izaberite ono što je za ljude pobožne, što je od Kralja Vječnosti. Što će reći pravednik ovdje na zemlji? Što će reći svetac u salvi? Što će reći hrabri vojnici koji u ruci drže pobjedu? Što će reći Bog, moj Stvoritelj? Što će reći Isus, moj Spasitelj?

Ako ne načinim taj napor i zbog straha postajem grešan, što ću reći ja sam na času smrti? Što će reći moj pravedni Sudac? Što će reći na Sudu? O šarmantno "što će reći".

Ne dajte se uhvatiti, molim vas, ustrajte još malo, molim vas, jer nakon svega, treba se spasiti, pa neka gunđaju i viču, zbog Boga učinite sve svima, a sebe čuvajte grijeha. To je način kako ćete nadoknaditi skandale koje čine vaša braća, kako ćete dobro živjeti i ustrajati u nasljedovanju stopa vaših predaka, kako biste poput njih vladali zauvijek s Gospodinom na Nebu.

Peti hvalospjev - načela svijeta (38)

Što uzrokuje ljudski obzir ako ne oholost i zavist, nadutost i interes svijeta, navezanost na životna zadovoljstva. Ljubav prema svijetu je glavni tvorac ljudskog obzira. U taj otrov ulazi obećanje, prijetnja, privid razboritosti, kritika, grimasa, uvreda, isprazni nadimak, krivotvorje. Ako sve ovo ne porazi čovjeka, napast će njegovu krepost najprodornijim porugama, teškim uvredama i udarcima. Ovaj otrov posvuda raširen, zapalio je cijelu zemlju i postao učitelj i najsvetijih duša, i najsvetiji redovnik, zajedno sa svećenikom, njime je zaražen.

Oh, kako je to suptilan otrov i kako ga je ugodno piti! Uzima ga se ni ne primijetivši i on polako ide od uha do srca i poražava grešnika. Hoću li i ja biti tako pobijeđen, Gospodine? Za moje dobro, uzmi oružje, pobijedi varljivi svijet, njegov ljudski obzir i njegove čari. Kako bih ti služio više nego ikad, evo što ti obećavam: Želim djelovati jednostavno, po tebi, Božanska Mudrosti, bez umješnosti i bez pretvaranja, bez lukavosti i finoća, ne prezirući bližnjega, ali i bez ljudskog obzira. Želim biti pobožan, ali istinski zadobiti savršenstvo, koliko budem to sposoban, i napredovati u svetosti ne gledajući na jednu stranu.

Zbog toga, stopama svetaca želim slijediti savjet nekog mudraca, kako bi mi pomogao da nepodijeljeno služim Bogu, bez ikakve indiskrecije i bez ikakve iluzije. Želim se dati svima posve, bez lažne dopadljivosti, kako bih ih mogao pridobiti sve za Isusa po pokori, sve svima bez ikakva grijeha, ne zaprečavajući dobro. Ako je dobro ravnodušno i ako se tkogod nad tim sablazni, u tom slučaju, poput razborita čovjeka, ja ću se suzdržati bez odlaganja, bojeći se da ne učinim krivo onima za koje je Isus umro. Poduprijet ću, snažno, slabog čovjeka kod njegovog pada, blago ću ga opomenuti, ne bojeći se da će me zbog toga proganjati. Ali bit ću do kraja odlučan u kršenju bezakonja.

Daleko od mene isprazni komplimenti koje je čovjek izmislio, i sve one velike profinjenosti, koje ljudima danas pričinjaju toliko muke, i koje se proučavaju s velikom halabukom, ali koje ne daju nikakvoga ploda. Daleko od mene uglađeni ljudi, sa svojim bijelim kragnama, galantnim i veselim ponašanjem, svojim uvijanjem i kadencama. Ja jako volim čestitost, ali ne i svjetovnost.

Daleko od mene loši vojnici, koji se boje svake riječi koja poleti, koji polažu oružje i za svaku malu riječ, i koji drhte od straha pred svakom i najmanjom varljivom utvarom. Prezirem sve riječi i sva svjetovna načela kao proklet jezik, ili barem kao utvare, koje izgledaju razborite, iako su u biti otrovne.

Svijet snažno govori, kako bi nadahnuo svojim parolama. On se profinjeno služi samim krepostima, čak i za grijeh. On ima tisuće tajnih stranputica kako bi nas uhvatio u svoju mrežu.

