Pobožnost Sv. Križu Kristovu: molitve, razmatranja i litanije

  • Molitve
  • Razmatranja
  • Litanije
  • Križni put
Pozdrav svetomu Križu

(Opat Eckbert)

Zdravo, Križu, znače Boga živoga, znače najvećega slavlja! Zdravo, o predivno i najizvrsnije drvo, pred kojim se moraju skriti cedar i čempres, lovorika i palma, maslina i vinova loza! Sjajnije od sunca, svjetlije od sviju zvijezda ovoga svijeta svijetliš onima, koji te promatraju očima vjere i ljubavi! Nekoć su te proklinjali, a ime tvoje bijaše sramotno. Sada si se iz najdublje nizine vinuo čudesnim rastom u nebeske visine i sjajiš pače na kraljevskoj kruni!

Tko je oprao tvoju sramotu, tko te uzvisio do takove časti? Nitko, nego onaj, koji sam čini čudesa, Isus Krist, jedinorođeni Sin Boga živoga, gospodar Neba i zemlje! Grešna ga je zemlja odbila od sebe, a ti si ga Križu primio, i nosio slatko breme njegova Tijela! Posvećen si, kada te dotaknulo njegovo Tijelo, poškropila njegova sveta Krv! Gle, tako te pomaza Bog tvoj uljem radosti pred tvojim drugovima, odlikovao te nad sva ostala šumska drveća, postalo si svetim oltarom Jaganjca Božjega. Jest, ti si sveti oltar, jer je na tebi prikazan prvi put neokaljani Jaganjac, koje je izmirilo Nebo sa zemljom.

Molitva sv. Križu

(o. J. Vlahović)

Sveti Križu, založe života, zastavo Kralja slave, prijestolje milosrđa, žrtveniče ljubavi, oplemenjeni i posvećeni neprocjenjivom Krvlju Jaganjca Božjega, duboko ti se klanjam, smjerno štujem, na moje srce te privijam. Na tebi je visio Isus, Spasitelj moje duše, na tebi je poništena moja osuda vječne smrti koju je prouzročio grijeh, po tebi sam izmiren s nebeskim Ocem, po tebi su otvorena Rajska vrata. Križu sveti po tebi je Spasitelj svijeta pobijedio, razoružao pakao i podložio. Daj da i ja po tebi svladam svoje neprijatelje koji me žele zauvijek upropastiti. Križu sveti, Isus te je svojom Krvlju natopio, želim te i ja natopiti mojim suzama u znak poštivanja tisući te puta želim poljubiti. Jao, do sada te nisam ljubio! Isuse Ti me učiš da moram svoj križ nositi, patnje života pretrpjeti ako želim doći tebi u vječnost. A ja sam od svoga križa zazirao, odbijao ga dok si Ti moj Isuse svoj Križ prigrlio i do kraja iznio. Sveti Križu, miljeniče moga Gospodina Isusa Krista želim te prigrliti i do svoje smrti za Isusom hoditi, a Ti Gospodine ojačaj moje slabe snage svojom milošću i daj da ti budem vjeran u životu i u smrti. Amen!

Križ Kristov, najveća kraljeva tajna

(Sv. Ljudevit Montforski)

«Evo što je, po mom mišljenju, najveća kraljeva tajna (Tob 12, 7.), najveće otajstvo Vječne Mudrosti: to je Križ. O kako su misli i putovi Vječne Mudrosti udaljeni i različni od misli i putova ljudi, pa i od onih najmudrijih! Taj veliki Bog želi otkupiti čovjeka, otjerati i sputati đavle, zatvoriti pakao i otvoriti ljudima Nebo i povratiti vječnome Ocu beskrajnu slavu. Evo te velike odluke, toga teškog djela i ogromnog pothvata. Kojim će se sredstvom poslužiti ta Mudrost “koje se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi, i blagotvorno upravlja svemirom?” (Mudr 8, 1.). Ona ima svemoguću mišicu i samo jednim jedinim njezinim pokretom može uništiti sve što joj se protivi i učiniti sve što hoće; jednom jedinom riječi svojih ustiju može sve stvoriti i sve uništiti. Potrebno je da samo nešto htjedne, i sve će se dogoditi.

Ali njezina ljubav daje zakone njezinoj svemoći. Želi se utjeloviti da pokaže ljudima svoje prijateljstvo, sama želi sići na zemlju, da se čovjek popne na Nebo. Neka bude! Ali prije nego li će se ta Utjelovljena Mudrost pojaviti u slavi i veličanstvu, praćena milijunima i milijunima anđela i izabranika, i prije nego li će u sjaju slave, bez sramote, poniženja, siromaštva i slabosti, poraziti sve svoje neprijatelje, ona će za se pridobiti srca ljudi svojom milinom i svojim čarima, svojom veličinom i svojim bogatstvom. Da, upravo tako! Ali čudne li stvari!

Među Židovima ona vidi predmet sablazni i užasa, a među poganima predmet ludosti, (usp. 1Kor 1,23.) jer vidi komad drva kojega preziru i odbacuju, kojim su sramotili i mučili najveće zločince i robove, a to se drvo nazivalo vješalima, drvetom križa ili križem. I ona gleda taj križ i u njemu nalazi svoju nasladu, uzljubila ga je iznad svih velikih i znamenitih stvari na nebu i na zemlji, jer on će biti oruđe njezinih pobjeda i ukras njena veličanstva, njezina bogatstva, slast njezina kraljevstva, prijatelj i zaručnik njezina srca. “O dubino mudrosti i znanja Božjega!”(Rim 11, 33.) Kako je iznenađujuć njezin izbor, i kako su njezini sudovi i njezine odluke uzvišeni i neshvatljivi! A kako je tek neizreciva njezina ljubav prema tom križu!

Utjelovljena je Mudrost ljubila taj križ već od svog djetinjstva: “Uzljubih ga od svoje mladosti”(Mudr 8, 2.). Još u utrobi svoje Majke dok nije ni ušla u svijet, već ga je primila iz ruku vječnoga Oca i stavila ga usred svog srca da u njem kraljuje, govoreći: - “Milje mi je, Bože, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim” (Ps 40 (39), 9.). Bože, moj Oče, dok ostajem u tvom krilu, izabirem taj križ, izabirem ga u krilu moje Majke; ljubim ga svim srcem i stavljam ga u svoje srce da bude moj zaručnik i moj gospodar.

