Goruća molitva

Naslov originala: Priere embrasée, u Oeuvres completes Edition du seuil, Paris 1966, str. 673-688.

Prijevod o. Andrija Bonifačić, iz izdanja Sabranih djela I sv. Ljudevita M. Grigniona Montfortskoga koja su objavljena u Symposionu uz suradnju s. Marije od Presv. Srca i samostana monfortanaca 1980.

Predgovor

Poštovani čitatelju imaš u ruci molitvu koju je napisao jedan svetac. Ona je prepuna svetačke želje i ljubavi prema Bogu, Crkvi i dušama. Sv. Ljudevit Montfortski vođen Duhom Svetim uzdiže se do vrhunaca mistike i kontemplacije i upućuje Bogu ovu molitvu za Crkvu i svijet.

Istovremeno se radi o jednoj molitvi i mističnoj objavi. Cijela molitva je prožeta biblijskim tekstovima te se tako može naslutiti da svetac do nje dolazi jednom ustajnom kontemplacijom Svetog Pisma. Spomeni se gospodine svoje zajednice…Početak 73. psalma je potakao sveca da kontemplirajući velika Božja djela u povijesti spasenja (GM br.3.) moli za nastavak Božjega spasenjskoga djela u povijesti po zajednici Misionara za koje moli. Zajednica za koju moli da bude isključivo Božje djelo (GM 26).

Montfort i u samoj strukturi molitve za svoju Zajednicu slijedi jednu Trojstvenu raspodjelu tako da jedino djelo koje Presveto Trojstvo čini u povijesti po apostolatu Marijine družbe se vraća Presvetome Trojstvu na njegovu slavu.

Na tom putu uzdizanja duha Bogu nailazimo na goru Salmon (usp. Ps 68) koja simbolički predstavlja Mariju Majku Isusovu, istinsko prebivalište Božje među ljudima. Montfort moli da njegovi misionari slobodni trajno stanuju na toj gori (GM 25) da bi mogli naviještati Božju Riječ spasenja svima kojima će ih poslati Previsoki.

Svetac moli za Družbu koja će obnoviti Crkvu i svijet zato je ovo velika apostolatska molitva koja nadilazi samu Družbu Marijinih misionara monfortanaca i odnosi se na cijelu Crkvu i sve one koji djeluju u duhu za koji Montfort moli.

Možemo se diviti općoj i ekumenskoj skrbi koja potiče Montforta u vjeri i nadi na molitvu za obnovu Crkve i svijeta. Zbog toga ova molitva ostaje trajno aktualna za sve naraštaje pogotovu za Marijine apostole koji su, posije Boga, protagonisti ove predviđene obnove svijeta (GM br.1-5).

Sam naslov molitve ne potječe od sv. Ljudevita. On je usvojen kao tradicionalni od kada je poznati duhovni pisac W. Faber u predgovoru prvog izdanja Rasprave na engleskom jeziku 1883 godine pišući o ovoj molitvi rekao: “ Poslije apostolskih poslanica teško da bi se mogle naći tako gorljive riječi”.
Uistinu molitva odiše jednom svetačkom gorljivošću i mi želimo svima onima koji je budu čitali i molili da njihov duh bude prožet onom revnošću za Božju slavu koja je nagnala Montforta da moli i piše ovu molitvu.

1. Bogu Ocu

1. - Memento, Domine, Congregationis tuae, quam possedisti ab initio (Ps 73, 2.). - Spomeni se, Gospodine, svoje zajednice koju si posjedovao od cijele vječnosti, misleći na nju u svom duhu ab initio; ti si je držao u svojoj ruci kad si izveo svemir iz ništa, u početku; nosio si je u svom srcu kad ju je tvoj Sin, umirući na križu, zarumenio svojom krvlju i posvetio svojom smrću, povjeravajući je svojoj svetoj Majci.

2. - Ostvari, Gospodine, nacrte svoga milosrđa; podigni ljude svoje desnice1, onakve kakve si pokazivao dajući proročke spoznaje nekim svojim velikim slugama, kao što su sveti Franjo Paulski, sveti Vinko Fererski, sveta Katarina Sijenska i tolikim drugim velikim dušama u prošlome stoljeću, pa i u ovome u kojem živimio2.