Šesti hvalospjev - svjetovna načela (39)

Obratit ćete se? Lijepo, lijepo, dobra duša se nikada ne mijenja, ova promjena je nova i svi je smatraju čudnom. Pazi se te prikrivena laži, ona nam se smiješi, i čini izgubljenima. To je skrupula pobožnjaka, sve je to kratkotrajni žar, zar želite važiti za bogomoljca i da vam se svi rugaju? Pazi se od te prikrivena laži, ona nam se smiješi i čini izgubljenima. Ovaj ispovjednik je skrupulozan, on proklinje cijeli svijet s propovjedaonice; drže vas šupljoglavim i neobičnim. Pazi se te prikrivena laži, ona nam se smiješi ali i čini izgubljenima.

Gospodin od vas ne traži to djelo ili takvu pokoru, oholost se skriva ispod toga, sebeljublje i samodostatnost. Pazi se te prikrivena laži, ona nam se smiješi i čini izgubljenima. Dobri Bože, koja pobožnost! Dobri bože, koje bogomoljstvo! Prevareni ste! Pazi se te prikrivena laži, ona nam se smiješi i čini izgubljenima. Napustite meditaciju, to je opasna stvar, podložna kušnjama, gdje duša postaje lijena. Pazi se te prikrivena laži, ona nam se smiješi i čini izgubljenima.

Čemu tolike krunice? Idi radije, radi, brate, neka vam je dosta vaša redovna molitva. Pazi se te prikrivena laži, ona nam se smiješi ali i čini izgubljenima. Izbjegavajte neobičnosti: dobre kreposti su skrovite, pazi na sebe, pazi se ispraznosti. Previše pokazujete ono što činite. Pazi se te prikrivena laži, ona nam se smiješi ali i čini izgubljenima. Vi imate mnogo dara, nastojte se družiti s otmjenim svijetom, budite civilizirani i uglađeni kako nitko ne bi gunđao. Pazi se te prikrivena laži, ona nam se smiješi ali i čini izgubljenima.

Zbog vaših haljina i vašeg ponašanja, svi će vam se smijati, pjevat će pjesme o vama, ali ne želim vam sve reći. Pazi se te prikrivena laži, ona nam se smiješi i čini izgubljenima. Ako želite spustiti oči i živjeti poput divljaka, trebate ići u kartuziju ili u osamu. Pazi se te prikrivena laži, ona nam se smiješi i čini izgubljenima.

Ja sam tvoj prijatelj, vjeruj mi, čini poput toga i toga, neka ti mala ništavnost ne stvara zakon. Pazi se te prikrivena laži, ona nam se smiješi i čini izgubljenima. Ne kažem ti to samo ja, nego i drugi pa i tvoj otac. Što! Zar su ovi lakoumnici, zar ne znaju kako treba činiti? Pazi se te prikrivena laži, ona nam se smiješi i čini izgubljenima.

Varljivi svijet to kaže kako bi ozakonio svoje običaje, ne bi bilo dosta ni nekoliko tomova da bi se opovrgnule ove laži izmišljene poradi zadovoljstva. O prokleti obziru prema tijelu, prokleti zmijin okote, prokleti izdanče pakla, prokleti izvore bijede! O razoritelju dobrih namjera, o veliki progonitelju svetaca! Uzimam te za svoga neprijatelja, i kažem ti proklet bio.

Samo Boga uzimam za svoga prijatelja, javno, usprkos tebi, ne bojeći se što ćeš ti reći, ni što ćeš učiniti. Želim posvuda, kako bih nasljedovao primjer koji mi je dao Isus, činiti dobro, ne odustajući, ne obazirući se i ne bojeći se ikoga, kako bih imao božansko ime čovjeka bez ljudskog obzira.

Molitva: U pomoć mi priteci, Kraljice Neba, u pomoć, Djevice presveta, protiv nesretnog svijeta, njegovog ljudskog obzira i straha, kako bih ih pobijedio zajedno s tvojim Sinom, usprkos i najvećih opasnosti.

O veliki Bože, pomozi mi, pruži mi svoju svemoguću ruku, kako bih pobijedio ljudski obzir, ovu očaravajuću životinju. U tebe se uzdam, dragi Isuse, i nikada neću biti posramljen. Bit ću doista blažen, u ovom životu ako mi se budu posvuda protivili, po ogovaranju i zavisti, ako i pored onoga "što će netko reći" i usprkos paklu, budem se držao dobra.

