S Marijom, vježbe za rasti u posveti
Prva vježba
Savjet Montforta: „To znači da će se najveći sveci i duše najbogatije u milosti i u krjepostima najustrajnije moliti Presvetoj Djevici i imat će je uvijek pred očima kao svoj savršeni uzor da je nasljeduju, i kao svoju jaku pomoćnicu koja će ih pomagati.“ (PP 46)
Objašnjenje
Kad Montfort objašnjava drugu nutarnju vježbu, sve činiti s Marijom (PP 260), ne vraća na se stvari koje je već bio spomenuo u Raspravi. Zato treba njegovu misao iz broja 260. nadopuniti nekim drugim dijelovima iz Rasprave. Poslije toga vratit ćemo se izlaganju samog praktičnog savjeta kako sve činiti s Marijom, savjeta koji u sebi sadrži sve elemenata života sjedinjenja s Marijom kako to uči Montfort.
1. Prvi korak jest taj da nam je stalno prisutna Presveta Marija. Jedan konkretan primjer. Tko radi s nekom određenom osobom kao što je to slučaj u tvornici, u samostanu, prva posljedica je da ne radiš sam, već radiš s nekim. To isto vrijedi i za duhovni život za nutarnju vježbu činjenja svega s Marijom i njeno prvo značenje je Marijina stalna prisutnost.
2. Svakako da se sada i ovdje ne radi o fizičkoj prisutnosti, kao da bi Gospa neprestano imala biti meni uz bok. Riječ je o moralnoj Marijinoj prisutnosti.
3. Sa Marijine strane njezina prisutnost podrazumijeva neprestanu majčinsku pažnju prema nama. Ona nas zaista vidi, poznaje, ljubi i neprestano štiti. Sa naše strane traži se opet jedan pogled neprestano na nju usmjeren, potpuno povjerenje i predanje. O njoj trebamo često razmišljati, trebamo je ljubiti i uvijek se držati u njenoj prisutnosti.
4. Tko želi jedno cjelovitije i potpunije saznanje o tome, može ga naći u Raspravi u povijesti Rebeke i Jakova, a posebno u početnim brojevima 196-200.
Praktične upute
1. Usmjeravajući misao i volju k Mariji, navikavat ću se neprestano biti u njenoj prisutnosti kako bih savršenije bio u Božjoj prisutnosti. Pa zar samo ova misao ne bi bila dovoljna da nas učini savršenima?
2. Marijinoj prisutnosti ću posvetiti isto toliko pažnje kao da se radi o prisutnosti moga redovničkog poglavara na primjer, kao za unutarnje i izvanjsko poštovanje koje bih imao u prisutnosti Svetog Oca Pape. Marija je Majka onog Isusa, kojem je Sveti Otac vikar na zemlji, s tom razlikom što kod Marije uvijek imam zakazano primanje.
3. Silazeći u praktične posebnosti: bdjet ću nad svojim ponašanjem u molitvi, marljivo obavljati svoje staleške dužnosti, kontrolirat ću svoje poglede na ulici, razgovore i posjete ljudima, bdjeti nad svojim najintimnijim i najskrovitijim mislima. Dakle, Marija je u svakom trenutku i na svakom mjestu ovdje uz mene, gleda me i želi da je budem dostojan u svemu i na svakom mjestu!
4. Marija će mi biti kao tajna ustrajnosti u dobru, čak veća od onog slučaja koji je moralno očuvao i spasio jednog francuskog vojnika za vrijeme rata u Krimeji. Vrativši se sa fronta mogao je sebi i drugima priznati i reći: Nisu mi nedostajale okolnosti i mogućnosti da sagriješim, ali sam stalno ima na pameti svoj povratak u zemlju i svojoj majci, koja će me pri povratku poljubiti u čelo, a ja sam se bojao da se ne posramim u njenoj prisutnosti.
Stoga će mi Marijina prisutnost biti stalno na umu: zlo ću izbjegavati, a dobro će mi lakše polaziti za rukom imajući u vidu da je Marija prisutna i da me gleda i zagovara.
Druga vježba
Savjet Monforta: „Sve raditi s Marijom, to jest trebamo u svim našim djelima gledati na Mariju kao na savršeni uzor svake kreposti i svetosti, što ga je Duh Sveti naumice proizveo u netaknutom stvoru, da se ugledamo na nj prema svojim slabim silama. Valja nam, dakle, pri svakom činu promatrati kako ga je vršila Marija, ili kako bi ga učinila, da je na našemu mjestu.“ (PP 260)
Objašnjenje
1. Drugi element formule s Marijom, slijedi onaj prvi. Živeći i radeći s jednom osobom, ne samo što je ona prisutna, već nam je i potrebno s njom komunicirati i pitati s vremena na vrijeme: kako ćemo to učiniti? Evo i jedan primjer: dvojica su zaduženi za sakristiju. Trebaju pripremiti oltar za svečanu prigodu. Oni ne razgovaraju, pa se stoga nisu niti dogovorili oko oltara. Što će se dogoditi? Jedan će staviti one svijećnjake koji se njemu sviđaju, dok će ih drugi opet skinuti i staviti one koji su njemu draži. Jedan će okititi oltar na svoj način, drugom će to ići na živce i napravit će svoj aranžman. Dakle dogovor je neophodan. Zaključak: radeći zajedno, trebamo se dogovoriti ako želimo da ta zajednička stvar ide naprijed.
2. Stoga trebamo pitati Gospu: Kako bi ti to učinila? A odgovor? Možemo li ga očekivati? Montfort kaže: kako bi to učinila Gospa da je na našem mjestu...
3. Ono što je Gospa činila za života, svjedoči nam Evanđelje, kršćanska tradicija i komentari svetih Otaca. I stoga da bismo to bolje shvatili i razumjeli, potrebno nam je studirati i razmatrati sve velike Marijine krjeposti koje je prakticirala za vrijeme svoga zemaljskog života, a posebno: živu vjeru...duboku poniznost... božansku čistoću... krjeposti o kojima ćemo posebno razmišljati i na koristan način.
4. Ako se za koje djelo ne bi pronašao nijedan primjer iz njezina života i djelovanja, ne bi bilo uopće upitno pogoditi njezin način razmišljanja. Da bismo dobili odgovor kako je to ona činila, ili bi učinila na našem mjestu, dovoljno je sjetiti se općenito koji duh je prožimao njene krjeposti gledane sve skupa. I sigurno nećemo pogriješiti budemo li slijedili upute poslušnosti, jer takav bi bio stav koji bi vodio Službenicu Gospodnju da je bila na našem mjestu.
Praktične upute
1. Od ovih općenitih uputa moram izvući još jednom korisne zaključke: da ako moja pobožnost želi biti istinska, ona me mora nužno voditi nasljedovanju Marijinih krjeposti. Kako bih je slavio, ljubio, prihvatio ako ne činim ono što hvalim kod nje? A to lijepo potvrđuje sveti Ivan Damašćanski kad za svece tvrdi: tko ih slavi, treba da ih i nasljeduje; a ako to ne želi, neka ih niti ne slavi. To se s većim pravom može reći za pobožnost prema Mariji. Ona nužno vjernika mora voditi želji i pokušaju nasljedovanja Blažene Djevice Marije.
