U Mariji, vježbe za rasti u posveti

www.monfortanci.com

Prva vježba

Savjet Montforta: Trebamo sva svoja djela raditi u Mariji. Da dobro shvatimo ovu vježbu, trebamo znati: da je Presveta Djevica pravi raj zemaljski novoga Adama i da joj je stari raj zemaljski bio samo slika. (PP 261)

Objašnjenje

1. Montfort će na jednom drugom mjestu objasniti da između Blažene Djevice Marije i nas ljudi postoji moralna povezanost, dakle ne bitna, tko ostaje duhom povezan s Presvetom Djevicom Marijom, neće počiniti znatnijeg grijeha. (PP 264,3)

2. Kada svetac slikovito govori o raju u duhovnom smislu, riječ je o prebivalištu, tj. kući u kojoj se živi svakodnevnim životom. U duhovnom svijetu postoje nadnaravni aktualni darovi milosti, to jest duhovni poticaji, te abitualna ili posvetna milost koja označava božanski život u duši. Onaj tko se posveti Mariji, ne samo da od nje dobiva poticaje za djelovanje što je izraženo u formuli: sve činiti po Mariji, i ne samo da savršenije čini što je izraženo formulom sve činimo s Marijom, već teži da postigne sjedinjene s Marijom. Zbog toga nju izabire za svoje mistično boravište, kako bi prebivao i djelovao u njoj. Eto to je značenje formule u Mariji.

3. Kako je to uopće moguće? Monfort to slikovito objašnjava. Prikazuje niz slika i likova koji izgledaju otajstveno, a u biti čine njegov nauk pristupačnijim. Istovremeno daje do znanja da: Jedini nam Duh Sveti može otkriti istinu koja se skriva u ovim slikama tvarnih predmeta. (PP 261)

4. Zašto onda Monfort podvlači: Da dobro shvatimo ovu vježbu, trebamo znati: 1. Da je Presveta Djevica pravi raj zemaljski novoga Adama. Kakve to ima veze sa prebivanjem u Mariji? Ima i to prave i neosporive. To je zapravo prvi korak sjedinjenja duše s Marijom. Naš razum i volja se uzdižu iznad sjetilnog i neorganskog svijeta, stoga možemo živjeti u duhu tamo gdje je naša misao i gdje se nalazi naše srce. Monfort nas poučava da usmjerimo duh i srce k Mariji tako da u praktičnom djelovanju živimo u Njoj, po misli na nju i ljubavi prema njoj. Montfort govori o duhu ali se koristi materijalnim likovima kako bi potakao maštu i pomogao nam da shvatimo bogatstvo slave Marijine, koja je istinski Raj novog Adama.

Praktične upute

1. Da bi se moglo živjeti u Mariji, potrebno ju je poznavati. Tko misli na jednu osobu koju ne pozna i nikad nije o njoj ništa čuo? Bilo bi dobro pročitati početak stranice Rasprave gdje je rečeno: Moje mi je srce diktiralo sve što, evo napisah s osobitom radošću, da pokažem kako je božanska Marija bila nepoznata do sada...(PP 13) Kako Mariji, dakle, povjeriti svoju misao, kad je gotovo ne poznajem ili se za nju možda oduševiti kad mi je tako mala poznata ta najveća tajna u redu milosti, naravi i slave? (PP 12)

2. Da bi čovjek bio u stanju misliti na Mariju, proučavat ću njenu ljepotu, veličinu i savršenost prema svojim mogućnostima i sposobnostima koje mi je dragi Bog podario. Napredovati u toj spoznaji nije samo dano učenim i umnim ljudima, već i jednostavnim i siromašnim stvorenjima. Sveti Toma Akvinski je više naučio od Raspetoga nego iz svih ostalih knjiga. Često čitanje Rasprave o pravoj pobožnosti sv. Ljudevita mi može pomoći da bolje upoznam Blaženu Djevicu Mariju.

3. Da bih uzdizao duh, trudit ću se tijekom dana neprekidno u praktičnom umijeću privlačenja pozornosti mog srca koristeći se nekom mišlju, izrekom o Mariji, Marnijim slikama, kratkim zazivima, čitanjem duhovnih knjiga. U miru i ljubavi moja misao će uvijek biti usmjerena tamo gdje je moje blago, Mariji.

Druga vježba

Savjet Monforta: Trebamo sva svoja djela raditi u Mariji. Da dobro shvatimo ovu vježbu, trebamo znati: Da je Presveta Djevica pravi raj zemaljski novoga Adama, i da joj je stari raj zemaljski bio samo slika. U ovom, dakle, raju zemaljskom postoje bogatstva, ljepote, rijetkosti i neizrecive slasti, što ih je tu ostavio novi Adam, Isus Krist. U tom je raju on uživao devet mjeseci, činio čudesa i prosipao svoje bogatstvo božanskom darežljivošću. Ovo presveto mjesto sastoji se jedino od djevičanske i neoskvrnjene zemlje, od koje je bez ikakve mrlje i ljage stvoren i othranjen novi Adam, djelovanjem Duha Svetoga koji tu prebiva. U ovom je zemaljskom raju uistinu stablo života koje je donijelo Isusa Krista, plod života, i stablo znanja dobra i zla, koje je dalo svjetlo svijetu. Ima na ovome divnome mjestu stabala zasađenih Božjom rukom i natapanih njegovim božanskim pomazanjem, koja su nosila i vazda nose plodove božanskog ukusa. Ima tu lijeha okićenih krasnim raznim cvijećem krjeposti, koje širi miomiris, te njime mirišu i sami anđeli. Ima na tom mjestu zelenih livada, nade neosvojenih tvrđava jakosti, čarobnih zgrada pouzdanja, itd.

Jedini nam Duh Sveti može otkriti istinu koja se skriva u ovim slikama tvarnih predmeta. Na ovome je mjestu čist, neokužen zrak čistoće; bijeli, bez noći, dan svetoga čovječanstva; sjajno, bez sjena, sunce Božanstva; neprestano užarena peć ljubavi, u koju netom se ubaci željezo, sve se ono usije i pretvori u zlato; tamo je i rijeka poniznosti, koja ključa iz zemlje i, dijeleći se na četiri rukavca, natapa čitavo ono čarobno mjesto. Ta četiri rukavca označuju četiri stožerne kreposti. (PP 261)

Objašnjenje

1. Montfort na dugo i široko opisuje sliku zemaljskog raja. Opis jednostavno plijeni i potiče čovjeka da i on za otajstveno boravište svoje duše izabere tako divan ambijent. Opis ispunja duh idejom o Marnijim darovima i veličinama. Na taj se način ljudski um polako ali sigurno uči zaživjeti u Mariji.

