Pobožnost Ranama Isusovim
4.1. Sestra Marija Marta Chambon i Pobožnost Ranama Isusovim
4.2. Sveta Ura i Krunica svetim Ranama
4.3. Molitve svetaca i duhovnih velikana Ranama Isusovim
5. Razmatranja i molitve o Marijinom sudjelovanju u Muci Kristovoj
6. Pobožnost Muci i Ranama Isusovim u duhovnom iskustvu svetaca
Razmatranje otajstava Muke i Rana Isusa Krista veliko sredstvo za postizanje savršenstva i izvor snage u protivštinama
(Sv. Ljudevit Montfortski)
Život Isusa Krista je bio glavni predmet izučavanja svetaca. Oni su razmišljali o njegovim krepostima i patnjama i tako su stigli do kršćanskog savršenstva. Sveti Bernard je počeo s takvim pobožnim vježbama i ustrajao u njima do kraja: “Od početka mojeg obraćenja – kaže – napravih jednu kiticu miomirisne pomasti, sastavljenu od muke mog Spasitelja i postavih je u moje srce misleći na bičeve, trnje i čavle njegovih muka. Potrudih se čitavom dušom razmatrati svaki dan o tim otajstvima”.
To je isto tako bila vježba mučenika. Mi se divimo načinu na koji su oni znali pobijediti najokrutnije muke. Ali otkuda je mogla doći – primjećuje sveti Bernard – ta divna ustrajnost mučenika ako ne od rana Isusa Krista, o kojima su oni često razmišljali? Gdje je bila duša ovih velikodušnih i jakih ljudi, kada je tekla njihova krv i kada su njihova tijela bila zlostavljana tjelesnim mukama? U ranama Isusa Krista! I te rane su ih učinile nepobjedivima.
Presveta Majka Spasiteljeva je razmišljala cijeli svoj život o krepostima i mukama svoga Sina. Kada je kod njegovog rođenja čula Anđele kako pjevaju radosni hvalospjev, kada je vidjela pastire kako mu se klanjaju u štali, zadivljenom je dušom razmišljala o svim tim otajstvima. Ona je uspoređivala veličinu Utjelovljene Riječi i njegovu duboku poniznost, slamu i jasle s prijestoljem i krilom Očevim, Božju moć i mudrost sa slabošću i jednostavnošću jednog djeteta.
Djevica Marija jednog dana reče Svetoj Brigiti: “Kada sam promatrala ljepotu, skromnost i mudrost svoga Sina, moja duša je bila izvan sebe od sreće. I kada sam razmišljala da će njegove ruke i noge biti probodene čavlima, prolijevala sam bujicu suza i srce mi se lomilo od tuge i boli”.
Poslije Uzašašća Isusa Krista, Blažena Djevica Marija je provela ostatak svoga života posjećujući sveta mjesta koja je Spasitelj posvetio svojom prisutnošću i svojim mukama. Tu je razmišljala o njegovoj velikoj ljubavi i njegovim dubokim patnjama. Isto to je učinila i sveta Marija Magdalena koja je živjela trideset godina sama u svetoj špilji. Sveti Jeronim kaže da je to bila pobožnost prvih kršćana. “Oni su dolazili iz svih krajeva svijeta – piše Jeronim – u Svetu Zemlju da bi, posjećujući sveta mjesta rođenja, muke, patnji, njegove smrti i promatrajući svete predmete dublje utisnuli u svoje srcu ljubav i spomen na Spasitelja svijeta.”
Svi kršćani imaju samo jednu vjeru, klanjaju se samo jednom Bogu, nadaju se istom blaženstvu u Nebu. Svi priznaju samo jednog Posrednika, Isusa Krista. Svi moraju nasljedovati ovaj božanski primjer i zato trebaju razmatrati otajstva njegova života, njegove kreposti, i njegovu slavu.
Pogrešno je vjerovati da je razmišljanje o istinama vjere i o otajstvima Isusovog života samo za svećenike, redovnike i za one koji su se povukli iz ovoga svijeta. Ako redovnici i svećenici imaju obvezu razmatranja o velikim istinama naše svete vjere da bi dostojno odgovorili na svoj poziv, laici su isto toliko dužni to činiti barem zbog opasnosti u kojima se nalaze svaki dan da se izgube. Trebaju se zato naoružati ustrajnim prisjećanjem na život, kreposti i muku Spasitelja, koje predstavlja petnaest otajstava svete krunice.
4.1. Sestra Marija Marta Chambon i Pobožnost Ranama Isusovim
(Knjižicu s ovim gore naslovom početkom dvadesetog stoljeća tiskao je samostan časnih sestara Pohođenja Marijina u Chamberyu u Francuskoj s imprimaturom od 21. 11. 1923. + Dominicus, Archiep. Camberinesis. Knjižica je izišla u velikom broju izdanja i ubrzo nakon toga je prevedena na gotovo sve evropske jezike. Na hrvatskom je tiskana 1930. u Zagrebu. Donosimo kraći sažetak poruke te knjižice.
Život Sestre Marije Marte Chambon
Franciska Chambon rodila se u kršćanskoj obitelji 6.3. 1841. u selu Croix- Rouge nedaleko od Chamberya u Francuskoj. Još od djetinjstva pokazivala je osobite znakove duboke pobožnosti. U devetoj godini imala je duhovno viđenje Raspetog Isusa, a na prvoj pričesti i Djeteta Isusa. Odlučila se za redovnički život i sa 21. godinom ušla je u samostan Pohođenja Marijina u Chamberyu. Kao redovnica odlikovala se skrovitošću, poniznošću, pobožnošću i pokorom. Svoja iskustva Isusovih ukazanja i poticaja na pobožnost njegovim Ranama dijelila je s duhovnikom i poglavaricama. Oni su to zapisivali i tako je nastala ova knjižica. Sestra Marija Marta Chambon umrla je 21. 3. 1907. na glasu svetosti.
Poticaji na štovanje Isusovih rana
«Jedno me boli», govoraše dragi Spasitelj Svojoj maloj služavci, "a to je, što ima duša, koje smatraju pobožnost Mojim Ranama kao nešto čudnovato, nedostojno, neprikladno... Zato ta pobožnost opada i zaboravlja se. U Nebu ima svetaca, koji su gajili veliku pobožnost Mojim Svetim Ranama, no na zemlji nema više gotovo nikoga tko bi Me štovao na taj način....
Presveta Djevica dođe jednog dana Pohođenja, da utvrdi našu mladu sestru na njenom putu. Pojavivši se u pratnji svetih osnivača reda Pohođenja i sv. sestre Margarete Marije, reče joj Ona dobrohotno: «Ja dajem Svoj Plod redu Pohođenja, kao što sam Ga nosila u posjete svojoj nećakinji Elizabeti. Tvoj sveti Osnivatelj opisao je napore, krotkost i poniznost Moga Sina; tvoja sveta majka Ivana de Chantal Moju velikodušnost; tvoja sveta sestra Margareta Marija opisala je Presveto Srce Moga Sina, da Ga dade svijetu.... A ti, kćeri, ti si odabrana, da zaustaviš Pravdu Božju, koristeći se zaslugama Muke i Svetih Rana Moga jedinoga i preljubljenog Sina Isusa.»....
Pozivi i bodrenja Presvete Djevice umnažahu se u raznim oblicima. "Ako hoćete blaga, trebate ih crpsti iz Svetih Rana Moga Sina .... Sva rasvjetljenja Duha Svetoga izlaze iz Rana Isusovih, no vi ćete primiti od tih darova toliko, koliko bude u vama poniznosti."....
I sam Isus, da utvrdi Svoju službenicu, sa Svoje strane u više navrata uvjerava je, kako je ona doista zvana da ponovno oživi pobožnost spasonosnim Ranama. "Ja te odabrah da probudiš pobožnost Mojoj Svetoj Muci u ovim nesretnim vremenima, u kojima živite." Zatim pokazujući joj Svoje Svete Rane kao knjigu u kojoj je hoće naučiti čitati, dobri Učitelj doda: "Ne skreći oči s te knjige. I ti ćeš naučiti više nego najveći učenjaci. Pobožnost Svetim Ranama postiže sve."
Svaki dan i svaki čas, da je potakne na žarki apostolat, otkriva joj Isus neprocjenjivo blago ovih izvora života. "Nijedna duša, iza Moje Svete Majke, nije imala milosti kao ti, da danju i noću gleda Moje Svete Rane. Kćeri, prepoznaj blago ovoga svijeta, jer svijet Ga ne želi prepoznati! Hoću da ovako vidiš Moje Rane, da bolje shvatiš što sam učinio, kad sam došao na svijet da trpim za te. Kćeri kad god prikazujete Mome Ocu zasluge Mojih Božanskih Rana, stječete golemo bogatstvo. Slični ste čovjeku, koji je našao u zemlji veliko blago. Ali budući da vi ne možete sačuvati ovo bogatstvo, Bog ga i Moja Božanska Majka uzimaju natrag, da vam ga vrate u času smrti i primijene zasluge dušama, koje ga trebaju. Jer vi trebate koristiti blago Mojih svetih Rana. Ne valja da ostanete siromasi, jer je vaš Otac vrlo bogat!.... Vaše blago? To je Moja Sveta Muka!
Ako je netko u nuždi, neka dođe s vjerom i pouzdanjem, neka crpi trajno iz blaga Moje Muke i Mojih Rana!»
Isus hoće da Ga ljubimo srcem Serafina. Pokazujući sestri Mariji Marti skupinu anđeoskih duhova oko oltara, reče Isus: "Oni promatraju ljepotu i svetost Božju!.... Oni joj se dive, klanjaju se, ali je ne mogu nasljedovati. A što se vas tiče, vi trebate posebno razmatrati boli Isusove, da postanete Njemu slični. K Mojim Ranama trebate pristupati topla, goruća srca, te žarko uzdisati, da dobijete milosti koje tražite." Isus traži da to činimo žarkom vjerom: "One su potpuno svježe, trebate ih prikazivati kao da je prvi puta. U promatranju Mojih svetih Rana nalazite sve za sebe i za druge. Ja sam ti ih pokazao da uđeš u njih."
Isus traži da to činimo u apostolskom duhu, te da se nikada ne umorimo. "Mnogo treba moliti, da se pobožnost Mojim svetim Ranama raširi svijetom. Moje Svete Rane drže svijet. Trebate moliti za ustrajnost u ljubavi prema Mojim Ranama, jer one su izvor svih Milosti. Trebate ih često zazivati.... i poticati bližnje .... Trebate o njima govoriti i često se na to vraćati, da usadite tu pobožnost u dušama. Trebat će dugo, da se utvrdi ta pobožnost. Radite srčano!
Obećanja Isusova
Isus se nije zadovoljio samo time, da je Mariji Marti povjerio Svoje Svete Rane, da joj je izložio važne razloge koristi ove pobožnosti, kao i uvjete koji joj osiguravaju uspjeh, već je dao i obećanja štovateljima njegovih Rana. Gospodin reče sestri Marti Mariji:
«Ja ću dati sve što me budete molili zazivajući Svete Rane. Trebate širiti njihovu pobožnost.
- Sve što molite dobit ćete, jer je zasluga Moje Krvi bezgranične cijene. Mojim Ranama i Mojim božanskim Srcem možete sve dobiti.
- Iz Mojih Rana, -kaže Isus-, izlaze plodovi svetosti. Kao što zlato očišćeno u posudi za taljenje postaje ljepše, tako trebaš staviti svoju dušu i duše svojih sestara u Moje Svete Rane. Tu će se one usavršiti kao zlato u peći .... Vi se možete uvijek očistiti u Moj Svetim Ranama.
- Moje će Rane popraviti i zaliječiti vaše rane....
- Moje će Rane pokriti sve vaše pogreške ....
- Oni, koji ih štuju, postići će pravu spoznaju Isusa Krista.
- Razmatrajući o Njima vi ćete tu naći uvijek novu hranu ljubavi.
- Svete Rane daju svemu veliku cijenu.