I za vrijeme čitava života ona ga je gorljivo tražila. I kad je trčala kao ožednjeli jelen iz grada u grad i iz sela u selo, kad je divovskim korakom stupala prema Kalvariji, i kad je češće govorila svojim apostolima i učenicima, pa čak i prorocima u svom preobraženju, o svojoj muci i o smrti, često je ponavljala: - “Vruće sam želio” (Lk 22, 15.), a svi njezini koraci, sva zanosna traženja i osjećaji, smjerali su prema križu, jer je smatrala za najveću sreću i čast umrijeti u njegovu zagrljaju.

Ona se već u svom utjelovljenju zaručila s njim u najvećoj ljubavi, nosila ga je i tražila s neopisivom radošću, tako da je čitav njezin život bio neprestani križ te je mogla reći idući u susret križu i smrti na njemu na Kalvariji: “O kako sam tjeskoban dok se to ne izvrši!” (Lk 12, 50.). Tko će mi ga zabraniti? Tko će me zaustaviti? O kada ću te zagrliti, dragi Križu Kalvarije!?

Konačno je stigla k ispunjenju svojih želja. Bila je obasuta pogrdama, bila je pribijena i kao srasla s križem, i radosno je umrla u zagrljaju tog dragog prijatelja kao na prijestolju slave i pobjede.

Ne vjerujte da se nakon smrti, da lakše trijumfira, Mudrost odijelila od križa, da je odbacila križ. Ni izdaleka! Ona se toliko sjedinila s njim i kao da se njemu pritjelovila, da nema ni anđela, ni čovjeka, ni bilo kojeg stvorenja na nebu ni na zemlji koji bi je mogao od njega rastaviti. Veza je nerazrešiva i savez je vječan: Nikada nećeš naći Križa bez Isusa, ali ni Isusa bez Križa.

Po njezinoj smrti pogrde Križa postale su slavom, siromaštvo i golotinja bogatstvom, boli uživanjem, a trpljenja postadoše ugodna, jer je na neki način taj Križ pobožanstvenila da je naredila da mu se zajedno s njom klanjaju svi anđeli i ljudi. Ona ne želi da se čast klanjanja iskazuje makar samo relativno, ni kojem stvorenju, ma bilo ono ne znam kako uzvišeno poput njezine presvete Majke, osim njezinu dragom Križu. Na veliki dan suda prestat će čašćenje relikvija svetaca, čak i onih najuzvišenijih, a zapovjedit će prvim kerubima i serafima da idu po svem svijetu i saberu čestice pravoga Križa koje će njezina ljubav tako divno ujediniti da će sazdati onaj pravi Križ na kojem je i umrla. I taj će Križ nositi Anđeli u pobjedničkom slavlju i pjevati pjesme radosnice. Taj će Križ ići pred njom na presjajnom oblaku i po njemu i s njime sudit će svijet.

Kako će se tada razveseliti prijatelji Križa kad ga ugledaju! A kako će tek biti očajni njegovi neprijatelji kad vide sav njegov sjaj i slavu. Vikat će planinama da ih pokriju i paklu da ih proguta.

Čekajući veliki dan svoje proslave u konačnom sudu, Vječna Mudrost želi da Križ bude znak, oznaka i oružje svih izabranika. Neće primiti ni jedno dijete koje ne bude imalo tu oznaku, neće primiti ni jednog učenika koji ga ne bude nosio na svom čelu tako da zbog njega ne pocrveni, u svom srcu, tako da se protiv njega ne buni, i na svojim ramenima, tako da ga ne vuče za sobom niti ga odbaci. Ona govori: - “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!”(Mt 16, 24.) Neće primiti nijednog vojnika koji ga ne uzme kao svoje oružje za obranu, za napad da pobijedi i uništi svoje neprijatelje. Ona im dovikuje: “Imajte povjerenja, vojnici moji, ja sam vaš kapetan, ja sam pobijedio križem svoje neprijatelje i vi ćete također pobijediti po tom znaku.”

U taj je Križ ona pohranila tolika blaga, milost, život i radost, i njegovu spoznaju daje samo svojim ljubimcima. Ona često otkriva sve druge tajne svojim prijateljima (usp.Iv 15, 15.), kao i apostolima, ali blago Križa otkriva tek onima koji su to zaslužili velikom vjernošću i svojim naporima. Kako je potrebno biti ponizan, malen, umrtvljen, okrenut u svoju dušu i prezren od svijeta da bismo spoznali otajstvo Križa, koji je još i danas, i to ne samo među Židovima i poganima, među Turcima i hereticima, među mudracima ovoga svijeta i lošim katolicima, već i među pobožnim, i vrlo pobožnim osobama predmet sablazni i ludosti, prezira i bijega.

Od Križa se ne bježi na području teorije, jer se nikad nije toliko govorilo i pisalo o njegovoj uzvišenosti i ljepoti kao danas, već na području prakse, jer ga se bojimo, na nj se tužimo, ispričavamo se i od njega bježimo kad treba bilo što pretrpjeti. Zahvaljujem ti, Oče, reče jednog dana u zanosu radosti na pogled ljepote Križa ta Utjelovljena Mudrost, što si sakrio od mudrih i umnih ovoga svijeta ljepotu i blago mojega Križa, i što si ih objavio poniznima i malenima (Lk 10, 21).

Ako je spoznaja tajne Križa toliko posebna milost, što je tek kad duša uživa u njemu i stvarno ga posjeduje! Takav dar Vječna Mudrost daje samo svojim najvećim prijateljima, nakon mnogih molitava, želja i preklinjanja. Ma kako bio uzvišen dar vjere, kojim se posebno dopadamo Bogu, njemu se približujemo i nadvisujemo svoje neprijatelje, a bez kojega bivamo odbačeni, dar Križa još je mnogo veći.