2. Čitajući ovu stranicu uočava se da Monfort ima veliku zamisao o izvanrednoj Marijinoj svetosti i posebnosti. U ovom zemaljskom raju se nalaze bogatstva, to jest bitne povlastice Marijinih milosti, ljepote, izraz za ono što je za nas privlačno, rijetkost je karakteristika osobite Djevice jer se samo u njoj nalaze određena blaga; blagost je slatki plod za one koji uče o Mariji; neizrecivo je pridjev kojim se izražavaju bogatstvo, ljepota, rijetkost i slast. Možemo samo uskliknuti: Majko divna, remek djelo Božje nedovoljno poznato nama ljudima.

3. Zašto se čuditi tom bogatstvu milosti u Mariji? Sve to bogatstvo ostavio je tu novi Adam, Isus Krist. Dovoljno se sjetiti: U tom je raju on uživao devet mjeseci, činio čudesa i prosipao svoje bogatstvo božanskom darežljivošću. (PP 261)

4. Evo jednog detaljnijeg opisa onoga što Montfort motri u Mariji:
- Djevičanska čistoća je predstavljena kao neoskvrnjena zemlja, od koje je učinjeno ovo presveto mjesto, od koje je bez ikakve mrlje i ljage stvoren i othranjen novi Adam.
- Marijina suradnja u planu spasenja opisana je kao stablo života koje je nosilo Isusa Krista i kao stablo spoznaje dobra i zla koje je dalo svjetlo svijetu.
- Marijina osobna svetost opisana je u simbolima stabala zasađenih Božjom rukom i lijeha natapanih njegovim božanskim pomazanjem, koja su nosila i vazda nose plodove božanskog ukusa... Ima tu lijeha okićenih krasnim raznim cvijećem krjeposti. Neke od tih krjeposti su posebno naznačene slikama koje svetac nabraja: zelene livade označavaju nadu; neosvojene tvrđave jakost; čarobne zgrade pouzdanje; čist i neokužen zrak čistoću; bijeli dan bez noći predstavlja Isusovu trajnu prisutnost u Mariji; sjajno bez sjene sunce Božanstva predstavlja Kristovo Božanstvo; neprestano užarena peć ljubav u koju netom se ubaci željezo pretvori u čisto zlato označava preobrazbu svakog i najponiznijeg čina; te rijeka poniznosti koja ključa iz zemlje i dijeleći se na četiri rukavca natapa čitavo ono čarobno mjesto...

Praktične upute

1. Montfort nam je prenio ono što je svojevremeno pročitao u knjigama svetih Otaca i to pretočio u svoj rječnik kroz osobne meditacije i iskustva, te je dao nama. Ja ću se danas pokušati obogatiti tim plodovima u molitvi i razmatranju.

2. Svjesni da svako nadnaravno svjetlo čovjeku donosi i određenu bliskost koja se preobražava, jedan duhovni poticaj iskoristit ću ova razmatranja za moj duhovni rast. Tako na primjer, razmatrajući o Zemaljskom raju novoga Adama, iščitavat ću da sam i ja osobno svaki dan po svetoj Pričesti zemaljski raj novoga Adama–Isusa u koji on silazi. Ako i nije bio devet mjeseci u meni kao u Mariji, ipak koliko vremena po pričesti je proveo u meni za moje posvećenje? Gdje su ona bogatstva milosti koja je ostavio u meni? Gdje su čudesna djela koja je učinio? Razmatrajući na takav način, osjetit ću se posramljenim zbog nedovoljne suradnje s Božjom milosti, ali to mi ne smije biti razlog za beznađe nego poticaj za veću poniznost i vjernost te posebno poticaj da se pričešćujem s Marijom kako to uči sv. Ljudevit. Često ću ponavljati zaziv: Marijo, daj da s tobom i u tebi budem dostojno boravište tvome Sinu!

Treća vježba

Savjet Montforta: „Trebamo sva svoja djela raditi u Mariji. Da dobro shvatimo ovu vježbu, trebamo znati... Duh Sveti na usta svetih Otaca, naziva Presvetu Djevicu još: 1. Istočna vrata, na koja Veliki svećenik Isus Krist ulazi u svijet i izlazi iz njega, jer zbilja preko nje je on ušao u svijet prvi put, a preko nje će u nj doći i drugi put; 2. Svetište Božanstva, odmaralište Presvetoga Trojstva, Božje prijestolje, Božji grad, Božji oltar, Božji hram, Božji svijet. Svi ti razni nazivi i pohvale sasvim su istiniti s obzirom na razna čudesa i milosti, što ih je Svevišnji učinio u Mariji. Kolikog li bogatstva! Kolike li slave! Kolikog li uživanja! Kolike li sreće moći unići u taj vrt-Mariju i stanovati gdje je Svevišnji postavio prijestolje svoje najveće slave!“ (PP 262)

Objašnjenje

1. Nije moguće zbog kratkoće razmatranja produbiti sve te naslove koje Montfort pripisuje Mariji, stoga ćemo izabrati samo jedan, hram Božji. Što je zapravo hram? To je kuća Božja gdje je Bog prisutan na drugačiji način nego li je to na drugim mjestima. U hramu je prisutan sa svojom stvarnom Isusovom prisutnošću u presvetom Sakramentu kao pravi Bog i pravi čovjek. Stoga se i Mariju s pravom naziva živo svetohranište Božanstva u kojem je skrivena vječna Mudrost i želi biti čašćena od anđela i od ljudi. Marija ga je u sebi čuvala božanski s toliko ljubavi da ju je anđeo s pravom pozdravio riječima: Gospodin s tobom!
2. Upravo zato je kuća Božja hram ne može služiti ni za što profano. Stoga i bude posvećen samo za kult i molitvu. Ukrašen je i uvijek se brižno čuva. Marija je bila posvećena na savršen i trajan način. Niti u jednom trenutku svoga života nije poslužila za svjetske nakane. Bezgrešna je u svom začeću sačuvala je cijelu sebe samo za Boga do kraja života do te mjere, da je Mudrost u njoj sagradila sebi kuću ukrasivši je najljepšim ukrasom.

3. Hram je u službi Božje prisutnosti da bi se u njemu svakodnevno prikazivala žrtva Bogu. Upravo je zbog toga oltar najvažniji u crkvi jer se na njemu obnavlja beskrvna žrtva nebeskoga Gosta. Gospodin je žrtvu samoga sebe najprije prikazao u Marijina srca u Navještenju. U poslanici Hebrejima piše evo dolazim Gospodine vršiti Tvoju volju..., zatim preko njezinih ruku kod prikazanju u hramu, u njezinoj prisutnosti i po njoj na križu.

4. Isus se žrtvovao da bi postao našom hranom neizrecivom velikodušnošću, kako bi ga posjećivali oni koji žele, mogli s njime razgovarati i duhovno ga primati. Ali brže se sjedinjuje s njime po Mariji. Ona ga daje vjernicima i podjeljuje njegove milosti. S pravom se hodočasti u svetišta očekujući posebne milosti, međutim ne postoji bolje svetište od Marije u kojoj se Bog nalazi potpuno i na savršen način.