Ah, neka me ne obmani ova profinjena čarolija, neka me ne uhvati u ljudsku finu zamku, nego neka u sjeni tvoga Križa umrem vjeran tvojim zakonima.

Omražen i prezren od svijeta, protivan svjetovnim načelima, siromašan, trpeći, napušten, opterećen križevima i mukama, ali podržavan tvojom rukom kako nikada ne bih pao. Ako se netko uistinu obratio, neka mi vjeruje i neka uzme oružje, neka stane na moju stranu, protiv svijeta i njegovih uzbuna, kako bi slijedio Boga pobjednika na Kalvariji i u Nebu. BOG SAM.

4. PJESME PRIPISANE

SV. LJUDEVITU MONTFORSKOM

U opusu pjesma sv. Ljudevita dvije se ne nalaze u 4 izvorna monfortanska manuskripta u kojima su prenesene sve pjesme, ali se te dvije pjesme pojavljuju u jednom od prvih tiskanih izdanja Pjesma sv. Ljudevita iz 1756. godine, samo 9 godina nakon njegove svete smrti. Monfortanska tradicija od samih početaka smatra da su te dvije pjesme autentične, i da ih je napisao sam svetac a obično se u izdanjima pjesma nalaze na kraju cijelog opusa pa i mi slijedimo tu tradiciju.

Molitva anđelu čuvaru (110, 2)

Pozdravljam te Anđelu čuvaru, vjerujem da si pored mene, nemoj podnositi da se ja pred tvojim očima usudim uvrijediti Boga. Častim te i poštujem kao nebeskog kneza, ljubim te kao mog Oca i najvećega moga prijatelja. Ah, kad bih uistinu mogao upoznati nježnost tvoje ljubavi!

Ne bih mogao živjeti ni jedan trenutak a da ti ne zahvaljujem. Po tebi sam dobio tolike milosti, tolika dobra i toliku pomoć, neka se moje ledeno ražari srce na tvom plamenu. Ti više od mene samoga želiš da budem uistinu sretan, moja nesreća kao da je i tvoja nesreća.

Kada sam bio dijete srdžbe, izložen tisućama opasnosti, po tvoj skrbi, dragoj brizi, od Crkve sam na dar bio kršten. Danonoćno ti bdiješ, čuvaš moje tijelo i dušu, a kada me napast pritišće, udvostručuješ sve svoje napore. S osmjehom na licu slatkog izgleda u mojim borbama mi kažeš:

«Hrabro dijete moje, hrabro, neću te napustiti». U tvojoj sjeni je utočište gdje sam uvijek zaštićen, ti si za mene u potopu Korablja u kojoj nikada neću potonuti. Ti si zvijezda sjevernjača koja me vodi prema cilju i kao spasilački vođa vodiš me za ruku.

Dosta je da kažem samo jednu riječ i ti si spreman služiti mi, s jednog pola na drugi spreman letjeti, spreman poći. Po Isusu ja idem svom Ocu, po Mariji idem Isusu, ali poslije Isusa i njegove Majke ti si mi najdraži. Ti me prosvjetljuješ svojim svjetlom na putu spasenja, pomažeš mi svojim molitvama kako bi me izravno doveo do tog cilja.

Slasti i privlačnosti, opomena strahom, nemir, grižnja, nadahnuća su tvoja moćna oružja kojima pobjeđuješ grešnika. Savjet, opomena, skriveni govor na svakom koraku u svakom trenutku, što bi više od toga mogao učiniti ako to sve već činiš?

Ako se užasavam poroka, ako ljubim krepost, tebe trebam zbog toga sa zahvalnošću blagoslivljati, bez tebe bih bio izgubljen. Kada se u mojoj duši osjeća pobožnost, ti nadahnjuješ taj osjećaj, a kada svojom krivnjom padnem, ti me odmah podižeš.

Kada je moja duša uznemirena zbog mojih svakodnevnih grijeha ona je govoreći: «Anđele moj u pomoć» odmah utješena. U najčudnijim nesrećama kada sam na rubu da propadnem, na tvojim krilima, moj dobri Anđele, odletim od opasnosti. Od kolikih nesreća si me sačuvao? Bez tebe bih propao.

Ljubav koju imaš prema meni je veća i jača od mržnje svih đavola punih bijesa. Plamenom gorljivošću uvijek si pored mene pokazuješ mi jasno veliko dostojanstvo moje duše. Spavam li, ili sam budan, u svako vrijeme i na svakom mjestu tvoje srce bdije, nikada me ne gubiš s vida.