Sveti Petar, kaže sv. Ivan Krizostom, mnogo je sretniji u tamnici zbog Isusa Krista nego na Taboru okružen slavom; blaženiji je dok nosi lance na nogama, nego ključeve Raja u rukama. A sv. Pavao smatra većom čašću nositi verige zbog svoga Spasitelja, nego uzdignuće do trećeg neba. Bog je apostolima i mučenicima davao veću milost dajući im da nose njegov križ poniženja, siromaštva i najužasnijih muka, nego da im je dao dar čudesa i obraćenja čitavog svijeta. Svi oni kojima se priopćila Vječna Mudrost žarko su željeli križ koji su tražili i radosno prihvaćali, a kad im se ukazala prilika za trpljenje, klicali bi iz sveg srca sa sv. Andrijom: “O dragi Križu, tako dugo željkovani!”

Križ je dobar i dragocjen iz mnogo razloga: čini nas sličnim Isusu Kristu; po njemu postajemo dostojna djeca nebeskog Oca dostojni udovi Isusa Krista i dostojni hramovi Duha Svetoga. Bog Otac kažnjava svu svoju djecu koju prihvaća (Heb 12, 6.). Isus Krist priznaje za svoje samo one koji nose svoje križeve. Duh Sveti kleše i obrađuje svaki živi kamen nebeskog Jeruzalema, tj. sve predodređenike. Križ je dobar jer prosvjetljuje duh i daje mu veću spoznaju nego što mu daju sve knjige svijeta: “Tko nije ništa iskusio, malo znade!”(Sir 34, 10).

Ako ga dobro nosimo, postaje izvor, hrana i svjedočenje ljubavi. On u srcu raspiruje vatru božanske ljubavi i odvaja ga od stvorenja. On podržava i povećava tu ljubav. I kao što je drvo hrana vatri, tako je i Križ hrana ljubavi. On je najsigurniji dokaz da ljubimo Boga, a Bog se tim dokazom služi da nam pokaže svoju ljubav, no također traži taj dokaz da mi njemu zasvjedočimo svoju ljubav. Križ je dobar jer je obilan izvor svih slasti i utjeha i jer daje radost, mir i milost u duši. Konačno, Križ je dobar jer donosi onome tko ga nosi izvanredno veliku vječnu slavu.(2 Kor 4, 17.)

Kad bismo poznavali cijenu Križa, obavljali bismo devetnice i devetnice, kako kaže sv. Petar Alkantarski, da dobijemo taj ljupki djeličak raja. Govorili bismo sa sv. Terezijom: - “Trpjeti ili umrijeti!” - ili sa sv. Magdalenom Paciškom: - “Ne umrijeti, nego trpjeti!” Molili bismo s blaženim Ivanom od Križa milost da smijemo nešto pretrpjeti i biti prezreni za Gospodina. Taj je blaženik nakon svoje smrti rekao jednoj službenici Božjoj: “Od svih zemaljskih stvari na nebu se ništa ne štuje osim Križa.”- “Imam neprocjenjivih križeva, reče Gospodin jednome od svojih slugu, jer je to nešto najvrednije što moja draga svemoguća Majka može od mene zadobiti za svoje vjerne sluge.”

Svjetski mudraci, velikani ovoga svijeta, vi ne razumijete otajstveni ovaj govor. Previše volite užitke, tražite samo lagodnosti, ljubite jedino dobra ovoga svijeta, previše se bojite prezira i poniženja, jednom riječju: vi ste neprijatelji Isusova Križa.

Istina, i vi poštujete i hvalite općenito križ, ali ne onaj vaš, koji izbjegavate koliko god možete, ili ga vučete nevoljko za sobom, mrmljajući i nestrpljivo se na nj tužeći. Čini mi se da vidim pred sobom krave koje su i protiv svoje volje vukle kovčeg zavjetni u kojemu je bilo pohranjeno najveće blago svijeta: mukale su idući (1 Sam 6, 12.).

«Ogroman je broj nesretnika i luđaka», kaže Mudrost, jer je neizmjeran broj onih koji ne shvaćaju cijenu Križa i nose ga protiv svoje volje. Ali vi, istinski učenici Vječne Mudrosti, koji zapadate u razne kušnje i trpljenja, koji trpite progonstvo zbog pravednosti, koje smatraju kao smeće ovoga svijeta, utješite se i razveselite, poskakujte od veselja, jer je Križ koji nosite dragocjeni dar na kojem vam mogu zavidjeti i blaženici da im je to još moguće. Sva čast, slava i krepost Božja i ona Svetoga Duha počiva na vama, jer će biti velika vaša nagrada na nebesima, ali i na zemlji zbog duhovnih milosti i darova koje vam taj Križ pribavlja.

Pijte, prijatelji Isusa Krista, pijte iz njegova Kaleža gorčine, i postat ćete njegovim prijateljima. Trpite s njime, i bit ćete s njime i proslavljeni. Trpite strpljivo, pače i radosno. Još samo malo, a onda dolazi sretna vječnost nakon trenutka muke» (LJVM 167 -180).

Pobjeda križa

(Sv. Ljudevit Montforski)

Križ je duboko otajstvo, bez puno svjetla ne može ga se spoznati. Da bi se razumjelo križ, potreban je uzvišen duh, a potrebno ga je shvatiti kako bismo se spasili. Narav zazire od križa, um se protiv njega bori, učenjaci ga ne poznaju, a đavao nastoji potući. Često čak ni pobožni nemaju križ u srcu, iako kažu da ga ljube, u stvari su lažljivci. Križ je neophodan, uvijek nas prati trpljenje. Valja se popeti na Kalvariju ili zauvijek propasti. Sveti Augustin zapisa da je čovjek odbačen, ako ga Bog ne popravlja, ako ga ne kuša. Putem križa ide se u domovinu. On je put života, to je put kraljeva. Svaki kamen je isklesan po svojoj mjeri da bi naposljetku bio postavljen na sveti Sion. Čemu služi pobjeda najvećem osvajaču, ako nema ove slave da pobijedi trpeći, ako mu uzor nije Isus koji je umro na križu, ako poput nevjernika odbaci drvo križa.