Praktične upute

1. Prvi plod razmatranja nam dolazi od opomene apostola Pavla: Vi ste hram Božji!
a. Posvećen sam na sakramentu krštenja.
b. -Grijehom sam obeščastio kuću Božju.
c. - Stoga nisam ispunio ona obećanja koja sam svečano dao na Krštenju. Da bih ispunio svoje obećanje i obvezu danu na Krštenju, posvetio sam se Mariji, a tu posvetu Montfort naziva savršenom obnovom krsnih obećanja.

2. Razmišljam li ozbiljno o posveti koju sam učinio? Činim li za svoju dušu onoliko koliko bi to činio da mi je povjereno uređenje nekog svetišta? Odbacujem li sve nepotrebne i nečiste misli? Izbjegavam li ono što me rastresa? Što je s mojom molitvom i zahvalnom pjesmom Bogu? Koliko bi se toga našlo za popraviti u mojem duhovnom životu samo kad bi pažljivije o tome razmišljao.

3. Razmišljam li ozbiljno kako sam postao Božji Hram, kako bih mogao ući i ostati u Mariji, gdje je Svevišnji sebi postavi Postolje i svoju vječnu slavu? (PP 262) Stoga me potiče na razmišljanje da bi se boravilo u Mariji, nije dovoljna redovita vjernost, potrebno je veće predanje i povjerenje. Želim biti potpuno vjeran Isusu u Mariji, a tamo gdje ne uspijevam, molim Mariju da mi isprosi milost i da me do toga dovede.

Četvrta vježba

Savjet Montforta: „Trebamo sva svoja djela raditi u Mariji. Da dobro shvatimo ovu vježbu, trebamo znati... Ali, teško li je nama grešnicima imati dopuštenje, sposobnost i svjetlo da možemo unići u mjesto tako uzvišeno i sveto koje čuva, ne više Kerub, kao stari raj zemaljski, nego sam Duh Sveti, koji se je učinio njegovim neomeđenim gospodarom i govorio o njoj: Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren, zdenac zapečaćen. (Pj 4,12) Marija je zatvoren vrt! Marija je zapečaćen studenac! Bijedna djeca Adamova i Evina, izgnana iz raja zemaljskoga, ne mogu unići ni u ovaj raj, nego po osobitoj milosti Duha Svetoga koju moraju zaslužiti.“ (PP 263)

Objašnjenje

1. Da bismo sva djela činili u Mariji, nije dovoljno položiti samo naš duh u Mariju, to jest nije dovoljno samo misliti na Mariju, nego naše srce treba biti takvim da mogu svom iskrenošću reći: „Ljubim Mariju i svojim srcem živim uvijek u njoj.“ Ali i ovdje postoji jedna poteškoća koju Montfort objašnjava primjerom zemaljskog raja.

2. Mi smo grješnici. Grijeh je istjerao iz raja naše praroditelje tako da grijeh i nas priječi prebivati u pravom raju novog Adama... Beskorisna su tu naša ljudska lukavstva. Za čuvara zemaljskog raja bio je postavljen jedan Kerubin, a za čuvara novog raja, Marije, osobno Duh Sveti, koji je ujedno i njegov pravi vlasnik: Ti si zatvoreni vrt, sestro moja, zaručnice, zatvoreni vrt, zapečaćeni studenac. Prema tomu?

3. Treba se tražiti dopuštenje. Da bismo razgledali i obišli jedan muzej potrebno je imati valjano dopuštenje koje se ne daje ako osoba nije dostojna povjerenja. Također i Duh Sveti ne dopušta ulaz u Isusov vrt, a to je Marija, onome koji uistinu nije kršćanin, onome koji ima posla s Đavlom i teškim grijesima, kao i onome koji je navezan na neki lagani grijeh.

4. Osim dopuštenja za ulaz, treba za to biti sposoban... Da bismo na primjer bili na audijenciji kod pape, nije dovoljno samo dopuštenje, već treba biti i prikladno odijeven... Da bismo redovito boravili u Mariji nije nam dovoljna samo općenita odluka da izbjegavamo grijeh, već nam treba i plašt pravednosti, to jest treba biti pravednik.

5. Još nam treba i svjetlo da bismo pronašli ovo mistično boravište. Poslušajmo Montforta: „Bilo je nekoliko svetaca, samo u malom broju, kao sv. Efrem, sv. Ivan Damašćanski, sv. Bernard, sv. Bernardin, sv. Bonaventura, sv. Franjo Saleški itd., koji su ovim ugodnim putem došli k Isusu, jer im ga je Duh Sveti, vjerni Zaručnik Presvete Djevice, bio pokazao posebnom milošću. A ostali sveci, koji su mnogo brojniji, nisu išli ovim putem, ili su išli sasvim malo, premda su svi bili pobožni Presvetoj Djevici. Zato su prošli kroz žešće i pogibeljnije kušnje.“ (PP 152) Slijedi logički zaključak: to je posebna milost Duha Svetog.

Praktične upute

1. Neću se dati obeshrabriti pred svim pravičnim zahtjevima življenja vjere. Nastojat ću svim snagama u očima Božjim pronaći i zadobiti tu posebnu milost, a Montfort potiče da je zaslužimo vjernošću Bogu.

2. U čemu bi se imala sastojati ta vjernost? U ljubomornom čuvanju posvetne milosti, to jest sjedinjenja s Isusom. Zbog toga ne želim više razlučivati teški grijeh od lakoga grijeha i gajiti sklonost prema bilo kojemu grijehu, već ću u potpunosti biti Gospodinov.

3. Vjernost će se zatim sastojati u neprestanom traženju kako postati svet. Neću se obazirati ako se drugi olako zadovolje osrednjošću u duhovnom životu. Znam iz iskustva koliko je Gospi drago koristiti prilike za rasti u sabranosti, poslušnosti, poniznosti i ljubavi... i to će mi biti dovoljno.

4. Uz sve ovo ne mogu i ne smijem smetnuti s uma da ostajem samo jadni Adamov i Evin sin pun grijeha i nesavršenosti. Ako mi ta posebna milost i ne bude odmah udijeljena, molit ću za nju neizrecivim uzdasima čineći sve što mi je moguće da budem manje nedostojan, tako da jednoga dana mogau veličati veliko milosrđe Gospodnje. Danas ću često ponavljati: Gospodine, posveti potpuno moju dušu u Mariji.

Peta vježba

Savjet Montforta: “Trebamo sva svoja djela raditi u Mariji. Da dobro shvatimo ovu vježbu, trebamo znati... No ako smo svojom vjernošću postigli ovu milost, trebamo rado prebivati u lijepoj Marijinoj unutarnjosti, tu mirno počivati, tu pouzdano tražiti oslon, tu se sigurno skrivati i tu se neograničeno izgubiti, da bi se u djevičanskom Marijinu krilu duša hranila mlijekom njezine milosti i njezina majčinskog milosrđa.“ (PP 264)

Objašnjenje

1. Zašto Montfort najprije govori o zadovoljstvu i radosti u sjedinjenju s Marijom? Upravo zato što rado prebivati je prvi plod koji se rađa u duši. Radi se o sjedinjenju u ljubavi, a logično je da to osjeća duša koja živi s voljenom osobom. Stoga među plodovima Duha Svetoga Apostol odmah iza ljubavi stavlja upravo dar radosti (usp. Gal 5,22).