2. Da bih bolje razumio tko je nebeska Majka, dat ću si truda proučiti što o njoj govori Evanđelje, Sveti Oci, sveci i na poseban način sv. Ljudevit Montfortski. Kako bismo učinili što vjerniju kopiju jednog remek djela, najprije je potrebno dobro ga proučiti. Stoga ću češće razmišljati o Originalu (Gospi), kako bi bila što zornija preslika koju želim nositi u srcu i što vjernija svagdanja njezina reprodukcija.
3. Za početak si moram dati truda kako bih uočio i zadržao se na onim Marijinim djelima u duhovnom životu, koja su najuočljivija, a to su: molila je, sudjelovala na svetoj misi, pričešćivala se, razgovarala s bližnjim i radila vlastitim rukama. To su stvari koje se ponavljaju svakim danom, a živjela ih je i prakticirala i Blažena Djevica Marija. Hoću li se usuditi pokušati vršiti ih s njom, to jest kao što bi ih Ona činila? To ću danas od nje moliti i u tome se vježbati.
Treća vježba
Savjet Monforta: „Sve raditi s Marijom, to jest trebamo u svim našim djelima gledati na Mariju kao na savršeni uzor svake krjeposti i svetosti. S tom svrhom trebamo proučavati i promišljati velike krjeposti što ih je ona vršila tijekom svoga života, a osobito: 1. Njezinu živu vjeru kojom je povjerovala bez kolebanja anđeoskoj riječi; ona je vjerovala vjerno i postojano sve do podno križa na Kalvariji.“ (PP 260)
Objašnjenje
1. U Raspravi u br. 214 Monfort tvrdi da je Marija posjedovala takvu vjeru koja je nadmašila ovdje na zemlji vjeru patrijarha, proroka, apostola i svetaca. Kao dokaz navodi Gospin Neka mi bude u Navještenju. Nikad se neće dovoljno dokučiti veličina vjere te djevojčice od nepunih petnaest godina, nepoznate i sebi i svijetu. Prihvaća bez razmišljanja najuzvišeniji poziv ali ujedno i najzahtjevniji: postati Majkom Boga i Majkom ljudi, samo zato jer joj je Arkanđeo Božji navijestio da to Bog od nje traži. Evo službenice Gospodnje...Ne može Riječ Božju odbiti, tako čvrsto i sigurno vjeruje da sam Duh Sveti, preko usta Elizabete, to svečano potvrđuje: Blažena Ti koja povjerova!
2. Povjerovala je sigurno, ali ne samo onaj trenutak i onaj dan, već ustrajno i postojano sve do podnožja križa svoga Sina. Mi ljudi mislimo da je Mariji bilo lakše povjerovati nego nama jer je gledala i slušala Isusa. Ali se zaboravlja da Ona nije vidjela i njegovu Božansku narav u koju je vjerovala, već je gledala samo njegovu ljudsku narav. Dapače, Isusova Božanska narav nije se očitovala tijekom njegovih trideset godina skrovitog života u Nazaretu. Počevši svoje javno djelovanje, svakako nije manjkala objava njegove Božanske naravi, uz njegova čudesa, usprkos protivljenjima i nerazumijevanju ljudi. Ali Marija je ostala nepokolebljiva i čvrsto vjerovala i nadala se sve do podnožja križa na Kalvariji gdje će ludost Muke i smrti Sina izgledati kao Sinov potpuni neuspjeh.
3. Tko se želi bolje uvjeriti u čvrstoću Marijine vjere, neka si pročita br. 2l4 iz Rasprave. Montfort nabraja karakteristike Marijinevjere: čista, živa i prožeta ljubavlju, djelatna, pronicljiva i hrabra. I što se više čita taj odlomak, više nas obasjava sjaj vjerne Djevice - uzora života vjere. Tijekom dana ću činiti čine vjere i povjerenja u Boga i ponavljati Mariji zaziv: Gospe, ojačaj moju vjeru, učini me dionikom tvoje vjere!
Praktične upute
1. I moja bi vjera trebala postati čista i jača. Kad znam da je Bog nešto rekao, čvrsto ću u to vjerovati; ako On želi neku određenu stvar, učiniti ću to; ako je On nešto pripustio, to ću prihvatiti bez suza i žaljenja, bez obaziranja na sjetilno i izvanredno.
2. Moja vjera će biti u stalnom porastu tako da se čuvam i najlakših svojevoljnih grijeha, a kad u mom srcu zagospodare ljubav i milost, moći ću djelovati u duhu prave pobožnosti samo iz čiste ljubavi.
3. Marijina čvrsta i nesalomljiva vjera pomoći će mi u trenucima teškoća i kušnji: u slučaju smrti drage osobe, neuspjeha, nepravdi i krivog optuživanja...To su trenuci kad su nam Gospodin i Gospa i najbliži.
4. Marijina djelatna i pronicljiva vjera pomoći će mojoj vjeri ukloniti neznanje koje se odnosi na Boga. Vjerom, koja je ključ svih Božjih tajni, dapače i samog Božjeg Srca, proniknut ću i tajnu posljednjih stvari čovjeka, razmatranjem, sabranosti, moljenjem svetog ružarija.
5. Obnovljen Božjom Misli, želim je prenositi braći ljudima, tako čvrstom vjerom koja će biti sposobna poduzeti i dovršiti... velike stvari za Boga...
6. Nastojat ću u Marijinim očima zadobiti povjerenje i življe sudjelovati u njezinoj vjeri tako da ću ubuduće pažljiviji osluškivati njezine majčinske želje, poticaje i provoditi ih u djelo. Tijekom dana ću često ponavljati: Gospe, što želiš da činim! ili Gospe, učini me dionikom tvog posluha vjere volji Božjoj!
Četvrta vježba
Savjet Monforta: „Sve raditi s Marijom, to jest trebamo u svim našim djelima gledati na Mariju kao na savršeni uzor svake krjeposti i svetosti... Tom svrhom trebamo proučavati i promišljati velike krjeposti što ih je ona vršila tijekom svoga života, a osobito njezinu duboku poniznost, iza koje se je skrivala, šutjela, u svemu se podlagala i odabirala zadnje mjesto.“ (PP 260)
Objašnjenje
1. Da bi donekle osvijetlio bezdan Marijine poniznosti, Monfort govori o njezinim učincima: po plodovima se poznaje stablo. Prvi plod: skrivenost. Trebalo bi si dati truda i pročitati prve brojeve Rasprave koji govore o Mariju skrovitu i tajnom životu, želji za skrovitim životom. Bog da bi je uslišao, sakrio ju je očima anđela i ljudi...kako bi bila poznata samo Njemu. To su nadahnute stranice pune svetog oduševljenja za veliko blago pohranjeno u dubini Marijine poniznosti.
2. O Marijinoj šutnji pišu svi sveti pisci. Tako se rijetko o njoj govori, nema niti jednog traga da je učinila koje čudo. Trebalo bi pročitati brojeve 4. i 5. iz Rasprave koji to osvjetljuju.
3. O njenoj potpunoj predanosti i poslušnosti ima spomena u Naviještanju: Neka mi bude... Njezina poslušnost je tako uzvišena da je zaslužila da je Isus sam pohvali pred nekom jednostavnom ženom koja je rekla: Blažena utroba koja te je nosila..., a Isus je nadodao da je blažena ne samo jer je Majka, nego još više jer je riječ Božju provodila u život.
4. Marija se stavlja na posljednje mjesto: u trenutku kad po Anđelovu navještenju postaje Majkom Božjom, ona se naziva Službenicom Gospodnjom. I u posjetu svojoj rođakinji Elizabeti koja je blagoslivlja, prizna da je Bog u njoj učinio velike stvari, ali istovremeno naglašava i ponizno ispovijeda svoju malenkost i siromaštvo: Pogledao je na neznatnost službenice svoje... Službenica i neznatna, eto to Marija kaže o sebi.