Ako sam u milosti, ti si radostan i zadovoljan, moj grijeh te ne udaljava ali čini da često plačeš. U životu ili u smrti, nikad me nećeš ostaviti, a pogotovu u mom posljednjem času ti ćeš mi više nego ikada pomoći. Ako padnem u Čistilište, doći ćeš me tješiti, ako uđem u slavu, ti ćeš doći i tamo me ponijeti.

Koliko skrbi, koliko dobrih usluga! Koji polet ljubavi te čini mojim slugom? Samo u smrti ću to spoznati. Kako da ti uzvratim moj dobri Anđele, za sve tvoje brige i dobročinstva? Neka Bog nadoknadi moju zahvalu i proslavi te zauvijek.

Oprosti moju nezahvalnost, moj zaborav, moje odbacivanje, obećavam da ću te slušati, neću ti se više opirati. Htio bih te uvijek slijedi nepokrivene glave, na koljenima, a kada me netko pozdravlja da prvo tebe pozdravi.

Učini da prema tvojoj prisutnosti uvijek imam puno poštovanje, ljubav, povjerenje, da sam posvuda čedan i povučen. Slavim te i zahvaljujem ti za skrb i pomoći, molim te nastavi tako kroz sve preostale dane moga života.

Prikaži Gospodinu moje molitve, vodi me u svim mojim koracima, podnosi me u mojim bijedama, pomozi mi u mojim borbama. Budi uvijek uza me, porazi sve moje neprijatelje kako bismo jednoga dana u drugom životu bili zauvijek sjedinjeni. BOG SAM.

Siromah duhom (165)

Evo mog redovitog mota: Neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Bilo što da mi se događa na zemlji, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Bog sve čini ili dopušta zbog toga sam svime zadovoljan. Pobjeđuje li ili gubim, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Radim li ili se odmaram, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Sve sam izgubio, ništa nemam, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Zaustavlja me se u mom hodu, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Bog sve čini ili dopušta, zbog toga sam svime zadovoljan.

Jedan prijatelj mi je nevjeran, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Jedan moj sluga se buni, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Kada izgubim oca ili majku, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog!

Kada izgubim sestru ili brata, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Ako me se blati ili optužuje, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Ako me daruju ili odbijaju, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Bog sve čini ili dopušta zbog toga sam svime zadovoljan.

Kada me miluju ili vrijeđaju, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Kada me liječe ili zapostavljaju, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Kada me svatko progoni, neka je blagoslovljen Bog!

Neka je blagoslovljen Bog! Kada mi se nitko ne protivi, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! U miru ili oluji, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! U gubicima ili dobitcima, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! neka je blagoslovljen Bog! neka je blagoslovljen Bog! Bog sve čini ili dopušta zbog toga sam svime zadovoljan.

Ako sam na toplome, hladnom ili na mrazu, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Bilo da je dobra ili loša godina neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Jesam li dobre ili loše sreće, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog!

Bilo da su ljubazni sa mnom ili mi smetaju, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Bilo da me uzdižu na prijestolje, ili me svode na prosjaka, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Bog sve čini ili dopušta, zbog toga sa svime zadovoljan.

Bilo da sam sluga ili gospodar, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Pobjeđujem ili sam pobjednik, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Bilo da me slijede ili pretječu, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Bilo da dobivam ili gubim mjesto, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Pjevali nada mnom pobjedu, ili me krunili salvom, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Bog sve čini ili dopušta, zbog toga sa svime zadovoljan.

Držali me stručnim, ili smatrali beskorisnim, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Bilo da sve ide dobro, bilo da se sve izokreće, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Bilo da mi sve dosađuje, bilo da mi je sve protivno, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog!

Bilo da nebo obećava, bilo da nebo prijeti, neka je blagoslovljen Bog! neka je blagoslovljen Bog! Bilo da Bog pravdu izvršava, ili da milost daje, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Bilo da je neka osoba nepodnošljiva, ili je jako ljupka, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Bog sve čini ili dopušta, zbog toga sam svime zadovoljan.

Bilo da sam zdrav ili bolestan, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Bilo da sam u progonstvu, u životu, ili smrti, neka je blagoslovljen Bog! Neka je blagoslovljen Bog! Zemljo i more, gradovi i polja blagoslivljate Boga! blagoslivljate Boga! Uvale, brežuljci, planine, blagoslivljate Boga! Blagoslivljate Boga! U svako vrijeme, dobro ili ružno, neka je uvijek blagoslovljen Bog! Samo grijeh me žalosti, uvijek i posvuda ga mrzim. Bog sve čini ili dopušta, zbog toga sam svime zadovoljan.