2. Dok se duša osjeća zadovoljna u Marijinu društvu, potrebna joj je i hrana koja je ovdje izražena slikom mlijeka... Upravo je mlijeko hrana koja se daje novorođenčetu te je stoga i usporedba na mjestu. Što više, to je biblijski pjesnički izraz koji nas podsjeća na dvije nauke o posveti.

a. Marijin put je lagan i kratak da bismo stigli do sjedinjenja s Isusom. Toliko toga uopće ne bismo razumjeli, niti bismo bili sposobni učiniti da nam Marija ne priskače u pomoć. Ona s nama ima strpljenja kao učiteljica, pomaže nam više puta ponoviti istu stvar, sve dok nam gradivo konačno dobro ne sjedne. Stoga sveti Pavao govoreći Korinćanima kaže: vi ste novorođeni u Kristu, stoga vam za hranu i dajem mlijeko, ne još tvrdu hranu, jer je niste sposobni probaviti. A to niste niti sada, jer ste još uvijek tako tjelesni i tako ljudski.(1 Kor 3,1-2)

b. Boraviti u Mariji je također siguran i savršeni put. Za duše koje žele sjedinjenje s Isusom, ta posebna i dobra hrana, uvijek zadovoljavajuća za duhovni rast, upravo je milost: Odbacite od sebe svaku vrstu zloće i svaku vrstu lukavštine, licemjerja, zavisti i svaku vrstu klevetanja. Budući da ste tek rođena dječica, čeznite za onim čistim duhovnim mlijekom, da po njemu uzrastete za spasenje. ( 1Pet 2,1-3)

3. Treba primijetiti kako mlijeku božanske milosti, Montfort odmah nadovezuje i njezino majčinsko milosrđe. Kako bismo se mi grješnici uopće i mogli obući u Krista i probaviti to mlijeko milosti, da nam samo njegovo milosrđe ne priteče u pomoć? Veliko njegovo milosrđe, a ono se opet očituje i u daru Marije kao sigurnog utočište grješnika.

Praktične upute

1. Sve je dar Božji! Treba postati svjestan da je Marija veliki Božji dar ljudima. Koliko me je volio, dajući me njoj, dopuštajući da je ljubim i uzmem za svoju Majku. Da joj služim, ne na bilo koji način već posvetom tom pravom pobožnošću kojom uzimam Mariju za svako svoje dobro i poput svetog Ivana živim u njezinoj kući. Da sam samo donekle svjestan te istine, bio bih preobilno radostan. U protivnom se sa mnom nešto događa što mi ne dopušta radovati se u Mariji te trebam ispitivati savjest da se ne radi o nekoj skrivenoj prepreci, navezanosti, nevjernosti milosti ili kušnji koju mi Gospodin šalje.

2. Operi me od moje krivice! Grijesi me ne smiju obeshrabriti sve dok obilno uzimam tog milosnog mlijeka majčinskog milosrđa. Koliko sam ga trebao do sada! Koliko ću ga još trebati primiti! Ali važno je ne dati se smesti ili pasti u malodušje, već trebamo rado prebivati u lijepoj Marijinoj unutarnjosti,

3. Zar je i nakon posvete Mariji moguća moja nevjera? Montfort uči: Ako ti se ta nesreća dogodi, povrati se mirno svojoj Gospodarici i prikaži joj dostojnu naknadu. (MT 52) Zamoli je za oproštenje, da te ponovno uvrsti među broj onih koje ona ljubi, uči, upravlja, hrani i štiti kao svoju djecu i svoje sluge. (LJVM 226) Molit ću da mi poraste u svijest o ljepoti življenja posvete Mariji. Pazit ću zašto se u mojoj duši rađa obeshrabrenje i prikazivat ću te situacije u povjerenju Mariji.

Šesta vježba

Savjet Montforta: “Trebamo sva svoja djela raditi u Mariji. Da dobro shvatimo ovu vježbu, trebamo znati... No ako smo svojom vjernošću postigli ovu milost, trebamo rado prebivati u lijepoj Marijinoj unutarnjosti, tu mirno počivati, tu pouzdano tražiti oslon, tu se sigurno skrivati i tu se neograničeno izgubiti, da bi se u djevičanskom Marijinu krilu duša oslobodila od svih svojih smetnja, bojazni i skrupula.“ (PP 264)

Objašnjenje

1. Niti radost niti mir u ovoj suznoj dolini i životnoj borbi ne mogu biti tako sigurni i savršni da nas ništa ne brine. Iako je život takav kakav jest, nesavršen, čovjek može imati slatki mir i duševni odmor uvjerava nas Montfort. On tvrdi da pobožnost prema Mariji daje jednu veliku unutarnju slobodu (PP 169), a kao potvrdu za to spominje život Majke Agneze od Isusa. I zato još jednom Monfort savjetuje onima koji žive posvetu: odmarati se u miru u toj lijepoj Marijinoj unutrašnjosti, kako bismo izbjegli svemu onomu što čovjeka uznemiruje i ljuti.

2. Slobodni od uznemiravanja. Razlog uznemiravanja je pomanjkanje svjetla. Ne razumije se što činiti...ne zna se kako postupiti i što poduzeti... Onaj koji živi u Mariji, uvijek znade jedno, treba slušati. Iako možda trenutačno i uznemiren, poput Marije kad joj se javio Arkanđeo, ali čim je razumjela volju Božju, te uznemirenosti je nestalo i ona je mogla reći: Neka mi bude po tvojoj riječi. Koji put se može dogoditi da se uznemirimo zbog buđenja strasti i pobune, ali po posveti sve prikazujemo Mariji te se u svemu stavljamo pod njenu potpunu vlast. Na taj način polako ali sigurno, Marija nam vraća mir srca, koliko god teška i naporna bila naša borba.

3. Slobodni od straha. Kolike duše, na žalost, imaju krivu sliku o Bogu i boje ga se zaboravljajući da je On čista ljubav. Za grijehe treba dati zadovoljštinu, ali Evanđelje nam govori da se oprašta puno onomu koji puno ljubi. Marija duši pomaže vidjeti Boga kao dobrog Oca koji se ne boji objaviti i kao najnježnija majka: Može li jedna majka zaboraviti svoje dijete? Pa sve kada bi se to i dogodilo, ja tebe neću zaboraviti nikada. Bog nam daje u Mariji očiti primjer. U školi posvete učimo kako nadoknaditi za grijehe. To činimo zlatom čiste ljubavi jer živeći posvetu, sve činimo iz ljubavi a ne iz straha.