- "Kćeri moja, zaroni svoje čine u Moje Rane pa će onda to biti nešto. Svi vaši čini, pa i najneznatniji, zaronjeni u Moju Krv, polučit će samim tim neograničenu zaslugu i zadovoljiti Moje Srce!
- Opetujte često kod bolesnika ovaj uzdah: Moj Isuse, oprosti i smiluj se po zaslugama Svojih svetih Rana! Ova će molitva olakšati dušu i tijelo."
- Grešnik, koji moli molitvu: "Vječni Oče, ja Ti prikazujem Rane Isusove, da se izliječe Rane naših duša", postići će svoje obraćenje."
- Sv. Rane spašavaju svijet i osiguravaju dobru smrt. "Moje će vas Rane sigurno spasiti.... One će spasiti svijet.
- Treba umirati ustima pritisnutim na ove sv. otvore ... - Nema smrti za dušu, koja umre u Mojim Ranama. One daju pravi život."
- Svete Rane daju nam svu moć pred Bogom. "Vi niste ništa po sebi, no vaša duša, sjedinjena s Mojim Ranama, postaje moćna; ona dapače može učiniti više stvari najedanput, i zaslužiti i dobiti za sve potrebe, a da nije potrebno ništa posebno odrediti."
- Gospodin je često ponovio sestri Mariji Marti obećanje, da će Sveta Crkva trijumfirati pomoću Svetih Rana i Bezgrešne Djevice. "Kćeri, treba da dobro izvršiš svoju zadaću, da prikazuješ Moje Božanske Rane Mome Vječnome Ocu, jer odatle će doći trijumf Crkve, koji će ići preko Moje Bezgrešne Majke."
No odmah od početka Gospodin odvraća sestru od svake obmane, kao i od svakog nesporazuma. Ne radi se o materijalnom trijumfu, o vidljivoj pobjedi, o kojoj sanjaju neke duše .... Lađa Petrova neće nikada biti bez valova. Katkad ćemo drhtati zbog njihovih strahota .... Boriti se, uvijek se boriti, to je zakon života naše Crkve. "Ne razumiju što traže, kad traže njen trijumf.... Moja Crkva neće nikada imati vidljiva trijumfa."
Ipak se kroz sve borbe i tjeskobe nastavlja u Crkvi i po Crkvi djelo Isusa Krista: spas svijeta. Djelo se Kristovo ispunja to bolje, što više naše molitve - koje imaju svoje mjesto u Božjem planu -traže pomoć Neba. A razumije se, da se Nebo napose lako može umilostiviti, kad se zazivaju Rane Otkupitelja. Isus često ističe ovu stvar:
"Zazivanje sv. Rana pribavit će Crkvi neprekidnu pobjedu .... Trebaš bez prekida crpsti iz ovih izvora za trijumf Moje Crkve."...
O dragi Učitelju, koliko već vremena tražiš, da to činim, a pobjeda ne dolazi!" povika ona jednom u svojoj prostodušnosti. -"Kćeri, odvrati blagi Spasitelj, vi biste morali biti zadovoljni već time što vas oštrije ne kaznim .... Ti zaustavljaš Moju ruku. - Obećajem ti trijumf, ali malo po malo."
- "Blagodat svetih Rana dovlači Milost s Neba i uzdiže u Nebo duše iz čistilišta. Kad god budete gledale Razapetoga Boga čistim srcem, dobit ćete oslobođenje pet duša iz čistilišta, jednu za svaku Ranu. Istu Milost postići ćete obavljajući Križni put, ako je vaše srce vrlo čisto, vrlo slobodno; ista Milost kod svake postaje po zaslugama svake od Mojih Rana.
Kad prikazujete Moje Svete Rane za grešnike, ne treba zaboraviti to činiti i za duše u Čistilištu, jer ima malo ljudi, koji misle da im ga olakšaju. Svete su Rane blago nad sva blaga za duše u čistilištu."
Da okruni ova Svoja veličanstvena obećanja, Gospodin pokazuje napokon u Svojim Ranama "zalog naše buduće slave", te daje sestri Mariji Marti da gleda sreću, koju u Nebu pribavlja njihovo razmatranje.
"Duše, koje ponizno mole i razmatraju Moju Muku, jednog će dana učestvovati u Slavi Mojih Božanskih Rana. Njihovi će udovi zadobiti blistavu ljepotu i slavu. Što više budete promatrali Moje bolne Rane na zemlji, to više ćete ih promatrati Slavne na Nebu! Duša, koja je za života častila i služila se Ranama Isusa Krista, te ih prikazivala Vječnome Ocu za duše u čistilištu, bit će u času smrti praćene Presvetom Djevicom i Anđelima, a Gospodin na Križu, sav sjajeći od slave, primit će je i okruniti." Gospodinovi zahtjevi za štovanje svetih Rana U zamjenu za tolike Milosti Isus je tražio od zajednice samo dvije pobožnosti, o kojima ćemo kazati par riječi: Svetu Uru i Krunicu Svetih Rana.
4. 2. Sveta Ura i Krunica svetim Ranama
Presveta Djevica je učila službenicu Božju Martu Chambon, kako se treba obavljati pobožnost svete ure. Ukazavši se u liku Majke Božje od Sedam Žalosti, držeći Svog Sina u rukama, reče: "Kćeri, prvi put sam promatrala Rane dragoga Sina kad je Njegovo Tijelo bilo položeno u Moje ruke .... Ja sam razmatrala Njegove boli i nastojala sam, da se preliju u Moje Srce
Gledala sam Njegove božanske noge, jednu za drugom, odatle sam prešla k Srcu, gdje sam vidjela onu veliku Ranu, najdublju za Moje majčinsko Srce .... Promatrala sam lijevu ruku, zatim desnu i napokon trnovu krunu. Sve Mi ove Rane probijahu Srce .... Eto, to je Moja Muka.... Sedam je mačeva u Mome Srcu, zato treba štovati Svete Rane Moga Božanskog Sina po Mome Srcu." (Za obavljanje pobožnosti svete ure možemo se poslužiti razmatranjima o Isusovoj Muci i Ranama koje donosimo u ovoj knjižici ili drugim sličnima.)
Krunice svetih Rana
(U pobožnoj katoličkoj tradiciji postoje dvije vrste molitve krunice sv. Ranama. Jedan je vezana uz privatne objave sestri Marti Chambon, a druga potječe od sv. Alfonsa Liguoria)
1. Gotovo u isto vrijeme (1867 -1868) izrazi Gospodin Svoju drugu želju sestri Marti Chambon i poglavarice samostana uvedoše dnevno moljenje "Krunice svetih Rana". -Evo, kako se od početka počela moliti ova Krunica.
(Moli se na običnu krunicu od 5 desetica).
Na mjesto "Vjerovanja" i na tri prva zrna molila se lijepa molitva, koju dugujemo nadahnuću jednog svećenika iz Rima:
"O Isuse, božanski Otkupitelju, budi nam milostiv, nama i cijelome svijetu. - Amen. Bože jaki, Bože sveti, Bože besmrtni, smiluj se nama i cijelome svijetu. - Amen.
Smiluj nam se, milostiv nam budi, o Isuse, u sadašnjim mukama, zaštiti nas Svojom Predragocjenom Krvlju. - Amen.
Vječni Oče, udijeli nam milost po Krvi Isusa Krista, Tvoga jedinoga Sina, udijeli nam Milosrđe, usrdno te molimo! – Amen!
Na velika zrnca umjesto Očenaša moli se zaziv:
Vječni Oče prikazujem Ti Rane Gospodina našega Isus Krista da se izliječe rane naših duša.
Na mala zrna moli se 10 puta zaziv: Moj Isuse oprosti i smiluj se po zaslugama ma Svojih Svetih Rana.
Na kraju se izmoli tri puta zaziv koji se moli i na velika zrna. (Za molitvu ove krunice Crkva je udijelila djelomični oprost svaki puta kad se krunica izmoli).
"Pobožnost je Svetim Ranama lijek za ova vremena puna nepravde - govoraše Spasitelj sestri Marti- Ja želim tu pobožnost, zazive Ranama treba moliti velikim žarom."
2. Krunica Isusovim ranama od sv. Alfonsa Marije Liguoria
1. Gospodine moj Isuse Kriste, klanjam se rani tvoje lijeve noge. Hvala ti, što si ju za me pretrpio s tolikom boli, s tolikom ljubavlju. Suosjećam s tobom tvoju muku i muku žalosne tvoje Majke. Po zaslugama te tvoje svete rane molim te, da mi oprostiš moje grijehe, za koje se iz svega srca kajem, više nego za ikakvo drugo zlo, jer sam njima uvrijedio tvoju neizmjernu dobrotu. Žalosna Majko, moli Isusa za me. Po ranama koje si, moj Isuse, pretrpio s tolikom ljubavlju, uz toliku tvoju bol, smiluj mi se o Bože moj. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu....
2. Gospodine moj Isuse Kriste, klanjam se rani tvoje desne noge. Hvala ti, što si ju za me pretrpio s tolikom boli, s tolikom ljubavlju. Suosjećam s tobom tvoju muku i muku žalosne tvoje Majke. Po zaslugama te tvoje svete rane molim te, da mi dadneš jakost, te odsada ne padam u smrtni grijeh, nego da po tvojoj milosti ustrajem do smrti. Žalosna Majko, moli Isusa za me. Po ranama koje si, moj Isuse, pretrpio s tolikom ljubavlju, uz toliku tvoju bol, smiluj mi se o Bože moj. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu....
3. Gospodine moj Isuse Kriste, klanjam se rani tvoje lijeve ruke. Hvala ti, što si ju za me pretrpio s tolikom boli, s tolikom ljubavlju. Suosjećam s tobom tvoju muku i muku žalosne tvoje Majke. Po zaslugama te tvoje svete rane molim te, da me oslobodiš od pakla, koji sam ja često zaslužio, a gdje ako padnem ne bih te mogao više ljubiti. Žalosna Majko, moli Isusa za me. Po ranama koje si, moj Isuse, pretrpio s tolikom ljubavlju, uz toliku tvoju bol, smiluj mi se o Bože moj. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu....
4. Gospodine moj Isuse Kriste, klanjam se rani desne tvoje ruke. Hvala ti, što si ju za me pretrpio s tolikom boli, s tolikom ljubavlju. Suosjećam s tobom tvoju muku i muku žalosne tvoje Majke. Po zaslugama te tvoje svete rane molim te, da mi nebesku slavu udijeliš, gdje ću te savršeno ljubiti svim svojim silama. Žalosna Majko, moli Isusa za me. Po ranama koje si, moj Isuse, pretrpio s tolikom ljubavlju, uz toliku tvoju bol, smiluj mi se o Bože moj. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu....
5. Gospodine moj Isuse Kriste, klanjam se rani tvoga boka. Hvala ti, što si htio i poslije smrti pretrpjeti tu porugu, istina bez boli, ali s prevelikom ljubavlju. Suosjećam sa tvojom žalosnom Majkom, koja je sama kušala svu tu muku. Po zaslugama te svete tvoje rane molim te, da mi udijeliš dar svoje svete ljubavi, da te uvijek na ovom svijetu ljubim, te dođem u Nebo, da te licem u lice ljubim kroz sve vjeke vjekova. Žalosna Majko, moli Isusa za me. Po ranama koje si, moj Isuse, pretrpio s tolikom ljubavlju, uz toliku tvoju bol, smiluj mi se o Bože moj. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu....
Pomolimo se: Bože, koji si mukom svoga jedinorođenog Sina i prolijevanjem krvi iz njegovih pet rana ljudsku narav, grijehom ranjenu, otkupio udijeli nam, molimo: da Isusove rane štujemo, i da po njegovoj predragocjenoj Krvi oproštenje zadobijemo. Po istome Krstu Gospodinu našemu. Amen.
(papa Leon XII je 1823, molitvi ove krunice udijelio djelomične oproste).
4. 3. Molitve svetaca i duhovnih velikana Ranama Isusovim
Molitva sv. Faustine Isusovim Ranama
Raspeti Isuse, molim Te daj mi milost da uvijek i posvuda u svemu vršim volju Tvoga Oca. Ali kad mi bude suviše teško padala Božja volja, molim Te Isuse, neka mi iz Tvojih Rana teče snaga, a moje usne neka ponavljaju: Neka bude Tvoja volja Gospodine.