 

I : Popis i naziv svih pjesama prema rednim brojevima

Kao što smo kazali u predgovoru Contiques - Pjesme sv. Ljudevita Montfortskoga smo objavili u tri posebne knjižice slijedeći tematski sadržaj iz svečevih sabranih dijela, na taj način su pjesme već raspoređene po cjelinama pa se lakše mogu koristiti u pastoralne svrhe. U dodatku ovog trećeg dijela donosimo redoviti uobičajeni sadržaj Contiques - Pjesmama.

Početni broj je broj pojedine pjesme u sabranim djelima sv. Ljudevita, zatim slijedi sam naziv, rimski brojeve I, II, i III označavaju knjižice u kojima je pjesma objavljena na hrvatskom jeziku, a zatim slijedi odgovarajuća stranica. Po ovom sadržaju lako možemo pronaći svaku pjesmu u hrvatskom izdanju.

1. O korisnosti hvalospjeva (I., str. 6)

2. Pjesnicima vremena (I., str. 8)

3. Predodređenim osobama (I., str. 11)

4. Vrednovanje kreposti i težnja za njom (II., str. 7)

5. Izvrsnost ljubavi (II., str. 14)

6. Svjetlo vjere (II., str. 40)

7. Postojanost nade (II., str. 79)

8. Sjaj poniznosti (II., str. 82)

9. Draž blagosti (II., str. 33)

10. Zasluga poslušnosti (II., str. 46)

11. Jakost strpljenja (II., str. 50)

12. Ljepota djevičanstva (II., str. 85)

13. Nužnost pokore (II., str. 54)

14. Nježnost ljubavi prema bližnjemu (II st. 17)

15. Sjaj molitve (II., str. 67)

16. Snaga posta (II., str. 31)

17. Zalog milostinje (II., str. 35)

18. Krici siromaha (II., str. 58)

19. Pobjeda križa (I., str. 36)

20. Blaga siromaštva (II., str. 59)

21. Plameni gorljivosti (II., str. 91)

22. Odvažnost i molitve savršenog i gorljivog misionara (III., str.29)

23. Mudrost šutnje (II., str. 74)

24. Sveta praksa Božje prisutnosti (II., str. 89)

25. Ugodni miris čednosti (II., str. 44)

26. Dužnost zahvalnosti (II., str. 71)

27. Zahvale za velika Božja dobročinstva (I., str. 14)

28. Predanje u providnost (II., str. 9)

29. Prezir svijeta, nesreće svijeta (III., str. 50)

30. Zamke svijeta -prva zamka - kockarske igre (III., str.65)

31. Druga zamka - ples i balovi (III., str. 66)

32. Treća zamka - komedija i spektakli (III., str. 69)

33. Četvrta zamka - raskoš (III., str. 72)

34. Peta zamka - ljudski obzir (III., str.77)

35. Drugi hvalospjev - isprazni strah od svijeta (III., str. 79)

36. Treći hvalospjev - lažni sram svijeta (III., str. 82)

37. Četvrti hvalospjev - osude svijeta (III., str. 84)

38. Peti hvalospjev - načela svijeta (III., str. 86)

39. Šesti hvalospjev - svjetovna načela (III., str. 87)

40. Beskrajna blaga Srca Isusova (I., str. 60)

41. Preobilna ljubav Srca Isusova (I., str. 62)

42. Isusove riječi otkrivaju velika dobra pobožnosti

njegovom Presvetom Srcu (I., str. 64)

43. Uvrede učinjene Srcu Isusovu (I., str. 66)

44. Vježbe pobožnosti Srcu Isusovu (I., str. 68)

45. Obraćena skrupulozna žena (III., str. 46)

46. Utjeha ožalošćenih (II., str. 22)

47. Molitva nadoknade Srcu Isusovu (I., str. 69)

48. Redovnicama Pohođenja (I., str. 70)

49. Naše prikazanje Mariji i Isusovo prikazanje Ocu

po Marijinim rukama (I., str. 77)