4. Slobodni od skrupula. Blaženi koji ih ne poznaju. Oni su zaista prava duhovna bolest. Skrupule su slabost koja nas čini nemoćnima reagirati protiv ispraznih uznemiravanja. Posebno se javljaju kao tvrdoglava ustrajnost u prosudbi. Sjedinjenje s Marijom predstavlja život poslušnosti, a skrupule, ne mogu dugo opstati s tom krjeposti. Stoga vjerno življenje posvete oslobađa dušu od svih skrupula.

Praktične upute

1. Da se ne bih nepotrebno uznemirivao, tražit ću uvijek istinsko svjetlo: gledat ću Zvijezdu i zazivati Mariju i bit ću joj poslušan. Kao Kristov učenik ljubit ću i čuvati Božje i crkvene zapovjedi.

2. Vježbat ću se u ljubavi da bih bolje razumio što tvrdi sveti Ivan apostol: Ljubav pobjeđuje strah. Vjerovati u ljubav i živjeti u ljubavi je punina kršćanskog života. Stoga mi je Isusu i povjerio svoju Majku, kako bih je ljubio i bilo mi žao što to u većoj mjeri ne činim.

3. Ako sam koji put možda ožalošćen zbog skrupula, obnovit ću svoju posvetu i slijepo ću vjerovati Gospi: Neka mi bude! Nije važno da li ću u tom trenutku sve razumjeti, poslušnost će mi pomoći da se brzo raziđu oblaci mojih skrupula i ponovno ću postati vedar.

4. Moj moto će biti: Boraviti u Mariji. Jednog će dana i meni zapjevati pokoj vječni daruj mu Gospodine. Ali taj posljednji pokoj bit će nagrada svih mojih sadašnjih uzdisaja jer želim upoznati i ljubiti Boga svim svojim snagama. To želim već sada u lijepoj Marijinoj unutrašnjosti. Upravo tu želim ljubiti Boga sve većom ljubavlju i predanjem, odmarati se u miru i sve više otkrivati njegovu volju. Čim se u moj duši jave sumnje, strahovi, nemiri i skrupule, činit ću čin posvete i predanja Mariji.

Sedma vježba

Savjet Montforta: “Trebamo sva svoja djela raditi u Mariji. Da dobro shvatimo ovu vježbu, trebamo znati... No ako smo svojom vjernošću postigli ovu milost, trebamo rado prebivati u lijepoj Marijinoj unutarnjosti, tu mirno počivati, tu pouzdano tražiti oslon, tu se sigurno skrivati i tu se neograničeno izgubiti, da bi u djevičanskom Marijinu krilu duša bila sigurna od svih svojih neprijatelja: đavla, svijeta i grijeha, koji tamo nisu nikada imali pristupa.“ (PP 264)

Objašnjenje

1. Onaj koji najčešće uznemiruje kršćansku dušu jest upravo đavao jer on potiče mržnju na Boga i na one koji su Božji. A budući da se Bog služi Marijom, kako bi mu satrla oholu glavu, njegova srdžba se pretvara u mržnju na Nju i one koji su njoj pobožni. Stoga je duši prvi neprijatelj upravo đavao, iako nevidljiv, a svi osjete njegove bijesne napade.

2. Đavlu i njegovim pristašama otvorena vrata pruža svijet. Dakako ne priroda kao takva, već oni koji žive, razmišljaju, osjećaju i djeluju u duhu svijeta. Oni postaju u sebi zli, trpe što su drugi dobri i zato ih progone gdje god stignu. Često djeluju skriveno ali zato sliče zmiji koja je u sebi podla i čeka svoj trenutak. Služe se stvarima koje često ne zapinju za oko i izgledaju u sebi bezazlene, koji put čak i dobre, bučni spektakli, to jest zabave, provodi, moda...

3. Pa ipak niti Sotona, niti svijet duši ne bi mogli biti pravi neprijatelji da ih čovjek drži na odstojanju. Dapače, moglo bi se reći da duši koja želi biti sva Božja pomažu, jer duša pobijedivši đavla i svijet u očima Božjim zaslužuje nagradu. Na našu nesreću đavao i svijet u nama često nalaze svoje saveznike, a to su grijesi. Onaj zvani istočni prouzročio je duboki nered u duši, pa ostavlja u čovjeku tragove i nakon sakramenta svetog Krštenja. Osobni i svakodnevni grijesi slabe nas i čine mogućima buduće padove.

4. Marija daje utješno obećanje: Tko vrši moja djela, taj ne griješi. (Sir 24,21) Kako to lijepo uči Montfort: onaj koji ostaje duhom u Presvetoj Djevici, neće počiniti znatnijega grijeha. (PP 264) Razlog tomu je jednostavan, svi Božji neprijatelji nikad nisu imali pristup k njoj. Dakle, treba se na nju osloniti s povjerenjem i sakriti se u sigurnosti. Najčešće je ta borba vidljiva i pozitivna kada se prelazi u protunapad po molitvi i predanju Mariji. Može biti također i nevidljiva i negativna jer duši je nekada dovoljno da počiva u Marijinu krilu kao u nekoj utvrdi.

Praktične upute

1. Sada shvaćam zašto Monfort kod posvete traži odreći se sotone i svih njegovih djela, jer čine nemogućim boraviti u Mariji. A sve spomenuto svodi se samo na jedno grijeh. Nikad se neću dovoljno uvjeriti da posveta ili prava pobožnost prema Mariji, od mene nužno traži odreknuće od svakoga grijeha.

2. Grijeh mi mora postati odbojan i trebam ga mrziti svom dušom jer biti s Marijom i dalje namjerno griješiti, jednostavno ne ide zajedno. Drugi moji nedostaci, samo da mi nisu već prešli u naviku, ne priječe živjeti u Mariji, ali trebaju biti izvor poniznosti i razlog utjecanja u povjerenju Mariji.

3. Nasljeduj Krista kad bismo svake godine uspjela pobijediti samo jednu manu, brzo bismo postali savršeni. Zašto ne pokušati? Nedostaje li mi za to povjerenje? Sve mogu u onomu koji me jača, kaže sveti Pavao. Uz Krista je i Marija na čiju se snagu želim osloniti.

4. Ako Gospodin želi da osjetim plod svojih borbi, ili ako mi izgleda da se baš ništa pozitivno ne događa, sve dok me savjest ne prekorava, mogu biti miran i sakriti se u lijepu Marijinu nutrinu. U poteškoćama i borbama današnjeg dana tražit ću oslonac u Mariji i pod njenu zaštitu se skrivati.