Isus Krist je križem svezao pakao, porazio buntovnika, osvojio svemir; dao ga je kao oružje svojim dobrim slugama. Križ očarava, razoružava ruke i srce. Pobijedit ćeš u tom znaku, rečeno je Konstantinu. Svaka velika pobjeda je stavljena pod okrilje križa. Čitajte u povijesti o njegovim čudesnim djelima, velikim pobjedama na zemlji i na Nebu. Usprkos sjetilima i naravi, politici i razumu, istina potvrđuje, uvjerava da je križ veliki dar. U tom vladaru nalazimo istinu, milost, mudrost i božanstvo. Bog se nije mogao obraniti od ove iznimne ljepote, križ je učinio da on siđe među nas ljude. Dolazeći na svijet rekao je: Da, Gospodine želim križ. Predobri križu, postavit ću te u središte moga srca. Križ je smatrao tako lijepim da je postao njegova vječna pratnja, zaručnica njegova srca. Još od najranijega djetinjstva kad je njegovo srce uzdisalo, bilo je to za križem kojeg je toliko ljubio.

Od svoje mladosti tražio ga je velikim koracima. Umro je od nježnosti i ljubavi u zagrljaju križa. Želim krštenje, uzviknuo je Isus jednog dana, predragi križu koji ljubim, ljubavi moja. Nazvao je svetog Petra sablaznom sotonom kad ga je ovaj htio odvratiti od križa. Njegovom križu se klanja, a njegovoj Majci ne. O neizreciva veličino, nepoznata na zemlji. Ovaj križ, raspršen po zemlji na puno mjesta, biti će skupljen, uskrišen i prenesen na nebesa. Križ na oblaku pun sjajne privlačnosti, sudit će svojim likom mrtvima i živima. Križ će vapiti za osvetom prema svojim neprijateljima, a radost i oproštenje darovat će svojim prijateljima. On će donijeti slavu svim blaženima i pjevati o pobjedi na zemlji i na nebu. Sveci tijekom svog života ne traže drugo doli križ, on je njihova velika želja, on je njihov izbor. Nezadovoljnici će križevima koje im je nebo dodijelilo, sami dodati druge križeve i svi će propasti.

Okovi svetoga Petra donijeli su mu više časti nego to što je bio Spasiteljev vikar na zemlji. O dobri križu, uzviknuo je sveti Andrija, pun vjere, neka umrem na tebi, kako bi mi dao život. Pogledajte sv. Pavla koji zaboravlja svoju uznesenost na nebo i ne hvali se osim križem. Više je cijenio užasne tamnice nego divnu ekstazu koja ga je uznijela na nebo. Bez križa duša je posustala, mlitava, troma i bez srca. Križ je čini gorljivom i punom snage. Čovjek ne zna kad ništa ne trpi, a razmišlja čim dobro podnosi neku patnju. Duša koja ne poznaje kušnje, nije visoko cijenjena. To je neiskusna duša koja nije još ništa naučila. O uzvišena slasti koju kuša duša koja trpi, ako rado prihvati svoju muku bez traženja utjehe. Po križu se dobiva blagoslov, po križu nam Bog daje oproštenje. On želi da sve bude obilježeno ovim pečatom, ništa mu ne izgleda lijepo na što On nije stavio pečat križa.

Kad Bog stavi svoj pečat križa, profano postaje sveto, uklanja se ljaga i postaje Božje vlasništvo. Bog želi vjerniku staviti pečat na čelo i na srce prije svakog djelovanja kako bi postao pobjednikom. Taj pečat je naša sigurnost, naša zaštita, naša jedina nada i naše savršenstvo. On je tako dragocjen da bi se duše u nebu radosno vratile i trpjele ovdje na zemlji. Ovaj znak ima toliku snagu da svećenik na oltaru ne koristi nikakvo drugo sredstvo da bi privukao Boga s neba; on čini nad hostijom nekoliko znakova križa, po ovom znaku života događa se čudo. Po ovom divnom znaka on daje hostiji neobično ugodan miris; tamjan prikazuje te ju posveti; tom krunom Isus želi biti ukrašen. Mudrost vječna još uvijek traži vjerna srca dostojna ovoga dara. Ona traži istinskog mudraca koji ljubi trpljenje, koji će hrabro nositi križ do smrti.

O križu, moram zašutjeti jer te umanjujem govoreći. Ja sam presmion, drznik; jer sam te primio namrštena srca, nisam te poznavao, oprosti mi moj grijeh. Križu predragi, sada, kada sam te upoznao, učini u meni svoje prebivalište i daj mi tvoje zakone. Ispuni me, vladaru moj, svojom čistom ljubavlju i učini da upoznam tvoje najskrovitije urese. Videći te tako lijepoga, želim te imati, no moje nevjerno srce zadržava moje želje. Ako želiš, učitelju, oživjeti moju tromost, potpomoći moju slabost, dajem ti svoje srce. Uzet ću te kao svoj život, svoj užitak, svoju čast za mog jedinog prijatelja, moju jedinu sreću. Utisni se, milošću, u moje srce i na moju ruku, na moje čelo i moje lice, neću se zbog tog znaka sramiti. Uzet ću za moje bogatstvo tvoje veliko siromaštvo. Uzet ću za moje nježnosti tvoju blagu oporost. Neka tvoja mudra ludost i tvoja sveta sramota budu cijeli moj život slava i uzvišenost. Smatram pobjedom kad si me svojom krepošću pobijedio, na tvoju veću slavu. Ali ja nisam dostojan da umrem pod tvojim udarcima niti da budem znakom protivljenja. BOG SAM.

Pouka o križu i trpljenju

(Sv. Ivan Marija Vianney)

Htjeli, ne htjeli, moramo trpjeti. Nekoji ljudi trpe poput dobroga razbojnika, a drugi su kao onaj zli. Obojica su morali trpjeti iste muke, no jedan je znao steći trpljenjem zasluge: primio je u duhu trpljenje kao pokoru. Kada se poslije toga obratio raspetom Spasitelju, čuo je iz njegovih usta utješljivu riječ: »Zaista još danas bit ćeš sa mnom u raju«. Drugi pak ponavljaše bogumrske kletve i psovke, mrmljaše, te je umro u najgroznijem zdvajanju.

