Josip Magdić i David Giapunda Mukwabadi zaređeni za đakone

“Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il` nevjesta kad se uresi nakitom.” (Iz 61,10).

S tom svješću u srcu, zahvalni Bogu za dar Njegove neizmjerne i neshvatljive ljubavi i vjernosti, misionari montfortanci David Giapunda Mukwabadi iz RD Konga i Josip Magdić iz Karlovca, u župnoj crkvi svetog Ljudevita Montforskoga u Rimu, dana 6. prosinca 2020., primili su sveti red đakonata po rukama nadbiskupa mons. Gianpiero Palmieri - a, vicegerenta rimske biskupije.

Na Misnom slavlju bili su prisutni i generalni poglavar naše Družbe, p. Luiz Augusto Stefani, provincijal talijanske provincije p. Mario Belotti, uz koncelebraciju i prisustvo brojne subraće te velikog broja naroda Božjega.

Mons. Palmieri svojim je primjerom i riječima svjedočio ljepotu koju u svome srcu nosi istinski Božji čovjek u kojem kraljuje Riječ Evanđelja. U poniznosti i jednostavnosti pozvao je Davida i Josipa, kao i sve okupljene, na prvenstvo služenja i izabiranja posljednjeg mjesta po primjeru Učitelja koji i sam nije došao biti služen, već služiti. Potaknuo ih je na dubinsku povezanost s Rječju Božjom koje su postali navjestitelji, na suobličenje s Kristovim Euharistijskim Srcem koje služe na oltaru, te na posebnu ljubav prema siromasima i malenima koji su u svakom vremenu nositelji istinske reforme Crkve. Naglasio je da je Crkva reformirana svaki put kada uistinu u centar stavi malene, siromašne i patnike, koje trebamo ljubiti “ludom ljubavlju”. Stoga je đakon pozvan biti prorok utjehe, milosrđa te biti i pomalo “lud” za ovaj svijet, baš kao sveti Ivan Krstitelj, i tako svjedočiti novost Radosne Vijesti, dolaska Krista, Utjehe siromašnoga. Lijepo je gledati na figuru đakona kao na zaručnika koji hodi prema svojoj Zaručnici, Crkvi, kako bi ju služio i ljubio s Kristom i poput Krista, raspetom ljubavlju. Jer Krist Svoga đakona postavlja sa Sobom na mjesto koje je On sam izabrao, posljednje mjesto, mjesto Križa. 

Naše đakone, kao i sve nas, prikazujemo Bezgrešnom Srcu Majke Marije od koje molimo sve milosti i kreposti potrebne kako bismo mogli sveto živjeti i do kraja ljubiti te tako ispuniti u potpunosti svoj životni poziv.

Sav sam Tvoj Majko… daruj mi Svoje Srce!