Osma vježba

Savjet Montforta: “Trebamo sva svoja djela raditi u Mariji. Da dobro shvatimo ovu vježbu, trebamo znati... No ako smo svojom vjernošću postigli ovu milost, trebamo rado prebivati u lijepoj Marijinoj unutarnjosti, tu mirno počivati, tu pouzdano tražiti oslon, tu se sigurno skrivati i tu se neograničeno izgubiti, da bi se u djevičanskom Marijinu krilu duša oblikovala u Isusa, a Isus u njoj, jer je djevičansko Marijino krilo, po riječima Otaca, dvorana Božjih tajna gdje su bili oblikovani Krist i svi odabranici: Ovaj i onaj u meni je rođen.“ (Ps 86,5) (PP 264)

Objašnjenje

1. I dok smo ovako puni ljubavi prema Mariji, ostanimo u njezinoj nutrini, događa se divna stvar preoblikovanje u Isusa!

2. U čemu se ta tajna sastoji? U oblikovanju duše u Isusa Krista i Isusa Krista u duši. Po svetom Pavlu mi smo udovi njegova tijela. (Ef 5,30) Rasti u svetosti je rasti u Isusu Kristu sve dok ne kažemo ne živim više ja nego Krist živi u meni (Gal 2,20) Budući da život u Isusu Kristu nas čini sličnima njemu, jer izabrani su predodređeni da bi bili slični slici njegova Sina (Rim 8,29), djelo preobrazbe u osobu Isusa Krista ne čini samo da je duša preobražena u Krista, već i da se Isus Krist oblikuje u duši.

3. Gdje se događa taj milosni zahvat? U Marijinoj nutrini... jer Marijino krilo, tvrde sveti Oci je ta milosna dvorana gdje se je oblikovao Isus Krist i svi odabranici: Jedan i drugi u njoj je rođen. To je zapravo citat iz Psalma 86, kojeg Crkva primjenjuje na Mariju, kao Božji Grad.

4. Uvjeti za preobrazbu: Potpuno se izgubiti u Mariji! Ona je taj otajstveni ambijent gdje se događaju sva otajstva milosti. Kalup stvoren da bi se oblikovali bogoliki ljudi.(PP 219) Ali nas također podsjeća Monfort, u kalup se ulijeva samo ono što je u tekućem stanju. Drugim riječima, trebaš u sebi rastaliti starog Adama, ako već želiš postati novi u Mariji. (PP 221) Izgubiti se u Mariji znači dopustiti joj da u tebi učini reprodukciju Isusova lica.

Praktične upute

1. Varka je misliti da nakon posvete preostaje jedino ljubiti Mariju, slaviti s Marijom kao dijete u naručju majke, biti u miru srca.... Ona može dopustiti da uberemo ove lijepe plodove, ali istovremeno želi s Duhom Svetim oblikovati Krista u meni.

2. To je moguće postići po činima kršćanskih krjeposti koje treba vršiti u svakodnevnim životnim prilikama, s radošću onoga koji ljubi i dopušta Mariji da nas preobrazi na sliku svoga Sina Isusa, Prvorođenca među mnogom braćom koja trebaju biti sveta kao što je On svet.

3. Prva četiri ploda Duha Svetoga (Gal 5,22) odnose se na osobu koja ih posjeduje: ljubav, radost, mir, strpljivost. Dok se drugi darovi odnose na ponašanje prema bližnjemu. Dobrostivost...Boga Spasitelja našega (Titu 3,4), biti sa svima dobar i to ne samo izvanjski, kao što se to događa u svijetu. Dobrota, iako znamo da je samo Bog dobar (Mt l9,17) želim voljeti bližnjega i ako mi neće biti moguće išta učiniti kako bih to pokazao na izvanjski način, činit ću žrtve za spas duša. Vjernost kao ona Gospodinova, za kojeg je jedan dan kao tisuću godina i tisuću godina kao jedan dan. (2 Pet 3,8,15) Blagost, nasljedovanje Isusove blagosti koji je bio blaga i ponizna srca. Uzdržljivost u svim područjima života pokušat ću to provodit u djelo slušajući, govoreći i ponašajući se. Strasti ću držati pod nadzorom čistoće i uzdržljivosti.

4. Imam samo jednu želju: Izgubiti se u Mariji da bi mogla u meni oblikovati Isusa sve do njegove punine dobi. Često ću obnavljati tu želju.

4. VJEŽBE DA SE SVE ČINI ZA MARIJU

Prva vježba

Savjet Montforta: „Napokon trebamo sva svoja djela raditi za Mariju. Doista je pravedno, kad smo se potpuno predali njoj na službu, da radimo sve za nju kao dvorjanici, sluge i sužnjevi.“ (PP 265)

Objašnjenje

1. Treba djelovati tako da imamo na pameti cilj nekog djela...U našem slučaju to je Marija. Da je zaista Isus naš krajnji a Marija bliži cilj, proizlazi iz činjenice da smo se njoj neopozivo predali, bez ikakve iznimke, tijelo, dušu, svoja dobra vanjska i unutarnja, vrijeme i vječnost.

2. To predanje znači da nam je Marija postala apsolutna Gospodarica i ako želimo biti dosljedni trebamo joj se podložiti u svakom smislu. Montfort upotrebljava različite nazive da bi to izrazio. Tako one koji su joj se posvetili naziva dvorjanici to jest Marijino obiteljsko osoblje jer smo postali članovi njezine obitelji, zato rado nosim izvanjski znak moje posvete. I meni je povjeren točno određeni zadatak ili služba. Drugi pojam koji koristi svetac Marijine sluge, spremni za bilo kakav rad ili službu. Što god da se to od mene traži, ja sam spreman, u kući ili izvan kuće, izravno ili neizravno važno mi je samo da sam u Marijinoj službi. Treći termin koji Monfort upotrebljava jest Marijini robovi. Tim pojmom se želi izraziti cjelovita služba bez ograničenja i uvjeta, bez izuzetaka sve do vječnosti...

3. Posvetimo se i predajmo tako Mariji da sve činimo za nju. Stoga Ona i postaje naš bliži a Isus krajnji cilj.

4. Monfort dodaje „ne kao da bi nju uzeli za posljednju svrhu svoje službe, jer je to samo Isus Krist. Ali svakako ona nam treba biti naš bliži cilj, naša otajstvena okolina i naše lako sredstvo da dođemo k Isusu Kristu.“ (PP 265)

Ovdje već govorimo riječima posvete koji počinje dajući se potpuno Isusu Kristu, Utjelovljenoj Mudrosti:(posljednjem cilju); ali svjesni sebe i svoje nesposobnosti učiniti bilo što dobro, a da bismo u buduće mu bili vjerniji, Monfort nastavlja: da bismo bili vjerniji nego u prošlosti, izabiremo Mariju za Majku i Gospodaricu (bliži cilj).

Praktične upute

1. Gledat ću na život kršćanina onako kakav on i jest, odricanja i radosti. Ako već trebamo umirati sebi samima, nije to radi umiranja, već da bi se živjelo novim životom. Razmjerno koliko će u meni umrijeti stari čovjek, rast će novi u Kristu po Mariji, sve dok ne mognem reći sa svetim Pavao: živim, ali ne živim ja, već u meni živi Krist.

2. Ako na život gledam s tog pozitivnog gledišta, lakše će mi biti postići duševni mir jer ću u svemu vidjeti i pronalaziti Gospodina. I naći ću ga tim lakše što ću Mariju izabrati za sredstvo ili bliži cilj koji me nužno vodi Isusu. Moram, dakle, misliti na Mariju, za nju živjeti i ljubiti je. Po Montfortovoj nauci treba nadisati Mariju, učiniti je svojim otajstvenim prebivalištem i djelovati kao da se nalazim u najljepšem dvorcu jedne Kraljice.