Praktične upute
1. Kako bi sve činio s Marijom, želim je nasljedovati i u njezinoj skrovitosti, da bih bolje bio skriven s Kristom u Bogu. Stoga ću raditi na sebi tako da se ne želim isticati i biti na prvom mjestu. I nije važno hoće li darovi koje mi je dao Gospodin biti vidljivi ili ne, važno je da ih On poznaje. Nasuprot svijetu kojem su važni samo blještavilo i reklame, buka, časti, uspjeh i karijera... jednom riječju slava. Isusova i Božja slava se sastoje u tomu da budemo: Pokopani s Kristom da bismo živjeli s Kristom. Ako je Marija, blago Božje, ostala skrivena, zašto bi onda moja ljudska bijeda htjela biti vidljiva i isplivati na površinu? Ali neću se ustručavati da preuzmem obaveze i vjerno ih vršim.
2. Naučit ću šutjeti. Bez prakticiranja šutnje, sebeljublje ne umire, a duhovni život gasne. Što ću se manje obraćati stvorenjima, lakše ću govoriti Isusu i Mariji. Toliko je mogućnosti ne isticati se i govoriti o svojim stvarima, zar su one možda vrjednije od Marijine mudre skrovitosti? Svijet nikad nije bio isprazniji negoli sada iako je pun svakojakih kongresa, dogovora i velikih govornika. Znati upravljati jezikom, znači biti indiferentan za ono što će se o meni govoriti ili ne govoriti.
3. Prava tajna poniznosti stoji u ovisnosti o Isusu po Mariji. Samo onda kada ću moći uistinu reći: Veliča duša moja Gospodina...biti ću zaista ponizan jer neću imati na pameti svoju slavu, već slavu Božju: Ne nama Gospodine,ne nama,već tvome imenu daj slavu! Mogu, čak što više moram ponoviti s prorokom: Dobro je za mene da sam ponižen kako bih naučio...i pravilno se ponio pred svojim neuspjesima.
4. Jednom grješniku neće biti teško zauzeti posljednje mjesto. Sjećanje na učinjene grijehe ponukati će ga da sjedne u sam kut. Milosti i odgovornosti koje jedna osoba ima, kao i djela koja su joj po dužnosti povjerena, nisu i ne mogu biti prepreka da se bude ponizan. Marija je činila velika djela, a najradije se nazivala sluškinjom Gospodnjom. Njena veličina pred Bogom, kako to kaže Montfort, je manja od jednog atoma, ili radije, ona nije ništa jer je on sam Onaj koji jest. (PP 14)
Kako bih nasljedovao Marijinu poniznost danas ću se vježbati u skrovitosti i razboritoj šutnji iskazujući slavu Bogu u svemu što činim.
Peta vježba
Savjet Montforta: „Sve raditi s Marijom, to jest trebamo u svim našim djelima gledati na Mariju kao na savršeni uzor svake kreposti i svetosti... S tom svrhom trebamo proučavati i promišljati velike krjeposti što ih je ona vršila tijekom svoga života, a osobito. Njezinu potpunu božansku čistoću, kojoj nikada pod nebom nije bilo ravne niti će ikada biti.“ (PP 260).
Objašnjenje
1. Govoreći o čistoći u svojoj knjizi Način kako moliti sveti Ružarij Monfort misli istovremeno na čistoću tijela i duše, to jest na slobodu od grijeha i same njegove sjene.
2.- U retku koji govori o Marijinom bezgrješnom putu (PP 158) piše ovako: To je jedan put ili staza bez ikakve ljage ili mrlje, bez istočnoga i osobnog grijeha, bez tmina i sjena... To znači da u Mariji ne samo da nema išta što bi se Bogu protivilo, ikakve pozitivne sklonosti na grijeh, kao što su ljage grijeha, već je njen put bezgrješan, bez oblaka ili sjena grijeha.
3. Njena čistoća s pravom je nazvana božanskom jer po papi Piju IX u buli Ineffabilis je tako velika da se ne može zamisliti većom isključujući jedino Boga, a nitko drugi osim Njega ne može je razumjeti i shvatiti. Smo je Marija Bezgrješna, dok smo svi mi drugi ljudi nekim grijehom uprljani, ako ne drugo, malim grijesima, slabostima i manjkavostima.
4. Ako se tako osjećaju duše svetih u usporedbi s Marijinom božanskom čistoćom, što bi tek onda imale reći one redovite duše kojih je najveći broj? Dovoljno bi bilo pročitati treću temeljnu istinu u Raspravi br. 78-82 gdje se govori da prije nego li se obučemo u Krista koji je neizmjerno čist, treba se isprazniti od našeg pokvarenog dna koje se nalazi u duši. Marija to čini tijelom i dušom onih koji joj se posvete, a svetac o tome govori o biblijskom prikazu Rebeke i Jakova u Raspravi br. l84. O tomu također govori i kada obrazlaže o divnim učincima življenja posvete i upoznavanja samih sebe (PP 213). Dakle, treba se potpuno isprazniti od nas samih, da vidimo zapravo kakvi jesmo. Montofrt to opisuje koristeći se slikama usporedbe s nečistim životinjama.
Praktične upute
1. Prvi praktični zaključak, kad se razmišlja o Marijinoj čistoći bit će izbjegavanje grijeha. Ne može se govoriti o sjedinjenju s Marijom, a istovremeno svojevoljno biti u grijehu. I to ne samo u onom velikom ili smrtnom, dakle u prijateljevanju sa Sotonom, a ne s Marijom, već niti u malenome kojeg se trebamo osloboditi koliko nam je moguće. Sjetimo se često našeg krsnog obećanja: Zauvijek se odričem Sotone... Često ću Mariji ponavljati usklik: Učini moju dušu čistom, učini me dionikom tvoje čistoće!
2. Osim što se trebamo postupno osloboditi svih naših svojevoljnih grijeha pokorom i ljubavlju prema Boga, istovremeno se trebamo osloboditi posljedica učinjenih grijeha. I ako me kroz to čišćenje Gospodin malo i kuša te mi pošalje kakav križ, kao što su recimo nerazumijevanje, bolesti, siromaštvo ili neko unutarnje trpljenje, neću postupiti poput nerazboritog djeteta koje se ljuti na svaku malenkost već ću zahvaliti Providnosti što mi je poslala priliku da svoje grijeh operem kao što ruke perem vodom i sapunom. Činit ću sve što mogu da sebe i druge ne dovodim u te situacije, ali ako se usprkos tomu dogode, primiti ću ih u predanju u Božje i Marijine ruke u vjeri da Bog sve okreće na dobro.
3. U svom djelovanju bit ću svjestan istine o posljedicama istočnoga grijeha. Samo je Marija po Božjoj milosti bila toga oslobođena te je stoga dobra i plemenita, a mi svi smo naslijedili istočni grijeh kao i njegove posljedice te svi osjećamo sklonost prema zlu i grijehu. Istočni grijeh nas je gotovo posve pokvario, ukiselio, naduo i zagorčio kao što kvas ukiseli, nadme i ukvasa tijesto u koje se stavi. (PP 79) Kojeg li poticaja da potpuno ovisim o milosti, koje li moćne pomoći da siđem u vlastito ništavilo kako bi u meni učinkovito djelovala Marijina čistoća.