Dva su načina trpljenja: trpljenje s ljubavlju i trpljenje bez ljubavi. Sveci su trpjeli posve strpljivo, radosno i postojano, jer su ljubili. Mi pak trpimo mrmljajući, srdito i nezadovoljno, jer ne ljubimo. Kada bismo uistinu Boga ljubili, tada bi također ljubili i križeve, što više željeli bismo ih i tražili bismo ih. Veselili bi se, da možemo trpjeti iz ljubavi prema Onomu, koji je toliko trpio za nas. Zar imamo uzroka, da se tužimo? Gledaj siromašne pogane! Oni ni su tako sretni da poznaju Boga i njegove neizmjerne savršenosti, a ipak nose tolike i iste križeve poput nas, ali nemaju istog veselja kao odabranici.

Velite, da je teško trpjeti. Ne, trpjeti je utješljivo, ugodno i sreća, ali dok trpimo moramo ljubiti, a ljubiti dok trpimo. Gledajte, djeco moja, na putu križa težak je samo prvi korak. Strah pred križevima naša je najveća pogreška. Činili mi što mu drago, ipak nas stigne križ, jer mu nikako ne možemo izbjegnuti. Zašto ne ljubimo dakle svoj križ, zašto ga ne upotrijebimo kao štap u nebo? Na žalost većina ljudi odvraća se od križa. Što se pak više od njega udaljuju, to ih još jače udara i pritište. Budite mudri i pođite mu u susret, kao apostol Andrija, Kada je vidio podignut križ, na kome je imao izdahnuti, uskliknuo je: »Zdravo, mili križu! Primi me ti naručaj svoj! Otmi me ljudima i vrati me mome Učitelju, koji me je spasio po tebi !«

Upamtite dobro, djeco moja: tko ide u susret križu, izbjegne križevima! Moguće da se i sastane s križevima, ali je zadovoljan, jer ih želi i žarko ljubi. Križevi ga združuju s Isusom, čiste ga, odvraćaju od ovoga svijeta, odstranjuju mu iz srca sve zapreke, pomažu mu u životu, kako nam pomaže most preko vode. Promatrajte svece: ako nisu bili proganjani, tada proganjahu sami sebe. Jednoć se potuži neki pobožni redovnik Gospodinu, da ga proganjaju, ovako: »Gospodine, što učinih, da me tako zlostavljaju? Gospodin mu odgovori: »A što učinih ja, kada me onako zlostavljahu na Kalvariji? Redovnik ga razumje, proplaka, zamoli oprošten je i nije se nikada više tužio. Kršćanin, živi među križevima kao riba u vodi. Promatrajte sv. Katarinu, imala je dvije krune, jednu čistoće, a drugu mučeništva. I sretna je ova svetica, jer je više ljubila trpljenje od grešnog užitka.

Koliku slast u trpljenju kušaju one duše, koje su se sasvim predale Bogu! Njihovo je trpljenje kao ocat, u koji smo nalili mnogo ulja. Ocat ostaje uvijek ocat, ali blagost ulja umanji njegovu žestinu, te je gotovo ni ne opažamo.

U jednoj župi bijaše neki dječak kojega je bolest teško prikovala uz krevet. Rekoh mu: »Zar ne, sinko moj, ti trpiš mnogo?« Mali odgovori: »Ne, gospodine župniče, danas ne osjećam ništa od mojih jučerašnjih, a sutra ne ću više ništa osjećati od mojih današnjih boli«. »Zar ne bi želio ozdraviti?« »Ne, jer prije nego sam obolio, bijah vrlo nevaljan, pa bih mogao opet postati, ako bih ozdravio. Zato volim da ostanem bolestan do volje Božje.«

Ta patnja bijaše sigurno ocat, ali ju je blažilo ulje. Mi toga ne shvaćamo, jer smo odviše zadahnuti zemaljskim dubom. Posramljuju nas eto djeca, u kojima Duh Božji. Tužimo se, mrmljamo i prkosimo, kad nam dragi Bog pošalje križeve. Vrlo smo osjetljivi na sve, što nas stigne, uvijek bismo htjeli biti ovijeni u svilu!

Križem zaslužujemo Nebo. Bolesti, napasti i trpljenja i to su križevi, koji nas vode u nebo. Brzo će proći zemaljski život sa svim svojim patnjama. Pogledajmo svece, koji su već u nebesima. Dragi Bog ne zahtijeva od nas tjelesno mučeništvo. On traži samo mučeništvo srca i volje. Naš je uzor božanski Spasitelj, Uzmimo zato svoj križ na se i slijedimo ga. Radimo poput Napoleonovih vojnika. Jednom su morali preko nekoga mosta, na koji bijahu upereni topovi, i nitko se nije usudio preko mosta, Tada Napoleon uze barjak, i pođe prvi preko mosta, a svi ostali nagrnuše za njim. Učinimo i mi tako i pođimo za dragim Spasiteljem, koji ide s križem pred nama,

Križ su nebeske ljestve. Kako je utješno trpjeti, kad nas vidi Bog, pa možemo na večer pri ispitivanju savjesti reći: Sretna si, dušo moja, jer si danas bila dvije ili tri ure slična Isusu Kristu; bila si zajedno s njim bičevima, trnjem krunjena i razapeta. O, koliko će biti to blago za smrt! Ugodno će biti umrijeti, ako budemo živjeli s križem.

Morali bismo trčati za križem, kao lakomci za novcem. Jedino nas križevi mogu osigurati za sudnji dan., Veseliti ćemo se na sudnji dan, što smo trpjeli, ponosni ćemo biti, što bijasmo ponižavani, a naše žrtve bit će jedino naše bogatstvo.

Ako vas tko zapita: »Što moram činiti da se obogatim?« — »Raditi!« reći ćete. A hoćemo li doći u nebo, moramo trpjeti. Bog nam kaže put po Šimunu Cirencu, koji zove svoje prijatelje da mu pomognu nositi križ. Bog hoće da svoj pogled ne odvraćamo nikada od križa. Zato ga stavljamo u kuće, na putove, raskršća i brda, da promatrajući ga sjetimo se koliko nas je Bog ljubio, Križ obuhvaća svijet, jer gleda na sve četiri strane svijeta. Za svaku je jedan dio određen. Križevi su na putu u nebo kao čvrsti kameni most, koji vodi preko rijeke. Kršćani, koji ne trpe, prelaze rijeku po slabom mostu, i uvijek su u strahu, da im se ne sruši pod nogama.