3. Moram više pripaziti na svoje sebeljublje koje se tako često neprimjetno uzdigne da postane moj posljednji cilj. Često ću ponavljati iz dubine srca: Moja draga Gospo, radi tebe činim ovo ili ono... idemo tamo ili ovamo... trpim i podnosim ovu nepravdu...(MT 49)

4. Ako zaista sve što činim usmjerim na Mariju, postići ću veliku čistoću nakana, te time i viši stupanj zasluga, a moj će duhovni život postati jako jednostavan.

Druga vježba

Savjet Monforta: „Napokon trebamo sva svoja djela raditi za Mariju... Zato, poput dobrih slugu i robova, ne smijemo se podati besposlici, nego trebamo, potpomognuti njezinom zaštitom, poduzimati i činiti velike stvari za ovu uzvišenu Vladaricu.“ (PP 265)

Objašnjenje

1. To su posljedice, jer nije dovoljno nositi samo ime ili nekakav znak Marijinih slugu ili robova i ostati inertan i skrštenih ruku. Već treba dobro povući i raditi kao dobri sluge koji uvijek imaju što činiti. Nažalost, neke duše poistovjećuju svoje predanje Gospi s neradom ili ljenčarenjem. Ponekad izgleda da nakon što smo sve povjerili Mariji, nama ne preostaje drugo doli jednostavno sve čekati od nje. Ali Ona bi nam mogla ponoviti s Gospodinom: Ako me već imate i smatrate Majkom, gdje je čast koju mi trebate iskazivati? Ako sam vaša Vladarica, gdje vam je osjećaj poštovanja? (usp. Mal 1,6)

2. Da bi se razumjele potrebe djelovanja i odluka, trebamo se podsjetiti nekih primjera koje nam Montfort donosi u Raspravi br. 68: trebamo biti otajstvena stabla koja donose rod; loza koja donosi grozd; Isusovo stado koje ima rasti; plodna zemlja koja donosi svoj urod trideset, šezdeset i sto posto.

3. Gospa nije bilo kakva Vladarica. Ona je Božja i naša Majka, Kraljica neba i zemlje i kraljica našeg srca. Stoga se Montfort ne zadovoljava prikazati toj uzvišenoj Vladarici bilo kakav doprinos, već velike stvari, koje su Nje dostojne. Dakle ne neku uslugu iz računice.

4. Velike stvari: ne riječi, već djela. Ne samo trenutačno raspoloženje,već dugotrajne plodove, ne samo trenutno obećanje, već neprestano raditi i dovoditi kraju te velike stvari za Mariju. Da ne bismo jednoga dana čuli: Počeli su graditi ali nisu dalje nastavili! A te velike stvari se prvenstveno odnose na dosljedno življenje kršćanskog života, obavljanje staleških dužnosti i svjedočenje vjere. One postaju velike po čistoći nakane u ljubavi.

Praktične upute

1. Razmišljam li koji put ozbiljnije o odgovornostima koje sam preuzeo po posveti, odricanje od đavla i grijeha, nasljedovanje Isusa u nošenju križa i vjernost kršćanskom životu? Zapitam li se koji put: Je li sa mnom zadovoljna moja Kraljica? Da li možda od mene traži i nešto više? Moram se to ozbiljno zapitati čekajući njezin odgovor.

2. Imam jedan moto hoditi pravo. Zaista lijep program. Znajući da moja Vladarica budno prati svaki moj korak, mogla bi mi reći kao što je nekoć poslužiteljima u Kani Galilejskoj: Čini sve ono što ti kaže Isus! Slušajući njezin majčinski glas sigurno ću sve više rasti u pravednosti u kojoj je Bog stvorio čovjeka i čije svjetlo svijetli u životu Bezgrješne.

3. Zar zaista mogu činiti velike stvari za Mariju? Tko sam ja i što to mogu dobra učiniti? Nije važno! Bog srećom više gleda srce nego moju vanjštinu i Isusu je bio draži mali udovičin dar od dva novčića, nego dar svih onih koji su davali od svog suviška. Isto tako Marija gleda više na nakanu srca, dakle na mjeru ljubavi kojom je neka stvar učinjena za nju. Djela učinjena iz ljubavi ne broje veličinu ili količinu već jačaju intenzitet ljubavi. A tko to ne može ljubiti, ako to želi? pita se sveti Augustin.

4. Uostalom zar velike stvari nisu pri ruci svima? Iako se od mene ne traže izvanredne stvari jer nemam važnu službu... sjetit ću se da su najmanji i najjednostavniji poslovi veliki uz uvjet da su popraćeni ljubavlju i sebedarjem. Ali iznad tih izvanjskih ili vidljivih poslova postoje dva načina djelovanja dostupna svakom kršćaninu, molitva i žrtva! Koliko sam u to uključen ja osobno? Nalazim li dovoljno vremena i ljubavi da se klanjam Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu? Gospa nas poučava da učinimo dobro i savjesno velike stvari, to jest molitvu i unutarnji život: Nauči nas moliti! Nauči nas činiti svoje obaveze s ljubavlju, bez lijenosti i nemara.

Treća vježba

Savjet Monforta: „Napokon trebamo sva svoja djela raditi za Mariju... Trebamo braniti njezinu slavu kad je netko napada. Trebamo privesti sav svijet, ako je moguće, u njezinu službu i na ovu krasnu i ozbiljnu pobožnost. Trebamo govoriti i vikati protiv onih koji zloupotrebljavaju pobožnost prema njoj, vrijeđajući njezina Sina, i ujedno trebamo nastojati promicati ovu pravu pobožnost.“ (PP 265)

Objašnjenje

1. Treba uzeti u obzir da Monfort piše u vrijeme kada je bila najezda krivovjerja jansenista. Jezik govori ono što srce osjeća. Svetac se puno borio protiv onih koji su negirali Marijine povlastice i sprječavali pobožnost prema njoj. Ali naučavajući javno i privatno kroz godine mnoge, nije mogao nego ljudima savjetovati pravu pobožnost prema Mariji (posvetu) kako bi je i oni zaživjeli. Savjeti su to koji se mogu prilagoditi i našim danima.

2. Sigurno da Monfortu nije nedostajalo prilika i načina kako bi branio Mariju i njezinu ulogu. Kad bi se barem moglo reći da je danas nitko više ne osporava. Koliki je još i danas na žalost vrijeđaju i psuju. Kolike kritičke i skrupulozne duše još i danas misle da bi Marija mogla zasjeniti lik i ulogu svoga Sina, stoga priječe pobožnost prema njoj. A onaj tko istinski ljubi Mariju, pokušat će je obraniti od takvih i sličnih nasrtaja i pronositi slavu One o kojoj su sveci kazali: O Mariji nikad dosta!