4. I još jednom kako bi sve radio s Marijom nasljedujući njezinu čistoću, trebam se prisjetiti onoga što mi govori njezin Sin Isus: Tko želi poći za mnom, neka se odreče sebe samoga... I stoga ću rado pokušati ući u milost tajne koju naučava Monfort tražeći bez ustezanja prečistu Majku da me sjedini sa svojim Isusom, iako sam osobno tako slab i nevjeran. Tijekom dana često ću bez depresivnog samosažaljenja činiti čin prihvaćanja vlastite bijede i prikazivanja tog stanja Mariji u povjerenju u Njenu i Božju ljubav.
Šesta vježba
Savjet Monforta: „Sve raditi s Marijom, to jest trebamo u svim našim djelima gledati na Mariju kao na savršeni uzor svake krjeposti i svetosti... Prava je pobožnost prema Presvetoj Djevici sveta, to jest navodi dušu da bježi od grijeha i da nasljeduje Njezine krjeposti, osobito njezin slijepi posluh.“ (PP 108)
Objašnjenje
1. Nakon vjere, poniznosti i čistoće, Montfort završava ... i sve velike krjeposti koje je Marija za života živjela. (PP 260) U Raspravi u broju 108, nabraja ih deset. Počinje slijepom poslušnosti. Sam Isus je Marijin posluh pohvalio kad je dao odgovor ženi iz puka koje je hvalila njegovu Majku jer ga je rodila a On joj rekao: Još blaženiji oni koji Riječ Božji slušaju i provode je u život. (Lk 11,28) Crkva priziva tu pohvalu nazivajući Mariju slobodnom od svakoga grijeha.
2. Lako je u Evanđelju nabrojiti tolike divne primjere Marijine slijepe poslušnosti:
- Poslušna civilnom zakonu, odazivajući se na dekret Cezara Augusta i odlazeći u Betlehem premda je to mogla izbjeći imajući za to dovoljno razloga. Prvi i glavni je bilo skoro Isusovo rođenje.
- Marija je bila poslušna i Mojsijevu zakonu o očišćenju žena, premda je znala da se to na nju ne odnosi jer je Isusa rodila kao bezgrješna.
- Marija je bila poslušna i svojim roditeljima živeći u hramu, a kasnije prihvaćajući Josipa za svoga zaručnika usprkos učinjenom zavjetu čistoće.
3. Na poseban je način bila poslušna Bogu. Dovoljno je za to pozvati se na nekoliko redaka iz Evanđelja. Kod Navještenja želi sačuvati svoj zavjet djevičanstva jer želi ispuniti obećanje dano Bogu. I želi od arknđela čuti da se njeno majčinstvo ne kosi s njezinim obećanjem. Dobivši odgovor koju ju je zadovoljio, više ne postavlja daljnja pitanja već prihvaća volju Božju: Evo Službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi. Što se nje tiče predaje se potpuno u volji Božjoj: pred Josipovim začuđenim pogledom ona jednostavno šuti i sve povjerava Bogu; kod bijega u Egipat. Kada nakon dugog traženja nalazi Isusa u hramu i ne razumije njegov odgovor, ne traži objašnjenja. Kad Isus konačno uzlazi k Ocu i nju ostavlja još mnoge godine, ona opet ne traži objašnjenje.
Praktične upute
1. Razmatrajući o otajstvima krunice, želim moliti da shvatim nešto više o Marijinoj slijepoj poslušnosti. Želim vidjeti sve jasnije koje su sve krjeposti bile potrebne da bi se Bogu izgovorio jedan neprestani neka mi bude bez mrmljanja ili primjedbi.
2. Razmišljat ću zatim o svom životu, koliko neposluha Božjim nadahnućima! Koliko prividnih posluha, koliko žalopojki. Slijepi ne vide ali imaju povjerenje u one koji ih vode, ja naprotiv vidim stvari na svoj način i nemam poniznosti i snage dati se voditi od onih koji me vode...
3. - Posveta Mariji trebala bi me učiniti vrsnim u poslušnosti, postao sam rob iz ljubavi, što zapravo znači biti poslušan svetom poslušnošću bez ikakvih izuzetaka:
- poslušnost sveta i potpuna Božjoj volji po Isusu i Mariji, a ne mojim ljudskim povlastcama i zadovoljstvima.
- poslušnost bez ograničenja poglavarima i nadređenima bili li oni simpatični ili ne, jer oni predstavljaju Isusa i Mariju. Ne odbijati poslušnost i izvršenje nekih za mene teških uputa jer preko njih će se očitovati volja Božja. Biti poslušni glasu savjesti i sve izvršavati brzo i bez odgađanja. To će biti najbolji način za nasljedovnje Marijine krejposti, te ću moći reći poput nje: Evo me, neka se u meni vrši volja Božja... Tijekom dana ću se vježbati u posluhu glasu savjesti i često ponavljati zaziv: Marijo uči me poslušnosti, učini me dionikom tvoje poslušnosti!
Sedma vježba
Savjet Monforta: „Sve raditi s Marijom, to jest trebamo u svim našim djelima gledati na Mariju kao na savršeni uzor svake krjeposti i svetosti... Prava je pobožnost prema Presvetoj Djevici sveta, to jest navodi dušu da bježi od grijeha i da nasljeduje Njezine krjeposti, 5. osobito njezinu neprestanu molitvu.“ (PP 108)
Objašnjenje
1. Duh Sveti objavljuje da je Marija neprestano molila. Luka to tako zorno prikazuje i podsjeća nas da je Mariju sve poticalo na razmišljanje: Marija je sve pohranjivala u svom srcu i o tome razmišljala. (Lk 2,l9 i 51) U dvorani posljednje večere prisutna je sa novo nastajućom crkvom te s apostolima i učenicima moli. Svi su bili jednodušni u molitvi s Marijom Isusovom Majkom. (Dj 1,14)
2. Sve da nas Riječ Božja na to i ne podsjeća, znajući što je molitva, moglo bi se sa sigurnošću reći da je Marija bila u neprestanoj molitvi. Za svetog Ivana Damašćanskog molitva je pobožno uzdizanje duha k Bogu. Kako onda ne misliti da je Marija neprestano uzdizala svoj pogled i molitvu k Bogu – Bog, posljednji ljudski cilj. U svojoj beskrajnoj ljubavi molitvu je našao kao način kako bi nas zadržao za sebe. Utjecati se njemu u svim materijalnim i duhovnim potrebama: tko moli dobiva. Mariji toliko toga nije bilo potrebno, već je u sebi bila puna milosti, trebala je samo ponavljati sa psalmistom: Tebi uzdišem dušu svoju, u Tebe se uzdam. I tako je vršeći volju Božju neprestano crpila iz riznice Božje dobrote.
Ako se općenito svima preporučuje da molimo jedni za druge, što tek onda reći za Marijinu molitvu prije Utjelovljenja? Po Montfortu, svojom žarkom molitvom je zaslužila Utjelovljenje (PP 16) i našla milost kod Boga. Postavši Majkom Božjom i našom, kakva je tek bila njena žarka molitva i vapaj za ljude koje joj je njen Sin, Otkupitelj povjerio! Sjetimo se Nazareta, Kane, Kalvarije, Cenakula, Ivanove kuće i mislimo na sve njezine molitve i uzdahe, vapaje i plač (Heb 5,7) za spasenje sviju.