Slavne Rane uskrslog Isusa
(Marguerit d'Oyngt, kartuzijanac)
Na časnim rukama i nogama uskrslog Isusa vidjele su se slavne Rane koje je zadobio trpeći nama za ljubav. Iz tih slavnih Rana izlazila je takva svjetlost kao da sva ljepota Božanstva prolazi kroz njih. Ono slavno tijelo je bilo tako čisto i prozirno da se jasno vidjela duša; bilo je tako plemenito i sjajno da se moglo jasnije u njemu zrcaliti nego u nekom kristalu, bilo je tako lijepo da su se u njemu kao ocrtavali anđeli i sveci kao da su u njemu bili predstavljeni. Lice uskrslog Isusa je bilo tako lijepo da su anđeli neprestano željeli gledati ga i nisu se mogli nasititi divljenja.
Neka tvoje rane budu lijek moje duše
(sv. Grgur, papa)
O Gospodine Isuse Kriste Klanjam se Tebi na križu obješenu i trnovom krunom okrunjena; molim te, da me križ tvoj oslobodi od anđela kazne. O Gospodine Isuse Kriste! Klanjam se tebi na križu ranjenom, žuči i octom napojenom; molim Te, da rane tvoje budu lijek duše moje. O Gospodine Isuse Kriste! Poradi one gorčine, što si je podnio radi mene bijednika na križu, osobito onaj čas, kada je plemenita duša tvoja izašla iz blagoslovljenog tijela tvoga; molim te, smiluj se duši mojoj, kad bude izlazila iz tijela, i uvedi je u život vječni. O Gospodine Isuse Kriste! Klanjam Ti se položenom u grobu, pomazanom mirom i mirisima: molim Te, da Tvoja smrt bude moj život. O Gospodine Isuse Kriste Klanjam Ti se, koji si sašao nad pakao i oslobodio sužnje: molim te, ne dopusti mi, da tamo dođem. O Gospodine Isuse Kriste, klanjam ti se uskrsnulom od mrtvih, uzašlom na nebesa, gdje sjediš o desnu Oca; molim te, da budem dostojan tamo te slijediti. O Gospodine Isuse Kriste, dobri pastiru! Očuvaj pravednike, grješnicima budi milosrdan, svima vjernicima blag, i smiluj se meni najvećem grješniku. Amen.
Pozdrav svetim Isusovim ranama
(Iz Kanižlićeva molitvenika)
Evo, o ljubljeni Isuse, koji si htio biti zaručnik moje duše, padam ničice poniznim srcem pred noge tvoje, da ti iskažem i posvjedočim ljubav i zahvalnost. Ali što ću ti uzvratiti, raspeti moj Spasitelju, koji si me do kraja ljubio; koji si me na rukama i na nogama i još u srcu svom me velikim doista i očitim biljezima napisao? Ah, tko će mi dati da kako ti mene i ja tebe vazda nosim upisana u srcu svojem i o tebi imam vazda živ spomen! O preslatki i predobri Isuse, kako si me velikom i neprocijenjenom ljubavlju zagrlio, hoteći, da mi ne samo noge i ruke nego i premilostive prsi tvoje budu otvorene, da obilno s nebeskih darova utišaš i ispuniš želju moju. Primi, molimo te ponizno, ovu pobožnost moju namijenjenu na čast pet presvetih rana tvojih; ufam se, Otkupitelju premilostivi, da me od ovih vrutaka života i spasenja mojega neće nitko odbiti. Amen.
Zbog Isusovih rana oprosti moje grijehe
(sv. Anselmo)
Pogledaj milosrdno, vječni Oče, milostivoga Sina svoga, gdje za mene smrt trpi. Pogledaj jedinoga Sina svoga po svemu tijelu izranjena, i zbog njegovih rana oprosti milostivo moje grijehe, koja su učinile ruke i noge moje; spomeni se prsa njegovih, koja je probolo koplje, i okrijepi me izvorom koji iz njih teče. Amen.
Napiši svojom krvlju u mom srcu svoje rane
Sv. Augustin
Napiši svojom krvlju u mom srcu svoje rane, Gospodine, da u njima mogu shvatiti muku i ljubav; daj mi razumjeti tvoju muku, da strpljivo podnosim sve svoje tegobe; daj mi shvatiti tvoju ljubav, da mi omrznu sve svjetovne ljubavi. Amen.
Klanjanje Raspetom Isusu i molitva njegovim svetim Ranama za Crkvu
(Iz molitvenika Pregate)
1. Raspeti moj Gospodine Isuse Kriste, duboko ti se klanjam u zajedništvu s Marijom, tvojom Majkom, svim anđelima i svecima, zahvaljujem Ti što si htio pretrpjeti tako velike patnje iz ljubavi prema meni zadovoljiti za sve moje grijehe, molim te zbog tvoje svete Rane na desnoj ruci udijeli svojoj Crkvi pobjedu nad njenim i tvojim neprijateljima da bi tvoja djeca mogla sveto hoditi putem tvojih zapovijedi. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...
2. Raspeti moj Gospodine Isuse Kriste, duboko ti se klanjam u zajedništvu s Marijom, tvojom Majkom, svim anđelima i svecima, zahvaljujem Ti što si htio pretrpjeti tako velike patnje iz ljubavi prema meni zadovoljiti za sve moje grijehe, molim te zbog tvoje svete Rane na lijevoj ruci za siromašne grešnike i umiruće, poglavito one koji odbijaju izmiriti se sa tobom u času smrti. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...
3. Raspeti moj Gospodine Isuse Kriste, duboko ti se klanjam u zajedništvu s Marijom, tvojom Majkom, svim anđelima i svecima, zahvaljujem Ti što si htio pretrpjeti tako velike patnje iz ljubavi prema meni zadovoljiti za sve moje grijehe, molim te zbog tvoje svete Rane na desnoj nozi pošalji svojoj Crkvi nova svećenička i redovnička zvanja, molimo te za sve svećenike i redovnike da budu svjedoci tvoje ljubavi. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...
4. Raspeti moj Gospodine Isuse Kriste, duboko ti se klanjam u zajedništvu s Marijom, tvojom Majkom, svim anđelima i svecima, zahvaljujem Ti što si htio pretrpjeti tako velike patnje iz ljubavi prema meni zadovoljiti za sve moje grijehe, molim te zbog tvoje svete Rane na lijevoj nozi za sve progonjene, patnike, siromahe i duše u Čistilištu, poglavito one koje su bile pobožne tvojim svetim Ranama. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...
5. Raspeti moj Gospodine Isuse Kriste, duboko ti se klanjam u zajedništvu s Marijom, tvojom Majkom, svim anđelima i svecima, zahvaljujem Ti što si htio pretrpjeti tako velike patnje iz ljubavi prema meni zadovoljiti za sve moje grijehe, molim te zbog svete Rane tvoga boka za jedinstvo tvoje Crkve u tvom Duhu, mir u svijetu, našu domovinu kao i za moje vječno spasenje. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...
Molitva Rani Isusova ramena
(Iz molitvenika Oče oprosti)
Sv. Bernard je želio saznati koja je bila najveća bol na tijelu koju je Isus pretrpio za vrijem svoje Muke i dugo je molio Gospodina da mu to objavi. Gospodin mu je kazao: «Imao sam ranu na ramenu duboku tri prsta, i otkrivene tri kosti noseći križ. Ova rana mi je prouzročila najveću muku na tijelu i nije poznata od ljudi. Ti je objavi vjernicima i znaj da bilo koju milost me budu pitali u ime te rane biti će im udijeljena, i svima onima koji iz ljubavi prema toj rani budu častili dnevno sa 3 Očenaša, Zdravo Marije i Slava Ocu, oprostiti ću malene grijehe, neću se sjećati smrtnih grijeha, neće umrijeti od iznenadne smrti, a na času smrti pohoditi će ih blažena Djevica Marija te će zadobiti milost i milosrđe»
Ljubljeni moj Gospodine Isuse Kriste, blagi Jaganjče Božji, ja siromašni grešnik, klanjam ti se i častim tvoju Svetu Ranu na ramenu koji si zadobio noseći križ na Kalvariju, do te mjere da su se vidjele tvoje kosti, molim te po jakosti i zaslugama te tvoje Rane da mi buše milostiv, oprostiš mi sve moje grijehe, utješiš me u času moje smrti i odvedeš u vječno Kraljevstvo. Amen. 3 Očenaša, Zdravo Marije i Slava Ocu...
PETNAEST MOLITAVA SVETE BRIGITE
(Izvadak iz molitvenika: Isuse, ja se uzdam u tebe, s odobrenjem Nadbiskupskog stola u Zagrebu od 24. VIII. 1976. a u Italiji su objavljenje s imprimaturomo Vatikana P. Canissius Van Lierde, Vic. Generalis Civitatis Vaticanae 9.7. 1984. u izdavačkoj kući Shalom)
Molitve predstavljaju pobožnost Presvetim Ranama i Muci Spasiteljevoj, što ih je naš Gospodin Isus Krist objavio svetoj Brigiti Švedskoj (14.VI.1303. – 23.VII.1373.) u crkvi Sv. Pavla u Rimu. Te molitve predstavljaju osobitu pobožnost prema Muci i Ranama našega Gospodina. Tu je pobožnost odobrila Sveta kongregacija za širenje vjere (De propaganda fide) i papa Klement XII. (od 1730. do 1740.). Nalazi se u knjižici «Objava» sv. Brigite.
Sv. je Brigita dugo željela znati broj udaraca što ih je naš Gospodin primio u svojoj Muci. Jednog joj se dana On ukaza i reče: « Ja sam primio na svom Tijelu pet tisuća četiri stotine i osamdeset udaraca. Ako ih hoćeš častiti kakvom pobožnošću, onda moli petnaest puta Oče naš... i petnaest puta Zdravo Marijo..., s ovim molitvama (što ih ju je On sam naučio) za vrijeme jedne cijele godine. Kada se ta godina svrši, onda će time biti pozdravljena svaka moja Rana. Gospodin je dodao da će svaki koji bude molio te molitve godinu dana bez prekida «osloboditi petnaest duša svoje loze iz čistilišta, petnaest pravednika te iste loze bit će utvrđeno i sačuvano u milosti i obratiti će se petnaest grešnika te iste loze.» «Osoba, koja bude molila te molitve, imat će prve stupnjeve savršenstva.
Petnaest dana prije njezine smrti dat ću joj svoje Predragocjeno Tijelo da po njemu bude oslobođena od vječnog glada; dat ću joj piti svoju Predragocjenu Krv da ne bude vječno žeđala. Petnaest dana prije svoje smrti ona će se s gorčinom pokajati za sve svoje grijehe koje će potpuno spoznati. Pred nju ću staviti znak svoga jakog pobjedničkog Križa da joj bude u pomoći i za obranu proti zasjedama njezinih neprijatelja. Prije njezine smrti doći ću sa svojom predragom i ljubeznom Majkom i dobrohotno ću primiti njezinu dušu i voditi je u vječnu radost i ondje ću joj dati piti poseban gutljaj s izvora moga Božanstva, čega neću dati drugima, koji ne mole tih mojih molitava.»
Valja znati da će i onome koji bi 30 godina živio u smrtnom grijehu, a koji bi pobožno molio ili odlučio moliti te molitve, Gospodin oprostiti sve njegove grijehe dajući mu milost skrušene ispovijedi, obraniti ga od nagle smrti, osloboditi njegovu dušu od vječnih muka. Ako onaj tko moli iz nehotičnog zaborava ili zbog opravdanih razloga preskoči molitvu jedan ili više dana može je nadoknaditi moleći drugi dan dva puta iste molitve. Ove molitve se mogu moliti i umjesto Križnog puta.
Napomena: Prije svake molitve izmoliti 1 Oče naš i 1 Zdravo Marijo.