50. O Božjim savršenstvima (I., str. 11)

51. Slava Božja u njegovim djelima (I., str. 15)

52. Pohvale Bogu za njegova dobročinstva (I., str. 16)

53. Večernji hvalospjev (I., str. 16)

54. Zaljubljenik u Isusa (I., str. 71)

55. Zaljubljenik u Isusa (I., str. 72)

56. Zaljubljenik u Isusa (I., str. 73)

57. Božić za anđele (I., str. 25)

58. Božić za pastire (I., str. 25)

59. Božić za djecu (I., str. 26)

60. Božić za kraljeve (I., str. 27)

61. Božić pobožnih duša (I., str. 28)

62. Božić gorljivih duša (I., str. 29)

63. Božić Marijine djece (I., str. 30)

64. Božić duhovnih duša (I., str. 31)

65. Božić (I., str. 31)

66. Božić školske djece (I., st. 32)

67. Isus u agoniji (I., str. 39)

68. Izbičevani Isus (I., str. 39)

69. Isus okrunjen trnovom krunom (I., str. 40)

70. Isus osuđen (I., str. 41)

71. Isus nosi svoj križ (I., str. 42)

72. Isus razapet (I., str. 42)

73. Isus umro i položen u grob (I., str. 43)

74. Hvalospjev patnjama presvete Djevice podno križa (I., str. 79)

75. Nutarnji štovatelj (I., str. 82)

76. Istinski Marijin štovatelj (I., str. 83)

77. Pobožni rob Isusa u Mariji (I., str. 84)

78. Molitva za traženje Mudrosti (I., str. 76)

79. Obraćen grješnik po zagovoru blažene Djevice Marije (I., str. 87)

80. Gorljiv Marijin štovatelj (I., str. 85)

81. Hvalospjev koji je Presveta Djevica dala blaženom Godricu,

engleskom pustinjaku, kako bi ga izvukla iz stanja tuge

u koje je pao (I., str. 79)

82. Marijino dijete (I., str. 86)

83. Spomeni se ili molitva sv. Bernarda

koja je tako moćna (I., str. 93)

84. Kraljice neba (I., str. 93)

85. Veliča (I., str. 94)

86. U čast imena Marijina (I., str. 80)

87. Na čast Isusa koji živi u Mariji u Utjelovljenju (I., str. 77)

88. Mala krunica presvete Djevice (I., str. 95)

89. Pobjeda pozdrava Zdravo (I., str. 92)

90. Nova krunica ili kruna blažene Djevice Marije (I., str. 96)

91. Dobar misionar (III., str. 32)

92. Dobre sestre trećoredice (III., str. 36)

93. Dobra djeca (III., str. 38)

94. Zaljubljena pokornica (II., str. 13)

95. Dobar vojnik (III., str. 39)

96. Dobar zatvorenik (III., str. 40)

97. Pouka djece kojima čovjek treba biti nalik kako bi

došao u Nebo (I., str. 33)

98. Obraćeni grešnik (III., str. 41)

99. Dobra pastirica (III., str. 34)

100. Utjeha ožalošćenih (II., str. 25)

101. Utjeha ožalošćenih(II., str. 27)

102. Pobjeda križa (I., str. 45)

103. Žudnje za utjelovljenom Božanskom

Mudrosti ili Djetetom Isusom (I., str. 34)

104. Novi hvalospjev Gospi (I., str. 80)

105. Poziv Isusa Krista grešniku da izvuče korist iz misije (III., str.6)

106. Osuda svijeta (III., str. 57)

107. Zbogom svijete bezumni (III., str. 61)

108. Blago siromaštva (II., str. 64)

109. Temeljna otajstva vjere u hvalospjevima (I., str. 20.)

110. Molitva svetom anđelu čuvaru (I., str. 102)

110, 2. Molitva anđelu čuvaru (III., str. 89)

111. Molitva Isusu koji živi u Mariji (I., st. 78)

112. Želja za svetom Pričešću (I., str. 49)

113. Kalvarija Pontchateaua (I., str. 47)

114. Bijeda ovog života i povjerenje u Boga (II., str. 43)

115. Novi hvalospjev (III., str. 7)

116. Rajske radosti (I., str. 12)

117. Psalam Laudate pueri ili Hvalospjev predodređene duše

koja želi ići u Nebo (I., str. 16)

118. Uzdasi prokletih (III., str. 9)

119. Jadikovke duša u čistilištu (III., str. 11)

120. Grešnikovo beznađe na samrti (III., str. 12)

121. Hvalospjev u čast dobrog anđela čuvara (I., str. 102)

122. Hvalospjev u čast sv. Josipa, zaručnika Marijina (I., st. 1o2)

123. Blaga križa, razgovor Gospodinov s vjernom dušom (I., st. 44)

124. Čežnja za Mudrošću (I., str. 73)