3. Kao Isus i Marija nas neprestano zagovara kod Oca. (Heb 7,25) Ona je velika moliteljica: njezine molitve i zagovor tako su veliki u Božjim očima da vrijede gotovo kao zapovijed... ne može odoliti molitvi svoje predrage Majke. (PP27)
Praktične upute
1. U Marijinoj školi ću naučiti da treba neprestano moliti i nikad ne prestati. Svoju ću molitvu predati njoj i učinit odanijom i predanijom, da se i na meni ostvari ona biblijska: Molite i dobit ćete. Što će veća biti moja vjera i predanje, time će one biti više oslonjene na one Marijine.
2. Da bi moja molitva bila u skladu s Marijinom, bit ću pažljiviji i molit ću s manje rastresenosti i bezvoljnosti. Ne želim čuti od Marije: A kakvo značenje ima taj tvoj pozdrav?
3. Imat ću na umu da je molitva prošnja i slavljenje. Služit ću se molitvama: Oče naš, Zdravo Marijo,Veliča i psalmima jer ih je Marija prije mene izgovarala i molila. Za mene će stoga biti posebna čast i radost služiti se istim njezinim molitvama. Vježbat ću se u dnevnom ritmu molitve koji odgovara mojim duhovnim potrebama i staleškim dužnostima i biti ću ustrajan usprkos nutarnjim i vanjskim poteškoćama. Molit ću Mariju da mi u tome pomogne i uzdrži da ne odustanem.
Osma vježba
Savjet Montforta: „Sve raditi s Marijom, to jest trebamo u svim našim djelima gledati na Mariju kao na savršeni uzor svake krjeposti i svetosti... Prava je pobožnost prema Presvetoj Djevici sveta, to jest navodi dušu da bježi od grijeha i da nasljeduje Njezine krjeposti, njezino posvemašnje mrtvljenje.“ (PP 108)
Objašnjenje
1. Mrtvljenje nije posebna krjepost, nego skup krjeposti skladnih za mrtvljenje, a to znači učiniti da umire u meni ono što priječi Božanski život. Isus je svečano zapovjedio: Tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi. (Lk 9, 33) Dva su elementa mrtvljenja: suzdržati se od onoga što nanosi štetu duši i podnositi velikodušno ono što razapinje našu narav ali čini dobro duši.
2. Je li Marija prakticirala mrtvljenje? Nije li njena narav bila savršena, bez ikakve sklonosti na zlo? To treba napomenuti da se ne bi njene krjeposti pomiješale s našima. Umjerenost ju je vodila da se mrtvi samo kako bi iskazala Bogu veću slavu, podlažući se potpuno Bogu. Jakost ju je učinila Kraljicom mučenika. Iako je prihvaćala Križ kao i Isus, za nju je to bio uistinu pravi križ, toliko odbojniji koliko je bila nevina i čista njena narav. Više od apostola Pavla i drugih progonjenih, Marija je u svom tijelu nosila Kristovo mrtvljenje (2Kor 6,10) sjedinjena s patnjama Crkve koja se rađala.
3. Treba se diviti ovoj Djevici, jakoj ženi u borbi protiv kneza ovoga svijeta bez straha. Na vrhuncima časti pokazuje se velikodušnom želeći se dopasti samo Bogu. Usred tolike patnje ne gubi povjerenje u Boga, njena snaga je bila sigurnost da može imati povjerenje u njega. Nitko nikada nije nosio svoj križ nasljedujući Isusa kao Marija.
Praktične upute
1. Marija je bila bezgrješna živjela je posvemašnje i sveopće mrtvljenje. A ja s posljedicama istočnog i osobnih grijeha bojim se lišiti, odreći, prihvatiti što je mučno... bunim se na samu pomisao da trpim. Pa kako mogu reći da sve činim s Marijom? Danas ću često moliti kratki zaziv: Marijo, pomozi mi da s tobom prihvatim i nosim svoj križ.
2. Sveopće mrtvljenje je prava riječ jer u meni treba umrijeti sve što se protivi Isusu kako bi On mogao u meni zaživjeti. Vježbat ću se u prakticiranju mrtvljenja tako da izbjegavam prilike da padnem u grijeh. Borit ću se sa svime što je protivno duhu Evanđelja. Bez bdijenja nad sobom je nemoguće sačuvati milost u duši. Iz ljubavi prema Bogu i Mariji, s njom ću moliti da mi udijeli jakost, činit ću svaki dan male geste mrtvljenja i prihvaćati ono što je mučno u svakodnevnom životu u duhu evanđelja, pazeći pri tome da ne izgubim radost zbog Isusove i Marijine ljubavi.
Deveta vježba
Savjet Monforta: „Sve raditi s Marijom, to jest trebamo u svim našim djelima gledati na Mariju kao na savršeni uzor svake krjeposti i svetosti... Prava je pobožnost prema Presvetoj Djevici sveta, to jest navodi dušu da bježi od grijeha i da nasljeduje Njezine krjeposti, njezinu žarku ljubav.“ (PP 108)
Objašnjenje
1. Ljubav je kraljica svih krjeposti. Ona je život duše i bez ljubavi ne bi bilo moguće prakticirati druge kreposti jer sve vise o ovoj. Ljubav se odnosi na Boga i bližnjega. Ljubiti Boga kao svoj glavni i prvi cilj a bližnjega radi Boga. Ona nas uči motriti Boga kao svoje neizmjerno dobro i ljupkost. Treba ljubiti i prihvaćati sebe same i bližnjega kao plod ljubavi kojom ljubimo Boga.
2. Marijina ljubav, mjera i izvor nadnaravnih zasluga. Marijine zasluge počevši od njezina Bezgjrešna začeća nadilaze zasluge svih svetih zajedno. Koja je to bujica ljubavi? Bog daruje jednom stvorenju onoliko ljubavi, koliko je osoba sposobna da se sjediniti s Bogom. Marija je dostojna Majka Božja. Kakvo li je to sjedinjenje s Presvetim Trojstvom: Predragocjena kći Očeva, Majka premila Sina, vjerna zaručnica Duha Svetoga!
Koje li ljubavi u Marije! Što su se sveci više približavali Bogu tim im je više srce raslo u ljubavi. Marija, čiji je život bio samo Krist, divovskim je koracima kročila na putu svetosti. Za većinu Božjih izabranika već je puno to što ljube Boga tako da ne čine ništa protivno njegovoj ljubavi. Ali koje li rastresenosti u njihovu životu? Koje li praznine i izgubljenog vremena! A kako je to izgledalo u Marijinu životu? Ne samo da nije bilo ništa što bi se u njezinu životu kosilo s Božjom ljubavi, već je uspjela tako uskladiti svoj život, djelovanja i kontemplaciju da nije niti na trenutak prestajala misliti na Boga. To je lijepo izrekao sveti Grgur Nazianski: Moramo misliti na Boga u svakom trenutku, toliko često koliko dišemo, još i češće! Takav je bio Marijin život u ljubavi.
3. A Marijina ljubav prema bližnjemu? Imaj na umu ono što smo mi njoj - djeca. Montfort tvrdi: Ona nas ljubi tolikom majčinskom ljubavlju, više nego bi to mogle učiniti sve majke zajedno... prema svojem jedinom djetetu... Ljubi ih ne samo osjećajnom ljubavlju, već djelotvornom... Njezina je ljubav prema svojoj djeci djelotvorna. (PP 202)
4. Marijin život je veliko zdanje ljubavi. Njezin neka mi bude u Navještenju, pa spremnost pomoći svojoj rođakinji Elizabeti, molitva u Kani, prisutnost pod Isusovim Križem, njeno duhovno majčinstvo, ostati s učenikom kojeg je Isus ljubio nakon Isusova uzašašća, sve to svjedoči o velikoj Marijinoj ljubavi.