3. - Spomeni se: Svemogući Bože, spomeni se ove družbe i primijeni na nju svemogućnost svoje desnice koja nije prikraćena (Iz 59, 1.). da je izvedeš na svjetlo i povedeš do savršena uzrasta. Obnovi znake, ponovi čudesa (Sir 36, 5.). da osjetimo snagu tvoje mišice: O veliki Bože, koji od krutog kamenja možeš podići djecu Abrahamu (Mt 3, 9.), reci samo jednu riječ kao Bog i pošalji poslenike u svoju žetvu i dobre misionare u svoju Crkvu.

4. Spomeni se, milosrdni Bože, ljubavi nekoć iskazane tvome narodu i radi iste ljubavi spomeni se ove družbe. Spomeni se ponavljanih obećanja što si ih dao po svojim prorocima i po samom svome Sinu, da ćeš nas uslišiti u pravednim prošnjama; spomeni se molitava svojih slugu i službenica što su ih upravljali k tebi u ovom predmetu u davnim vremenima; neka njihove želje i uzdisaji, neka njihove suze i krv prolivena dođu preda te i neka ganu tvoje milosrđe.

No povrh svega spomeni se predragog svoga Sina. Pogledaj lice pomazanika svoga (Ps 83, 10.). Njegova smrtna borba, njegova sramota, njegova ljubavna žalba u Vrtu na Maslinskoj gori, kad je rekao: Kakva je korist od krvi moje! (Ps 29, 10.), njegova okrutna smrt i prolivena krv glasno vapiju tvoje milosrđe da se putem ove zajednice učvrsti tvoje kraljevstvo na ruševinama kraljevstava tvojih neprijavelja.

5. - Memento: Spomeni se ove družbe, Gospodine, radi svoje pravednosti. Čas je, Gospodine, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj (Ps 118, 126), vrijeme je da učiniš što si obećao učiniti, jer se tvoj božanski zakon obeščašćuje, tvoje se Evanđelje napušta, potoci nepravde poplavljuju čitavu zemlju pa odnose i tvoje službenike; sva je zemlja opustošena (Jr 12, 11.), nepravda caruje, oskvrnjeno je tvoje svetište, groza pustoši nalazi se na svetom mjestu (Dan 9, 7; Mt 24, 15; Mk 13, 14.).

Hoćeš li tako pustiti da sve propadne, pravedni Gospodine, Bože osvete? Hoće li sve konačno postati Sodoma i Gomora? Hoćeš li dovijeka šutjeti? Ne treba li da se tvoja volja vrši na zemlji kao i na nebu i da dođe tvoje kraljevstvo(Mt 6, 10.)? Nisi li ti unaprijed pokazao nekima od svojih prijatelja buduću obnovu svoje Crkve? Nemaju li se Židovi obratiti k istini?

Ne očekuje li to Crkva? Ne vapiju li k tebi svi nebeski sveci za pravdom: vindica – osveti! (Otk 6, 10.). Ne govore li pravednici na zemlji: Amen, dođi, Gospodine! (Otk 22, 20.). Sva stvorenja, pa i ona bez osjeta, uzdišu pod nepodnosivim teretom Babilonskog grijeha i traže da dođeš da uspostaviš sve stvari: Sva stvorenja uzdišu i sva se skupa nalaze u porođajnim mukama sve do danas. (Rim 8, 22.).

2. Bogu Sinu

6. - Gospodine Isuse, Memento Congregationis tuae: Spomeni se, da si Majci svojoj dao jednu novu zajednicu da po njoj obnoviš sve stvari te da po Mariji dovršiš vjekove milosti kao što si ih po njoj i započeo. Da Matri tuae liberos, alioquin moriar (usp. Post 30, 1.) - daj svojoj Majci slobodne sinove koji će joj robovati, inače ću svisnuti3! Daj Majci svojoj: Za tvoju te Majku molim.