Tko ne ljubi križ, može se doduše spasiti, ali će biti kao malena zvijezda na nebu. Tko se pak za dragoga Boga borio i topio, sjat će kao sjajno sunce. Preobraze li se naši križevi u plamenu ljubavi, slični su hrpi trnja, koje bacimo na oganj, i ona izgori, a ostane samo pepeo. Trnje je tvrdo i oštro, ali je pepeo mekan. Metni zreo grozd u tijesak, iscurit će sladak sok. I naša duša pod pritiskom križa daje sok, koji nas krijepi i hrani. Jesmo li bez križa, suhi smo; nosimo li bilo kakav križ s pouzdanjem, ćutimo slatkoću, kao da smo već u nebu. S nama je i dragi Bog i bl. Djevica i svi sveci.

Nevolje nas vode do podnožja križa, a križ nas dovodi pred nebeska vrata. Hoćemo li prispjeli onamo, moramo ići uzbrdice, biti poniženi, prezreni i pogaženi. U ovoj dolini suza sretni su samo oni, koji usred patnja sačuvaju mir srca, jer oni kušaju radost djece Božje. Sva su trpljenja slatka, ako trpimo sjedinjeni, s Isusom, Promatrajte dobro život svetaca, gledajte put, kojim su oni išli. Kad nisu imali ništa trpjeti, mislili, da su nesretni i da ih je Bog zapustio.

Litanije svetom Križu

(Prevedeno iz «Manuale di Filotea» koji je napisao svećenik Giuseppe Riva penitenzijar iz Milana; objavljeno s Imprimaturom 30. 01. 1897; Vic. Gen. can. Arcangeli, Bergomi)

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože! Smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože!
Duše Sveti, Bože!
Sveto Trojstvo, jedan Bože!

Sveti Križu Isusov (ponavlja se za svaki zaziv: Daj da te uvijek sve više ljubimo!)
Sveti Križu Isusov, temelju Crkve,
Sveti Križu Isusov, barjaku kršćana,
Sveti Križu Isusov, otkupljenje ljudi,
Sveti Križu Isusov, čašćen od anđela,
Sveti Križu Isusov, porazu đavli,
Sveti Križu Isusov, nado grešnika,
Sveti Križu Isusov, utjeho pokornika,
Sveti Križu Isusov, radosti pravednika,
Sveti Križu Isusov, navještaju apostola,
Sveti Križu Isusov, jakosti mučenika,
Sveti Križu Isusov, mudrosti naučitelja,
Sveti Križu Isusov, luko brodolomnika,
Sveti Križu Isusov, utvrdo opsjedanih,
Sveti Križu Isusov, potpore slabih,
Sveti Križu Isusov, utjeho ožalošćenih,
Sveti Križu Isusov, lijeku bolesnih,
Sveti Križu Isusov, uskrsnuće mrtvih po grijehu,
Sveti Križu Isusov, radosti svećenika,
Sveti Križu Isusov, mrtvljenje monaha,
Sveti Križu Isusov, čistoćo djevica,
Sveti Križu Isusov, kruno supružnika,
Sveti Križu Isusov, svijetlo u tminama,
Sveti Križu Isusov, temelju spasenja,
Sveti Križu Isusov, putu života,
Sveti Križu Isusov, obrano u opasnostima,
Sveti Križu Isusov, savjete u sumnji,
Sveti Križu Isusov, uništenje grijeha,
Sveti Križu Isusov, čuvaru milosti,
Sveti Križu Isusov, mjero slave,
Sveti Križu Isusov, užasu Pakla,
Sveti Križu Isusov, ključu Raja,
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Oče naš. Zdravo Marijo.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo, Te, jer si po svojem svetom Križu svijet otkupio.
Gospodine, usliši molitvu moju! I vapaj moj k Tebi da dođe!

Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste, Otkupitelju svijeta, koji si presvetu Krv svoju prolio za otpuštanje grijeha, tebe ponizno molimo zbog pregorke muke, koju si za nas na Križu umirući podnio, smiluj se nama, i prinesi za nas Ocu nebeskomu neprocijenjeno dostojanstvo Krvi, muke i smrti Svoje, da sretno odemo s ovoga svijeta i postanemo dionici tvojega otkupljenja. Koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

KRIŽNI PUT

PRIPRAVNA MOLITVA: Premilostivi Bože, Isuse Kriste! Evo duša moja ide za tobom s rastuženom Majkom tvojom Marijom i prati te na teškom putu tvoje pregorke muke. Okrijepi me svojom milošću da mogu strpljivo nositi svoj križ, što sam ga zaslužio svojim grijesima! Daj mi jakost da ne klonem i ne iznemognem na tom putu! Daj da mi svaka postaja bude korak u nebo! Amen.

Stala plačuć tužna Mati, Gledala je kako pati Sin joj na križ uzdignut.

PRVA POSTAJA

Isusa osuđuju na smrt
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Gledaj nedužnog Isusa gdje stoji pred sucem! Slušaj kako ga krivo potvaraju i tuže, a on i ne otvara svojih usta! Razdraženi narod, koji ga je prije nekoliko dana slavio kao kralja, mahnito viče: "Propni ga, propni!" Osudiše ga, a on drage volje prima osudu, samo da nas oslobodi od osude vječnog prokletstva.

Pomolimo se! Gospodine Isuse! Na tu nepravednu osudu pristao sam i ja po grijehu. I ja sam te osudio svojim zlim životom. Oprosti mi! Daj mi milost da i ja ponizno i strpljivo primam krivi sud, te da se oslobodim osude na vječne muke! Amen.

Oče naš... Zdravo, Marijo... Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!

Dušom njenom razboljenom,
Rastuženom, ražaljenom
Prolazio mač je ljut.