Praktične upute
1. Zahvalimo zajedno s Montfortom: Dopusti dragi Isuse da se obratim Tebi, kako bih Ti iskazao svoju zahvalnost za milost koju si mi udijelio dajući me svojoj svetoj Majci...Ona je tako postala moja Zagovornica kod Tvog Veličanstva i moja sveopća nadopuna u mojoj prevelikoj bijedi. (MT 66) Učinit ću se dostojnijim njezine majčinske ljubavi upravo nasljedujući je u ljubavi.
2. Iako sam nitko i ništa u usporedbi s Marijom, ali kao kršćanin imam veliki poziv, posebno poziv biti jedno s Gospodinom po Mariji. Zašto se tako često žalim ili čak i ljutim, ako u tom predanju Gospodinu po Mariji ništa ne osjećam? Zašto svojim duhovnim plućima ne nadišem više Mariju, dajući joj uzvišenije mjesto u svom životu? I ovdje pomaže jedan svetac, veliki Marijin štovatelj sv. Bernard: Mjera u ljubavi Božjoj je ljubiti ga bez mjere, ili kako tvrdi druga Marijina duša sveta Terezija: Budući da ti Bog ne stavlja ograničenje da bi te nagradio, zašto onda ti pokušavaš staviti ograničenje služeći njemu? U tome je bit posvete Mariji: Predajem ti potpunu vlast nad sobom i svim onim što mi pripada bez izuzeća...
3. Učiniti ću svojim ono što mi savjetuje sveti Ivan: Ako tko kaže da ljubi Boga, a ne ljubi brata, lažac je. (1 Iv 4,20) Vježbat ću se više ljubiti Boga tako što ću biti pažljiviji na poticaje njegove ljubavi u molitvi i iskazujući čine konkretne ljubavi prema bratu čovjeku. Velika lepeza ljubavi treba uvijek biti raširena u odnosu prema bližnjemu i svaki dan se može naći prigoda da učinimo čin ljubavi.
4. Majko ljubazna je jedan od najljepših zaziva upućenih Mariji. Danas ću ga često ponavljati dodajući Majko ljubazna, daj da te ljubim, daj da ljubim Boga!
Deseta vježba
Savjet Montforta: „Sve raditi s Marijom, to jest trebamo u svim našim djelima gledati na Mariju kao na savršeni uzor svake krjeposti i svetosti... Prava je pobožnost prema Presvetoj Djevici sveta, to jest navodi dušu da bježi od grijeha i da nasljeduje Njezine krjeposti, njezinu junačku strpljivost.“ (PP 108)
Objašnjenje
1. Prakticirati krjeposti je lako kada nam sve dobro ide, no puno je to teže u mučnim trenutcima. Valja se sjetiti knjige o Jobu: Stavi svoju ruku na ono što posjeduje i vidjet ćeš da li će te blagoslivljati, govorio je đavao Bogu o Jobu. Da bi pokazao da je Job uistinu pravedan, Bog prihvaća izazov i čini od Joba uzor strpljivosti. Ne dopustiti da nas žalost pobijedi i nastaviti činiti dobro je zadatak strpljenja.
2. Marija je više od Joba svetica strpljenja, Kraljica mučenika. Bila je kraljevske loze, a živjela je u siromaštvu, skrovitosti, posvećujući se božansko majčinskim zadaćama. Kad se rodio Isus, postala je izbjeglica jer je morala iz svoje domovine. Križ je 33 godine pritiskao njena ramena prije nego li je pritisnuo ona njenoga Sina. Kad je došlo vrijeme, s Isusom je dijelila njegov čas, ne gubi hrabrost naprotiv hoće ono što Gospodin želi, spremna, kako kaže Augustin, prihvatiti da Sin bude stavljen na Križ...
3. Da bismo bolje razumjeli Marijinu strpljivost, potrebno nam je poći do Kalvarije i tamo s njom ući u tajnu Žene koja stoji podno križa svoga Sina. I drugi trenutci iz njezina života nas upućuju nasljedovati je u strpljenju. Duge godine odvojenog života od Sina, sudjelovanje u životu prve Crkve, kušnje zajedničkog života s apostolima i prvim učenicima. Sveti Ivan Barchmans tvrdi da je to bila najveća Marijina pokora. Što je sve Ona morala proživljavati živeći među grješnicima? A ipak, bila je uvijek i ostala Ljubazna Majka.
4. Koja je tajna Marijinog strpljenja? Majčinsko Srce: ljubav je strpljiva. (1 Kor 13,4) Ljubila je Boga i u svakom trpljenju nalazila novu snagu da bi ga još više ljubila. Ljubila je Boga i trpeći zajedno sa Sinom, davala zadovoljštinu za grijehe čovječanstva i iskazivala slavu Bogu. Ljubila je Boga i stoga nalazila snagu i s lakoćom upotpunjuje djelo Sina. Ljubila je Boga i s Njim svakoga od nas ljudi, stoga je i podnosila strpljivo Isusovu odsutnost kako bi na sigurno dovela svoju novu djecu. Što sve ne bi učinila jedna majka, samo da joj dijete bude na sigurnom?
Praktične upute
1. Teško je trpjeti, stoga je upravo nestrpljenje danas najčešći grijeh. Za to ima više razloga jer bol nije lako prihvatljiva. Treba si posvijestiti da patnja nije Božji izum već posljedica učinjenoga grijeha. Uostalom, grijeh i njegove posljedice su prisutni i u mojem životu. Samo je križ spasio čovjeka i samo će nasljedovanje Isusa po križu spasiti i mene. Dakle, trpljenje je posebna milost i dar koji mi pomaže nasljedovati Isusa, odvojiti se od svijeta i očistiti od mojih grijeha.
2. Nastojat ću se svim snagama boriti protiv potištenosti i žalosti. Ako trpim, zar toliki oko mene ne pate još više? Dapače, moram biti zahvalan Mariji koja dobro pozna moju grješnost i vidi sve moje dugove pred Gospodinom. Trpljenje mi utire put u vječnost. Zašto onda tako nerado trpim? Nedostaje mi vjera jer dovoljno ne poznam niti svoj grijeh, niti njegove posljedice, niti čistilište kao ni Božju pedagogiju. Živim iz dana u dan kao da je ovdje na zemlji moj vječni boravak. Stoga se i lažno zanosim za ovozemaljskim stvarima i tako mi je teško dopustiti Gospodinu da učini jedan kirurški zahvat u mojem duhu i duhovno me ozdravi.
Nedostaje mi na poseban način ljubav jer ljubav je strpljiva! Ljubav prema Majci, Majci žalosnoj koja je toliko trpjela radi mene. I moja bi ljubav postupno sve više rasla kad bih neprestano bio u društvu Žalosne i s njom prolazio križnim putem nasljedujući njezina Sina.
3. U ovome svjetlu vjere obnovit ću svoju posvetu s Montfortom: Prikazujem se potpuno Isusu Kristu Utjelovljenoj Mudrosti, kako bih za njim nosio svoj svagdanji križ i bio vjerniji negoli sam bio u prošlosti. Danas Te zato izabirem svojom Majkom i Gospodaricom...O Djevice vjerna, učini me vjernim!