1. ISUSOVA MUKA DO KRUNJENJA TRNJEM- Isuse Kriste, vječna slasti za sve one koji Te ljube, radosti što nadilaziš svaku drugu radost i svaku želju, spasenje i ufanje svih grešnika! Ti si pokazao da nemaš većega zadovoljstva od toga da budeš među ljudima, tako da si u punini vremena uzeo i ljudsku narav iz ljubavi prema njima. Sjeti se svih patnja što si ih pretrpio od časa svojega začeća, a osobito za svoje svete Muke, kako je to bilo odlučeno i određeno po Božjem naumu u vječnosti. Gospodine, sjeti se svoje posljednje Večere sa svojim učenicima, kada si im oprao noge, dao im svoje sveto Tijelo i predragocjenu Krv, prorekao im svoju skoru Muku, a uz to ih i blago tješio. Spomeni se žalosti i gorčine što si ih osjetio u svojoj duši, kako si to i sam posvjedočio kada si rekao: «Žalosna je moja duša do smrti!»
Isuse dragi, sjeti se strahovanja, tjeskoba i boli, što si ih pretrpio u svojemu nježnom Tijelu prije svoje Muke na Križu, kako si se oznojio krvavim znojem za svoje trokratne molitve, kako Te je poljupcem izdao Tvoj učenik Juda i uhvatio Te Tvoj narod kojeg si Ti izabrao i uzvisio; kako su Te optužili lažni svjedoci i nepravedno sudila tri suca, u cvijetu Tvoje mladosti, a u svečano vrijeme Pashe! Mili Spasitelju, sjeti se kako si bio lišen svoje vlastite odjeće i za ruglo bio odjeven, najprije od Heroda, kao luđaka u bijelu haljinu, a zatim od vojnika, na pogrdu, i u crvenu haljinu; kako su Ti smrdljivom krpom pokrili oči i Tvoje Sveto Lice; kako su ga ćuškali, krunili Ti glavu trnovom krunom; stavili Ti u ruku trsku i njome Te tukli po glavi; kako su Te privezali uza stup i rastrgali Te udarcima bičeva i još Te obasuli pogrdama i uvredama! Presveti Otkupitelju, po zaslugama svih svojih patnja i boli što si ih pretrpio, prije svoje Muke na Križu, podijeli mi prije moje smrti milost da se savršeno pokajem, da se iskreno i potpuno ispovjedim, da učinim dostojnu zadovoljštinu i da zadobijem oproštenje svih svojih grijeha! Amen!
2. POGRĐIVANJE ISUSA - Isuse, savršena slobodo anđela, rajska naslado, sjeti se strašne žalosti što si je pretrpio kad su Te okružili Tvoji neprijatelji kao bijesni lavovi i vrijeđali Te nebrojenim uvredama, pljuvali Ti u sveto Lice, ćuškali ga i natjecali se tko će Tebe više mučiti drugim nečuvenim zlostavljanjima. Spasitelju moj, po zaslugama tih svojih boli, pogrda i uvreda, molim Te da me oslobodiš od svih mojih neprijatelja, vidljivih i nevidljivih, i da mi dadeš milost da pod Tvojom zaštitom dođem do savršene punine vječnoga spasenja! Amen!
3. ISUSOVO RASPEĆE NA KRIŽU- Isuse, neizmjerni i neograničeni Stvoritelju neba i zemlje, koji sve obuhvataš i sve držiš u svojoj vlasti, sjeti se pregorke boli što si je pretrpio kad su Ti Židovi uz Križ prevezali Tvoje svete, nježne ruke i noge i probili ih debelim, tupim čavlima; a kada ih nije zadovoljio Tvoj položaj, da uzmognu ugoditi svojem bjesnilu, raširivali su Tvoje Rane, zadavali Ti bol na bol, istegnuli Te na Križu zlobnom okrutnošću, vukli Te na sve strane i iščašili Tvoje udove! Ljubljeni Otkupitelju, usrdno Te molim da mi po zaslugama tih svojih presvetih boli na Križu, punih ljubavi za nas, uliješ strah i ljubav prema Sebi! Amen!
4. ISUSOVA MOLITVA ZA SVOJE MUČITELJE- Isuse, nebeski liječniče, na Križ podignut da svojim ranama izliječiš naše rane, sjeti se boli i ozljeda što si ih pretrpio na svim svojim udovima, od kojih ni jedno nije ostalo na svojemu mjestu, tako da nije bilo boli slične Tvojoj boli! Od pete do vrh glave ni jedan dio Tvojega Tijela nije bio bez muka. Ali uza sve to trpljenje Ti nisi propustio moliti svojega Oca za svoje neprijatelje: «Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!» Po tom svojem velikom milosrđu i po zaslugama tih svojih boli daj nam milost da spomen na Tvoju pregorku Muku probudi u nama savršeno pokajanje, da zadobijemo oproštenje svih svojih grijeha! Amen!
5. MILOSRĐE ZA RASKAJANE GREŠNIKE- Isuse, ogledalo vječnoga sjaja, sjeti se kako si u svjetlu svojega Božanstva promatrao preodređenje onih što će se spasiti po zaslugama Tvoje svete Muke, ali si istodobno oćutio i žalost i gorko žalio propast i očaj velikoga mnoštva onih nesretnih grešnika što će biti osuđeni zbog svojih grijeha! Po tomu bezdanu svoje sućuti i milosrđa, a osobito po dobroti što si je pokazao prema raskajanom razbojniku kada si mu rekao: «Još danas ćeš biti sa mnom u raju», molim Te, blagi Isuse, smiluj se i meni u času moje smrti!
6. ISUSOVA OPORUKA NA KRIŽU - Isuse, preljubezni i živo žuđeni Kralju, sjeti se boli što si je pretrpio kada su Te svukli do gola, kao bijednika, pribili Te i uzdigli na Križ! Svi su Te Tvoji rođaci i prijatelji ostavili na Križu, osim Tvoje ljubljene Majke, koja je vjerno stajala uz Tebe u Tvojoj smrtnoj borbi. Nju si predao svomu vjernom učeniku rekavši svojoj presvetoj Majci Mariji: «Ženo, evo Ti sina!», a svetom Ivanu: «Evo ti Majke!» Spasitelju dobri, molim Te da se po maču boli, što je tada probo dušu Tvoje presvete, prežalosne Majke, smiluješ meni u svim mojim žalostima i nevoljama, tjelesnim i duševnim i da budeš uza me u svim kušnjama, a osobito u času moje smrti! Amen!
7. ISUSOVA ŽEĐA- Isuse, neiscrpljivi izvore milosrđa, s dubokim osjećajem ljubavi rekao si na Križu: «Žeđam!« To je bila Tvoja žeđa za spasenje ljudskoga roda. Premili Spasitelju, raspali naša srca željom da težimo za savršenstvom u svim svojim djelima! Potpuno ugasi u nama tjelesnu požudu i žar svjetovnih želja! Amen!
8. NAPITAK NA KRIŽU- Isuse, slasti srdaca, naslado duhova, po gorčini žuči i octa, što si ih kušao na Križu iz ljubavi prema nama, daj nama milost da dostojno primamo Tvoje Presveto Tijelo i Tvoju Predragocjenu Krv za života i u času svoje smrti, da budu lijek i utjeha našim dušama! Amen!
9. ISUSOV VAPAJ NA KRIŽU- Isuse, svesilni Kralju, najviša duhovna radosti, sjeti se boli što si je pretrpio kada si uronjen u gorčinu blize smrti, napadan i vrijeđan od Židova, glasno zavapio da si ostavljen od svojega Oca, pa si mu se potužio: «Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Spasitelju moj usrdno Te molim da me po zaslugama te Svoje smrtne tjeskobe ne ostaviš u gorkim bolima moje smrti! Amen!
10. ISUSOVE VELIKE RANE NA KRIŽU- Isuse, početniče i posljednji cilju svih stvari, životvorna silo, sjeti se kako si uronio u bezdan boli od pete do glave. Po zaslugama svojih velikih rana nauči me da s iskrenom ljubavlju vršim Tvoje zapovijedi kojih je put širok i lagan onima koji Te ljube! Amen!
11. ISUSOVE DUBOKE RANE NA KRIŽU- Isuse, duboki bezdane milosrđa, molim Te po zaslugama Tvojih rana, što su prodrle do srži Tvojih kostiju i Tvoje utrobe, izvuci iz grijeha mene bijednika, svega ogrezla u opačinama i sakrij me pred svojim rasrđenim Licem u svoje rane, dok me mine Tvoja srdžba i pravedna zlovolja! Amen!
12. ISUSOVE KRVAVE RANE NA KRIŽU- Isuse, ogledalo istine, pečate jedinstva, svezo ljubavi, sjeti se mnogih rana kojima si bio izranjen od glave do pete, sav rastrgan i crven od prolivene Predragocjene Krvi. O velike boli, što si je pretrpio iz ljubavi prema nama na svomu čitavom nevinom Tijelu! Blagi Isuse, što si za nas još mogao učiniti, a da tog nisi već i učinio? Spasitelju predragi, usrdno Te molim utisni svojom Predragocjenom Krvlju sve svoje rane u moje srce da u njima neprestano čitam Tvoje boli i Tvoju ljubav! Daj da se vjerno spominjem Tvoje Muke i da se tako u mojoj duši obavlja plod Tvojih patnja i da se svakog dana sve više umnoži moja ljubav prema Tebi, sve dok ne stignem k Tebi. Dobri Spasitelju, koji si riznica svih dobara i radosti, za koje Te molim da mi ih dadeš u vječnom životu! Amen!
13. TJESKOBA NA KRIŽU- Isuse, jaki lave, besmrtni i nepobjedivi Kralju, sjeti se boli što si je pretrpio dok su se sve Tvoje sile i Srca i Tijela potpuno iscrple, pa si onda priklonuo glavu i rekao: «Svršeno je!« Po zaslugama te Tvoje tjeskobe i boli, molim Te, Gospodine Isuse, smiluj mi se u posljednjem času moga života kada moja duša bude u tjeskobi i duh moj uznemiren! Amen!
14. ISUSOVA SMRT- Isuse, jedinorođeni Sine Očev, odsjeve i sliko Njegove Biti, sjeti se kako si se ukratko i ponizno preporučio svome Ocu kada si Mu rekao: «Oče moj, u Tvoje ruke predajem duh svoj!« Tijelo Ti je bilo ranama rastrgano, Srce slomljeno i Ti si izdahnuo, pun milosrđa za nas, samo da nas otkupiš. Kralju svetaca, po zaslugama Tvoje predragocjene smrti ojačaj me i pomozi mi da se oduprem zlom duhu tijela i krvi, da umrem svijetu i živim samo Tebi! Molim Te, primi u času smrti moju hodočasničku i prognanu dušu, koja se vraća k Tebi!
15. ISUSOVO POSLJEDNJE SVEPROLIĆE KRVI- Isuse, pravi plodni trse, sjeti se kako si obilno i velikodušno prolio svu svoju Krv iz svoga svetoga Tijela, kao grožđe pod tijeskom! Od udarca vojnikova koplja potekla je iz Tvojeg probodenog Srca Krv i Voda, tako da u njemu nije ostala ni jedna jedina kap. Bio si uzdignut na Križu kao kitica mirhe. Nježno Ti je Tijelo uvenulo, sokovi su Tvoje utrobe presahnuli, srž se Tvojih kostiju osušila. Po zaslugama te Tvoje gorke Muke i po Tvojoj prolivenoj Predragocjenoj Krvi molim Te, dobri Isuse, primi moju dušu kada budem u svojoj smrtnoj borbi! Amen!
ZAKLJUČNA MOLITVA: Moj blagi i vjerni Isuse, raspeti Otkupitelju, rani moje srce da mi pokajničke suze boli i ljubavi budu hranom dan i noć! Svega me obrati k Sebi da Ti moje srce bude vječitim stanom, da Ti se moje vladanje svidi i da Ti kraj mojega života toliko omili da me poslije moje smrti primiš u nebo da Te zauvijek slavim sa svim svetima! Amen! Pomolimo se! Gospodine Bože, koji si blaženoj Brigiti objavio po svom Sinu nebeske tajne, daj nama, svojim slugama, po njezinu pobožnom zagovoru, da se veselo radujemo pri objavi Tvoje vječne slave! Po istom Kristu Gospodinu našemu! Amen! Sveta Brigito, moli za nas!