Spomeni se njezine utrobe i prsi koje si sisao, i nemoj me odbaciti. Spomeni se čiji si Sin i usliši me. Spomeni se što je ona tebi i što si ti njoj, i udovolji mojim željama. Što te molim? Ništa za svoju korist, sve za tvoju slavu.

Što te molim? Ono što možeš i, usuđujem se reći, što mi moraš dati, kao pravi Bog kakav jesi, komu je dana sva vlast na nebu i na zemlji (Mt 28, 18.) i kao najbolji od sve djece, koji neizmjerno ljubiš svoju Majku.

7. – Što te molim? Liberos - slobodne sinove - svećenike koji su slobodni tvojom slobodom, lišeni svega, bez oca, bez majke4, bez braće, bez sestara, bez roditelja po tijelu, bez prijatelja po svijetu, bez dobara, bez privrženosti i briga, pače bez vlastite volje. (usp. Lk 14, 26.).

8. - Liberos - slobodne sinove, koji će robovati tvojoj ljubavi i tvojoj volji, ljude po tvom srcu koji će, bez vlastite volje koja bi ih uprljala i zadržavala, ostvariti sve što ti hoćeš i oboriti sve tvoje neprijatelje, kao toliki novi Davidi, sa štapom Križa i praćkom svetoga rozarija u rukama: in baculo Crucis et virga Virgine.5

9. - Liberos - slobodne sinove tražim od tebe, oblake uzdignute od zemlje i pune nebeskog rumenila, koji bez zapreke lete na sve strane kamo ih Duh Sveti goni. To su oni što su ih tvoji proroci vidjeli kad su pitali: Tko su ovi što lebde poput oblaka? (Iz 60, 8.). A iđahu onamo kamo ih duh gonio (Ez 1, 12.).

10. - Liberos - slobodne sinove, ljude uvijek tebi pri ruci, uvijek spremne da te poslušaju na glas svojih poglavara, kao Samuel: Evo me! (1 Sam 3, 16.). Uvijek spremne da potrče i sve pretrpe s tobom i za tebe, poput apostola: Hajdemo i mi da umremo s njim! (Iv 11, 16.).

11. - Liberos - od tebe tražim istinske sinove Marije, tvoje svete Majke, rođene i začete po njezinoj ljubavi,6 nošene u njenom krilu, privržene njenim grudima, njenim mlijekom hranjene, odgojene njenom brigom, njenom rukom podržavane i obogaćene njenim milostima.

12. - Liberos - od tebe tražim istinske sluge Svete Djevice, koji će, kao toliki sveti Dominici hoditi svuda s gorućim svijetlećim bakljama Evanđelja u ustima i svetim rozarijem u rukama, i lajat će kao psi, žarit će se kao vatra i rasvijetlit će tamu svijeta poput sunaca7, koji će svuda kuda budu išli satirati glavu staroj zmiji pomoću prave pobožnosti prema Mariji, to jest pomoću unutarnje pobožnosti bez pretvaranja i pomoću izvanjske bez kritike, pomoću razborite pobožnosti bez neukosti, nježne bez indiferentnosti, postojane bez površnosti i svete bez oholosti; da se potpuno ispuni prokletstvo kojim si je prokleo: Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između poroda tvoga i poroda njezina; ona će ti glavu satirati (Post 3, 15).

13. - Istina je, o veliki Bože, da će đavao postavljati, kako si sam prorekao, velike zasjede peti ove zagonetne žene, to jest ovoj malenoj družbi njezinih sinova koji će se pojaviti na koncu svijeta, te će nastati veliko neprijateljstvo između ovog blagoslovljenog Marijinog potomstva i prokletog roda Sotonina. Ali to neprijateljstvo je božanskog podrijetla jedino kojemu si ti začetnik: Neprijateljstvo ja zamećem.

Ali te borbe i progonstva, što ih djeca i rod Belijalov podižu na rod tvoje svete Majke, služit će samo da još bolje zablista moć tvoje milosti, smionost kreposti sinova tvoje Majke i čast Marijina; jer si sve od početka svijeta njoj povjerio da toga oholicu satre poniznošću svoga srca, svojom petom: Ona će ti satrti glavu!