Danas ću se moliti i vježbati da skupa s Marijom strpljivo podnesem neke za mene mučne situacije.
Jedanaesta vježba
Savjet Monforta: „Sve raditi s Marijom, to jest trebamo u svim našim djelima gledati na Mariju kao na savršeni uzor svake krjeposti i svetosti... Prava je pobožnost prema Presvetoj Djevici sveta, to jest navodi dušu da bježi od grijeha i da nasljeduje Njezine krjeposti, njezinu anđeosku blagost.“ (PP 108)
Objašnjenje
1. Blagost je svojstvena Gospi, ona je zapravo odraz njene uloge u planu spasenja. Ako je more slika neizmjerne Božje veličine, Marija tu njegovu veličinu uprisutnjuje u opraštanju i suosjećanju. Stoga Crkva Mariji s pravom pripisuje neke utješne nazive: Djevica milostiva, Djevica ljubazna i ponizna, utočište grješnika, utjeho žalosnih, Majka milosrđa, živote i slasti, ufanje naše...
2. Marija je idealna Žena. Ono što zaista jednu ženu čini ljupkom je njezina blagost. Ona je na poseban način krjepost majke obitelji. Za muškarca je karakterističnija jakost i dotjerati sve u red. Oružje majke su slatke i blage riječi i suze. Što je više netko u obitelji pogriješio, to majka ima više razumijevanja za njega. Isto vrijedi i za Božju obitelj.
3. Marija je sada u nebu, što je oduvijek bila „njena domovina.“ Montfort govori o anđeoskoj blagosti onoj koja rastapa ljutnju i raspiruje osjećaje mržnje, baš kao što čistoća srca i duše raspiruje osjećaje bluda i požude. Marija oduvijek posjeduje tu dimenziju duha i tijela i nije dopustila da joj izmakne kontroli. I kao što se majka nikad ozbiljnije ne naljuti na svoje dijete koliko god ono bilo zločesto već pokušava na njega pozitivno utjecati, to vrijedi i za Majku svih majki. Nikad u svom životu nije nikoga osudila, pa ni one koji su joj razapeli Sina.
4. Ali u Marije postoji jedna neobjašnjiva mržnja, tim strašnija što je veća njezina ljubav. Mržnja koju je sam Bog postavio u njezino srce, mržnja protiv Sotone i grijeha. Stoga se preporučuje pročitati u Raspravi brojeve 51-55;90,97-99.
Praktične upute
1. Naš prvi osjećaj treba biti zahvalnost upućena Gospodinu što nam je dao tako divnu i blagu Majku, koja nas obasipa svojom ljubavlju i skrbi unatoč naše grešnosti. Kako je utješna misao znati da u srcu moje Majke nikad nije bio niti najmanji čin osude i gorčine prema meni. Iako sam toliko puta činio protivno njenim savjetima, ipak me uvijek prihvaćala istom blagošću. Stoga ne smije i ne može u mojem srcu biti mjesta za obeshrabrenje, sumnju ili nepovjerenje prema njoj, najboljoj Majci na svijetu, nego uvijek samo veće povjerenje.
2. Ali ne mogu i ne smijem koristiti njezinu Majčinsku dobrotu. Ne mogu njezinu ljubav koristiti kao opravdavanje za svoje grijehe, a ustrajanje u njemu bi bio čin najvećeg svetogrđa nakon nedostojno primljene svete Pričesti. (PP 99) Molit ću Mariju da bih životom a ne samo riječima pripadao njezinu rodu u koji je Bog usadio neprijateljstvo protiv grijeha. Češće ću razmišljati o ljubavi Isusa i Marija i njihovom trpljenju, kako bih se izvukao iz grijeha tog opasnog ropstva Sotone. Što ću prije shvatiti nezahvalnost i nepravdu učinjenu Bogu grijehom, tim ću biti odlučniji u borbi protiv grijeha koji me jedini može rastaviti od istinske radosti koju mi pružaju Isus i Marija.
3. Mržnja će biti usredotočena samo na grijeh i njegove posljedice, dok će me ljubav voditi u odnosu s ljudima, iako ću pri tomu morati malo i trpjeti. Isus je s pravom samo jednom upotrijebio bič, ali zato uvijek može reći: Učite se od mene, jer sam blaga i ponizna srca. Bezgjrešna se nikad nije ljutila, otkud u meni toliki izljevi bunta?
4. U mojem nestrpljenju i rastresenosti zazvat ću Mariju Majko ljubezna. Da bih sebe opravdao, ne mogu i ne smijem svoje slabosti pripisivati samo nedostacima dugih. Kako bi onda sa mirom u srcu i povjerenjem u Mariju, mogao joj reći: Svrni, dakle, one svoje milostive oči na nas...ili je pak pozdravljati: O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo... Danas ću moliti i truditi se da shvatim nutarnje uzroke svoga nestrpljenja i bijesa te moliti s Marijom za pobjedu po blagosti i blagoslivljanju.
Dvanaesta vježba
Savjet Monforta: „Sve raditi s Marijom, to jest trebamo u svim našim djelima gledati na Mariju kao na savršeni uzor svake krjeposti i svetosti... Prava je pobožnost prema Presvetoj Djevici sveta, to jest navodi dušu da bježi od grijeha i da nasljeduje Njezine krjeposti, njezinu uzvišenu mudrost.“ (PP 108)
Objašnjenje
1. Montfort govori o uzvišenoj, božanskoj mudrosti iz više razloga. Postoji tako zvana zemaljska mudrost, koja je ludost u očima Božjim a prvenstveno se odnosi na zemaljska dobra. Postoji i tjelesna mudrost koja pokušava sve svesti samo na užitak tijela. Postoji i treća mudrost zvana đavolska koja oholo sve želi sebi podrediti.
2. Postoji i ljudska mudrost, po sebi dobra, ali istovremeno ograničena, to je mudrost filozofa koja govori o stvorenim stvarima analizirajući njihova načela. Mogla je i Marija posjedovati mudrost filozofa i to savršeniju od svih njih. Marija je siromašna i bezgrješna a hvali se samo jednom stvari, biti Službenica Gospodnja.
3. Na koncu postoji mudrost koja dolazi odozgor (Jak3, 17) božanska mudrost, najveći dar Duha Svetoga po kojem je duša otvorena djelovanju Duha i sve prosuđuje poput Boga, počevši od Božjih načela. Toj krjeposti se treba diviti kod Marije kad je crkva naziva Prijestolje Mudrosti. Ona nije samo palača u kojoj je Mudrost obitavala devet mjeseci, već je sudjelovala u utjelovljenju Božanske Mudrosti dajući joj ljudski život.
4. Da bi se donekle moglo shvatiti to otajstvo, trebalo bi razumjeti Marijin kontemplativni život i savršen sklad s voljom Božjom. Upravo njezin kontemplativni život joj je pomogao doći do čistoće srca i uranjanja u dubine Božjih otajstava razmišljajući o njima u svom srcu.