-
RAZMATRANJA I MOLITVE O MARIJINOM SUDJELOVANJU
U MUCI KRISTOVOJ
Upravo Ona ga je dojila, branila, uzdržavala, odgajala i žrtvovala za nas
(Sv. Ljudevit Montfortski)
Bog Sin je sišao u njezino djevičansko krilo, kao novi Adam u svoj zemaljski raj, naslađivati se i otajstveno izvoditi čudesa milosti. Bog, koji je postao čovjekom, smatrao je svojom slobodom svoje utamničenje u Marijinu krilu; svoju je snagu pokazao kad je pustio da ga nosi ova djevojčica. Držao je svojom i Očevom slavom sakriti svoj sjaj u svakome stvoru na ovoj zemlji i otkriti ga samo Mariji. Proslavio je svoju nezavisnost i svoje veličanstvo oviseći o ovoj ljubeznoj Djevici u svom začeću, u svom rođenju, u svom prikazanju u hramu, u svom skrovitom životu kroz trideset godina, sve do svoje smrti kojoj je htio da i Ona prisustvuje, da s njom zajedno prinese jednu te istu žrtvu i da se s njezinom privolom žrtvuje Vječnome Ocu, kao nekoć Izak Abrahamovom privolom Božjoj volji (usp.Pos 22,2). Upravo Ona ga je dojila, branila, uzdržavala, odgajala i žrtvovala za nas.
Marija, Majka boli
(sv. Alfons Liguori)
Kako nazivamo Isusa Kraljem boli i Kraljem mučenika, jer je u svom životu trpio više nego li svi ljudi, tako nazivamo s punim pravom i Mariju Majkom boli i Kraljicom mučenika, jer je trpjela najveće boli, što ih je ikada tko mogao pretrpjeti iza muka njenoga Sina. Ne možemo sumnjati, da je Marija uistinu mučenica. Da bude netko mučenikom, dosta je po neospornom mišljenju, da pretrpi smrtnu muku, makar i ne uslijedi uistinu smrt. Po sv. Tomi dovoljno je za čast mučenika, da posjedujemo najsavršeniji stupanj poslušnosti, tako da smo pripravni žrtvovati svoj život. Marija nije postala mučenicom, kako primjećuje sv. Bernard, po krvničkom maču nego po svojim gorkim duševnim patnjama.
Iako krvnički mač nije ranio njezino tijelo, bilo je njezino blagoslovljeno Srce probodeno mačem boli radi muka njezinoga Sina, a ta bol bijaše dovoljna, da je usmrti ne jedanom nego tisuću puta, Muka je Kristova, kako kaže sv. Bernard, počela već njegovim rođenjem; tako je i Marija, koja je u svemu slična svomu Sinu, trpjela cijeli svoj život. Ime Marija osim drugoga značenja znači i »gorčinu mora«. Kao što je more gorko i slano, tako je i život Marijin bio uvijek pun gorčine radi muke Spasiteljeve, koja joj je neprestano lebdjela pred očima. Marija je jasno spoznala i znala, da će Spasitelj umrijeti na okrutan način, zato je bila puna srdačne sućuti prema nedužnom Spasitelju i prije nego je postala njegovom Majkom.
Ta je bol pogotovu neizmjerno porasla, kada je postala Majkom Spasiteljevom. Poradi svih tih muka, koje je imao pretrpjeti njezin jadni sin, bila je cijeli svoj život mučenica. Opat Rupert stavlja u usta blažene Djevice slijedeće riječi; »O Bogom izbavljene duše, draga moja djeco, ne žalite me samo radi patnji prigodom smrti moga preljubljenoga Sina. Mač boli, koji mi je navijestio Šimun, probadao je cijeli život moju dušu. Kada sam ga dojila mlijekom, kada mi je počivao u naručju, već sam mislila na njegovu gorku smrt. Promislite dakle, kako dugo i gorko sam morala trpjeti«.
»Provela sam cijeli svoj život u boli i suzama, jer moja patnja i sućut prema mojemu preljubljenomu Sinu nije nikada nestala pred očima mojim. Uvijek sam gledala muku i smrt, koju je imao pretrpjeti«. Blažena Djevica je sama objavila sv. Brigiti, da joj je čak i poslije smrti i uzašašća njezinoga Sina njegova muka bila uvijek na pameti. Srce njezino, puno neizrecive ljubavi, bavilo se tom mišlju ne samo pri jelu nego i pri poslu. Poradi toga i piše Tauler: »Cijeli je život Marijin bio neprekidna patnja, jer je nosila u svom srcu samo tugu i bol«.
Vrijeme obično ublažuje bol ucviljenih. Nije tako bilo kod Marije, jer su njezine boli porasle s vremenom. Isus je sve više očitovao svoju ljepotu i ljubežljivost, što je više rastao u dobi. Jednako se sve više približavalo vrijeme njegove smrti, vrijeme njegova raspeća na Kalvariji, i tako je danomice rasla bol u duši Marijinoj, da ga mora na ovom svijetu izgubiti, jer će On umrijeti strašnom smrću u neizrecivoj muci. »Kao što raste ruža među trnjem«, reče anđeo sv. Brigiti, »tako je godinama rasla patnja Majke Božje. Rasla je ruža, ali je raslo i trnje, i tako je i ova izabrana ruža Gospodinova bila sve više mučena trnjem tuge i boli, što je više napredovala u dobi. »Marija je trpjela duševne boli, a drugi su mučenici trpjeli tjelesne muke«. »Muke duše«, kako reče Gospodin sv. Katarini Sijenskoj, »ne možemo usporediti s tjelesnim mukama«.
O tomu piše Arnold iz Chartresa: »Da smo bili prisutni na Kalvariji kod smrti Gospodinove, kod one velike žrtve neokaljanoga Jaganjca, bili bismo ondje vidjeli dva velika oltara za žrtve: jedan je bio tijelo Kristova, a drugi Srce Marijino. Sin je u neizrecivim mukama žrtvovao svoje tijelo na drvu križa, a u isto je vrijeme Marija svojom sućuti u duši žrtvovala Bogu u neizrecivim bolima svoje Srce«.
Marija je žrtvovala svoga božanskoga Sina, a drugi su mu mučenici žrtvovali svoj vlastiti život. Sv. Antonin kaže, da je Mariji život njezinoga Sina bio neprispodobivo miliji od njezinoga vlastitoga života. Poradi toga trpjela je Marija u svom srcu ne samo boli, što su mučile tijelo njezinoga Sina, nego joj je i pogled na te boli zadavao mnogo veće boli, nego da ih je morala sama trpjeti. Budući da je Marija neizrecivo ljubila svoga jedinoga Sina, trpjela je gledajući, kao što je On trpio, na vlastitom tijelu. Udarci bičem, trnje, križ, sva zlostavljanja riječju koja ranjavahu nedužno tijelo Kristovo, probadala su u isto vrijeme materinje Srce Marijino koje je ljubilo. Sv. Laurencije Justinijan uvjerava nas, da je Srce Marijino priličilo zrcalu, u kojem su se mogle vidjeti sve pogrde, udarci, rane, jednom riječju sve, što je Isus morao trpjeti. Sv. Bonaventura veli, da su se tako sve rane tijela Kristova ujedinile u Srcu Marijinom.
Marija je trpjela bez ikakve utjehe, a mučenici naprotiv puni utjehe. To je neizmjerno ogorčavalo mučeništvo Majke Božje. Mučenici su istina trpjeli strašne muke, ali su im te muke omiljele, jer im ih je osladila ljubav prama Isusu Kristu. Velike je muke trpio Bonifacije, jer noževima razrezaše njegovo tijelo, pod nokte mu zatjeraše oštre šiljke, usta mu zališe tekućim olovom, pa je ipak neumorno klicao: »Hvala ti, Gospodine Isuse Kriste«. Što su sveti mučenici više ljubili Isusa, to su manje osjećali svoje muke i boli. Jest, sama pomisao na muke njihovoga raspetog Spasitelja mogla ih je potpuno utješiti. Samo Marija, majka boli, nije mogla crpsti utjehe iz svoje ljubavi prema Isusu promatrajući njegovu muku.
Jedini uzrok Marijinih boli bila je muka njezinoga Sina, a u isto vrijeme ju je mučila ljubav prema Sinu Isusu. Njezino mučeništvo je baš bilo u tomu, što je vidjela svoga nedužnoga Sina toliko trpjeti, a Ona je gajila prema njemu najsrdačniju sućut. Što ga je više ljubila, to je gorča i neutješnija bila njezina bol »Velika je kao more tvoja nevolja, tko će te izliječiti?« — O Kraljice Neba, drugim je mučenicima ljubav umanjivala muku i iscijelila rane; tko može ublažiti tvoju tugu, tko će iscijeliti bolne rane tvoga srca — reci, tko ih može iscijeliti? Tvoj Sin, koji bi te jedini mogao utješiti, svojom je mukom jedini uzrok tvojih boli. Tvoja je ljubav prema njemu i tvoje cijelo mučeništvo.
»Druge mučenike«, kako piše sv. Diaz, »slikamo s njihovim mučilima: Pavla s mačem, sv. Andriju s Križem, sv. Lovru s roštiljem, a Mariju slikamo s njezinim mrtvim Sinom u naručju, jer je po ljubavi, koju je prema njemu gajila, postao oružjem njezinoga mučeništva«.
Zamislimo bl. Djevicu Mariju, kako gleda svoga Sina, gdje umire na križu i pri tom primjenjuje s pravom na sebe riječi Jeremije proroka, pa nam dovikuje: »O vi svi, koji prolazite putem, pogledajte i vidite, ima li boli, kao što je moja bol? O vi svi, što živite na zemlji, a nemate sućuti prema meni, pogledajte me bar malo sada, gdje vlastitim očima vidim svoga preljubljenoga Sina umirati; promislite, mogu li svi što trpe i stradaju, naći bol, koja bi bila mojoj jednaka!« »Ne«, odgovara sv. Bonavenitura, »ni ma koja bol nije gorča od tvoje, jer nitko nije nikada imao tako ljubaznoga Sina«.
Isto tako kaže i sv. Laurencije Justinijan: »Nikada nije bilo ljubeznijega sina od Isusa, nikada majke, koja je ljubila kao Marija. Nije dakle nikada ni ma kakova ljubav priličila ljubavi Marijinoj, kako bi onda ikakva bol mogla priličiti boli Marijinoj?« Poradi toga uvjerava sv, Ildefons bez promišljanja, da smo premalo rekli, velimo li, da bol Marijina nadmašuje muke sviju ljudi zajedno. Tako piše i sv. Bazilije iz Seleucije: »Kao što sunce nadmašuje sjajem sve zvijezde, tako premašuju patnje Marijine boli sviju ljudi«.
Sv. Bonaventura pita bl. Djevicu: »Zašto si se, o Gospe moja, htjela žrtvovati na Kalvariji? Zar nije bilo dosta za naše spasenje, da se dao razapeti sam Bog! Zar si ti, Majka njegova, morala biti s njim razapeta?« Smrt je Isusova bila sigurno dosta, da izbavi ovaj svijet, da, tisuću svjetova. Marija naša preljubezna Majka, htjela je nešto i sama doprinijeti za naše spasenje svojom mukom i bolima, koje je pretrpjela na Kalvariji. Sv. Albert Veliki piše: »Moramo li našemu Spasitelju zahvaljivati na mukama, koje je pretrpio radi nas, to moramo zahvaljivati i Majci Božjoj na mukama, koje je dragovoljno pretrpjela za naše spasenje pri smrti svoga Sina. Kažemo »dragovoljno«, jer je anđeo objavio sv. Brigiti, da bi naša preljubezna i milosrdna majka pretrpjela radije sve moguće muke, nego da se ljudi ne spase i propadnu.