DRUGA POSTAJA

Isus prima na se križ
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Gledaj teški križ, što ga na Isusa navališe njegovi neprijatelji. Ne nosi ga on za sebe, već za tebe i za cijeli svijet. Grijesi tvoji i grijesi svih ljudi tište njegova sveta ramena, a ti još nećeš da se popraviš. Skini sa sebe teško breme svojih grijeha u skrušenoj, valjanoj ispovijedi!

Pomolimo se! Preblagi Spasitelju, Isuse Kriste! Ti si dragovoljno primio na sebe križ što ti ga prirediše moji grijesi i grijesi svega svijeta. Daj mi milost da oćutim teško breme svojih grijeha i da ih skrušeno oplačem! Amen.

Oče naš... Zdravo, Marijo... Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!

O koliko ucviljena
Bješe ona uzvišena
Majka Sina jedinog!

TREĆA POSTAJA

Isus pada prvi put pod križem
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Kako su teški naši grijesi! Pod njihovim teretom pada onaj, koji sve drži svojom svemoćnom riječju. A pada zato da se i mi podignemo iz svojih zloća. Gledaj kako isus strpljivo podnosi sve pogrde i nemile udarce! A ti se tužiš na svaku malenkost i nepromišljeno mrmljaš, ti, koji si i više toga zaslužio.

Pomolimo se! Nedužni Isuse Kriste! Pod težinom mojih grijeha padaš ti, da mene bijednika podigneš. Okrijepi me, dragi Isuse, da nikada više ne padnem u grijeh! Daj mi milost da me nikakvo zlo ne odijeli od tvoje ljubavi! Amen.

Oče naš... Zdravo, Marijo... Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!

Bol bolova sve to ljući
Blaga Mati gledajući
Muke slavnog Čeda svog.

ČETVRTA POSTAJA

Isus susreće svoju svetu Majku
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Gledaj Isusovu žalosnu Majku kako rasplakana ide za svojim Sinom! Kolika joj bol obuze srce, kad ga vidje onako nagrdena i izmučena? A tko joj prouzroči toliku bol? Mi i naši grijesi. Hoćemo li i nadalje svojim grijesima zadavati bol Spasiteljevoj svetoj Majci? Ne, nikada više!

Pomolimo se! Predragi Isuse! Molim te za onu tugu, što si je podnio, kad si susreo svoju Majku: udijeli mi pravu pobožnost prema svojoj svetoj Majci! A ti, prežalosna Majko, pomozi mi da se uvijek spominjem muke tvoga Sina, i da po njoj dođem u nebo! Amen.

Oče naš... Zdravo, Marijo... Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!

Koji čovjek ne bi plako
Majku Božju videć tako
U tjeskobi tolikoj?

PETA POSTAJA

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Spasitelj je tako iznemogao da već ne može nositi križa; ali tvrdo ljudsko srce nema smilovanja. Isus je mnogoga bolesnika ozdravio, mnogomu mrtvacu vratio život. Sada sam treba pomoći, ali mu nema nikoga u pomoć. Ne preosta, dakle, drugo njegovim neprijateljima, već da prisile Šimuna, te pomogne Isusu nositi križ. O sretna li Šimuna! A kako ti nosiš križ?

Pomolimo se! Premili moj Isuse! Prosvijetli me svojom milošću da spoznam kolika je vrijednost tvoga križa; i daj mi milost da križ od tebe meni poslan, zagrlim i nosim drage volje, dokle god ti hoćeš! Amen.

Oče naš... Zdravo, Marijo... Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!

Tko protužit neće s Čistom,
Kada vidi gdje za Kristom
Razdire se srce njoj?

ŠESTA POSTAJA

Veronika pruža Isusu rubac
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Među silnom svjetinom, koja se naslađivala Isusovim mukama, našla se jedna pobožna žena, te požali Isusa. Ona mu pruži rubac da otare svoje krvavo lice. A za nagradu Spasitelj joj vraća sliku svoga presvetog obraza utisnutu u rubac. Kako je lijepo ogledalo dobila sveta Veronika! Ogledaj se često u to ogledalo!

Pomolimo se! Predobri Isuse, koji si smrtnim znojem svoga lica meni spasio život: daj vrati mojoj duši ljepotu, koju je primila na krštenju! Daj mi onako nježno srce, kakvim ti je Sveta Veronika pružila rubac, te i meni utisni u srce biljeg svoje muke! Amen.

Oče naš... Zdravo, Marijo... Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!

Zarad grijeha svoga puka
Gleda njega usred muka,
I gdje bičem bijen bi.

SEDMA POSTAJA

Isus pada drugi put pod križem
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Eto i opet pada Isus, da iz gliba grijeha podigne tebe i sve ljude. Kako ga moraju boljeti rane na presvetom tijelu? Ali još više nego rane bole ga tvoji grijesi, u koje neprestano padaš. Prigni već jednom svoju oholu glavu, budi od srca ponizan i nauči se Bogu za ljubav i za pokoru svojih grijeha strpljivo podnositi svaki križ!

Pomolimo se! Ljubljeni Isuse! Ti opet padaš pod teškim bremenom križa. Molim te za boli, što si ih oćutio kod ovoga pada, podigni me iz mojih grijeha, i ne daj da se ikada više u njih vratim! Amen.

Oče naš... Zdravo, Marijo... Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!

Gleda svoga milog Sina,
Ostavljenog sred gorčina,
Gdje se s dušom odijeli.

OSMA POSTAJA

Isus tješi jeruzalemske žene
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Bogoljubne žene požališe Isusa, kad ga vidješe svega krvava i izranjena, i zato uzeše nad njim plakati. A Isus im reče: "Kćeri jeruzalemske, ne oplakujte mene, nego oplakujte sebe i svoju djecu!" I tebi Isus veli isto, što je rekao ženama: "Ne oplakuj, sinko i kćeri, mene, nego oplakuj sebe i svoje grijehe!" A gdje su tvoje suze, da oplačeš svoje grijehe?

Pomolimo se! Premili Isuse, koji voliš da oplakujem svoje grijehe, nego tvoje muke, daj mi milost da skrušenim srcem oplačem grijehe i uvrede, što sam ti ih nanio, i da zavrijedim veseliti se s tobom u kraljevstvu nebeskom! Amen.