3. Ako se može pridobiti koja duša za Mariju i njezinu službu, kojeg li dobra! Prikazati ljudima u pravom svjetlu pravu i solidnu pobožnost posvete ili svetog ropstva ljubavi! Svakako da to svećenici mogu više negoli ostali jer su već po svojoj službi obvezni produbiti i studirati mariologiju a životom posvjedočiti ljubav i pobožnost prema Majci Božjoj. Ali zar svi mi nismo apostoli? Tolika nam svjedočanstva govore da upravo male, ponizne i jednostavne duše promijenile mnoge ambijente po posveti. Apostolat je dakle za sve, ne samo za neke duše...

4. Gajeći pravu pobožnost, ne smiju se događati zloporabe kao što su praznovjerje, samo izvanjski način kršćanskog života ili nastaviti živjeti u grijehu pod isprikom pobožnosti. Potrebno je ne samo govoriti već i vikati tvrdi, Monfort. I dok se pokušava uništiti zlo, isplivat će na površinu prava pobožnost, a ona je unutarnja, nježna, sveta, postojana i nesebična.

Praktične upute

1. Pogledat ću oko sebe i vidjeti prave duhovne potrebe. Ma kako bilo nešto maleno uvijek je moguće nešto učiniti za Mariju.

2. Da bi mogao stati na Marijinu stranu i braniti njezinu čast, prvo je moram bolje poznavati. Posebno ću se moliti za svećenike kako bi oni bili dovoljno prosvijetljeni u svojim propovijedima i duhovnom vodstvu povjerenih im duša. Molit ću za promidžbu marijanskih časopisa i knjiga kako bi dušama koje ih prate i čitaju, Duh Sveti dao pravo svijetlo o pobožnosti prema Mariji. Učinit ću neku gestu pokore i nadoknaditi za grijehe za koje čujem da vrijeđaju čast Majke Božje.

3. Neću se samo zadovoljiti učenjem i molitvom Presvetoj Djevici, već ću plodove studija i molitve dijeliti s drugim ljudima. Ne želim govoriti sam sebi: ja za to nisam sposoban! Ipak u diskreciji mogu preporučiti Raspravu osobama za koje znam da još nisu upoznale posvetu. Možda sam do sada kupovao tolike nepotrebne stvari ili poklone, za koje mi nitko neće zahvaliti. Odsada ću radije poklanjati svete poklone koji trajno ostaju i vrijedni su sjećanja, a možda će me radi njih netko blagosloviti i poželjeti mi poslije smrti vječni raj.

4. Želim otvoriti novu stranicu u mojoj knjizi života, zapisati u nju svoje molitve, pjesme, žrtve kako bi drugi bolje mogli upoznati i proslaviti Gospu. Znam da sam do sada premalo činio. Ali ipak da se ne obeshrabrujem, molit ću iskru čiste ljubavi koja je Montforta potakla da zapjeva: Dao bih svoj život kako bih pridobio jedno srce za Mariji!

Četvrta vježba

Savjet Monforta: „Napokon trebamo sva svoja djela raditi za Mariju... A kao nagradu za ove naše male usluge ne smijemo tražiti od nje ništa, nego neka nam bude dosta čast što pripadamo tako ljubeznoj Vladarici i sreća što smo po njoj sjedinjeni s Isusom, njezinim Sinom, nerazrješivom vezom u vremenu i u vječnosti.“ (PP 265)

Objašnjenje

1. Karakteristika prave pobožnosti jest da je nesebična. (PP 110) Rijetko se može naći ta kvaliteta u duhovnom životu. Montfort tvrdi: A da ubuduće to ne bude tako rijetki slučaj,uzeo sam pero u svoje ruke... Međutim nesebičnost treba uzeti u obzir jer je bitna za življenje posvete.

2. Jasnije ćemo si posvijestiti ako postojim i jesam, to sam prvenstveno radi Boga, to jest da bih ga poznavao, ljubio i služio mu i tako zaslužio život vječni. Bog je moj posljednji cilj, Marija moj bliži ili posrednički cilj, savršeno sredstvo ili put koji će mi pomoći najbrže doći k Bogu.

3. Stoga je jedna stvar neminovna: treba biti u posvećujućoj milost sada, da bih jednog dana mogao zaslužiti nebesku slavu, ili: po Njoj biti utkani u Isusa, njezina Sina jednom tako finom niti koja je neprekidiva i sada na ovoj zemlji i u nebu u vječnosti. Prava pobožnost je od velike pomoći da bih postigao jedino potrebno.To mi ima biti jedina i prava nagrada za moje tako maleno i neznatno služenje, dati slavu Bogu za svoj spas i spas bližnjega.

4.Toj radost, to jest, postići vlastito spasenje, Monfort još i dodaje čast pripadati jednoj tako ljupkoj Vladarici. Ali puno prije toga je napisao...ne htjeti ili tražiti druge nagrade za naše služenje doli, biti počašćen što pripadam Isusu Kristu po Mariji i u Mariji. I točno kad ova divna i ljupka Vladarica i ne bi bila ono što ona u svojoj naravi jest: najvelikodušnija i najzahvalnija od svih stvorenja. (PP121)

Njezina bi se ljubav mogla izreći samo jednom kratkom uzrečicom, čista ljubav, a ta ljubav ne isključuje nadu da ću postići sve potrebno za život uključujući i vječnost. Ali u toj ljubavi i predanju svojoj Vladarici, moja nakana ne može i ne smije prvenstveno smjerati na moje interese. Ako budem znao i htio Nju istinski ljubiti, to mi treba biti dovoljno. Zar nam toliki sveci ne svjedoče upravo to. Što su se više njoj povjerili i živjeli svoje predanje, tim su više rasli i cvjetali na tom divnom polju posvete.

Praktične upute

1. Jesam li do te mjere nenavezan, da mogu iskreno reći: Sav sam Tvoj i sve moje pripada Tebi, ljubezni moj Isuse, po Mariji Tvojoj Presvetoj Majci? Jesam li zaista sve njoj predao, pa i naknadnu vrijednost mojih prošlih, sadašnjih i budućih djela?

2. Tako sam još daleko od prave ljubavi! Govorim Mariji da se posvećujem njoj bez ikakvog izuzetka kako se to njoj svidi, na što veću slavu Bogu u vremenu i vječnosti, da bih odmah zatim tražio trenutačnu nagradu za neke svoje male geste ljubavi učinjene za nju. Da ne mislim uvijek na sebe, ne bi bilo toliko padova i uspinjanja u duhovnom životu, nego bi jednako služio Gospodinu u Kani kao i na Kalvariji.

3. Morao bih što češće razmišljati o samom činu posvete da bih mogao bolje razumjeti njegovo značenje i prakticiranje te tako bio vjerniji u predanju koje sam učinio. Moj moto bi mogao biti: Sve za Mariju. Isključiti dakle svoje male i sebične interese i biti na službi ovoj mojoj Vladarici. Ona zaslužuje da joj se služi i Bogu samome u njoj.