Neizmjerna ljubav Marijina zaslužuje sigurno našu zahvalnost. Dokažimo je barem time, da često mislimo na njezine boli i da osjećamo samilost. Majka Božja potužila se jednom sv. Brigiti, da uopće malo ljudi i misli na njezine boli. Zato je osobito opomenula sveticu: »I ako me mnogi zaboravljaju, ne zaboravi me barem ti, kćeri moja; gle, koliko sam trpjela, nasljeduj me, koliko možeš i suosjećaj sa mnom«. Slijedeći nam događaj pokazuje, kako je Majci Božjoj ugodno sjećanje na njezine boli. Godine 1239. ukazala se Marija sedmorici svojih vjernih službenika, kasnijim utemeljiteljima Reda Servita. U rukama je držala crno odijelo i zapovjedi im, hoće li joj omiljeti, neka često misle na njezine boli i kao spomen na te boli nose žalobno odijelo. — Sam je božanski Spasitelj objavio sv. Veroniki iz Binaska, da mu je donekle milije, suosjećamo li patnje njegove Majke nego li njegovu vlastitu bol i muku. »Kćeri moja«, reče joj, »sigurno su mi drage suze prolivene radi moje muke; no jer neizmjerno ljubim svoju Majku Mariju,"još mi je milije razmatranje onih boli, što ih je pretrpjela prigodom moje smrti.
Božanski je Spasitelj obećao osobite milosti onima, koji pobožno štuju žalosti Marijine, Po kazivanju Pelbartusa sv. Elizabeti od Schonaua bude sapćeno slijedeće: Poslije Marijina uznesenja na Nebo veoma je žudio sv. Ivan apostol još jedanput vidjeti bl. Djevicu Mariju. Gospodin mu udijeli tu milost. Njegova predraga Majka mu se ukaza, a pratio ju je njezin božanski Sin. Sveti je Ivan čuo kako je Marija molila osobitu milost za štovatelje njenih žalosti. Božanski Spasitelj im obeća ove četiri milosti. Prvo: milost prave pokore poradi njihovih grijeha prije smrti. Drugo: svoju moćnu zaštitu u svim njihovim bolima i nevoljama, osobito u času njihove smrti. Treće: posebnu postojanu pobožnost prema njegovoj gorkoj muci kao i osobitu nagradu zato na nebesima. Četvrto: povjerit će ih rukama svoje preljubijene Majke Marije, da Ona po svojoj volji s njima gospoduje, pa da im isprosi sve milosti, koje Ona želi.
Hvalospjev patnjama presvete Djevice podno križa
(Sv. Ljudevit Montfortski)
Promatrajmo ožalošćenu Mariju podno križa Spasiteljeva. Pogledajmo njenu svetu dušu probodenu oštricom žive boli. Ona cvili i uzdiše u poletima patnje ljubavi. Marija trpi veliko mučeništvo skriveno našim očima. Umirući Isus je njezina muka. Ljubav, njeno najveće mučeništvo. Njeno srce je velika žrtva. O Bože kako je velika njezina patnja. Videći na sramnom drvu križa predmet svih svojih želja Ona trpi u duši više od svih mučenika.
Marija osjeća iste udarce kao i njen predragi umirući Sin. To je jedinstven odjek njegovih povika i istinski odraz njegove patnje. Suze teku obilno, Ona drhti, gubi svijest, tijelo je klonulo, ali ga njena velika ljubav krijepi. Grešnici, mi svojim grijesima činimo od Marije i Isusa dvije nevine žrtve. Ah! Ne griješimo nikada više. O naša božanska Učiteljice, suosjećamo s tobom. Svojim srcem, punim nježnosti, moli svog predragog Sina za nas. Probodi naše srce strjelicom ljubavi svoga Srca kako bi u njemu načinila ranu te tako i mi uzmemo udjela u tvojoj boli. Učini nas dionicima tvojih patnji, o Majko lijepe ljubavi, da bismo okajali svoje grijehe i dali ti neku zadovoljštinu.
Mrtvom Isusu u Marijinom krilu
(o. J. Vlahović)
Isuse, Otkupitelju svijeta, vladaru vjekova, raskajana srca klanjam se tvom izranjenom i mrtvom tijelu u krilu tvoje prežalosne Majke! Živa privrženost spram goruće ljubavi, koju si mi svojim djelima dokazao, privlači me tvojim presvetim ranama, da ih izljubim i suzama natopim. A kako da k tebi pristupim, ljubavi moja, kad sam ti ja isti te rane zadao? Bojim se do njih doći, da ih svojim dahom ne obesčastim, da ih svojim doticajem ne povrijedim! Ne smijem ni pogled na tebe mrtvoga iz strahopoštovanja, da ne uskipi ta pravedna Krv, kojom je obliveno tvoje presveto tijelo. S toga, kao grešnik prignutih koljena, glavom k zemlji pognutom, ispovijedam svoje grijehe, te pokorno vapijem: Smiluj se, ubijeni Isuse onome zbog čiji si grijeha umro! Prežalosna Majko Marijo zbog ljute boli i gorčine koja je mučila tvoje premilo majčino Srce, kad si u svom krilu držala mrtvo tijelo svoga Isusa, prikaži mu moje skrušeno srce i isprosi mi milost da mu budem vjeran.
Žalosnoj Gospi
(Sv. Alfons Marija Liguori)
Žalosna Majko Isusova i moja! Pridružujem se Tvojim bolima, koje si osjećala prigodom muke i smrti Tvoga dragoga Sina, a moga ljubljenog Otkupitelja. Zahvaljujem ti za sve ono, što si i Ti pretrpjela za naše spasenje. Grešnik sam i nemam drugog uzdanja, da se spasim, osim po zaslugama smrti Tvoga Sina. Molim Te, za ljubav onog Sina koga si ti pratila u Njegovim mukama i na Kalvariji na svoje krilo mrtva primila, da mi po zaslugama te presvete muke isprosiš oproštenje mojih grijeha, sretnu smrt i vječno spasenje. Amen.
Žalosna Majko, pomozi nam
(Sv. Gašpar Bufalo)
O Bezgrešna i Žalosna Marijo zbog nas si bila podno Križa. Ti si u svoje Srce prihvaćala Krv koju je Tvoj Sin prolijevao, trpjela si u Srcu, trnje i čavle koji su ga mučili i primala nas za svoje sinove, daj da ostanemo u tvome slatkom Srcu. Marijo lijepo je s tobom stajati podno Križa, Majko Božja i Majko naša, Odvjetnice grešnika, Posrednice, Gospodarice svemira, Učiteljice istine…Slatka Majko nauči nas ljubiti Isusa, nasljedovati njegove kreposti, njega koji je Učitelj na Križu, i pobudi u nama gorljivost da utolimo žeđ našega Spasitelja koji je žedan duša. Žalosna Majko, pomozi nam da se penjemo putem Kalvarije između Isusa koji nosi Križ i Tebe koja ga slijediš, da tako prispijemo na sveto brdo Božje. Marijo Majko naša daj da zagrlimo Križ, da živimo sjedinjeni u tvom Srcu.
Gospe, tko da s tobom ne sažaljeva
(Sv. Gema Galgani)
Majko moja gdje da te pronađem? Ti si uvijek kod Isusovih nogu. Majko moja, koliko si trpjela kad si vidjela mrtvog Isusa, kad si se morala od njega odvojiti. Kako si mogla, Majko moja, reci mi, kako si mogla gledati Isusa pribijena na križu? Tko da se ne sažali nad tobom, Majko moja? Vidim da se nisi mogla zasitit u promatranju njegovih rana. Je li moguće ne ljubiti tebe koja si toliko trpjela za mene? Tko da s tobom ne sažaljeva, oh kad bi mogla…O koje li tvoje muke, Isusa se više nije prepoznavalo. O Bože, Isus je mrtav, Majka plače, a samo ja da ostanem bezosjećajna? Ne vidim samo jednu žrtvu, vidim ih dvije: jednu Isusovi, drugu Marijinu.
Majko moja, da te netko vidi s Isusom ne bi znao reći tko će prije izdahnuti, Ti ili Isus? Koje li samilosti promatrati te svake subote pod Križem. A najveća mi je bol to što sam ja bila uzrokom tvoje žalosti. Ako Ti mogu biti olakšanje ove moje male patnje, primi ih Majko moja. O kako si ožalošćena, Majko moja. Tko je bio uzrokom tolikoj boli? Ja, ja sam ti ih prouzrokovala onim mačem. Skinite, skinite Isusa s križa, inače će moja Majka umrijeti…skinite ga, skinite ga! Znam da je patnja toliko velika da se može nazvati ljuta bol. O kako umiješ prihvatiti Križ za mene, i za sve duše koje žele živjeti bez križa! O Isuse moj, o Majko moja!
Sedam žalosti Presvetog Srca Marijina
(Iz molitvenika Srce Marijino od p. Hattlera)
Bože, u pomoć mi priteci! Gospodine, pohiti mi u pomoć! Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome. Kako bijaše na početku, tako i sada i svagda u vijeke vjekova. Amen.
1. Majko Marijo, suosjećam s tobom zbog žalosti, koju je tvoje nježno Srce osjetilo kad je čulo proročanstvo svetoga starca Šimuna. O, ljubezna Majko, po tvom ožalošćenom Srcu isprosi mi od Boga krepost poniznosti i dar svetoga straha Božjega. Zdravo Marijo ...
2. Žalosna Majko Božja, suosjećam s tobom zbog onoga straha. koji je tvoje nježno Srce osjetilo kod bijega u Egipat i za vrijeme tvoga boravka u tuđoj zemlji. O, ljubezna Majko, po ovoj bojazni tvoga Srca isprosi mi krepost darežljivosti, osobito prema siromasima, i dar pobožnosti. Zdravo Marijo...
3. Žalosna Majko Božja, suosjećam s tobom zbog straha, koji je obuzeo tvoje brižno Srce, kad se tvoj mili Isus izgubio. O, ljubezna Majko, po tvom zabrinutom Srcu isprosi mi krepost čistoće i dar znanja. Zdravo Marijo...
4. Žalosna Majko Marijo, suosjećam s tobom zbog groze, koja je obuzela tvoje majčinsko Srce kad si susrela Isusa kako nosi teški križ. O, ljubezna Marijo, po tvom ljupkom Srcu punom boli isprosi mi krepost strpljivosti i dar jakosti. Zdravo Marijo...
5. Žalosna Majko Marijo, suosjećam s tobom zbog muka, koje je tvoje jako Srce podnijelo, kad si gledala Isusa na križu u smrtnoj borbi. O, ljubezna Majko, po tvom bolnom Srcu isprosi mi krepost umjerenosti i dar savjeta. Zdravo Marijo...
6. Žalosna Majko Marijo, suosjećam s tobom zbog rane, koja je tvomu ožalošćenom Srcu zadana kad je koplje otvorilo bok Isusov i probolo njegovo premilo Srce, i kad si njegovo mrtvo tijelo u svoje prečisto krilo primila O, ljubezna Majko, po tvom rastrganom Srcu isprosi mi krepost bratske ljubavi i dar razuma. Zdravo Marijo...
7. Žalosna Majko Marijo, suosjećam s tobom zbog tajne boli koju je tvoje premilo Srce trpjelo kad je Isus bio u grob položen. O, ljubezna Majko, po tvom silno rastuženom Srcu isprosi mi krepost revnosti i dar mudrosti. Zdravo Marijo...
Moli za nas, žalosna Djevice! Da postanemo dostojni obećanja Kristovih. Pomolimo se: Molimo Te, Gospodine Isuse Kriste, udijeli nam milostivo, da se preblažena Djevica Marija, Majka tvoja, čiju je presvetu dušu u času tvoje muke mač boli probo, sada i u času smrti naše, kod tvoga božanskoga milosrđa za nas zauzme. Po tebi, Isuse Kriste, Spasitelju svijeta, koji s Ocem i Duhom svetim živiš i kraljuješ, Bog od vijeka do vijeka. Amen.