Oče naš... Zdravo, Marijo... Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!

Vrelo milja, slatka Mati,
Bol mi gorku osjećati,
Daj, da s tobom procvilim.

DEVETA POSTAJA

Isus pada treći put pod križem
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Po treći put pada Isus pod križem, ali ga ne prestaje nositi, dok ne dovrši djelo ljudskoga spasenja. Zašto ti nećeš da nosiš križ, koji te vodi u nebo? U križu je spasenje, u križu je zaštita i obrana, u križu je život. Zato prigrli križ, da živiš u vijeke!

Pomolimo se! Premili Isuse, koji si od silne muke i po treći put pao pod križem, ali se opet pridigao i prigrlio teški križ, da dovršiš za me žrtvu, daj mi jakost i ustrajnost da sa strahom i trepetom mislim na spasenje svoje duše, i da me breme grijeha ne obori u vječni ponor, odakle nema spasenja! Amen.

Oče naš... Zdravo, Marijo... Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!

Neka ljubav srca moga
Gori sveđ za Krista Boga,
Da mu u svem omilim.

DESETA POSTAJA

Isusa svlače
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Gledaj kako Isusovi krvnici i odijelo s njega svukoše! Oh, strahote! Gol stoji Bog, koji sve odijeva. Njegovo presveto i prečisto tijelo izvrgava se ruglu. Zbog naše tašte gizde i puste taštine on mora podnositi toliku sramotu; mora biti bez odijela da nas zaodjene odijelom nedužnosti, koje smo izgubili sramotnim mislima, riječima i djelima.

Pomolimo se! Nedužni Isuse, koji si na Kalvariji bio sramotno svučen, daj mi milost da i ja svučem sa sebe staru zlu ćud i zle požude! Daj da sve, što je taštim ljudima slatko, meni bude gorko, a ti jedini da mi budeš prava slast i utjeha! Amen.

Oče naš... Zdravo, Marijo... Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!

Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta
Tisni usred srca mog.

JEDANAESTA POSTAJA

Isusa pribijaju na križ
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Promisli kako oštrim čavlima pribijaju na križ svete Isusove ruke, koje su toliko dobra učinile ljudima! Promisli kako mu probijaju noge, koje su koračale jedino za ljudsko spasenje! Što si ti zaslužio, koji si svojim rukama počinio tolike nepravde; koji si često stupao po zabranjenom i krivom putu? Božjoj se pravdi mora svakako potpuno zadovoljiti: bolje na ovom svijetu, nego na drugom.

Pomolimo se! Klanjam ti se, moj Isuse, i molim te za svetu tvoju muku: daj da mi protrnu sva uda od svetoga straha! Daj da razapnem grešne požude svoga tijela, i da vazda budem tvoj! Amen.

Oče naš... Zdravo, Marijo... Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!

Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.

DVANAESTA POSTAJA

Isus umire na križu
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

U groznim mukama Spasitelj visi na križu, a njegovi ga neprijatelji još ruže i grde. Ali on ih ne proklinje, već za njih moli: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!" Opraštaš li i ti svojim neprijateljima? Isus je umro, da mi živimo. Svojom smrću Isus je pobijedio smrt.

Pomolimo se! Strpljivi Isuse, koji si na križu izdahnuo: molim te, pritegni me k sebi na sveti križ! Zaslužio sam nesretnu smrt, ali te molim za tvoju pregorku smrt, smiluj mi se i daj da jednom s križem u ruci umrem u tvojoj milosti! Amen.

Oče naš... Zdravo, Marijo... Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!

Daj mi s tobom suze Hvat,
Raspetoga oplakivat,
Dok na svijetu budem ja.

TRINAESTA POSTAJA

Isusa skidaju s križa
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Promisli koliku je bol morala oćutjeti blažena Djevica Marija, kad joj u krilo položiše mrtvo tijelo predragoga Sina! Mačem prevelike žalosti grijeh probode njezino majčinsko srce. Oplači svoje grijehe i žali Majku, koja za te toliko trpi! Čuvaj se ponovnog pada, da je i opet ljuto ne ucviliš!

Pomolimo se! Rastužena Majko Isusova i Majko moja! Molim te za onu preljutu bol, što si je pretrpjela, kad si primila u krilo mrtvo tijelo božanskog Sina: primi i moju dušu na samrti u svoje materinsko krilo! Amen.

Oče naš... Zdravo, Marijo... Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!

U tvom društvu uz križ stati,
S tobom jade jadovati
Želja mi je jedina.

ČETRNAESTA POSTAJA

Isusa polažu u grob
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Pobožni Josip Arimatejac i Nikodem iskazaše Spasitelju posljednju počast položivši mu sveto tijelo u novu grobnicu, u kojoj ne bijaše još nitko ukopan. No Isusovo tijelo nije ostalo u grobu; domalo je ustalo slavno iz groba i opet se združilo s dušom. I tebe će jednom položiti u grob. Gledaj da ti tijelo bude izmučeno trudom i naporom dobrih djela, da tako slavno ustane na vječni život!

Pomolimo se! Isuse, početniče života, daj da na tvom grobu oživim novim životom, i da umrijevši posvema grijehu, s tobom jednom uskrsnem na vječni život! Amen.

Oče naš... Zdravo, Marijo... Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!

Kada dođu smrti časi,
Kriste, Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.

ZAVRŠNA MOLITVA: Predobri Isuse! Zahvaljujem ti na milosti, koju si mi udijelio kod ove pobožnosti. Primi ovu moju bogoljubnost na slavu svoje muke, na zadovoljštinu za moje grijehe, na utjehu i pomoć dušama u čistilištu! O, ne daj, Isuse, da neizmjerna vrijednost tvoje presvete krvi bude za me izgubljena, nego mi udijeli milost svoju i uvedi me poslije ovoga života u vječnu radost! Amen. Hvaljen budi Isus Krist, raspeti naš Otkupitelj, i njegova pod križem žalosna Majka Marija!

Kad mi zemlja tijelo primi,
Dušu onda uzmi ti mi
U nebeski blažen dvor.