125. Traženje Mudrosti (I., str. 74)

126. Molitve upućene Mudrosti i njezinoj Ljubavi (I., str. 75)

127. Napuštena duša oslobođena iz čistilišta po molitvama

siromaha i djece (III., str. 13)

128. Molitve na čast Presvetom Oltarskom Sakramentu

za svaki dan u tjednu; Nedjeljom (I., str. 50)

129. Ponedjeljkom (I., str. 51)

130. Utorkom (I., str. 52)

131. Srijedom (I., str. 52)

132. Četvrtkom (I., str. 53)

133. Petkom (I., str. 55)

134. Subotom (I., str. 56)

135. Novi hvalospjev o Božjoj ljubavi (I., str. 12)

136. Molitva nadoknade Presvetom Oltarskom

Sakramentu (I., str. 57)

137. Novi hvalospjev u čast Kalvarije (I., str. 47)

138. O Božjoj ljubavi (I., str.13)

139. Pravila za čovjeka koji se obratio u misijama (III., str. 19)

140. Obraćeni grešnik (III., str. 43)

141. Zaziv Duhu Svetome (I., str. 17)

142. Odluke grešnika obraćenog u misijama da ostavi svijet

i grešne prigode (III., str. 26)

143. Hvalospjev o obraćenju jedne svjetovnjakinje (III., str. 43)

144. Novi hvalospjev duhovnog siromaha (II., str. 66)

145. Novi hvalospjev u čast Gospe od strpljivost (I., str. 87)

146. Novi hvalospjev o kršćanskoj svadbi (III., str. 49)

147. Novi hvalospjev u čast svetog Pija V., pape,

koji je nedavno proglašen svetim (I., str. 104)

148. Hvalospjev ljubavi (II., str. 21)

149. Hvalospjev kćerima Mudrosti (III., str. 48)

150. Hvalospjev o neurednom životu grada Rennesa (III., str. 62)

151. Novi hvalospjev Gospi od darova (I., str. 88)

152. Put neba (III., str. 27)

153. Služenje Bogu u duhu i istini (I., str. 19)

154. Istinski kršćanin (I., str. 76)

155. Novi hvalospjev u čast Gospe od hlada (I., str. 89)

156. Ispraznosti svijeta - novi hvalospjev (III., str. 64)

157. Novi hvalospjev o samoći (II., str. 78)

158. Novi hvalospjev Presvetom Sakramentu (I., str. 58)

159. Novi hvalospjev u čast Gospe od utjehe (I., str. 90)

160. Svi slavite Gospodina (I., str. 17)

161. Svojstven lijek protiv mlakosti (II., str. 30)

162. Sveto putovanje - novi hvalospjev (III., str. 28)

163. Novi hvalospjev, poticaj na gorljivosti

ili jutarnje buđenje za misije (III., str. 8)

164. Kalvarija Pontchateaua (I., str. 48)

165. Siromah duhom (III., str. 91)

Dodatak II: Prikaz svih pjesama po temama

Kritička izdanja Contiques - Pjesama sv. Ljudevita, donose i ovaj detaljni prikaz po temama radi lakšeg snalaženja i pastoralne upotrebe, pa ga donosimo u hrvatskom izdanju. Prikaz je podijeljen na velike cjeline s temama koje je sv. Ljudevit opjevao u Pjesmama. Brojevi odgovaraju brojevima pjesmama iz gornjeg prikaza tako da se pjesma koja nas zanima može lako pronaći. Napominjemo da su neke pjesme citirane pod više tema jer se susreću u sadržaju tih pjesama.

Duhovna vrijednost pjesama

Korisnost pjesama, pjesme broj: 1, 2, 3.

Bog

Božja savršenstva, pjesme broj: 50, 116.

Božja ljubav, pjesme broj: 135, 138.

Slavljenje Boga za njegova djela i darove, pjesme broj: 27, 51, 52,

53, 117, 160.

Zaziv Duhu Svetome, pjesma broj: 141.

Glavna otajstva vjere, pjesma broj: 109.

Služenje Bogu u Duhu i isitni, pjesma broj: 153.

Isus Krist

Utjelovljenje, pjesme broj: 49, 87, 111.

Božić, pjesme broj: 57, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 64, 65, 66, 97.

Muka i Križ, pjesme broj: 19, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 102,

113, 123, 137, 164.

Uskrsnuće, pjesme broj: 84, 1 i 6 kitica, 90, 25 kitica.