6. POBOŽNOST MUCI I RANAMA ISUSOVIM U DUHOVNOM ISKUSTVU SVETACA
(Gotovo da nema sveca čiji duhovni put nije označen otajstvom Muke Kristove. Zbog ograničenosti broja stranica predviđenog formata ove knjižice donosimo samo nekoliko svetačkih svjedočastava)
Otajstveni putovi Križa izvori duhovne plodnosti
(Iz života sv. Ljudevita Montfortskoga)
Negdje usred misija Montforta zadesi novo trpljenje, bolest. Prepustimo riječ de Bastieresu: “Bolest izgledaše smrtno opasna. Imao je trajne i žestoke napade groznice, visoku temperaturu i bolne napadaje grčeva u stomaku i bubrezima. Ali na veliko iznenađenje on ni jedan dan nije prestao obavljati sav program predviđen u misijama. Ispovijedao je i propovijedao kao da je savršeno zdrav. Vidio sam ga više puta kako se penje na propovjedaonicu dršćući od groznice i savijajući se od grčeva, licem koje je nalikovalo na mrtvaca. Videći ga reklo bi se da u tom trenutku neće imati snage izreći ni jedne riječi, a naprotiv, ne sjećam se da sam ga ikada čuo propovijedati s više snage i duhovnog pomazanja kao tada, ni na dirljiviji način kao kad su bolovi bili najteži. Činio je to tako da su svi plakali i bili potreseni u dubini srca. A njegova bolest, koja se morala pogoršavati, na kraju misija na čudesan način je nestala.”
Evo kako je dan prije završetka misija, Montfort htio podići križ. Vrijeme je bilo hladno, padala je kiša skoro cijeli dan i svi putovi su bili blatnjavi. Usprkos svega Montfort je naložio narodu da bosih nogu nose križ do mjesta postavljanja, a da bi ih bolje u to uvjerio on je prvi izuo obuću. Odmah zatim 200 bosih ljudi dođoše k njemu želeći nositi križ. Iako je Montfort još imao groznicu, i on je pomagao nositi križ do mjesta gdje će ga postaviti, ne obazirući se na nepogodno vrijeme, hladnoću i bolest. Nakon što je križ bio postavljen, sv.Ljudevit je neobično snažno propovijedao. Neke osobe koje su nosile križ se razboliše, a njemu samome se povrati savršeno zdravlje. “Siguran sam – zaključi dosjetljivo de Bastieres – da nijedan liječnik ne bi propisao sličan način da se ozdravi od temperature, groznice i grčeva”.
Sutradan Montfort, De Bastieres, i ostali članovi misionarske ekipe se oproste sa župnikom. Ljudevit milo i ljubezno s toliko ljubavi pozdravi župnika da su svi bili očarani, moleći ga da mu oprosti za sve neugodnosti te doda: “Uvjeravam vas, gospodine župniče, da ću moliti Gospodina za vas dok sam živ. Previše vam dugujem da bih vas mogao zaboraviti i bio bih radostan kad bih mogao naći još koji trenutak da vam budem na raspolaganju”. Siromašnom i posramljenom župniku uistinu više ništa nije bilo jasno. A mi moramo zahvaliti De Bastieresu za ova i mnoga druga svjedočanstva koja je zapisao kao prvi svjedok događanja u kojima se vidi do koje je mjere u sv.Ljudevitu zasjao paradoks križa, poruke Evanđelja i nasljedovanja Krista patnika. Ljudevit odavno živi vrhunce mistike duhovnoga braka s Križem Kristovim a kako je u konkretnom životu to proživljavao vidi se najbolje iz izvještaja ovih misija i onih koje slijede.
Iz La Chevroliera misionarska ekipa prelazi u Vertou. Nova župa, nove misije i potpuno suprotno iskustvo. Župnik i narod otvoreno i velikodušno prihvaćaju Ljudevita i misionare. Vjernici masovno dolaze slijediti program misija. Svi su oduševljeni propovijedima sv.Ljudevita, narod ne dopušta da išta nedostaje ni misionarima ni siromasima koje je Montfort redovito okupljao za vrijeme svih misija u kući u kojoj su boravili misionari a koju je on uvijek nazivao kuća Providnosti.
De Bastieres je doživio puno iznenađenja i neočekivanih obrata slijedeći sv.Ljudevita, ali smatramo da je ovo koje slijedi jedno od najvećih. Njegov izvještaj: “Jedne večeri uz me pod ruku poslije večernje molitve i odvede u svoju sobu. Pitao sam ga što želi? Izgledao mi je tako ožalošćen te sam vjerovao da mu se dogodila neke nesreća. On uzdahnuvši tako žalosnim glasom da mi se srce sledi reče: “Dragi moj prijatelju, kako nam je loše ovdje”! – “Naprotiv – odgovorih gdje bi nam moglo biti bolje? Sve nam dobo ide i u izobilju smo”. Svetac odgovori: “Loše nam je ovdje, i naše misije će biti bez plodova, jer nisu utemeljene na križu. Ovdje nas previše vole i ja zbog toga trpim. Kojeg li križa biti bez križa! Koje li žalosti za mene! Kanim sutra prekinuti misije. Što vi kažete na to? Neće li nam biti bolje u nekoj drugoj župi gdje ćemo nositi Isusov Križ, umjesto da stojimo ovdje i ništa ne radimo?”
De Bastieres shvati da Montfort uistinu želi prekinuti misije te ga na sve načine poče nagovarati da nastave Božje djelo, jer nije njihova krivica, ako nedostaju križevi. S puno muke u to uvjeri Ljudevita, a svetac odsutnost križa primi kao križ i prikaza Bogu za uspjeh misija koji na kraju ne izostade.
Pokušavalo se dati i psihološke interpretacije ovog događaja, u smislu da je Montfort u sebi stvorio podsvjesni osjećaj progonjene osobe te osjeća nelagodu u za njega povoljnim okolnostima, ali ovakve interpretacije ostaju daleko ispod duhovnog nivoa Montfortove svetosti. Takva objašnjenja ne uzimaju u obzir mistično zaručničku stvarnost sjedinjenja sv. Ljudevita s Križem Kristovima, te dimenziju duhovne plodnosti rađanja ljudi na živu vjeru po sudjelovanju u tajni križa Kristova. Baš to iskustvo kao tajnu svoga života i plodnog apostolata sv. Ljudevit će opisati u jednom pismu koje ćemo još susresti. Montfort živi onu duhovnu stvarnost koju je još sv. Pavao apostol u poslanici Galaćanima opisao riječima: Dječice moja koju ponovno u bolovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama (Gal 4,19).
Sve milosti koje sam postigao, isprosio sam ovom molitvom
(Sv. Ivan Marija Vianney)
Dragi Spasitelj boravi u presvetom Sakramentu kao žrtva. Naviknite se na slijedeću molitvu, koju Bog vrlo rado sluša: milite blaženu Djevicu Mariju, da Ona vječnom Ocu za obraćenje grešnika prikaže svoga krvlju oblivenoga i ranama pokrivenog božanskog Sina. Od svih molitava, ova je najbolja, jer konačno uspjeh svih molitava ovisi od imena i zasluga Kristovih. Ovo dobro zapamtite, djeco moja! Sve milosti koje sam postigao, isprosio sam ovom molitvom. Ona nikada ne zataji!
Križ je dar i da je odlika nositi ga na sebi
Blažena Marija De Mattias
Uočimo, ljubljena kćeri, da zakon koji nam je dan da idemo putem muka i patnja, nije neki okrutni izum našeg ljubljenog Boga, jer to ne može biti u tom presvetom i preslatkom Srcu; nego je to učinak nježne i prisne ljubavi prema nama, da popravi naše nerede i da nas učini dostojnima Njega. Klanjajmo se s dubokim poštovanjem i pravom privrženošću uzvišenom otajstvu Križa. Ako nemamo u srcu osjećaja tako čiste istine, ako nismo iznutra uvjerene da je najveće dobročinstvo što ga možemo primiti iz ruke Božje, da nas On smatra dostojnima sramote Križa, i da je ta milost bolja od svih izvanrednih darova svetaca, potpuno smo slijepe i trebamo neprestano moliti Boga za ovo divno svjetlo.
Isus i Žalosna Gospa nas uče: prvo, da je Križ dar i da je odlika nositi ga na sebi. Drugo: kako smo daleko od ovih dvaju uzora savršenosti, kad smo bez Križa. Na trećem mjestu: kako je velika sljepoća onoga koji ne želi i ne razumije ove sreće. Neka Križ bude uvijek s nama u cijelom našem životu da bismo kasnije mogle uživati slavu u Nebu s našom raspetom Ljubavlju.
Promatraj moje Rane
(Bl. Anđela Folinjska)
Isus, božanski zaručnik naše duše, najslađi prijatelj, želi da pamtimo njegova dobročinstva i da ih iznad svega cijenimo. On kuša preobilnu radost kao i Djevica Marija i svi rajski sveci, kada mi pobožno i s ljubavlju razmišljamo o otajstvima Krunice, koja su najočigledniji dokazi njegove ljubavi prema nama, i najbogatiji darovi koje nam može dati. Upravo po tim darovima Djevica Marija i svi sveci uživaju vječnu slavu.
Blažena Anđela Folinjska je jednog dana molila Našeg Gospodina da je nauči s kojom bi ga pobožnošću mogla još više častiti. I ukaza joj se Isus pribijen na križu te joj reče: ”Kćeri moja, razmatraj moje rane.” I tako ona nauči od ljubljenog Spasitelja da mu ništa nije bilo draže od razmatranja njegove muke. Zatim joj je Isus pokazao rane svoje glave, otkrio joj je puno pojedinosti o pretrpljenim mukama i dodao: “Sve to sam trpio za tvoje spasenje. Što ti možeš učiniti da me ljubiš istom ljubavlju kojom sam ja tebe ljubio?”
Razmatraj tajne moje muke
Sv. Gertruda Velika
Radi spasenja ljudi — dodao je još Spasitelj — ljubim osobito križ, jer sam njime pribavio toliko žuđeno spasenje rodu ljudskomu, kao što pobožni ljudi katkada misle si većom ljubavlju na ona mjesta i dane, u kojima su zaslužili da prime veće milosti«.
Sveta je Gertruda poslije toga živo zaželjela jedan komadić Gospodinu toliko omiljeloga drveta križa, da štujući njegov sveti križ omili još više Gospodinu. Gospodin joj odgovori: »Hoćeš li imati relikvije, koje mogu istinski privući moje srce onome koji ih posjeduje, tada razmatraj tajne moje muke i pritom razmišljaj ozbiljno o onim riječima, koje sam govorio s većom ljubavi, Prepiši ih, čuvaj, razmišljaj često o njima, pa budi uvjerena, da ćeš time više steći moju milost nego li drugim relikvijama, I sam bi te razum mogao o tomu poučiti, da te nisam ja poučio mojom objavom. Hoće li prijatelj podsjetiti prijatelja na prijašnju ljubav i prijateljstvo, mnogo će mu uspješnije reći: »Spomeni se one ljubavi koju si osjećao u svom srcu na rastanku, kada si to i to govorio«, nego kada bi mu rekao: »Spomeni se svoje ljubavi, kada si sjedio na tom i na tom mjestu i bio obučen u to i takovo odijelo«. Zato ti možeš vjerovati, da su moje najdragocjenije relikvije, koje možeš imati na zemlji, riječi ljubavi moga predobrostivoga Srca«.
Krista ne možemo posjedovati bez križa
(sv. Ivan od Križa)
Križ je palica, o koju se upiru sluge Kristove na putu savršenosti; tko pak odbacuje križ od sebe, lako pada i teško će napredovati... O vi duše, koje želite živjeti mirno i sigurno, kada biste razumjele, kako vam koristi trpjeti, da se sjedinite s Bogom, ni na koji način ne biste tražile utjehe, nego bi rado nosile križ, i ako je zaliven octom i žuči... Krista ne možemo posjedovati bez križa, jer nas je On pozvao, da ga lišeni sviju stvari slijedimo s križem, a ne da uživamo u ugodnostima sadašnjega života. Isto tako, kao što će se izabranici na drugom svijetu očistiti materijalnim ognjem tame, tako će se u sadašnjem životu očistiti trpljenjem i stradanjima. Molitva i križ Kristov, u kojima je poniznost i trapljenje, jesu oruđe, kojim sluge Božje pobjeđuju sotonu i tijelo... Ne pušta Bog dušu da stenje u zapuštenosti i u stradanjima zato, da je kazni, nego da je obogati.