14. - Alioquin moriar – inače ću svisnuti (Post 30, 1.): Nije li bolje za me da me nema negoli da neprestano gledam, o moj Bože, kako te nekažnjeno vrijeđaju i kako sam svakog dana sve više i više u opasnosti da budem povučen strujama nepravde koje bujaju? Tisuću smrti bih lakše podnio. Ili mi pošalji pomoć s neba, ili uzmi moju dušu.

Kad se ne bih nadao da ćeš prije ili kasnije uslišiti ovog grešnika na uzveličanje svoje slave, kao što si već uslišio tolike druge; jer jadnik vapi i Gospodin ga čuje; (Ps 33, 7.) molio bih te bezuvjetno s prorokom: Uzmi moju dušu; (1 Kor 19, 4.) ali pouzdanje koje imam u tvoje milosrđe čini da govorim s drugim prorokom: Ne, neću umrijeti, nego živjeti i kazivat ću djela Gospodnja, (Ps 117, 17.) sve dok ne budem mogao reći sa Šimunom: Sad otpuštaš slugu svoga u miru, jer vidješe oči moje... (Lk 2, 29-30.).

3. Bogu Duhu Svetomu

15. - Memento: Duše Sveti, spomeni se da proizvedeš i uobličiš sinove Božje sa svojom božanskom i vjernom Zaručnicom Marijom. Ti si s njome i u njoj uobličio glavu izabranih; ti moraš s njome i u njoj uobličiti i udove. Od tebe ne proizlazi nijedna božanska osoba u Bogu, ali zato ti sam uoblikuješ sve božanske osobe izvan Boga, i svi sveti koji su bili i koji će biti do kraja svijeta bit će djelo tvoje ljubavi koja se ujedinjuje s Marijom.

16. - Posebno kraljevanje Boga Oca trajalo je do potopa te je završilo potopom vode; kraljevanje Isusa Krista završilo je potopom krvi; a tvoje kraljevanje, koji si Duh Oca i Sina, traje do danas te će završiti potopom ognja, ljubavi i pravde8.

17. - Kad će planuti ovaj potop ognja čiste ljubavi što si ga ti došao zapaliti po svoj zemlji na tako blag i silan način da će se njime zapaliti i obratiti svi narodi, Turci, pogani i sami Židovi? Ne skriva se ništa žaru njegovu (usp. Ps 18, 7.). Neka se razgori taj božanski oganj što ga je Isus Krist došao baciti na zemlju prije negoli ti zapališ oganj svoje srdžbe koji će cijelu zemlju u prah satrti. Pošalji dah svoj i stvorit će se i obnovit ćeš lice zemlje (usp. Ps 103, 30.); pošalji dah svoj, koji je sav oganj, na zemlju da na njoj podigne svećenike, koji će biti sama vatra, da pomoću njih lice zemlje bude obnovljeno i tvoja Crkva preobražena.

18. - Spomeni se zajednice svoje: ti moraš izvesti u svijetu i od svijeta jednu zajednicu, skup, izbor, probrane izabranike: Ja vas izabrah od svijeta (Iv 15, 19.).

Ti treba da sabereš stado umiljatih janjaca među tolikim vukovima, (usp.Lk 10, 3.) jato čistih golubica i kraljevskih orlova među tolikim gavranima; roj pčela medarica među stršenima; grupu brzih jelena među kornjačama; četu hrabrih lavova među plahim zečevima. Ah! Gospodine: saberi nas od bezbožnih naroda: (Ps 105, 47.) skupi nas, ujedini nas ti, da sva slava pripadne tvome svetom i moćnom imenu.

19. - Ti si ovu dičnu družbu prorekao po svome proroku, koji se izražava vrlo tamnim i tajnovitim, ali posve božanskim izrazima:

Blagoslovljen dažd pustio si, Bože,
na baštinu svoju,
i okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj,
u dobroti svojoj ti je spremi siromahu.
Jahve riječ zadaje:
veliko je mnoštvo radosnih vjesnika
kraljevi vojskâ bježe te bježe,
domaćice plijen dijele.
Dok vi počivate među stadima,
krila golubice zablistaše srebrom,
a njeno perje žućkastim zlatom:
ondje Svemogući razbijaše kraljeve,
a ona poput snijega zablista na Salmonu.
Božanska je gora
gora božanska vrletna.
Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate
na goru gdje se svidje Bogu prebivati?
Jahve će na njoj boraviti svagda! 9(Ps 68, 10-17.)