Euharistija, pjesme broj: 112, 128, 129, 130, 131, 132, 133, 134,

136, 158.

Srce Isusovo, otajstvo Isusa i ljubav prema Isusu: 40, 41, 42, 43,

44, 47, 48, 54, 55, 56, 102, 103, 123, 124, 125, 126, 154.

Kalvarija iz Pontchateaua, pjesme broj: 113, 137, 164.

Marija

Utjelovljenje, pjesme broj: 49, 111.

Isus u Mariji, pjesme broj: 49, 87, 111.

Marija, pjesme broj: 74, 81,86, 104.

Istinski Marijin štovatelj, pjesme broj: 49, 63, 75, 76, 77,

78, 80, 82.

Grešnik obraćen po Marijinu zagovoru: 79.

Molitve Mariji, pjesme broj: 74, 83, 84, 85, 88, 89, 90,

145, 151, 155, 159.

Sveci i anđeli

Anđeo čuvar, pjesme broj: 110, 110, 2; 121.

Sveti Josip: 122.

Sveti Pio V: 147.

Kršćanske kreposti i duhovni stavovi

Predanje u Providnost, pjesma broj: 28.

Ljubav prema Isusu, pjesme broj: 54, 55, 56, 94, 138.

Ljubav, pjesme broj: 5, 14, 148.

Utjeha u žalosti, pjesme broj: 46, 100, 101.

Protiv mlakosti, pjesma broj: 161.

Post, pjesma broj: 16.

Blagost, pjesma broj: 9.

Milostinja, pjesma broj: 17.

Vjera, pjesme broj: 6, 109, 114.

Duhovno djetinjstvo, pjesma broj: 97.

Čednost, pjesma broj: 25.

Poslušnost, pjesma broj: 10.

Strpljenje, pjesma broj: 11.

Pokora pjesme broj: 13, 94.

Siromaštvo – siromasi, pjesme broj: 18, 20, 108.

Siromaštvo u duhu, pjesme broj: 144, 165.

Molitva, pjesme broj: 15, 53.

Traženje Mudrosti, pjesme broj: 78, 103, 124, 125, 126.

Zahvalnost, pjesma broj: 26, 27, 52, 53, 135.

Šutnja, pjesme broj: 23, 157.

Nada, pjesma broj: 7.

Poniznost, pjesma broj: 8.

Djevičanstvo, pjesma broj: 12.

Kršćanski život, pjesme broj: 4, 139, 154.

Božja prisutnost, pjesma broj: 24.

Gorljivost, pjesme broj: 21, 22, 163.

Misije i novi život

Isus poziva na misije, pjesma broj: 105.

Poziv na misije, pjesme broj: 115, 163.

Misije, propovijedanje, obraćenje, pjesme broj: 91, 105, 109,

115, 118, 119, 120, 127, 139, 142, 152, 154, 162, 163.

Odluke nakon misija, pjesme broj: 139, 142, 154.

O smrti i sudu Božjemu, pjesma broj: 120.

O Raju, Paklu i Čistilištu, pjesme broj: 118, 119, 127, 152, 162.

Životni staleži

Misionar, pjesme broj: 22, 91, 99.

Sestre trećoredice, pjesma broj: 92.

Dobra djeca, pjesma broj: 93.

Pokornica, pjesma broj: 94.

Vojnik, pjesma broj: 95.

Dobri zatvorenik, pjesma broj: 96.

Obraćeni grešnik, pjesma broj: 79, 94, 98, 140, 143.

Skrupulozna žena, pjesma broj: 45.

Redovnice Pohođenja, pjesma broj: 48.

Kćeri Mudrosti, pjesme broj: 148, 149.

Svadba, pjesma broj: 146.

Prezir svijeta

Prezir svijeta, pjesme broj: 29, 106, 107, 150, 156.

Zamke svijeta, pjesme broj: 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39.

Ljudski obzir, pjesme broj: 34, 35, 36, 37, 38, 39.

Sadržaj

Predgovor .......................................................................................... 5

1. O misijama, obraćenu i zadnjim stvarima vjere ............................6

 

2. O staležima, duhovnim i životnim prilikama ..............................29

 

3. O preziru i zamkama svijeta .........................................................50

4. Pjesme pripisane sv. Ljudevitu Montforskom .............................89

Dodatak I : Popis i naziv svih pjesama prema rednim brojevima ....94

Dodatak II: Prikaz svih pjesama po temama ..................................100