Najuspješnije sredstvo, da uščuvamo duh i da potaknemo revnost, jest trpljenje i šutnja i nastojanje, da vježbom sputamo sjetila i zavolimo samoću. Zadovolji se Kristom, koji je razapet, s njim trpi i počivaj, bez njega ti ne godi ni trpjeti ni počivati. Tko ne traži Kristov križ, ne traži ni njegove slave; hoćeš li posjedovati Krista, traži ga samo u križu.
Ići putem križa
(sv. Terezija Avilska)
Tko hoće nasljedovati Krista, neće li da zabludi, mora ga slijediti na istom putu, kojim je On naprijed kročio na putu križa. Ne hodajmo novim putem, kojim još nitko nije hodao, tako da nastojimo uživati mir i veselje, nego starim putem, kojim je išao sam Gospodin i sveci, to jest putem križa, rada i strogosti; drugačije ne ćemo naći Gospodina. Zadaća je onih, koji nasljeduju Krista, da trpe po uzoru Kristovu i visoko uzdignu križ, te ga tako čvrsto drže u rukama, da ga ne puštaju iz ruku ni onda, kada su u pogibli.
Učinci pobožna života, osobito savršenijega, razmatranja i viđenja, nisu mir i bezbrižnost, nego napor i brižljivost dopasti se Bogu i trpjeti za njega, kako se desilo sv. Pavlu, koji nije bio ni jedan dan, čak ni jednu noć bez tjeskoba. Tko umije valjano cijeniti život svoje duše, taj se neće obazirati ni na udarce ni na rane, ili na kakovo drugo zlo, koje ga bije, mora li se boriti za život svoje duše. Brzo će skršiti moć đavla onaj, koji velikodušnom i odlučnom dušom postojano ide naprijed i trpi sve, što god ga snađe. Tko je čvrsto odlučio nasljedovati Krista, snašle ga makar kakove nevolje i pošao on kuda mu drago, makar ga razapeli na križ, ne treba se ničega bojati, jer će biti s njim Krist.
Razmatranje muke Kristove bile su moje kupke, koje su me očistile
(Bl. Ivana od Križa)
Razmatranje muke Kristove bile su moje kupke, koje su me očistile. Nestalo je sve privrženosti svijetu, oslobodila sam se svih zemaljskih radosti, i ništa me nije moglo okrijepiti, osim ljubavi prema momu raspetom Spasitelju. Radi sa mnom, štogod hoćeš, o božanski Spasitelju! Trpjeti hoću s tobom, trpjeti i umrijeti za tebe!
Duše, koje ljube, zadubljuju se danju i noću sve više u trpljenja s neizrecivom ljubavlju prema Spasitelju. Radije traže trpljenje nego li škrtac zlato; ugodno im je samo trpljenje. Trpljenje je pravi znak ljubavi: mnogo i bolno trpjeti sa srdačnom radosti za onoga, koga ljubimo. Ne trpe li s drugima, sami će si nametnuti trpljenje trapljenjjem, pa će ga prikazati svomu Spasitelju.
Pobožna majka svete Veronike Giuliani
Iz životopisa svete Veronike Giuliani, klarise saznajemo da je njezina majka na poseban način častila Svete Rane Isusove. Ta je žena rodila sedam kćeri. Dvije su umrle već u povojima. Oko godine 1664. kada je svetoj Veroniki bilo tek četiri godine, majka joj teško oboli. Na samrtnoj postelji okupila je oko sebe pet svojih kćerkica, te je kao baštinu svakoj od njih darovala jednu od pet Rana Isusovih i poučila da će u toj Rani u životu uvijek naći utočište. Najmlađu Veroniku zapala je Rana na Kristovom boku. Majka, koja je vjerojatno na poseban način častila pet Rana Isusovih, u miru je zaklopila oči, a djevojčice su rasle i jedna za drugom odlazile u samostan. Najmlađa Veronika je doživjela ukazanje Isusa sa Ranama, a u trideset i šestoj godini života primila svih pet Isusovih Rana i vidljive znakove Isusove trnove krune na svojoj glavi.
Sv. Gemma Galgani primila Isusove rane na dar
Sveta Gemma je izabrana duša koja je na pragu ovog stoljeća uoči blagdana Presvetog Srca Isusova,8. lipnja 1899. Dobila milost Isusovih Rana. Evo njene ispovijesti: "Navečer obuze me brže i ranije nego obično veoma živo kajanje za grijehe, kakvo još nisam osjetila te sam mislila da ću umrijeti. Nešto kasnije, sve su sile moje duše ušle u neku tajanstvenu sabranost... Poslije ove unutrašnje sabranosti uskoro izgubih svijest i nađoh se u prisutnosti svoje Nebeske Majke. S njene desne strane nalazio se moj Anđeo koji mi odmah zapovijedi izmoliti čin pokajanja. Potom mi Majka upravi ove riječi:
"Moj Sin Isus ti želi dati jednu milost. Hoćeš li je znati cijeniti?" Moja bijeda nije znala ništa odgovoriti. Marija nastavi: "Bit ću ti Majka, hoćeš li se pokazati kao prava kći?" Tada raširi svoj plašt i pokrije me njime. Isti tren pojavi se Isus. Njegove Rane bile su otvorene, ali nisu krvarile. Iz njih su izbijali žarki plamenovi. U tren oka ti su plamenovi dotakli moje ruke, moje noge i moje srce. Osjetih da umirem i već sam padala, kad me moja Majka podupre, držeći me neprestano pod svojim plaštom. Ostala sam više sati u tom položaju. Zatim me Ona poljubi u čelo i sve iščeznu.
Nađoh se kako klečim u svojoj sobi. Imala sam jake bolove u rukama, nogama i srcu. Opazih, dok sam se dizala, kako iz njih teče krv. Zavila sam što sam bolje mogla bolne dijelove i potpomognuta od svoga Anđela legla u krevet." Kod svete Gemme rane su redovito nastajale četvrtkom u osam navečer, a prestajale petkom u tri poslije podne. Nikada se nisu javljale u drugo vrijeme. Sveta Gemma Galgani je više puta proživljavala Isusovo krvavo znojenje. Iz cijelog je njezinog tijela izbijao znoj i krv. To se dešavalo dok je promatrala Isusovu smrtnu muku u Getsemaniju ili kad bi čula neku strašnu psovku. Kod doživljavanja bičevanja dobila bi rane - brazde po tijelu, rukama i nogama. Najprije su to masnice, zatim bi pukla koža, onda su nastajale brazde i duboke rane do kosti, napokon bijaše sva rascijepana. Krv bi tekla a haljine se ljepila. I ove bi rane nestale sa ostalima.
Trnovu krunu skinuo je Isus sa svoje glave i stavio na svetu Gemmu. To se prvi puta dogodilo u zanosu. Sva je glava bila izbodena strašnim ubodima. Krv je tekla iz rana, očiju, ušiju i sljepoočnica. Drugog dana bi Isus skinuo trnovu krunu sa Gemmine glave i stavio na svoju, sve su rane i boli prestale, i osjećala se bolje od prije zanosa. Sveta Gemma dobiva i ranu na lijevom ramenu, na kojem je Gospodin Isus nosio križ. Rana na ramenu je bila vrlo široka, duboka i stalno krvava. Zadavala je Gemmi teške boli i silila je da hoda nagnuta na stranu. Nestajala je petkom uvečer, kao i ostale. Tako se sveta Gemma izgarana, više ognjem Božanske Ljubavi nego bolešću, preselila svom ljubljenom Isusu 11. travnja 1903. na Svetu subotu.
Sjećajte se moje gorke Muke
(Sv. Faustina Kowalska)
Sv. Faustina Kowalska opisala je svoje mistične doživljaje u svom Dnevniku. Ima tu i prekrasnih detalja o Isusovim Ranama. Ostadoše Isusu samo pet Rana "Jednom sam stavljena pred Božanski sud. Pojavih se pred Gospodinom licem u lice. Isus je bio takav kao u svojim patnjama. Nakon nekog vremena iščezle su Rane: ostadoše samo pet, na rukama, nogama i boku. Odmah sam spoznala stanje svoje duše tako kako je Bog vidi." Otac nas gleda kroz Isusove Rane "Jednom 1933. godine čula sam glas u svojoj duši: 'Održi jednu devetnicu za domovinu. Devetnica neka se sastoji od litanija svih Svetih. Moli ispovjednika za dozvolu. Kod slijedeće ispovijedi dobila sam dopuštenje i iste večeri započeli s devetnicom. Ali na kraju litanija ugledah veliku Svjetlost i u njoj Boga Oca. Između ove Svjetlosti i Zemlje vidjela sam Isusa pribijena na križ, tako da je Bog - htijući gledati na Zemlju - morao gledati kroz Isusove Rane. Shvatih da Bog blagoslivlja Zemlju radi Isusa."
Isus je naložio Sv. Faustini: "Piši slijedeće: Prije nego što dođem kao Pravedni Sudac, doći ću kao Kralj Milosrđa. Prije nego što započne Dan Pravednosti dat će se ljudima slijedeći znak na nebu. Svo svjetlo na nebu ugasit će se i bit će velika tama po cijeloj Zemlji. Onda će se pojaviti znak Križa na nebu i iz svih otvora gdje su bile probijene ruke i noge Spasiteljeve izvirat će velika svjetlost, koja će neko vrijeme osvjetljavati Zemlju. To će se dogoditi kratko prije Sudnjeg dana." (Dnevnik 83)
Korisno je razmatranje Isusovih Rana: "Kad sam prije osmodnevnih duhovnih vježbi išla svom duhovnom ocu i molila da mi dopusti za to vrijeme određena mrtvenja, nisam dobila dopuštenje za sva za koje sam molila, nego samo za neka. Smjela sam jedan sat razmatrati o Isusovoj Muci i prihvatiti jedno određeno poniženje. Bila sam nezadovoljna da nisam dobila sve dopuštenim zašto sam molila. Nakon povratka kući otišla sam na kratko u kapelu i čula sam sljedeće riječi u duši: 'Kroz jedan sat razmatrati moju bolnu muku veća je zasluga nego se godinu dana bičevati do krvi. Razmatranje mojih bolnih Rana od velike je koristi tebi, a meni čini veliku radost.'" (Dn 369)
Vjerujmo Isusovim Ranama. Isus reče sestri Faustini: "Moje Srce trpi jer i same izabrane duše ne razumiju kako je veliko moje Milosrđe. Njihovo ponašanje je u nekom određenom smislu nepovjerenje. Kako to jako vrijeđa moje Srce. Sjećajte se moje gorke Muke. I kad ne vjerujete mojim Riječima barem vjerujte mojim Ranama!" Iz Isusovih Rana teče Milost: "Molila sam na nakanu jednog svećenika da mu Bog pomogne i u određenim stvarima. Iznenada ugledah Raspetog Gospodina. Isus bijaše zatvorio svoje oči. Uronio je u Muku. Pozdravih njegovih pet Rana, svaku pojedinačno i zamolih blagoslov za tog svećenika. Isus mi je omogućio unutrašnje saznati kako mu je draga ta duša. I ja osjetih kako Milost teče iz Isusovih Rana na tu dušu, koja je kao Isus bila raspeta na Križu." (Dn 988)
Pomoć u Isusovim Ranama Isus reče Faustini: "Kad misliš da patnje nadilaze tvoje snage, pogledaj na moje Rane, onda ćeš se izdići iznad prezira i suda ljudi. Razmatranje moje Muke pomoći će ti se uzvisiti iznad svega." (Dn 1184) Iz Rane Srca Isusova teku sve Milosti. Isus je rekao sestri Faustini: "Iz svih mojih Rana teče kao rijekama Milosrđe za duše, ali Rana mojeg Srca je izvor neistraživog Milosrđa. Iz tog izvora teku sve Milosti za duše. Gorim od zraka smilovanja. Želim ih izliti na duše ljudi. Objavljuj cijelom svijetu o mojem Milosrđu." (Dn 1190)