20. - Koji je to, Gospodine, blagoslovljeni dažd, što si ga odvojio i pustio na svoju baštinu, ako to nisu ovi sveti misionari, sinovi Marije, tvoje Zaručnice, što ih ti imaš skupiti i odvojiti od općinstva za dobro svoje Crkve, koja je oslabljena i uprljana grijesima svoje djece?

21. - Tko su ovo stado i ovi siromasi koji će boraviti na tvojoj baštini i koji će se tu hraniti božanskom slatkoćom što si im je pripravio, ako to nisu ovi siromašni misionari koji se prepuštaju Providnosti, a obilovat će tvojim božanskim užicima; tko drugi, ako ne one tajnovite Ezekijelove životinje, (usp. Ez 1, 5-14.) koje posjeduju ljudsku narav po nesebičnoj ljubavi, koja čini dobro bližnjemu, a imaju smionost lava po svojoj svetoj srdžbi i žarkoj i razboritoj revnosti protiv zloduha djece Babilona, zatim imaju snagu vola u svojim apostolskim naporima i u svojem mrtvenju i – konačno - imaju spretnost orla po svojem motrenju u Bogu?

Takvi će biti misionari koje ćeš ti poslati svojoj Crkvi. Imat će ljudsko oko za bližnjega, lavlje oko protiv tvojih neprijatelja, volunje oko protiv samih sebe i orlovsko oko za tebe.

22. - Ovi nasljedovatelji apostola propovijedat će velikom silom i velikom krepošću, tako snažno i glasno da će povući za sobom sve duhove i sva srca gdje god budu propovijedali. Njima ćeš dati svoju riječ, pače dat ćeš im svoju riječitost i mudrost kojoj se neće moći protiviti ni oduprijeti svi tvoji neprijatelji (Lk 21, 15.).

23. - Ti ćeš se naslađivati među ovim preljubljenima, koji će imati svojstva Kralja kreposti preljubljenoga Isusa Krista, jer u čitavoj svojoj misiji neće imati druge svrhe, nego da tebi dadu slavu za sav plijen što će ga zadobiti od tvojih neprijatelja10.

24. - Po svojoj predanosti Božjoj providnosti i po svojoj ljubavi prema Mariji oni će imati srebrna krila golubice, to jest čistoću u naučavanju i u ponašanju, a svoja leđa pozlačena, to jest imat će savršenu ljubav prema bližnjemu da podnesu njihove pogreške i veliku ljubav prema Isusu Kristu da nose njegov Križ.

25. - Ti sam, kao Kralj neba i Kralj nad kraljevima, odijeli od općenitosti ove misionare kao kakve kraljeve, da ih učiniš bjelijima od snijega na gori Salmonu, Božjoj gori, gori vrletnoj i plodnoj, na kojoj se Gospodin čudesno naslađuje, na kojoj on stanuje i stanovat će dovijeka.

Tko je, Gospodine Bože istiniti, ta tajnovita gora, o kojoj nam kazuješ tolika čudesa, ako to nije Marija, tvoja draga Zaručnica, kojoj si postavio temelje na vrhovima najvećih gora? Gora postavljena vrh svih gora (Iz 2, 2.).

Sretnih li, tisuću puta sretnih svećenika koje ti odabra i predodredi da prebivaju s tobom na ovoj plodnoj i božanskoj gori, da tu postanu kraljevi vječnosti putem preziranja svijeta i uzdignuća k Bogu, da tu postanu bjelji od snijega posredstvom svog ujedinjenja s Marijom, tvojom Zaručnicom, koja je sva lijepa, sva čista i bez ljage, da se tu obogate rosom nebeskom, obiljem zemlje, svim blagoslovima, vremenitim i vječnim, kojima je Marija sva ispunjena. S visine ove gore, kao kakvi Mojsiji, bacat će žarke molitve poput strijelica protiv tvojih neprijatelja da ih satru i obore (usp. Izl 17, 8-13.). Na toj će gori naučiti, iz ustiju samoga Isusa Krista koji tu prebiva, značenje njegovih osmerih blaženstava; (Mt 5, 3-11.) na toj će gori biti preobraženi s Kristom kao na Taboru, umrijet će s njim kao na Kalvariji, uzaći će na nebo kao na Maslinskoj gori.