Ne možemo se dovoljno diviti čitajući kako su velike kontemplativne duše bile nadarene posebnim Božjim svjetlom. A ako to vrijedi za te izabrane duše, što bismo tek rekli za Mariju i njezinu bezgrješnu dušu? Što reći o milosnoj posudi i otajstvenoj Ruži čiji je pogled bio neprestano uprt u Boga? Kontemplacija joj je podizala duh i život u visine. Misli, osjećaji, djela, sve je bilo neprestano upućeno prema Bogu. Stoga je i ljubila siromaštvo, skrovitost i križ koje je smatrala blagom jer su joj bili dani od Boga. Do te mjere je uskladila svoj život s Božanskom Mudrošću da je postala Božja jeka koja ne govori ili ne odzvanja drugo do li samo i neprestano Bog. (PP 225)
Praktične upute
1. Da bismo mogli nasljedovati Mariju u posjedovanju Božje mudrosti, moramo je žarko željeti i često ponavljati već učinjenu posvetu: O Isuse vječna i utjelovljena Mudrosti...po tvojoj Majci koju si mi dao kao posrednicu, nadam se da ću jednog dana zadobiti i sačuvati Teb, Mudrost Očevu.
2. Zašto tako rijetko i premalo tražim dar mudrosti Duha Svetoga? Stoga što ga ne poznam dovoljno, svoj pogled ne upirem u visine ili još gore jer nemam žive vjere. Stoga bih trebao moliti riječima pjesme koju je živio i napisao Montfort: Ti dostojna Mati Božja, Djevice čista i vjerna, učini me dionikom tvoje vjere, zasigurno ću tada zadobiti mudrost i skupa s njom sva potrebna dobra.
3. Ako želim postići mudrost, moram misliti i na posljedice: Kruna mudrosti je strah Božji, kako nam to lijepo kaže biblija (usp. Sir 1,16). Ne ropski strah već vapaj djetinjeg srca koje ljubi. A budući da je ljubav ispunjenje zakona (Mud 6,18), to mi nalaže i posveta. Svijet smatra nesretnim onoga tko se pokušava distancirati od zemaljske mudrosti, osloboditi se neurednih užitaka i traženja sebe kako bi se potpunije i savršenije mogao dati Isusu utjelovljenoj Mudrosti po Marijinim Majčinskim rukama. A to i je zapravo posjedovanje prave i vječne Mudrosti!
4. Sudjelovati u Marijinoj vjeri, kako to opisuje Montfort u Raspravi br. 214. kao dar prave mudrosti koja me čini sposobnim spoznati i suditi sve u Božjem svjetlu, nije drugo do li aktualizacija blaženstava koja je Isus izrekao na gori: Blago mirotvorcima jer će se zvati sinovima Božjom. Onome koji ne razumije kako se čovjek može osjećati blaženim kad se naziva robom ljubavi, više nego li sinom, mogu reći samo ovo: Tko se ima više osjećati sinom od onoga koji želi uvijek i u svemu ugoditi svojoj majci? Svakodnevno i ustrajno ću moliti za dar božanske mudrosti po Marijinom zagovoru i nastojati ću izbjegavati sve što je protivno Bogu u mome životu.
Trinaesta vježba
Savjet Monforta: Nakon prva dva spomenuta načina povezanosti s Marijom: 1. imati uvijek prisutnu Mariju u našem životu; 2. nasljedovati je u svemu, a poglavito u njenim krjepostima Montfort preporučuje i treći: Marija je naša jaka pomoćnica:
„To znači da će se najveći sveci i duše najbogatije u milosti i u krjepostima, najustrajnije moliti Presvetoj Djevici i imat će je uvijek pred očima kao savršeni uzor da je nasljeduju, i kao svoju jaku pomoćnicu koja će ih pomagati.“ (PP 46)
Objašnjenje
1. Usporedba nekoga tko radi s drugom osobom, podsjeća nas da surađujući s Marijom treba imati je uvijek prisutnu u život:
- kao savršeni uzor koji trebamo nasljedovati kako bismo sudjelovali u zajedničkom poslu
- kao jaku pomoćnicu koja pomaže kako bi došlo do istinske suradnje.
2. Da bismo bolje razumjeli, evo još jedne usporedbe.Velika je razlika u suradnji između nas ljudi i suradnje s Gospom. Recimo dvojica rade na istoj tekućoj traci i nužno moraju surađivati. No ta suradnja je takva da ako on ili ja griješimo, to će se osjetiti u cjelokupnoj proizvodnji. Međutim, tko surađuje s Gospom, osigurat će si pravu pomoćnicu puno, puno bolju od sebe. Zašto? Jer je Marija Božja desnica. A zatim nije više samo običan suradnik, već postaje i sredstvo ili instrument, lijerica. Ona je radnica sa svojim alatom ili instrumentom.
3. Sveti Toma Akvinski donosi nam konkretan primjer: može li jedna pila sama od sebe učiniti stolac? Ne, jer ona ne zna i ne može drugo do li samo piliti. Može li onda jedan radnik sam od sebe učiniti taj isti stolac? Ne, jer mu je potreban alat, ali zato surađujući pila i radnik, brzo će se napravit kvalitetan stolac. Može li se jedan grješnik sam od sebe posvetiti? Odgovor glasi ne. Svetac tvrdi: Trebamo prije svega dobro upoznati svoje opako dno, zle sklonosti, svoju nesposobnost za ikakvo dobro potrebito za naše spasenje, svoju slabost u svim stvarima, svoju trajnu nesposobnost, svoju nedostojnost ijedne milosti i svoju posvemašnju zloću...(PP 79)
Može li me Gospa sama učiniti svetim? Ne, Ona zato nužno traži moju privolu i suradnju. Stoga ako se prepustim njezinim rukama s Marijom mogu učiniti čudesna djela.
4. Stoga je neophodno imati Mariju kao jaku pomoćnicu. Na putu svetosti čovjek ne može biti sam. Ne može se biti sami protagonisti duhovnog rasta kako bi bili preobraženi u Isusa. Moram se dakle, predati u ruke One koja zna činiti djela Božja, trebam moliti za pomoć jer tko s Marijom traži, dobiva, a to će se dogoditi, ne zbog naše jakosti, već po Onome koji me jača. (Fil 4,13)
Praktične upute
1. Imam jednu uzrečicu koja mi donosi svjetlo i snagu: Sve mogu s Marijom! Sumnje u vjeri dolaze odatle što sam smetnuo s uma: Kome sam povjerovao. (2Tim 1,12) Montfort nas podsjeća: Presveta Djevica, ta slatka i milosrdna Majka, nikad ne dopušta da je nadvisimo u ljubavi i plemenitosti...i zato jedna osoba tako posvećena Mariji sva je Marijina, kao što je i Marija sva njezina. (PP 144) Dakle, nisam sam na djelu, već nas je dvoje, ja tu i tamo nešto, Ona uglavnom sve, ili skoro sve.
2. U svojim dužnostima ubuduće ću imati stalno na pameti suputnicu Mariju i povjeriti joj onaj dio posla koji njoj pripada, svoju dobru volju, otvoriti svoja usta na molitvu, čitati svete knjige, ne gledati neprikladne stvari... i ne stavljati više povjerenja u sebe i svoje kvalitete, poduzetost umijeće...
3. Ako vidim da neka moja molitva nije odmah uslišana, trebam se podsjetiti da nisam sam, nego da u dvoje činimo djela Božja.
4. Prepustiti i predati se s povjerenjem! Da bi Isus učinio neko čudo, kao preduvjet je tražio vjeru. To isto želi i Marija. Stoga mi je potrebna nepokolebljiva vjera u Onu koja može sve. Čineći sva svoja djela s Marijom moći ću reći s apostolom: Tko će me rastaviti od ljubavi Kristove. (Rim 8,35) Danas ću se vježbati da sve što radim, činim s Marijom po predanju ili kratkoj molitvi koje ću obnavljati tijekom dana.