26. - Spomeni se svoje zajednice: To je tvoja zajednica, stvorena tvojom milošću; ako čovjek na nju prvi metne ruku, neće ništa postići; ako što svojega metne s tvojim, pokvarit će sve, srušit će sve. Svoje se zajednice spomeni: to je tvoje djelo, veliki Bože; ti ga ostvari, jer je ono posve božansko: od svih strana svoje vladavine skupi, pozovi, saberi svoje izabranike da podigneš četu protiv svojih neprijatelja.

27. - Zar ne vidiš, Gospodine Bože nad vojskama, kako kapetani formiraju pune čete, kako vlasti podižu brojne vojske, kako pomorci prave čitave flote, kako se trgovci skupljaju u velikom broju po sajmištima i trgovima?

Nek se lopovi, pijanice, bezbošci i raspojasanici ujedinjuju u masama protiv tebe svakog dana, tako spremno i na lagan način da je dosta jedan zvižduk, dosta je da se bubanj oglasi, dosta je pokazati otupljeni mač, obećati suhu granu lovora, pružiti šaku zlata ili srebra ... u malo riječi, dim časti, ništavi interes, kržljavi životinjski užitak što lebdi pred očima i – učas se ujedinjuju volje, prikupljaju se vojnici, formiraju se bataljoni, sakupljaju se trgovci da pune kuće i trgove, zemlja se i more pokrivaju nebrojenim mnoštvom odbačenih koji - premda između sebe podijeljeni ili udaljenošću mjesta, ili različitošću ćudi, ili vlastitim interesom, - ipak se ujedinjuju svi zajedno do smrti da ratuju protiv tebe pod zastavom i pod vodstvom đavla.

28. - A za tvoju stranu, o veliki Bože, premda ima toliko slave, slatkoće i koristi u tvojoj službi, skoro se nitko ne zalaže?! Skoro se nijedan vojnik ne svrstava pod tvoju zastavu?! Skoro nijedan Mihael neće da poviče među svojom braćom, revnujući za tvoju slavu: Tko je kao Bog?11

Ah, dopusti meni da posvuda vičem: požar, požar, požar! U pomoć, u pomoć, u pomoć! Požar u kući Božjoj, požar u dušama, požar u svetištu! U pomoć braći koja su napadnuta, u pomoć djeci koju ubijaju, u pomoć našem dobrom ocu koga udaraju12.

- Tko je Božji, neka ide za mnom! (Izl 32, 26.). Neka pristupe svi dobri svećenici raspršeni po kršćanskom svijetu, bilo da su već u borbi ili su se povukli iz meteža u pustinju i samoću, neka dođu i nek nam se pridruže. Ujedinjena sila postaje jača, da pod zastavom Križa osnujemo vojsku dobro opremljenu za rat i dobro uređenu da smišljeno napadne Božje neprijatelje koji su već zvonili na uzbunu: zatrubili su, zazveketali su oružjem, uskomešali su se i umnožili. Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo: Smije im se onaj što na nebu stoluje! (Ps 2, 3-4.).

30. - Bog nek ustane! Razbježali se dušmani njegovi! (Ps 67, 1.). Preni se, što spavaš, Gospodine? (Ps 43, 24.) Ustani u svoj svojoj moći, u svom milosrđu i u svojoj pravednosti, da okupiš izabranu četu za svoju tjelesnu stražu, da čuvaš svoju kuću, da braniš svoju slavu i da spasiš svoje duše, da bude samo jedno stado i jedan pastir i da u hramu tvojem svi pjevaju: slava! (Ps 28, 9.). Amen.